Savez komunista Hrvatske

Izvor: Wikipedija
Skoči na: orijentacija, traži
Savez komunista Hrvatske
League of Communists of Yugoslavia Flag.svg
Sekretar CK SKH Đuro Špoljarić
Osnivač Josip Broz Tito
Slogan Proleteri svih zemalja, ujedinite se!
Osnovana 1. - 2. kolovoza 1937.
Raspuštena 1990.
Nasljednica Stranka demokratskih promjena
Sjedište Prisavlje 14, Zagreb
Država djelovanja SFR Jugoslavija (SR Hrvatska)
Broj članova (1981.) 348.054
Ideologija marksizam, socijalizam
Politički položaj krajnja ljevica

Savez komunista Hrvatske (SKH) je bio dio Saveza komunista Jugoslavije, vladajuće politička organizacija u bivšoj SFRJ.

Povijest[uredi VE | uredi]

Sjedište SKH-a na nekadašnjem Šetalištu Karla Marxa 14 (danas Prisavlje 14) u Zagrebu.

Osnovan je 1937. u Samoboru kao Komunistička partija Hrvatske, koja je na Šestomu kongresu KPJ u Zagrebu, 2.7. studenoga 1952., promijenila naziv u Savez komunista Hrvatske. Ustavom je bio definiran kao revolucionarna organizacija, osnovni pokretač i nositelj političkih aktivnosti u društvu i državi. U razdoblju od 1945. do 1989. SKH je usmjeravao i nadzirao cjelokupan društveno-politički, gospodarski i kulturni život u SR Hrvatskoj.

Vodstvo SKH predstavljao je Centralni komitet na čijem je čelu bio predsjednik Predsjedništva CK SKH. Politika ove organizacije određivana je na kongresima.

U drugoj polovici 1960-ih godina, nakon osude Aleksandra Rankovića na Brijunima, došlo je do znatnije mogućnosti za reforme u Jugoslaviji, pa se i unutar SKH oblikovalo reformističko vodstvo. Toj generaciji hrvatskih komunističkih vođa pripadali su Savka Dabčević-Kučar i Miko Tripalo, koji će postati i predvodnici Hrvatskog proljeća. 4. srpnja 1971., Josip Broz Tito sudjelovao je na zatvorenoj sjednici Izvršnog komiteta SKH, na kojoj su prvi put osuđena „nacionalistička zastranjenja.“ Taj će pokret, potom, biti nasilno prekinut 30. studenog i 1. prosinca 1971. na sjednici Izvršnog komiteta SKH u Karađorđevu, te 1. i 2. prosinca iste godine na 21. sjednici CK SKJ, nakon čega su ostavke podnijeli Savka Dabčević-Kučar, Miloš Žanko, Miko Tripalo, Pero Pirker, Marko Koprtla i Janko Bobetko. Također je odlučeno da se sa dosadašnjih dužnosti smijene predsjednik i potpredsjednik CK SK Zagreba Srećko Bijelić i Dragutin Haramija, a za novu predsjednicu CK SKH izabrana je Milka Planinc.

1980-ih godina unutar SKH ravija se politička rasprava o budućem smjeru razvoja. S jedne je strane Stipe Šuvar, kao onaj koji daje prednost ideologiji, a s druge Ante Marković koji naglašava tehnologiju.

U vrijeme pred demokratske promjene, predsjednik Predsjedništva CK SKH bio je Stanko Stojčević (r. 1929.), hrvatski Srbin i tipičan partijski aparatčik, pripadnik tvrde struje koju je u Hrvatskoj predvodio Mika Špiljak. Istodobno za sekretara Predsjedništva CK SKH biran je Hrvat, rođeni Zagrepčanin, Drago Dimitrović (r. 1949.), s adresom prebivališta u Splitu. Osobiti zaokret dogodio se 10. prosinca 1989., kada je dvanaest političkih stranaka i oporbenih skupina u Zagrebu prikupljalo potpise za peticiju Saboru i Predsjedništvu SKH, kojom se tražilo raspisivanje slobodnih izbora. Iste je večeri objavljena odluka Predsjedništva CK SKH o raspisivanju prijevremenih izbora u SR Hrvatskoj na svim razinama - od općina do Sabora. Centralni komitet prihvatio je odluku svoga Predsjedništva, a sutradan 11. prosinca počeo je 11. kongres SKH koji je trajao tri dana i također podržao odluku za izbore. Na tom kongresu na čelo SKH dolazi Ivica Račan, koji je kao protukandidata imao Ivu Družića kojega je podržavala JNA. Od staroga predsjedništva Partije ostao je samo jedan član.

U siječnju 1990. izaslanstvo SKH napustilo je 14. izvanredni kongres SKJ, zajedno s izaslanstvom SK Slovenije, čime je SKH de facto prestao biti dijelom Saveza komunista Jugoslavije.

S demokratskim promjenama mijenja se i ime stranke u Savez komunista Hrvatske - Stranka demokratskih promjena (1990.), Stranka demokratskih promjena (1990.-1992.), Socijaldemokratska partija Hrvatske - Stranka demokratskih promjena (1992.-1993.), te od 1993. Socijaldemokratska partija Hrvatske.

Danas u Hrvatskoj, prema podatcima za 2011. godinu, povlaštenu mirovinu prima 382 komunističkih dužnosnika (funkcionara), s prosječnom mirovinom od 2.913,53 kn.[1]

Kontroverza o pristupu arhivskoj građi SKH[uredi VE | uredi]

Socijaldemokratska partija Hrvatske je u posjedu cjelokupne arhivske građe iz vremena kada je vladala Socijalističkom Republikom Hrvatskom (pod imenima "Savez komunista Hrvatske" i "Komunistička partija Hrvatske"), te je za sada (2014. godine) pristup toj građi moguć samo uz odobrenje SDP-a. U lipnju 2014. godine dr. sc. Ivica Lučić sa Hrvatskog instituta za povijest optužuje vrh SDP da pristup dozvoljava samo svojim pristalicama, koji potom prezentiraju informacije probrane na način da u boljem svjetlu prikazuju djelovanje komunističke partije: "Za neke neovisne, kritične istraživače nema uopće govora da će doći do takvog gradiva, čak niti gradivo nekadašnjih Komiteta za općenarodnu obranu i društvenu samozaštitu koji nisu bili partijska institucija, nego državna, ali i to gradivo smješteno je unutar partijskog i morate i zato tražiti dopuštenje SDP-a".[2] Inače je izučavanje povijesti u razdoblju od drugog svjetskog rata pa do kraja komunističke vladavine praktično nemoguće bez pravilnog valoriziranja činjenica o radu tijela Partije - jer je državna vlast u tadašnjem jednostranačkomom sustavu bespogovorno provodila odluke Partije, te se upravo o najvažnijim stvarima na sjednicama državnih tijela najmanje raspravljalo; rasprave su se o takvim stvarima vodile upravo na partijskim forumima.

Sekretari Centralnog komiteta[uredi VE | uredi]

Sekretari Centralnog komiteta (tajnici središnjega odbora) KPH, kasnijeg SKH:

Povezani članci[uredi VE | uredi]

Izvori[uredi VE | uredi]

  1. http://www.hkv.hr/izdvojeno/vai-prilozi/s/slaviek-mario-maks/9044-povlatene-mirovine-2011-qantifaistiq-i-dalje-brojniji-od-branitelja.html
  2. "SDP u arhivu SKH i “Udbe” pušta samo apologete; Tuđmanova arhiva za političku uporabu", Anita Maćašević za "Narod.hr" Anita Maćašević, 09.06.2014.
  3. Krušelj, Željko. Odgovor na buržoaski nacionalizam // Danas : informativno-politički tjednik, NIŠPRO Vjesnik, Zagreb, Godina VI, Broj 285, 4. kolovoza 1987., str. 66. (64. – ...) ISSN 0351-8221