Loreto

Izvor: Wikipedija
Skoči na: orijentacija, traži
Disambig.svg Ovo je glavno značenje pojma Loreto. Za druga značenja, pogledajte Loreto (razdvojba).
Loreto
Map of comune of Loreto (province of Ancona, region Marche, Italy).svg
Općina
Položaj općine u Italiji
Regija: Marche
Pokrajina: Ancona (AN)
Koordinate: 43°26′N 13°36′E / 43.433°N 13.6°E / 43.433; 13.6Koordinate: 43°26′N 13°36′E / 43.433°N 13.6°E / 43.433; 13.6
Visina: 127 m
Površina: 17,69 km²
Stanovništvo: 11,958 (veljača 2007)
Gustoća stanovništva: 666,20 stan./km²
Poštanski broj: 60025
Pozivni broj: 071
ISTAT-broj: 042022
Svetac zaštitnik: Djevica Marija
Loreto na karti Italija
Loreto
Loreto
Loreto (Italija)
Službena stranica: http://www.comune.loreto.an.it

Loreto se nalazi u središnjoj Italiji, točnije u provinciji Ancone, regija Marke. Obitava ga više od 11 tisuća stanovnika.

Zemljopisna obilježja[uredi VE | uredi]

Grad se smjestio na blagoj uzvisini ponad desne obale rijeke Musone, u priobalju Jadranskog mora. Udaljen je 22 km od Ancone. Okružen seoskim gospodarstvima i maslinicima, posjeduje osobine gorskog kao i primorskog kraja te kao i ostala mjesta u regiji omogućuje prekrasan pogled s Apenina na Jadran.

Povijest vezana uz legendu[uredi VE | uredi]

Bazilika u Loretu - Santuario della Santa Casa

Jezgra je razvoja bazilika Svetišta Svete kućica koja je, kako kaže legenda, ugostila poznatu kuću Isusova rođenja. Predaja govori da je u noći 10. prosinca 1294. na obale Italije, na krilima anđela, iz Palestine donešena Sveta kućica iz Nazareta. U kršćanstvu se vjeruje kako je u ovoj kući živjela Marija, Isusova majka. U toj kući je rođena i odgojena, doživjela susret s anđelom Gabrijelom, koji joj je navijestio da će začeti Isusa po Duhu Svetome. Tu je živjela s Isusom i Josipom, za vrijeme Isusova djetinjstva. Nakon Isusova uzašašća na nebo, apostoli su kuću pretvorili u crkvu.

Prema legendi, kuća se nalazila u Nazaretu, a premještena je nakon što su muslimani osvojili područje oko Nazareta. Nakon što je proputovala Dalmaciju, tri se godine nalazila na Trsatu, danas dijelu grada Rijeke, da bi je jedne noći prenijeli u Loreto.

Dana 12. rujna 1920., dekretom pape Benedikta XV., Majka Božja Loretska (tal. Madonna di Loreto) svečano je proglašena zaštitnicom zrakoplovaca i samoga grada koji je zadobio neovisnost još u 15. stoljeću odlukom pape Siksta V. Daljnji razvoj ostao je usko vezan uz ovu legendu te se grad razvijao kao hodočasničko odredište i stjecište mnogih svjetskih putnika. Već je 1482. potvrđen kao važan trgovački centar s rastućim brojem stanovnika i radnika te je zabilježen i porast otvaranja različitih seoskih gospodarsava i obrtničkih radionia. Iste je godine sagrađena i bolnica kao i svratište, namjenjeni došljacima iz cijeloga svijeta koji su u Loretu tražili smještaj i posao.

Znamenitosti[uredi VE | uredi]

  • Bazilika - Chiesa della Santa Casa
  • Palača gradske uprave – Palazzo Comunale znan kao Palazzo Apostolico
  • Muzej - Museo Pinoteca della Santa Casa
  • Povijesni arhiv – Archivio Storico
  • Isusovačka škola
  • Gradske zidine

Kultura i umjetnost[uredi VE | uredi]

Monumentalna arhitektura[uredi VE | uredi]

Bazilika u Loretu – zvonik i pročelje

Rimljani su na području čitave Italije u 15.st. počeli graditi veličanstvene građevine kako bi pokazali svoju nadmoć i veličinu, te moć Crkve. Tako su i u Loretu nastajali mnogi velebni objekti koje su gradili najpoznatiji umjetnici. Najznačajniji za ovo područje je projekt Giuliana da Maiana, poznatijeg kao Baccio Pontelli, koji je u periodu od 1469. do 1496. preuredio apsidu bazilike te smjestio Svetu kuću unutar svetišta. Nekoliko godina kasnije Giovanni Boccalini započinje uređenje njene fasade, a 1512. u samoj blizini bazilike, gradi se Apostolska palača (Andrea Sansovino) i napokon glavni zvonik bazilike (Luigi Venviteli). U Loretu se nalazio Ilirski kolegiji, namijenjen budućim hrvatskim klericima iz krajeva koji su pali pod tursku vlast, a kojeg je utemeljio papa Grgur XIII..[1]

Razvoj slikarstva[uredi VE | uredi]

Freska - Melozzo da Forli

Uz graditekljstvo, razvija se i slikarstvo. Među nastarija slikarska djela ulaze freske kupole sakristije San Marco oslikane između 1470. i 1480. godine (Melozzo da Forli) te sakristija San Giovanni oslikana 1481. (Luca Signorelli). U Loretu je preminuo i poznati slikar svog vremena, Lorenzo Lotto, koji je svetištu ostavio svoj cjelokupni stvaralački opus, a vjeruje se kako je za neka umjetnička djela zaslužan i Piero della Farina. U 19.st. djeluju Cesare Maccari i Ludovico Seitz koji uređuju gradsku baziliku.

Škola bronce[uredi VE | uredi]

Najznačajnija radionica bronce je ona Aurelia i Girolama Lombardia koji su obradili sve kipove bazilike. Najvrijedniji rad su troja vrata svetišta ukrašena pričama iz Starog Zavjeta. A, među vrijednija djela ubrajaju se i Vergellijeva krstionica iz 1607. te skulpture velike fontane braće Jacometti iz 1622. godine.

Obrambeni zidovi[uredi VE | uredi]

Obrana je također graditeljski i kulturni ukras grada.Obrambeni zidovi se počinju graditi oko 1517. kako bi obranili grad od najezde Turaka koji su sve više prodirali na Jadran. Projekt izgradnje se pripisuje Antoniu di Sangallu i Cristoforu Resseu. U sklopu zidina se nalaze dvije utvrde: porta Romana i porta Marina, koje predstavljaju veliko dostignuće u graditeljstvu za vojne svrhe 16. st. 1620. na kule, s po 26 puškarnica, su dodani i obrambeni stupovi.

Po uzoru na ostale rimske gradove u drugoj polovici stoljeća započinje gradnja predgrađa. I iako ovaj projekt nije nikada završen, područje izvan gradskih zidina krasi strukturirani vodovod (1605. Domenico Fontana, Carlo Moderno) na koji se nadovezuju mnogobrojni umjetno sagrađeni izvori prvobitno namijenjeni okrijepi hodočasnika.

Muzej Pinacoteca (della Santa Casa)[uredi VE | uredi]

Muzej - Museo Pinacoteca della Santa Casa

Ovaj objekt, smješten u Apostolskoj palači, osnovan je krajem 19. st. Krase ga mnoge umjetnine i drugi povijesno vrijedni predmeti koji su sakupljeni na području čitavog svetišta. Među svima se najviše ističu poslijednja djela Francesca Lotta, kolekcija od preko 500 komada keramičkih majolika darivanih od knezova od Urbina te gobleni Raffaella Sanzia.

Demografski razvoj[uredi VE | uredi]

Stanovništvo

Vojno zrakoplovstvo i Loreto[uredi VE | uredi]

Grb Vojne zrakoplovne škole

Čini se da je religijska legenda dovela do povezanosti grada s vojnim zrakoplovstvom. U Loretu je sjedište vojne letačke škole - Scuola Perfezionamento Sottufficiali A.M. (S.P.S.A.M.) – kojoj je zadatak profesionalno obrazovanje podoficira talijanske vojske. Nedavno joj je priključena i škola stranih jezika - La Scuola Lingue Estere – A.M., s glavnim sjedištem u Ciampinu, kako bi se poboljšala jezična znanja letačkog korpusa. Od 2000. održevaju se i tečajevi za volontere u stalnoj službi.

Gradska uprava[uredi VE | uredi]

  • Gradonačelnik: Moreno Pieroni
  • Na dužnosti od: 28/05/2006 sa drugim mandatom
  • Telefon Gradske uprave: 071 750561
  • Email Gradske uprave: loreto@comuneloreto.it

Šport[uredi VE | uredi]

16. svibnja 1995. u Loretu je završila četvrta etapa biciklističke utrke Giro d'Italia pobjedom švicarca Tonya Romingera.

Gradovi prijatelji[uredi VE | uredi]

Galerija slika[uredi VE | uredi]

Izvori i vanjske poveznice[uredi VE | uredi]

Logotip Zajedničkog poslužitelja
Na Zajedničkom poslužitelju postoje datoteke na temu: Loreto.