Martin Heidegger

Izvor: Wikipedija
Skoči na: orijentacija, traži
Martin Heidegger

Martin Heidegger (Meßkirch, 26. rujna 1889. - Freiburg im Breisgau, 26. svibnja 1976.), njemački filozof egzistencijalizma. Nasljednik učenja fenomenologije Edmunda Husserla. Jedan od najvećih filozofa 20. stoljeća. Njegovo opsežno učenje o ontologiji spada među najveće pothvate u filozofiji 20. stoljeća.

Na reputaciju iznimnog filozofa sjenu baca njegov neslavni politički angažman u prvoj polovici 30-ih godina. Tada se pridružuje Hitlerovoj Nacional-socijalističkoj stranci te kao rektor sveučilišta u Freiburgu pomaže uspostavu nacističkih obrazovnih programa, te propagira nacističku unutarnju i vanjsku politiku. Kasnije se distancirao od Hitlerovog pokreta.

Mesmerhaus, kuća u Meßkirchu, gdje je Heidegger odrastao
Heideggerov grob u Meßkirchu

Profesionalna karijera[uredi VE | uredi]

Bio je profesor u Marburgu i Freiburgu, a 1933. imenovan je za rektora u Freiburgu, kojom prigodom drži govor o "povijesnom pozivu Njemačke", što mu je zamjerila demokratska javnost. Uskoro se povlači s rektorskog položaja, a 1939. i iz javnog života.

Nakon rata povremeno drži javna predavanja, ali tiska mnoga djela, koja imaju najživlji utjecaj na suvremenu filozofiju u svijetu.

Filozofija[uredi VE | uredi]

Čitavo njegovo mišljenje posvećeno je pitanju o bitku. Ispitivanja egzistencije o njenoj vremenitosti, kao bitka ljudskog opstojanja, služe za pripremanje pitanja o bitku samom. Kao neprimjerene suvremenoj situaciji čovjeka i bitnom određenju mišljenja odbacuje sve tradicionalne filozofske discipline (logiku, etiku, estetiku).

Jedan je od najhvaljenih, ali i najosporavanijih filozofa 20. stoljeća. Odmah nakon izlaska svojega glavnog djela "Bitak i vrijeme" 1927. Heidegger je u središtu filozofskih rasprava. U toj knjizi zauzima se za filozofsko mišljenje koje će ponajprije biti usmjereno na pitanje o smislu ili istini bitka. Filozofija se treba baviti bitkom jer je to pitanje, kako je Heidegger tumačio, palo u zaborav pod utjecajem građanskog subjektivizma i nihilističkog mišljenja. Svojom ontologijom skrenuo je s puta zapadnoeuropskog filozofiranja, koje je u ontološkoj problematici uvijek išlo za tim da projicira sebe na bitak, te se tako izvršavalo nasilje nad njim.

Heidegger je, za razliku od građanske filozofske misli, čovjeka proglasio čuvarem bitka, jer samo čovjek može shvatiti istinu i njegov smisao. Njegova opća filozofska stajališta imala odjeknukla su na širem estetskom planu, posebno u poimanju biti umjetnosti. Heidegger nije do kraja prevladao građansku filozofiju, ostaje u njezinu okviru, ali je pitanje izgubljenosti čovjeka kroz gubljenje kontakta s bitkom, važno pitanje Martina Heideggera, jer je osvijetlio otuđenost čovjeka od vlastite biti. Heideggerova je filozofija imala golem utjecaj u Europi. Djelovao je i na francuski egzistencijalizam, posebno na Sartrea.

Djela[uredi VE | uredi]

  • Bitak i vrijeme, 1927.
  • Uvod u Heideggera, Zagreb, 1972.
  • Kraj filozofije i zadaća mišljenja, Zagreb, 1996.
  • Na putu k jeziku, Zagreb, 2009.

Vidi još[uredi VE | uredi]

Vanjske poveznice[uredi VE | uredi]



Raffael 066.jpg Nedovršeni članak Martin Heidegger koji govori o filozofu treba dopuniti. Dopunite ga prema pravilima Wikipedije.