Michael Phelps
|
|||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
|
Osvojene medalje
|
|||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
Michael Phelps (Baltimore, Maryland, 30. lipnja 1985.) je američki plivač, višestruki svjetski rekorder, svjetski prvak i olimpijski pobjednik.
Phelps se kao 15-godišnjak prvi puta predstavio svijetu na Olimpijskim igrama u Sydneyu, 2000. godine kao najmlađi američki plivač u posljednjih 68 godina. Iako tada nije osvojio medalju, to mu je prvo veliko natjecanje poslužilo kao veliko iskustvo, jer je svega 5 mjeseci nakon sydneyskih Igara Phelps postavio svoj prvi svjetski rekord – na 200 m delfinovim načinom. Imao je tada 15 godina i 9 mjeseci i postao je tako najmlađi plivač (muški), svjetski rekorder. Poslije je sve krenulo kao po traci.
2001., na Svjetskom prvenstvu u plivanju, u japanskoj Fukuoki obara svoj vlastiti svjetski rekord na 200 m delfin (1:54.58). 2002, na plivačkom mitingu u Fort Lauderdaleu, na Floridi Phelps obara svjetski rekord na 400 m mješovito, te postavlja najbolja američka vremena na 100 m delfin i 200 m mješovito.
2003. godine obara ponovo vlastiti svjetski rekord na 400 m mješovito (4:09.09), a u lipnju iste godine ruši svjetski rekord na 200 m mješovito (1:56.04), a na Svjetskom prvenstvu u plivanju, u Barceloni osvaja četiri zlatne i dvije srebrne medalje.
7. srpnja 2004, u sklopu američkih plivačkih trialsa, Phelps opet obara vlastiti svjetski rekord na 400 m mješovito (4:08.41).
2005 godine, na Svjetskom prvenstvu u plivanju, u Montrealu, još je bolji nego u Barceloni, dvije godine ranije, jer osvaja pet zlatnih i jednu srebrnu medalju. Jedini poraz nanio mu je njegov sunarodnjak Ian Crocker, na 100 m delfin.
Dvije godine potom, na Svjetskom prvenstvu u Melbourneu, Phelps potpuno i neprikosnoveno dominira i osvaja zlata u svim disciplinama u kojima je nastupio, sveukupno sedam zlatnih medalja!
Dobitnik je, za Amerikance prestižne, Sullivanove nagrade (Sullivan Award), za 2003 godinu.
Sadržaj |
[uredi] Olimpijske igre u Ateni 2004. godine
Zbog Phelpsove dominacije u predolimpijskom razdoblju počelo ga se uspoređivati s njegovim slavnim sunarodnjakom Markom Spitzom koji se na Olimpijskim igrama u Münchenu 1972. okitio sa 7 zlatnih medalja, postavivši pritom i 7 svjetskih rekorda. Phelps je imao priliku dostići pa i prestići Spitzov podvig, jer je za Igre u Ateni izborio nastup u sljedećim disciplinama: 200 m slobodno, 100 m delfin, 200 m delfin, 100 m leđno, 200 m leđno, 200 m mješovito, 400 m mješovito, te u dvije štafete, a moguće i tri, ovisno o plasmanu na 100 m delfin.
14. kolovoza 2004. Phelps osvaja svoje prvo olimpijsko zlato, na 400 m mješovito, uz novi svjetski rekord (4:08.26). A 20. kolovoza, u finalu utrke na 100 m delfin pobjeđuje svog sunarodnjaka, inače favorita, i svjetskog rekordera, Iana Crockera za cigle 4 stotinke sekunde i time stječe pravo nastupa i u trećoj štafeti, 4 × 100 m mješovito. Phelps je međutim bio već umoran od silnih utrka, te je, odradivši polufinale, prepustio mjesto u štafeti 4 × 100 m mješovito drugoplasiranom Crockeru, koji je tako pobjedom (i svjetskim rekordom) američke štafete u finalu, također zaradio olimpijsko zlato, a isto je pripalo i Phelpsu, kao plivaču te štafete u polufinalu.
Međutim, prije toga, američka štefeta 4 × 100 slobodno zauzela je “tek” treće mjesto, a i sam Michael Phelps se morao zadovoljiti broncom na 200 m slobodno. Tako je on od nadmašivanja Spitzova podviga morao ovaj puta odustati. Ali, svejedno, njegov je uspjeh na atenskim Igrama ogroman: osvojio je 8 medalja – 6 zlatnih i 2 brončane, izjednačivči, brojem medalja, a sjajem nadmašivši, podvig sovjetskog gimnastičara Aleksandra Dityatina s Olimpijskih Igara u Moskvi, 1980. (Dityatin – 3 zlatne, 4 srebrne i 1 brončana medalja).
[uredi] Olimpijske igre u Pekingu 2008. godine
Kvalificiravši se na američkim plivačkim trialsima, u osam disciplina (100 i 200 m delfin, 200 i 400 m mješovito, 200 m slobodno, te u sve tri štafete), Phelps je stigao u Peking opet s naumom da obori podvig nad podvizima legendarnog Spitza, da osvoji 8 zlatnih olimpijskih medalja.
10. kolovoza, pobjedom, i svjetskim rekordom (4:03.84) na 400 m mješovito, on počinje u ostvarivanju tog svog nauma.
Idući dan, 11. kolovoza, on, u sastavu američke štafete 4 x 100 m slobodno, osvaja svoje drugo olimpijsko zlato u Pekingu, osmo sveukupno, i to ponovo sa svjetskim rekordom (3:08.24), i kao prva izmjena štafete postavlja svoj osobni rekord na 100 m slobodno (47.51), a tim rezultatom ostaje, i zaključno sa završetkom plivačkih natjecanja na Olimpijskim igrama u Pekingu, treći plivač u povijesti te discipline. Cilj je dotaknuo kao drugi, iza Australca Eamona Sullivana, koji pak u toj prvoj izmjeni postavlja novi svjetski rekord na 100 m slobodno (47.24). Ali Phelps ovo zlato može zahvaliti posljednjem članu svoje štafete, Jasonu Lezaku, koji je sustigao i prestigao posljednjeg člana francuske štafete, dotadašnjeg svjetskog rekordera na 100 m slobodno (47.50), Alaina Bernarda. Da bi to uspio, Lezak je morao otplivati najbržih 100 m u povijesti plivanja (46.06), što se ne računa kao svjetski rekord, jer je postignuto tzv. letećim startom.
12. kolovoza osvaja svoje treće zlato na ovim Igrama, i suvereno, s velikom prednošću, pobjeđuje na 200 m slobodno popravivši svoj svjetski rekord za 90 stotinki (1:42.96). Osvajanjem ove zlatne medalje, devete sveukupno, Michael Phelps se na listi najuspješnijih olimpijaca u povijesti, po broju osvojenih zlata izjednačio s najvećim velikanima sporta i olimpizma: Larisom Latinjinom, Paavom Nurmijem, Markom Spitzom i Carlom Lewisom.
13. kolovoza osvaja najprije zlatnu medalju na 200 m delfin, ponovo sa svjetskim rekordom (1:52.03), i to mu je četvrta na ovim Igrama, sveukupno deseta zlatna olimpijska medalja u karijeri, čime izbija sam na prvo mjesto najuspješnijih olimpijaca u povijesti Olimpijskih igara modernog doba. Istoga dana, nešto kasnije, kao prvi plivač američke štafete 4 x 200 m slobodno, osvaja još jednu zlatnu medalju, i opet sa svjetskim rekordom (6:58.56), kao prva štafeta u povijesti plivanja ispod 7 minuta.
15. kolovoza rutinski osvaja šestu zlatnu pekinšku medalju u disciplini 200 m mješovito, u kojoj je godinama neprikosnoven, uz novi svjetski rekord (1:54.23), a idući dan, 16. kolovoza, u bazenu je prava drama. Phelps kreće na svoje sedmo olimpijsko zlato u Pekingu, na 100 m delfinovim stilom. Izvrsni srpski plivač Milorad Čavić postigao je u polufinalu vrijeme od 50.92 sec, 5 stotinki bolje od Phelpsa. U finalu se vodi ogorčena borba. Čavić vodi do zadnjeg metra i samo ga neizvršeni pokret rukom udaljuje od zlata. Čavić se, naime, rubu bazena približava kroz vodu, a Phelps ide u posljednji zamah, kroz zrak, i dotiče rub bazena 1 stotinku sekunde prije Čavića, za 50.58 sec (Čavić 50.59). To je najteži, najneizvjesniji, a ujedno i jedini finalni nastup Michaela Phelpsa u kojem nije postavio svjetski (ostaje 50.40 Iana Crockera), nego "samo" olimpijski rekord.
Ovom (teškom) pobjedom i osvojenom sedmom zlatnom olimpijskom medaljom na jednim Igrama izjednačuje legendarni podvig Marka Spitza, sa Igara u Münchenu, 1972. godine.
Posljednjeg dana plivačkih natjecanja na Igrama u Pekingu, 17. kolovoza, Michael Phelps osvaja posljednju, osmu, zlatnu olimpijsku medalju u završnoj disciplini svakog plivačkog natjecanja - na 4 x 100 m mješovito. Ova je zlatna medalja njemu bila, takorekuć, osigurana jer američki plivači u ovoj disciplini gotovo nikada ne gube prvo mjesto, osim možda zbog diskvalifikacije. Zato je uoči utrke i neposredno pred start Phelps svojim kolegama, (Aaron Peirsol, Brendan Hansen i Jason Lezak), neprestano ponavljao da paze na svako startanje. On sam je nastupio kao treća izmjena u toj štafeti, plivajući 100 m delfin, i donio odlučujuću prednost posljednjem plivaču, Jasonu Lezaku, koji ni ovaj put nije dozvolio da ga pretekne novi svjetski rekorder na 100 m slobodno, Australac Sullivan. Američka štafeta završava plivačka natjecanja s novim svjetskim rekordom: 3:29.34.
Tako je Michael Phelps detronizirao svog legendarnog prethodnika Marka Spitza.
1972. godine - Mark Spitz, na Olimpijskim igrama u Münchenu: sedam zlatnih medalja, sedam svjetskih rekorda.
2008. godine - Michael Phelps, na Olimpijskim igrama u Pekingu: osam zlatnih medalja, sedam svjetskih rekorda i jedan olimpijski rekord
| Datum | Disciplina | Rezultat | Vrijeme |
|---|---|---|---|
| 10. kolovoza | 400 metara mješovito | Zlatna medalja | 4:03.84 (SR)[1] |
| 11. kolovoza | 4 x 100 metara slobodno | Zlatna medalja | 3:08.24 (SR) |
| 12. kolovoza | 200 m slobodno | Zlatna medalja | 1:42.96 (SR) |
| 13. kolovoza | 200 m delfin | Zlatna medalja | 1:52.03 (SR) |
| 13. kolovoza | 4 x 200 m slobodno | Zlatna medalja | 6:58.56 (SR) |
| 15. kolovoza | 200 m mješovito | Zlatna medalja | 1:54.23 (SR) |
| 16. kolovoza | 100 m delfin | Zlatna medalja | 50.58 (OR) |
| 17. kolovoza | 4 x 100 m mješovito | Zlatna medalja | 3:29.34 (SR) |
(SR): Svjetski rekord
(OR): Olimpijski rekord
[uredi] Zaključak
Nesumnjivo je da je, nevjerojatnim podvigom na Olimpijskim igrama u Pekingu, s osvojenih osam zlatnih olimpijskih medalja, te isto tako velikim podvigom na Igrama u Ateni, četiri godine ranije, gdje je osvojio šest zlatnih i dvije brončane olimpijske medalje, Michael Phelps postao najuspješniji olimpijski sportaš u povijesti.
S osam zlatnih medalja osvojenih na jednim Olimpijskim igrama postavio je najveće dostignuće koje je na nekim Olimpijskim igrama modernog doba postavio neki sportaš.
S četrnaest zlatnih olimpijskih medalja osvojenih na Igrama 2004. i 2008. godine, izbio je sam na prvo mjesto na listi najuspješnijih olimpijaca u povijesti, ostavljajući daleko iza sebe takve izuzetne veličine kao što su Larisa Latinjina, Paavo Nurmi, Mark Spitz i Carl Lewis, koji su osvojili svaki po devet zlatnih olimpijskih medalja.
On je i olimpijac s najviše pojedinačno (samostalno) osvojenih zlatnih medalja: devet (9).
Uz to, na Svjetskim prvenstvima u plivanju (od 2001. do 2011. godine) osvojio je 26 (dvadeset i šest) zlatnih, 6 (šest) srebrnih i jednu brončanu medalju.
Zbog svih ovih uspjeha nesumnjivo je da je Michael Phelps najveći plivač svih vremena, najuspješniji olimpijac u povijesti i, uopće, jedan od nekolicine najvećih sportaša u povijesti.
[uredi] Karijera
- 2001. – SP, 1 zlatna medalja (200 m delfin)
- 2003. – SP, 3 zlatne medalje (200 m delfin, 200 m i 400 m mješovito), 2 srebrne medalje (100 m delfin i štafeta 4 × 200 m slobodno)
- 2004. – OI, 6 zlatnih medalja (100 m delfin, 200 m delfin, 200 m i 400 m mješovito; štafete 4 × 200 m slobodno i 4 × 100 m mješovito), 2 brončane medalje (200 m slobodno i štafeta 4 × 100 m slobodno)
- 2005. – SP, 5 zlatnih medalja (200 m slobodno, 200 m mješovito; štafete 4 × 100 m slobodno, 4 × 200 m slobodno i 4 × 100 m mješovito), 1 srebrna medalja (100 m delfin)
- 2007. – SP, 7 zlatnih medalja (200 m slobodno, 100 m delfin, 200 m delfin, 200 m mješovito, 400 m mješovito; štafete 4 x 100 m slobodno i 4 x 200 m slobodno)
- 2008. - OI, 8 zlatnih medalja (200 m slobodno, 100 m i 200 m delfin, 200 m i 400 m mješovito i štafete: 4 x 100 m slobodno, 4 x 200 m slobodno i 4 x 100 m mješovito)
- 2009. - SP, 5 zlatnih medalja (100 m delfin, 200 m delfin; štafete: 4 x 100 m slobodno, 4 x 200 m slobodno i 4 x 100 m mješovito), 1 srebrna medalja (200 m slobodno)
[uredi] Osobni rekordi
- 100 m slobodno: 47.51 (2008.)
- 200 m slobodno: 1:42.96 (2008., tada svjetski rekord)
- 400 m slobodno: 3:46.73 (?)
- 100 m delfin: 49.82 (2009., svjetski rekord)
- 200 m delfin: 1:51.51 (2009., svjetski rekord)
- 200 m mješovito: 1:54.16 (2011.)
- 400 m mješovito: 4:03.84 (2008., svjetski rekord)