Michael Phelps

Izvor: Wikipedija
Skoči na: orijentacija, traži
Michael Phelps
Michael Phelps (thumb).jpg

Michael Phelps sa zlatnom medaljom na Olimpijskim igrama u Pekingu 2008. godine

Osobni podaci
Puno ime Michael Phelps
Nadimak Bullet (hrv. Metak)
Državljanstvo Flag of the United States.svg SAD
Stilovi svi
Datum rođenja 30. lipnja 1985.
Visina 193 cm
Težina 91

Michael Phelps (Baltimore, Maryland, 30. lipnja 1985.) je američki plivač, višestruki svjetski rekorder, svjetski prvak i olimpijski pobjednik.

Phelps se kao 15-godišnjak prvi puta predstavio svijetu na Olimpijskim igrama u Sydneyu, 2000. godine kao najmlađi američki plivač u posljednjih 68 godina. Iako tada nije osvojio medalju, to mu je prvo veliko natjecanje poslužilo kao veliko iskustvo, jer je svega 5 mjeseci nakon sydneyskih Igara Phelps postavio svoj prvi svjetski rekord – na 200 m delfinovim načinom. Imao je tada 15 godina i 9 mjeseci i postao je tako najmlađi plivač (muški), svjetski rekorder. Poslije je sve krenulo kao po traci.

2001., na Svjetskom prvenstvu u plivanju, u japanskoj Fukuoki obara svoj vlastiti svjetski rekord na 200 m delfin (1:54.58). 2002, na plivačkom mitingu u Fort Lauderdaleu, na Floridi Phelps obara svjetski rekord na 400 m mješovito, te postavlja najbolja američka vremena na 100 m delfin i 200 m mješovito.

2003. godine obara ponovo vlastiti svjetski rekord na 400 m mješovito (4:09.09), a u lipnju iste godine ruši svjetski rekord na 200 m mješovito (1:56.04), a na Svjetskom prvenstvu u plivanju, u Barceloni osvaja četiri zlatne i dvije srebrne medalje.

7. srpnja 2004, u sklopu američkih plivačkih trialsa, Phelps opet obara vlastiti svjetski rekord na 400 m mješovito (4:08.41).

2005 godine, na Svjetskom prvenstvu u plivanju, u Montrealu, još je bolji nego u Barceloni, dvije godine ranije, jer osvaja pet zlatnih i jednu srebrnu medalju. Jedini poraz nanio mu je njegov sunarodnjak Ian Crocker, na 100 m delfin.

Dvije godine potom, na Svjetskom prvenstvu u Melbourneu, Phelps potpuno i neprikosnoveno dominira i osvaja zlata u svim disciplinama u kojima je nastupio, sveukupno sedam zlatnih medalja!

Dobitnik je, za Amerikance prestižne, Sullivanove nagrade (Sullivan Award), za 2003 godinu.

Olimpijske igre u Ateni 2004. godine[uredi VE | uredi]

Zbog Phelpsove dominacije u predolimpijskom razdoblju počelo ga se uspoređivati s njegovim slavnim sunarodnjakom Markom Spitzom koji se na Olimpijskim igrama u Münchenu 1972. okitio sa 7 zlatnih medalja, postavivši pritom i 7 svjetskih rekorda. Phelps je imao priliku dostići pa i prestići Spitzov podvig, jer je za Igre u Ateni izborio nastup u sljedećim disciplinama: 200 m slobodno, 100 m delfin, 200 m delfin, 100 m leđno, 200 m leđno, 200 m mješovito, 400 m mješovito, te u dvije štafete, a moguće i tri, ovisno o plasmanu na 100 m delfin.

14. kolovoza 2004. Phelps osvaja svoje prvo olimpijsko zlato, na 400 m mješovito, uz novi svjetski rekord (4:08.26). A 20. kolovoza, u finalu utrke na 100 m delfin pobjeđuje svog sunarodnjaka, inače favorita, i svjetskog rekordera, Iana Crockera za cigle 4 stotinke sekunde i time stječe pravo nastupa i u trećoj štafeti, 4 × 100 m mješovito. Phelps je međutim bio već umoran od silnih utrka, te je, odradivši polufinale, prepustio mjesto u štafeti 4 × 100 m mješovito drugoplasiranom Crockeru, koji je tako pobjedom (i svjetskim rekordom) američke štafete u finalu, također zaradio olimpijsko zlato, a isto je pripalo i Phelpsu, kao plivaču te štafete u polufinalu.

Međutim, prije toga, američka štefeta 4 × 100 slobodno zauzela je “tek” treće mjesto, a i sam Michael Phelps se morao zadovoljiti broncom na 200 m slobodno. Tako je on od nadmašivanja Spitzova podviga morao ovaj puta odustati. Ali, svejedno, njegov je uspjeh na atenskim Igrama ogroman: osvojio je 8 medalja – 6 zlatnih i 2 brončane, izjednačivči, brojem medalja, a sjajem nadmašivši, podvig sovjetskog gimnastičara Aleksandra Dityatina s Olimpijskih Igara u Moskvi, 1980. (Dityatin – 3 zlatne, 4 srebrne i 1 brončana medalja).


Olimpijske igre u Pekingu 2008. godine[uredi VE | uredi]

Kvalificiravši se na američkim plivačkim trialsima, u osam disciplina (100 i 200 m delfin, 200 i 400 m mješovito, 200 m slobodno, te u sve tri štafete), Phelps je stigao u Peking opet s naumom da obori podvig nad podvizima legendarnog Spitza, da osvoji 8 zlatnih olimpijskih medalja.

10. kolovoza, pobjedom, i svjetskim rekordom (4:03.84) na 400 m mješovito, on počinje u ostvarivanju tog svog nauma.

Idući dan, 11. kolovoza, on, u sastavu američke štafete 4 x 100 m slobodno, osvaja svoje drugo olimpijsko zlato u Pekingu, osmo sveukupno, i to ponovo sa svjetskim rekordom (3:08.24), i kao prva izmjena štafete postavlja svoj osobni rekord na 100 m slobodno (47.51), a tim rezultatom ostaje, i zaključno sa završetkom plivačkih natjecanja na Olimpijskim igrama u Pekingu, treći plivač u povijesti te discipline. Cilj je dotaknuo kao drugi, iza Australca Eamona Sullivana, koji pak u toj prvoj izmjeni postavlja novi svjetski rekord na 100 m slobodno (47.24). Ali Phelps ovo zlato može zahvaliti posljednjem članu svoje štafete, Jasonu Lezaku, koji je sustigao i prestigao posljednjeg člana francuske štafete, dotadašnjeg svjetskog rekordera na 100 m slobodno (47.50), Alaina Bernarda. Da bi to uspio, Lezak je morao otplivati najbržih 100 m u povijesti plivanja (46.06), što se ne računa kao svjetski rekord, jer je postignuto tzv. letećim startom.

12. kolovoza osvaja svoje treće zlato na ovim Igrama, i suvereno, s velikom prednošću, pobjeđuje na 200 m slobodno popravivši svoj svjetski rekord za 90 stotinki (1:42.96). Osvajanjem ove zlatne medalje, devete sveukupno, Michael Phelps se na listi najuspješnijih olimpijaca u povijesti, po broju osvojenih zlata izjednačio s najvećim velikanima športa i olimpizma: Larisom Latinjinom, Paavom Nurmijem, Markom Spitzom i Carlom Lewisom.

13. kolovoza osvaja najprije zlatnu medalju na 200 m delfin, ponovo sa svjetskim rekordom (1:52.03), i to mu je četvrta na ovim Igrama, sveukupno deseta zlatna olimpijska medalja u karijeri, čime izbija sam na prvo mjesto najuspješnijih olimpijaca u povijesti Olimpijskih igara modernog doba. Istoga dana, nešto kasnije, kao prvi plivač američke štafete 4 x 200 m slobodno, osvaja još jednu zlatnu medalju, i opet sa svjetskim rekordom (6:58.56), kao prva štafeta u povijesti plivanja ispod 7 minuta.

15. kolovoza rutinski osvaja šestu zlatnu pekinšku medalju u disciplini 200 m mješovito, u kojoj je godinama neprikosnoven, uz novi svjetski rekord (1:54.23), a idući dan, 16. kolovoza, u bazenu je prava drama. Phelps kreće na svoje sedmo olimpijsko zlato u Pekingu, na 100 m delfinovim stilom. Izvrsni srpski plivač Milorad Čavić postigao je u polufinalu vrijeme od 50.92 sec, 5 stotinki bolje od Phelpsa. U finalu se vodi ogorčena borba. Čavić vodi do zadnjeg metra i samo ga neizvršeni pokret rukom udaljuje od zlata. Čavić se, naime, rubu bazena približava kroz vodu, a Phelps ide u posljednji zamah, kroz zrak, i dotiče rub bazena 1 stotinku sekunde prije Čavića, za 50.58 sec (Čavić 50.59). To je najteži, najneizvjesniji, a ujedno i jedini finalni nastup Michaela Phelpsa u kojem nije postavio svjetski (ostaje 50.40 Iana Crockera), nego "samo" olimpijski rekord.

Ovom (teškom) pobjedom i osvojenom sedmom zlatnom olimpijskom medaljom na jednim Igrama izjednačuje legendarni podvig Marka Spitza, sa Igara u Münchenu, 1972. godine.

Posljednjeg dana plivačkih natjecanja na Igrama u Pekingu, 17. kolovoza, Michael Phelps osvaja posljednju, osmu, zlatnu olimpijsku medalju u završnoj disciplini svakog plivačkog natjecanja - na 4 x 100 m mješovito. Ova je zlatna medalja njemu bila, takorekuć, osigurana jer američki plivači u ovoj disciplini gotovo nikada ne gube prvo mjesto, osim možda zbog diskvalifikacije. Zato je uoči utrke i neposredno pred start Phelps svojim kolegama, (Aaron Peirsol, Brendan Hansen i Jason Lezak), neprestano ponavljao da paze na svako startanje. On sam je nastupio kao treća izmjena u toj štafeti, plivajući 100 m delfin, i donio odlučujuću prednost posljednjem plivaču, Jasonu Lezaku, koji ni ovaj put nije dozvolio da ga pretekne novi svjetski rekorder na 100 m slobodno, Australac Sullivan. Američka štafeta završava plivačka natjecanja s novim svjetskim rekordom: 3:29.34.

Tako je Michael Phelps detronizirao svog legendarnog prethodnika Marka Spitza.

1972. godine - Mark Spitz, na Olimpijskim igrama u Münchenu: sedam zlatnih medalja, sedam svjetskih rekorda.

2008. godine - Michael Phelps, na Olimpijskim igrama u Pekingu: osam zlatnih medalja, sedam svjetskih rekorda i jedan olimpijski rekord

Datum Disciplina Rezultat Vrijeme
10. kolovoza 400 metara mješovito Zlatna medalja 4:03.84 (SR)[1]
11. kolovoza 4 x 100 metara slobodno Zlatna medalja 3:08.24 (SR)
12. kolovoza 200 m slobodno Zlatna medalja 1:42.96 (SR)
13. kolovoza 200 m delfin Zlatna medalja 1:52.03 (SR)
13. kolovoza 4 x 200 m slobodno Zlatna medalja 6:58.56 (SR)
15. kolovoza 200 m mješovito Zlatna medalja 1:54.23 (SR)
16. kolovoza 100 m delfin Zlatna medalja 50.58 (OR)
17. kolovoza 4 x 100 m mješovito Zlatna medalja 3:29.34 (SR)

(SR): Svjetski rekord

(OR): Olimpijski rekord

Olimpijske igre u Londonu 2012.[uredi VE | uredi]

Ovjenčan neprolaznom slavom koju je stekao fantastičnim dostignućem četiri godine ranije, na Igrama u Pekingu, Phelps se je malo opustio, ali to je, realno, i bilo za očekivati, jer ni stroj, a kamoli čovjek, ne može ostati u savršeno visokoj formi cijeli svoj športski vijek, pogotovo nakon takvog zenita, kakav je Phelps dostigao na Igrama u Pekingu, ali i velikih uspjeha na Svjetskim prvenstvima u plivanju u Rimu 2009. i Šangaju 2011.

Na američkim plivačkim Trialsima, održanim od 25. lipnja do 2. srpnja 2012. u Omahi, Nebraska, Phelps se je kvalificirao u identično svih osam disciplina kao i za Igre u Pekingu, ali nipošto onako uvjerljivo, kao četiri godine ranije, pa je u dogovoru s trenerom, Bobom Bowmanom, odlučio ne nastupiti u Londonu, na 200 m slobodno.

Svoj prvi nastup na Igrama u Londonu, 28. srpnja, Phelps započinje, za njega, neslavno. Na 400 m mješovito u finalu zauzima (za njega) "tek" 4. mjesto, a pobjeđuje njegov veliki rival, sunarodnjak Ryan Lochte, a ispred Phelpsa su još Brazilac Thiago Pereira i Japanac Kosuke Hagino.

Ni drugi njegov nastup, slijedećeg dana, štafetna utrka 4 x 100 m slobodno, ne donosi, ni njemu ni Amerikancima, očekivanu zlatnu medalju, na što su američki plivači na Olimpijskim igrama takorekuć "pretplaćeni". Naime, američka štafeta u kojoj je Phelps plivao drugu izmjenu, i postigao drugo najbrže vrijeme od svih plivača u toj utrci, uvjerljivo vodi, sve do zadnje izmjene, kada Ryan Lochte gubi veliku prednost, od izvrsnog Francuza Yannick Angela, koji tu posljednju izmjenu pliva brže od Lochtea točno za (ogromnu) 1 sekundu. Tako Michael Phelps srebrnom medaljom započinje svoje četvrte Olimpijske igre.

Ni njegov treći finalni nastup, 31. srpnja, u disciplini u kojoj suvereno vlada više od desetljeća, 200 m leptir, i u kojoj je svjetski i olimpijski rekorder, ne donosi mu zlato. Iako vodi tijekom utrke, zbog zakašnjelog zamaha ruke cilj dotiče 5 stotinki sekunde sporije od Južnoafrikanca Chad le Closa.

Međutim istoga dana osvaja svoju prvu zlatnu medalju na Olimpijskim igrama u Londonu, u štafeti 4 x 200 m slobodno. Amerikanci se osvećuju Francuzima za poraz na 4 x 100 m slobodno, pobjeđuju ih za nešto više od 3 sekunde. Phelps pliva posljednju, četvrtu izmjenu, i ima (doduše s "letećim startom" najbolje vrijeme u svojoj momčadi), ali, treba reći da zlatnu medalju treba zahvaliti prednosti koju su mu donijeli njegovi plivači prije njega, jer izvrsni Francuz Yannick Angel opet pliva brže od posljednjeg američkog plivača (Phelpsa), i to za 81 stotinku sekunde. Francuska je, inače, bila veliko i ugodno iznenađenje plivačkih natjecanja na Londonskim Igrama.

Ovom štafetnom pobjedom, te svojom, sveukupno, 15. zlatnom Olimpijskom medaljom, Michael Phelps ponovo ulazi u povijest Olimpizma. Osvaja svoju - sveukupno - 19. olimpijsku medalju, i postaje olimpijac s - apsolutno - najviše olimpijskih medalja uopće (ne samo zlatnih). S prvog mjesta "vječite liste" smjenjuje slavnu sovjetsku gimnastičarku Larisu Latinjinu, koja ima sveukupno 18 olimpijskih medalja (od toga 9 zlatnih).

Zanimljivo, ovoj utrci prisustvovala je i sama velika Latinjina, koja je zamolila organizatore da joj dozvole uručiti Phelpsu tu (zlatnu) medalju, kojom ju je Phelps "detronizirao", ali joj to protokol i ceremonijal nisu dozvolili. Svejedno, velika je športašica čestitala svom "nasljedniku". Nazvao ga je, i čestitao mu, i sam američki Predsjednik Barack Obama.

2. kolovoza Phelps pobjeđuje velikog rivala Lochtea, i osvaja zlatnu medalju na 200 m mješovito, osvećujući mu se za poraz na dvostruko dužoj stazi. To je njegova 16. zlatna olimpijska medalja. Zanimljivo, na američkim plivačkim trialsima, mjesec dana ranije, uloge su bile obrnute: Lochte je pobijedio Phelpsa na 200 m mješovito, a Phelps Lochtea na 400 m mješovito... No, ovom pobjedom - još jedan ulazak u plivačku povijest: Michael Phelps postaje prvi (muški) plivač koji pobjeđuje u istoj pojedinačnoj disciplini na trima Olimpijskim igrama zaredom. Osim toga postaje plivač s najviše (5) olimpiskih pobjeda u mješovitim utrkama, ispred Mađara Tamása Darnyia i Ukrajinke Jane Kločkove, koji imaju po 4 olimpijske pobjede u mješovitim utrkama.

3. kolovoza, u utrci na 100 m leptir, Michael Phelps osvaja svoju 17. zlatnu olimpijsku medalju, i ponovo ponavlja (jučerašnji) podvig: to je njegova treća uzastopna olimpijska pobjeda u istoj,pojedinačnoj, disciplini. Drugi je Južnoafrikanac Chad le Clos, koji je pobijedio Phelpsa na dvostruko dužoj dionici, četiri dana ranije.

To je Phelpsova posljednja individualna zlatna olimpijska medalja. Ali, ne i zadnja ukupno.

Posljednjeg dana plivačkih natjecanja na Olimpijskim igrama u Londonu, 4. kolovoza 2012., Michael Phelps osvaja svoju posljednju, 18. po redu, zlatnu olimpijsku medalju, i svoju 22. olimpijsku medalju ukupno, i to u tradicionalno posljednjoj disciplini svih većih plivačkih natjecanja, u štafeti 4 x 100 m mješovito. On pliva treću izmjenu, 100 m leptir, i američka štafeta bez većih problema pobjeđuje ispred Japanaca i Australaca. Propuštaju Olimpijski rekord (iz Pekinga, 2008.), za 1 stotinku sekunde.

Ovim londonskim uspjesima, po treći puta, nakon Atene 2004. i Pekinga 2008., Michael Phelps postaje najuspješniji plivač na jednim Olimpijskim igrama. Nesumnjivo - jedinstveni doseg.

Datum Disciplina Rezultat Vrijeme
28. srpnja 400 metara mješovito 4. mjesto 4:09.28
29. srpnja 4 x 100 m slobodno Srebrna medalja 3:10.38
31. srpnja 200 m delfin Srebrna medalja 1:53.01
31. srpnja 4 x 200 m slobodno Zlatna medalja 6:59.70
2. kolovoza 200 m mješovito Zlatna medalja 1:54.27
3. kolovoza 100 m leptir Zlatna medalja 51.21
4. kolovoza 4 x 100 m mješovito Zlatna medalja 3:29.35


Zaključak[uredi VE | uredi]

Nesumnjivo je da je velikim podvigom na Igrama u Ateni, gdje je osvojio šest zlatnih i dvije brončane olimpijske medalje, te četiri godine kasnije nevjerojatnim podvigom na Igrama u Pekingu, s osvojenih osam zlatnih olimpijskih medalja, te na kraju velikim uspjehom na Igrama u Londonu s četiri zlatne i dvije srebrne medalje, Michael Phelps postao najuspješniji olimpijski športaš u povijesti.

S osam zlatnih medalja osvojenih na jednim Olimpijskim igrama postavio je najveće dostignuće koje je na nekim Olimpijskim igrama modernog doba postavio neki športaš.

S osamnaest zlatnih olimpijskih medalja osvojenih na Igrama 2004., 2008. i 2012. godine, izbio je sam na prvo mjesto na listi najuspješnijih olimpijaca u povijesti, ostavljajući daleko iza sebe takve izuzetne veličine kao što su Larisa Latinjina, Paavo Nurmi, Mark Spitz i Carl Lewis, koji su osvojili svaki po devet zlatnih olimpijskih medalja.

On je i olimpijac s najviše pojedinačno (samostalno) osvojenih zlatnih medalja: jedanaest (11).

On je i olimpijac s najviše sveukupno uopće osvojenih olimpijskih medalja - dvadeset i dvije (22).

Uz to, na Svjetskim prvenstvima u plivanju (od 2001. do 2011. godine) osvojio je 26 (dvadeset i šest) zlatnih, 6 (šest) srebrnih i jednu brončanu medalju.

Zbog svih ovih uspjeha nesumnjivo je da je Michael Phelps najveći plivač svih vremena, najuspješniji olimpijac u povijesti i, uopće, jedan od nekolicine najvećih športaša u povijesti.

Karijera[uredi VE | uredi]

  • 2001. – SP, 1 zlatna medalja (200 m delfin)
  • 2003. – SP, 3 zlatne medalje (200 m delfin, 200 m i 400 m mješovito), 2 srebrne medalje (100 m delfin i štafeta 4 × 200 m slobodno)
  • 2004. – OI, 6 zlatnih medalja (100 m delfin, 200 m delfin, 200 m i 400 m mješovito; štafete 4 × 200 m slobodno i 4 × 100 m mješovito), 2 brončane medalje (200 m slobodno i štafeta 4 × 100 m slobodno)
  • 2005. – SP, 5 zlatnih medalja (200 m slobodno, 200 m mješovito; štafete 4 × 100 m slobodno, 4 × 200 m slobodno i 4 × 100 m mješovito), 1 srebrna medalja (100 m delfin)
  • 2007. – SP, 7 zlatnih medalja (200 m slobodno, 100 m delfin, 200 m delfin, 200 m mješovito, 400 m mješovito; štafete 4 x 100 m slobodno i 4 x 200 m slobodno)
  • 2008. - OI, 8 zlatnih medalja (200 m slobodno, 100 m i 200 m delfin, 200 m i 400 m mješovito i štafete: 4 x 100 m slobodno, 4 x 200 m slobodno i 4 x 100 m mješovito)
  • 2009. - SP, 5 zlatnih medalja (100 m delfin, 200 m delfin; štafete: 4 x 100 m slobodno, 4 x 200 m slobodno i 4 x 100 m mješovito), 1 srebrna medalja (200 m slobodno)
  • 2012. - OI, 4 zlatne medalje (100 m leptir, 200 m mješovito, i štafete 4 x 200 m slobodno i 4 x 100 m mješovito), 2 srebrne medalje (200 m leptir i štafeta 4 x 100 m slobodno).

Osobni rekordi[uredi VE | uredi]

Michael Phelps u Missouriju
  • 100 m slobodno: 47.51 (2008.)
  • 200 m slobodno: 1:42.96 (2008., tada svjetski rekord)
  • 400 m slobodno: 3:47.79 (2005.)
  • 100 m delfin: 49.82 (2009., svjetski rekord)
  • 200 m delfin: 1:51.51 (2009., svjetski rekord)
  • 200 m mješovito: 1:54.16 (2011.)
  • 400 m mješovito: 4:03.84 (2008., svjetski rekord)

Povezani članci[uredi VE | uredi]

Izvori[uredi VE | uredi]

Vanjske poveznice[uredi VE | uredi]

Logotip Zajedničkog poslužitelja
Na Zajedničkom poslužitelju postoje datoteke vezane uz: Michael Phelps