Milka Trnina

Izvor: Wikipedija
Skoči na: orijentacija, traži
Milka Trnina
Povelja Hrvatskog zemaljskog kazališta u Zagrebu Milki Trinini
Spomenik Milki Trinini u Vezišću

Milka Trnina (Vezišće u Općini Križ pokraj Ivanić-Grada, 19. prosinca 1863. - Zagreb, 18. svibnja 1941.), bila je hrvatska operna umjetnica, članica državne opere u Münchenu, prva Tosca londonskoga Covent Gardena i Metropolitan Opera Housea[1]

Životopis[uredi VE | uredi]

Katarina Milka Trnina rođena je u Vezišću kao drugo dijete u obitelji Tone i Franjice Trnine. Otac Tone bio je mlinar, a nakon jednog povratka sa sajma umire od posljedica upale pluća. Očeva smrt fizički razdvaja obitelj, majka Franjica i stariji brat Milan ostaju u Vezišću dok Milka najprije odlazi u zagrebačko Odgojilište sestara milosrdnica, a potom brigu o njoj preuzima ujak, hrvatski književnik i publicist Janko Jurković. Obitelj Janka Jurkovića prijateljevala je s Idom Wimberger Brkić, voditeljicom privatne škole pjevanja i ta će se povezanost pokazati ključnom za Milkin glazbeni početak. Nakon pohađanja Idine škole, u razdoblju od 1876. do 1879. godine, Milka odlazi na bečki konzervatorij kod glazbenoga pedagoga Josepha Gänsbachera, a svoj prvi nastup ostvaruje na pozornici Zagrebačke opere 11. travnja 1882. i to kao Amelija u Verdijevoj operi "Čuvidski ples" (kasnije nazvan Krabuljski ples).

Zagrebačku pozornicu zamjenjuje onima u Leipzigu (1883. godine), Grazu i Bremenu(1890. godine), a postaje i članicom državne opere u Münchenu gdje dobiva počasni naslov bavarske dvorske komorne pjevačice. Nastup u Bayreuthu ostaje obilježen nezadovoljstvom Wagnerove udovice Milkinom izvedbom zbog čega joj Cosima Wagner više nikada nije uputila poziv za nastup. U londonskome Covent Gardenu (1900. godine) prva pjeva Toscu, isto tako i u New Yorku, gdje osim nastupa u opernoj kući Metropolitan, drži poduku iz pjevanja. Nazivali su je pjevajućom Eleonorom Duse. Premda je u prvom redu bila vagnerijanska pjevačica, veličanstveno je interpretirala i Beethovenovu Leonoru u Fideliju ili prpošnu Fiordiligi u Mozartovoj operi Cosi fan tutte, a Puccini je rekao da se nijedna Tosca ne može usporediti s Trninom. Najbolji kritičari njezina doba smatrali su da je Wagnerove junakinje pjevala onako kako ih je sam Wagner zamišljao.

Zbog ozbiljnih problema s mimičkim živcem i neuspješnog operativnog zahvata, otkazuje turneju i naglo završava karijeru. Svoj posljednji nastup, ulogu Sieglinde, odigrala je u Prinzregententheateru 1906. godine.

Sedam godina kasnije ponovno je u Zagrebu nakon što se neko vrijeme selila od Obersalzberga i Berchtesgadena do Beča i Münchena. Godine 1923. postaje počasnom članicom Muzičke akademije, voditeljicom odjela solo pjevanja i članicom ispitne komisije. Jednom od učenica postaje joj i Zinka Kunc koja će i sama kasnije osvajati pozornicu Metropolitana. Poput oca, i Milki presuđuje upala pluća te od posljedica iste umire u Zagrebu 18. svibnja 1941. godine. Posljednja joj je želja bila da pogreb bude održan prije podneva, bez ikakvih popratnih govora i samo uz zvuke hrvatske himne nad otvorenim grobom te bez cvijeća i vijenaca u korist uplata u dobrotvorne svrhe.[2]

Nagrade i priznanja[uredi VE | uredi]

  • Bayrische Goldene Medaille für Kunst und Wissenschaft
  • Meiningisches Verdienstkreuz für Kunst und Wissenschaft

Zanimljivosti[uredi VE | uredi]

Izvori[uredi VE | uredi]

  1. Barbieri, Marija, Milka Trnina : great Tosca, Časopis WAM, preuzeto 15. lipnja 2015.
  2. Moslavac, Slavica. Milka Trnina, hrvatski slavuj (1863. - 1998.) : prilog obilježavanja 135. godišnjice rođenja istaknute operne pjevačice Milke Trnine : Galerija Muzeja Moslavina, Kutina, 15.5. - 1.6. 1998. Kutina : Muzej Moslavine, 1998.
  3. Općina KrižZnamenite ličnosti: Katarina Milka Trnina (Ternina), – 19. 12. 1863. Vezišće – 18. 05. 1941. Zagreb, preuzeto 15. lipnja 2015.
  4. Hina (19. prosinca 2013.). Izložba o Milki Trnini otvorena u Muzeju grada Zagreba. Index. pristupljeno 20. siječnja 2014.

Vanjske poveznice[uredi VE | uredi]