Mladen Juran

Izvor: Wikipedija
Skoči na: orijentacija, traži

Mladen Juran (rođen 8. svibnja 1942.) je hrvatski filmski i kazališni redatelj, scenarist, producent i glumac, autor prvih filmova samostalne Hrvatske selekcioniranih, nominiranih i nagrađivanih na najuglednijim svjetskim festivalima "A" kategorije (Mar del Plata, Moskva...), s ranim debitiranjem u francuskim filmovima, zabilježenom u Histoire du Cinema Francais, izdane povodom stogodišnjice francuske kinematografije. Osobito se ističu Zlatne medalje za kratki igrani film "Transatlantic" i dugometražni dokumentarni "Živuće fotografije", Beograd 1982 i 1983, nominacija za nagradu Golden Ombu na festivalu u Mar del Plati 1999 za dugometražni "Transatlantic" (4 Zlatne arene Pula festival, 1998, hrvatski kandidat za nominaciju za nagradu Oscar, Academy Award, 1998), te nominacija za nagradu Melies d'Or za najbolji europski film fantastike za film "Potonulo groblje", Bruxelles 2003.

Životopis[uredi VE | uredi]

Juran je rođen u Zagrebu. Gimnaziju je završio u Splitu 1960. Nakon diplomiranja na Ekonomskom fakultetu, 1964., odlazi u Pariz gdje diplomira na Studiju dramskih umjetnosti Charles Dullin u Théâtre National Populaire . Za vrijeme studija nastupa kao glumac, a radi u kazalištu, televiziji i filmu, pomažući redateljima Michael Cacoyannisu , Abel Ganceu i Med Hondou, te stažira kod slavnog Lee Strasberga , direktora Actor’s Studija iz New Yorka.

Nakon povratka u Hrvatsku, Juran započinje karijeru na državnoj televiziji. Od 1973, stvorio je više od 200 filmova i televizijskih serija različitih vrsta i žanrova. 1988. godine Juran realizira svoj prvi cjelovečernji igrani film Trideset konja po scenariju Ive Brešana, a prema noveli Vjekoslava Kaleba, britku komediju koja denuncira pljačku nacionalizacije. “Zgode s posledicama”, kako je o filmu pisao tadašnji tisak, imale su za posljedicu dugogodišnje neprikazivanje. Tijekom domovinskog rata,1993. godine, nastaje srednjometražni igrani I dok je srca, bit će i Kroacije - A.G. Matoš, retrospekcija uzbudljive životne avanture, morala, politike, kulture, ljubavi i britkih misli govore glamurozno, intrigantno i zahtjevno o nama danas više nego ikada. 1994. godina - još jedne “Zgode s posledicama”, sa istovjetnim dugogodišnjim posljedicama, u liku Kositrenog srca, psihološke ratne drame dvojice protagonista rock generacije: Vidre, invalida domovinskog rata i Žaca, uspješnog poslovnog čovjeka u punini ikonografije Profitera.

Juranov kratki igrani film Transatlantic (1981) – opisan kao "nadrealistički prikaz tragične sudbine hrvatskog emigranta" nagrađen Zlatnom medaljom na festivalu u Begradu (1982) – vrlo uspješan film, hvaljen od kritike, uvršten među najbolje hrvatske (i jugoslavenske) kratke igrane filmove ikad snimljene. I prije i nakon što je realizirao kratki film, Juran je pokušavao napraviti cjelovečernji igrani film s istom tabu temom emigracije, no tu će ideju ostvariti tek nakon pada komunizma. Cjelovečernji Transatlantic također je bio dobro prihvaćen, dobitnik 4 Zlatne arene na festivalu u Puli i nagrade Kodak (1998), selekcioniran za službeni program jednog od sedam priznatih svjetskih festivala A kategorije - Moskva (1999), selekcioniran i za prvi film samostalne Hrvatske u službenoj konkurenciji festivala A kategorije - nominacija Golden Ombu, Mar del Plata (1999). te je kao hrvatski predstavnik kandidirao za Oscara za najbolji strani film za 1998. Posljednji cjelovečernji igrani film Potonulo groblje po romanu Gorana Tribusona, uz scenarističku i glumačku suradnju oskarevca Jiri Menzela, bio je nominiran za Melies d'Or Award - najbolji europski film fantastike - Bruxelles 2003.

Juran je još 1982, realizirao cjelovečernji dokumentarac o pionirskoj povijesti hrvatske kinematografije Živuće fotografije, s tada nikad viđenim prvim filmskim snimkama Hrvatske, izdvojen od uvaženih teoretičara filma (dr Peterlić, dr Kukuljica) kao "izuzetan kulturni iskorak koji je stvorio svijest o povijesti hrvatske kinematografije, a zbog inovativnosti bio višestruko nagrađivan, zaslužan za uspostavu nove perspektive o povijesti filma u Hrvatskoj i utjecaju obrazovanja budućih hrvatskih filmskih autora i filmske znanosti.", Zlatna medalja, Beograd (1984). Projekt bez presedana, jer će četvrt stoljeća kasnije, 2006 i 2008, dobiti nastavke trilogije Živuće fotografije 2 i 3.

Kazalištu se vratio 1996/1997, dramom identiteta o pjesniku Petru Preradoviću, austrijskom časniku koji je zaboravio maternji jezik i bavio se spiritualizmom. “

Mladen Juran, zajedno sa sinom multimedijskim umjetnikom Igorom Juranom, utemeljitelj je umjetničke organizacije Adriatic Art Media Film (2011) koja producira njihove filmove (dr Andrija Štampar, vizionar, te Quest to Nord itd) i filmove pretežito mlađih, afirmiranih autora, sufinancirana od Havc-a.

Nagrade[uredi VE | uredi]

  • Zlatna medalja, Beograd 1982.

Transatlantic , kratki igrani

  • Zlatna medalja, Beograd 1983.

Živuće fotografije – slike iz prošlosti filma u Hrvatskoj, dugometražni dokumentarni

  • Diploma, Beograd 1985.
  • Plaketa Sveučilišta u Zagrebu

Škola narodnog zdravlja – naša nepoznata filmska industrija, dugometražni dokumentarni

  • I. nagrada publike, Dani JRT-a u Skoplju 1985.

srednjometražni glazbeni igrani film «Stari album L.P.-ija“

  • 4 Zlatne arene Pula film festival, 1998.
  • Nagrada Kodak, 1998.
  • Hrvatski kandidat za nominaciju za nagradu Oscar, Academy Award, 1998.
  • Službeni program XXI Moscow international film festival, 1998. (“A” festival)
  • Nominacija za Golden Ombu, 1999, Službena konkurencija 15 Festival Internacional de Cine , Mar del Plata (prvi film u samostalnoj Hrvatskoj u službenoj konkurenciji svjetskog «A» festivala), 1999.

Transatlantic, dugometražni igrani

  • Nominacija za nagradu Melies d'Or za najbolji europski film fantastike, 2003.(6 kandidata), Službena konkurencija International Festival of Fantasy film, Bruxelles, 2003.(finalni festival festivala)
  • Službena konkurencija Cinenygma International Film Festival, Luxembourg, 2003.

Potonulo groblje, dugometražni igrani

  • Zlatna plaketa s kadenom Mare Nostrum Croaticum (2012. godine),

„za izuzetan doprinos hrvatskoj kulturi“

  • Nominacija za The Golden Gazelle, 2013.g., Abu Dhabi International Environmental Film Festival za cjelovečernji dokumentarni film “Dr. Andrija Štampar, vizionar"

Filmografija[uredi VE | uredi]

Dugometražni igrani filmovi

  • Trideset konja (Scenarist Ivo Brešan, po istoimenoj noveli Vjekoslava Kaleba, 1987)
  • Kositreno srce (Scenarist Nenad Marjanović-Zulim, 1994)
  • Transatlantic (Scenarist Mladen Juran, u suradnji s Matom Matišićem i Božidarom Violićem, 1998)
  • Potonulo groblje (Scenaristi Goran Tribuson i Mladen Juran, u suradnji s Jiri Menzelom i Ivanom Salajem, po istoimenom romanu Gorana Tribusona, 2002)

Kratkometražni igrani filmovi[uredi VE | uredi]

  • Brijačnica (Scenaristi Mladen Juran i Dragan Kalajdžić, 1974)
  • Do kraja i natrag (Scenarist Kruno Quien, 1975)
  • Transatlantic (Scenarist Mladen Juran, 1981)
  • Napad na Narodnu banku u Rijeci, 1909 (Scenarist Mladen Juran, 2009)

Dokumentarni filmovi[uredi VE | uredi]

  • Uzlet (Scenaristi Mladen Juran i Zvonimir Milčec, 1976)
  • Strah u dolini potoka Bliznec (Scenaristi Mladen Juran i Zvonimir Milčec, 1978)
  • Ne gledaj gore (Scenaristi Mladen Juran i Zvonimir Milčec, 1979)
  • Trilogija Živuće fotografije 1,2,3 (Scenarist Mladen Juran, za ŽF 1 zajedno sa Ivom Škrabalom, 1982, 2006 i 2008)
  • Škola narodnog zdravlja Andrija Štampar – naša nepoznata filmska industrija (Scenarist Ivo Škrabalo, 1984)
  • Između života i smrti (Scenarist Mladen Juran, 1989)
  • Prvi su krenuli dokumentaristi (Scenarist Mladen Juran, 1990)
  • Tribute to America (Scenarist Mladen Juran, 2007)
  • Dr Andrija Štampar, vizionar (Scenarist Mladen Juran, 2012)

TV-filmovi i serijali[uredi VE | uredi]

  • Dokumentarni serijal Zadnja pošta Zagreb (Scenaristi Mladen Juran i Zvonimir Milčec, urednik Angel Miladinov, 1976- 1979)
  • Igrani film priča iz Maksimirske šume (Scenaristi Mladen Juran i Zvonimir Milčec, urednik Ivo Štivičić, 1978)
  • Dokumentarni glazbeni serijal Zagrebulje (Scenaristi Fran Potočnjak, Miran Kučiš i Mladen Juran, urednik Milan Grgić, 1979 – 1980)
  • Dokumentarni serijal Mala kinoteka (Scenarist Mladen Juran, urednik Nedjeljnog popodneva Miro Mahečić, 1980)
  • Dokumentarni film Dan šarenih oblaka rođenih iz mora – James Joyceu Puli (Scenarist Željko Ivanjek, urednik Angel Miladinov, 1983)
  • Dokumentarni serijal Prizori iz prošlog stoljeća (Scenarist Željko Ivanjek, urednik Angel Miladinov, 1984)
  • Glazbeni igrani film Stari album L.P-ija (Scenaristi Mladen Juran i Zvonimir Milčec, urednik Silvije Hum, 1985)
  • Igrano dokumentarni serijal Pozdrav iz Zagreba (Scenaristi Mladen Juran i Zvonimir Milčec, urednik Obrad Kosovac, 1987 – 1988)
  • Umjetnička večer Ranko Marinković (Scenaristi Nedjeljko Fabrio i Mladen Juran, urednik Nedjeljko Fabrio, 1987)
  • Igrano dokumentarni serijal Zagrebački panopticum (Scenarist Mladen Juran, urednik Šarene nedjelje Obrad Kosovac, 1989)
  • Dokumentarni serijal Hrvatski sabori – iskon i zakon (Scenarist Krešo Novosel, urednik Obrad Kosovac, 1990)
  • Dokumentarni serijal Istra po Matiji (Scenarist Mladen Juran,urednik Obrad Kosovac, 1990)
  • Dokumentarni serijal Lov na torpiljarku (Scenarist Mladen Juran, urednik Obrad Kosovac, 1991)
  • Dokumentarni serijal Iseljena Hrvatska (Scenaristi Mladen Juran, dr. Ivan Čizmić, dr Ljubo Antić, urednik Obrad Kosovac,1991 – 1992)
  • Dokumentarni film Istra, ruža hrvatska (Scenaristi Mladen Juran i Vesna Jurkić Girardi, urednik Obrad Kosovac, 1992)
  • Dokumentarni film Hrvati i Amerika (Scenaristi Mladen Juran i dr Ljubo Antić, urednik Obrad Kosovac, 1992)
  • Dokumentarni film Moja priča o Hrvatskoj (Scenarist Mladen Juran, urednik Miroslav Mikuljan, 1992)
  • Dramski serijal Hrvatska lirika egzila (Scenarist Mladen Juran, urednik Ivo Štivičić, 1993)
  • Igrani film I dok je srca, bit će i Kroacije - A.G. Matoš (Scenarist Mladen Juran, urednik Nedjeljko Fabrio i Ivo Štivičić, 1993)
  • Dramski kolaž Pismo francuskim prijateljima (Scenarist Mladen Juran, urednik Ivo Štivičić1994)
  • Srednjemetražni igrani film Zora dalmatinska (Scenaristi Tihomil Maštrović i Mladen Juran, urednik Ivo Štivičić, 1994 – 1995)
  • Dramski mini serijal u 3 nastavka Transatlantic (Scenarist Mladen Juran, u suradnji s Matom Matišićem i Božidarom Violićem, urednici Tomislav Radić i Marija Peakić Mikuljan, 1999)
  • Dramski mini serijal u 2 nastavka Potonulo groblje (Scenaristi Goran Tribuson i Mladen Juran, u suradnji s Jiri Menzelom i Ivanom Salajem, po istoimenom romanu Gorana Tribusona, urednik Maja Gregl, 2003)

Kazalište[uredi VE | uredi]

  • Pjesnikova kob Tihomila Maštrovića (predstava pretpremijerno izvedena u rujnu 1996 u Zadru na zadarskom kazališnom ljetu, a premjerno na sceni Hrvatskog narodnog kazališta Ivana pl. Zajca u Rijeci u studenom 1996. te je u istom kazalištu u sezoni 1996./1997. održano dvadesetak repriza

Glumačke uloge[uredi VE | uredi]

  • Les Troyennes (Redatelj Michael Cacoyannis, kazalište T.N.P., Paris,1966)
  • Serijal Quand la Liberte venait du ciel, nastavak Les fiances dr Romanville (Redatelj Albert Riera, O.R.T.F.,1966)
  • Soleil O (Redatelj Med Hondo, 1969)
  • Gott mit uns (Redatelj Giuliano Montaldo,1969)
  • Transatlantic (Redatelj Mladen Juran, 1998)

Izvori[uredi VE | uredi]

Vanjske poveznice[uredi VE | uredi]

  • Mladen Juran na Internet Movie Database
  • Mladen Juran: Izvjesce čovjeka koji na film i televiziju došao bez politike (Hrvatska)
  • Mladen Juran na FILM.hr
  • IMDb
  • Histoire du Cinema Francais, L'edition du centanaire,Maurice Bessy, Raymond Chirat, André Bernard - Skraćeni prikaz od 1966 – 1970, Pygmalion, 1992


Film reel.svg Nedovršeni članak Mladen Juran koji govori o filmskoj umjetnosti treba dopuniti. Dopunite ga prema pravilima Wikipedije.