Mohač
|
|
|||
|---|---|---|---|
  Mohač
|
|||
|
|||
| Regija | Južno Podunavlje | ||
| Županija | Baranjska | ||
| mikroregija | Mohačka mikroregija | ||
| Najbliži (veći) grad | Pečuh | ||
| Površina | 112,24 km² | ||
| Zemljopisne koordinate | 45°59′45″N 18°40′47″E / 45.995931°N 18.67985°EKoordinate: 45°59′45″N 18°40′47″E / 45.995931°N 18.67985°E | ||
| Stanovništvo (2001.) | |||
| - Ukupno | 19 129 | ||
| Pošta | 7700 | ||
| Pozivni broj | 69 | ||
| Službena stranica | http://www.mohacs.hu | ||
 |
|||
Mohač (mađ. Mohács, njem. Mohatsch, srp. Мохач, tur. Mohaç), grad na desnoj obali Dunava u južnoj Mađarskoj (Baranja).
Sadržaj |
Zemljopisni položaj [uredi]
Mohač se nalazi na cesti Osijek - Beli Manastir - Seksar (Szekszárd) 26 km sjeverno od Belog Manastira i 10 km od graničnog prijelaza Duboševica - Udvar. Na Dunavu kod Mohača nema mosta pa se na lijevu obalu prelazi kompom, odakle cesta vodi na sjever prema Baji, odnosno na jug prema graničnom prijelazu prema Srbiji (Santovo - Bereg).
U starim hrvatskim ljetopisima i narodnim pjesmama Mohač se naziva i Muač, Muhač, Muvač[1] čak i u množini Muhači.
Povijest [uredi]
Na Mohačkom polju 29. kolovoza 1526. godine Turci su pod sultanom Sulejmanom II. katastrofalno porazili vojsku ugarsko-hrvatskog kralja Ludovika II. u tzv. Mohačkoj bitci.
Druga velika bitka kod Mohača se zbila 1687..
Za vrijeme turske vlasti je Mohač bio sjedištem sandžaka.
Još u 18. i sve do uvođenja agresivne asimilatorske politike u 19. st., Hrvati su u Mohaču bili apsolutna većina, a to se promijenilo uslijed snažne asimilacijske politike mađarskih vlasti i nepovoljnih međunarodnih okolnosti sredinom 19. st. i 20. st.[2]
Upravna organizacija [uredi]
Upravno je sjedište Mohačke mikroregije u Baranjskoj županiji. Poštanski broj je 7700. Grad se rasprostire na 112,23 km četvornih. Širenjem je obuhvatio i neka susjedna sela, kao što je Dolnja Kanda. Pored nje, Mohač je obuhvatio i naselje Novi Mohač i sela Šar, Jelužda (Ležda), Gornja Kanda, Trnovac (Pustara).
U Mohaču se nalazi jedinica Hrvatske manjinske samouprave u Republici Mađarskoj.
Delegat Hrvatske državne samouprave u Mađarskoj za Mohač ulazi kao predstavnik Baranje. U sastavu od ožujka 2007. je to Đuro Jakšić [3].
Kultura [uredi]
Svakog proljeća se u Mohaču održava festival Pohod bušara (mađ. Busójárás).
Promet [uredi]
Od Mohača vodi prema ostatku mađarske željezničke mreže željeznička prometnica (kraj se nalazi u Szolohegyu). U Mohaču se nalazi željeznička postaja.
Krajem je željezničke pruge Pečuh-Mohač i spojem sa lukom na Dunavu.
Gospodarstvo [uredi]
Riječna luka za izvoz ugljena iz rudarskog područja Pečuha. Crna i obojena metalurgija, mašinska, tekstilna, kožarska i prehrambena industrija, u okolici voćarstvo, vinogradarstvo i stočarstvo.
Stanovništvo [uredi]
Po vjeroispovijesti, bilo je 2001. 74,8% rimokatolika, grkokatolika 0,3%, reformiranih 6,2%, evangelista 1,0% te ostali. [4]
2001. je u Mohaču živjelo 19.049 stanovnika. Po nacionalnom sastavu je bilo 93% Mađara, 2,4% Roma, 4,7% Hrvata, 9,6% Nijemaca, 0,6% Srba te ostalih 5,9% [4]. Manjinsku samoupravu imaju Hrvati, Romi, Nijemci i Srbi.
Hrvati u Mohaču [uredi]
U Mohaču se nalazi hrvatsko kulturno-umjetničko društvo "Mohač", čiji je utemeljitelj i voditelj poznati mađarski atletski reprezentativac Stipan Filaković.[5].
Mjesni Hrvati pripadaju skupini Šokaca[5].
Od kulturno-folklornih manifestacija, u Mohaču se od 2009. održava Pranje na Dunavu, u suorganizaciji Saveza Hrvata u Mađarskoj, Udruge baranjskih Hrvata i čitaonice mohačkih Šokaca [6]
Poznate osobe [uredi]
- Ferenc Pfaff, mađ. arhitekt
- Endre Rozsda, mađ.-fra. slikar
- Ödön Szendrő, mjesni vođa mađarske revolucije iz 1956., počasni građanin Mohača od 1992.
- Đuro Šarošac, jedan od najpoznatijih mađarskih etnologa
Gradovi prijatelji [uredi]
Beli Manastir od 1967.
Bensheim od 1987.
Câmpia Turzii od 1990.
Wattrelos od 1993.
Siemianowice Śląskie od 1999.
Beykoz od 2008.
Vidi još [uredi]
Izvori:
- ↑ Đuro Šarošac: Narodna nošnja baranjskih Hrvata, 233. str.
- ↑ Religija i etničnost kod Hrvata u Mađarskoj: sociialno- historijski pregled, autor Josip Kumpes, Etnol. tríb. 2 l, Vol. 28, l998., str. 9-33
- ↑ ÖRF Odibrani delegati za Državnu samoupravu, 5. ožujka 2007.
- ↑ 4,0 4,1 [ http://portal.ksh.hu/pls/portal/cp.hnt_telep?NN=23959] Központi Statisztikai Hivatal
- ↑ 5,0 5,1 Hrvatski glasnik br.15/2008. , Pripremamo se za obilježavanje 35. obljetnice društva, 10. travnja 2008.
- ↑ MVPEI RH Generalni konzulat RH Pečuh, 4. srpnja 2009.
- ↑ Hrv. glasnik br.5/2009. Vinkovo na mohačkoj Planini, 29. siječnja 2009., str. 15.
- Ovaj članak uključuje prijevod teksta iz jedanaestog izdanja Encyclopædije Britannice, objavljenog 1911. godine, koje je javno dobro.
Vanjske poveznice [uredi]
- (mađ.) Službene stranice
