Šokci

Izvor: Wikipedija
Skoči na: orijentacija, traži
Šokci
Hrvati iz rekaša-.jpg
Šokci iz grada Rekaša u Rumunjskoj
Ukupno pripadnika
Značajna područja naseljavanja
Flag of Croatia.svg Hrvatska Slavonija, Baranja, Posavina, Srijem
Flag of Hungary.svg Mađarska Bačka, Baranja
Flag of Vojvodina.svg Vojvodina (Srbija) Bačka, Banat, Srijem
Flag of Romania.svg Rumunjska Timiš
Flag of Bosnia and Herzegovina.svg Bosna i Hercegovina
Jezik
Hrvatski jezik
Vjera
Pretežno rimokatolička
Povezane etničke grupe
Slaveni
Južni Slaveni
Katolička crkva u šokačkome selu Sonti u Vojvodini
Šokačka narodna nošnja Požeške kotline i slavonskog dijela Podravine snimljena u Etnografskom muzeju u Zagrebu
Šokačka narodna nošnja iz Baranje snimljena u Etnografskom muzeju u Zagrebu
Šokačka narodna nošnja sa vinkovačkog područja snimljena u Etnografskom muzeju u Zagrebu

Šokci su hrvatska etnička grupa naseljena u području Slavonije, gdje su se doselili negdje u 7. stoljeću. Šokci danas žive u Slavoniji, Baranji, Bosni, Srijemu (zapadni dio), Banatu i Bačkoj (u somborskoj okolici; u samom gradu Somboru, žive Hrvati iz skupine Bunjevaca)[1] te u uz Dunav u Bačkoj. Dio šokačkih Hrvata živi u okolici grada Pečuha u Mađarskoj. Hrvatski etnograf iz Mađarske, Đuro Šarošac je u svom radu iz 1973. obradio sela u pečuškoj okolici. Prema njegovom istraživanju, sela koja se nalaze jugoistočno od Pečuha su naseljena šokačkim Hrvatima: Belvar, Birjan, Katolj, Lotar, Šaroš, Kozar i Olas [2]. Šokci žive i u pograničnom selu Kašadu.

Koncem 17. stoljeća su šokački Hrvati odselili iz BiH. Vodili su ih franjevci. Odselili su u Podunavlje, u jugozapadnu i zapadnu Bačku. Razlog su bili teški životni uvjeti u BiH i pojačano islamiziranje kršćana.[3]

Šokci u Banatu su naseljeni u dvama valovima. Prve su se malobrojne skupine doselile tijekom osmanske vlasti. Drugi val je uslijedio prije 220 godina, kad su šokački Hrvati naseljeni u Opovo, Starčevo (nakon naseljavanja Nijemaca) i grad Pančevo. Broj doseljenih je oko 4000. Doseljeni šokački Hrvati su iz središnje Slavonije. Naseljavanje je bilo plansko, radi pojačavanja granice prema Osmanskom Carstvu.

Valja navesti da se zbivalo kroz povijest, posebice u Bačkoj, da su skupine bunjevačkih Hrvata poprimale šokačko ime i obrnuto, tako da je povijest ovim dvjema hrvatskim skupinama uvelike prožima.

Srbijanska (ranije jugoslavenska) statistika ih tretira kao posebnu etničku skupinu.[4]

Ime[uredi VE | uredi]

Nije pouzdano utvrđen postanak imena šokac.

Valpovčanin Matija P. Katančić je na prijelazu iz 18. u 19. stoljeće pretpostavio da je naziv nastao po ranijem plemenu Sukci (Succi) koji su Šokcima i prethodili, sami Sukci dobili su ga topografski, po lokaciji (planina „Succus”). Njegova teorija počiva na tome da su Hrvati potomci Ilira, u što danas malo tko vjeruje.

Ferdo Šišić je smatrao da je naziv turskog podrijetla.

Prvo spominjanje imena je u fermanu sultana Ahmeda I gdje naziva šokcima pučanstvo "latinske vjere" čija je "sljedba od vjere Srba, Grka i Vlaha sasvim različita", dakle, katolike.[5]

Običaji Šokaca[uredi VE | uredi]

Šokačke kuće u Dražu, bokom su okrenute ulici

Šokci su stanovništvo naseljeno po plodnim ravnicama koje se prilagodilo ovome području i razvilo zavidnu poljoprivredu. Razne žitarice, kukuruz i drugo glavne su kulture. Polja su im veoma velika i dobro održavana, zasijana pretežno kukuruzom. Sela su duga, s jednom glavnom ulicom (šor) uz koje se nižu obiteljske kuće s gospodarskim zgradama, a unutar njih nalazi se prostrana avlija (dvorište) s neizostavnim bunarom na kotač. Uz obje strane ulice pružaju se kanali preko kojih se manjim nasipom dolazi do kuće. Držanje peradi, napose pataka i gusaka, te svinja od kojih potječe glavnina mesne hrane neizostavne su po šokačkim kućama. Šokci uživaju u svinjskim specijalitetima kao što su šunka, kulen, i slanina. Šljiva i proizvodnja šljivove rakije također zauzima znamenito mjesto.

Šokci su po prirodi veseo narod koji posebnu pažnju posvećuju svojim tradicijama, što se vidi i po broju njihovih folklornih društava. Tambura najpoznatije glazbalo, sastoji se od tri dijela, trupa, vrata i glave. Trup je napravljen od tanke daske javora, topolovine ili šljive, danas od smreke ili jele. Vrat je dug, a cijelo glazbalo ima četiri do šest žica. U prošlosti su šokačke pjesme i plesove pratile gajde, sastojale su se od mješine i dulca u koji se puše. Svatovskim običajima Šokci posvećuju posebnu pažnju (šokački svati često imaju i po 300 do 500 uzvanika), ona se uvijek odvijaju uz defile konjskih zaprega i poveću količinu rakije.

Šokačka narodna nošnja (rubina) izrađuje se od lanenog tkanja a sastoji se od 'oplećka i krila', ima funkciju bluze. Ona se kod žena javlja ljeti, dok bi po zimi nosile i vunenu suknju s obojkom. I muška i ženska šokačka nošnja izrađuje se od bijelog platna ukrašenog šljokicama, na rubovima bluza, košulja i gaća (muške hlače) izvezene su čipkom.

Šokačke manifestacije[uredi VE | uredi]

Povodom obljetnice doseljenja Šokaca u Bačku, bila je organizirana manifestacija "Tragovi Šokaca od Gradovrha do Bača 1688. – 2008."[6].

Šokački Hrvati u Mađarskoj svake godine u veljači organiziraju pokladnu manifestaciju Pohod bušara.

Šokci u umjetnosti[uredi VE | uredi]

Šokačka himna je skladba "Šokadija", autorice Božane Vidaković [6].

Hrvatski pjesnik Josip Dumendžić iz Bođana je napisao pjesmu koju je naslovio Šokačka himna [7].

Poznati Šokci[uredi VE | uredi]

Literatura[uredi VE | uredi]

Izvori[uredi VE | uredi]

  1. Radio-Subotica Jača urbana Šokadija
  2. (mađ.) Honismeret dr Gábriel András: Bosnyákok Baranyában
  3. Hrvati u Vojvodini danas, Zavod za kulturu vojvođanskih Hrvata, autor Tomislav Žigmanov
  4. Dr. sc. Dražen Živić, DEPOPULACIJA HRVATA U VOJVODINI (1953.-2002.)
  5. Šokačka grana - tko su Šokci
  6. 6,0 6,1 Radio Subotica Književna večer o šokačkom govoru, 27. rujna 2008.
  7. Zvonik br. 162 Poetski kutak

Vanjske poveznice[uredi VE | uredi]