Mol (glazba)

Izvor: Wikipedija
Skoči na: orijentacija, traži

Mol (od lat. mollus = mekan / engl. minor / njem. Moll / fr. mode mineur / tal. modo minore) je naziv tonskog roda koji karakterizira određenu vrstu dijatonske ljestvice. Kolokvijalno se najčešće odnosi na molsku ljestvicu, a rabi se i u nazivima molskih tonaliteta i akorda.

Povijest[uredi VE | uredi]

Molski trozvuk na tonu c1

Pojmovi dur i mol historijski su povezani s pojavom tonaliteta. Tonalitetne durske ili molske tendencije, odnosno akordske, harmonijske tendencije pojavile su se tek unutar razvijene višeglasne glazbe 15. i 16. stoljeća. Talijanski skladatelj i glazbeni teoretičar Gioseffo Zarlino prvi se opširno bavio pitanjem durskoga i molskoga trozvuka, a dur i mol su kao tonalitetni načini prevladali tek u glazbi 17. stoljeća.[1] U teoriji glazbe tzv. zapadnoga svijeta mnogi su teoretičari pojedinim tonskim načinima, akordima i ljestvicama često pridavali značajke durskoga ili molskoga roda (njem. Tongeschlecht). Katkada su takva razmišljanja čak bila u skladu i s aktualnim poimanjem rodne ideologije, po kojoj su duru stereotipno pridavane muške, a molu ženske osobine (dur od lat. durus = tvrd; mol od lat. mollus = mekan; takva se primarno etimologijska objašnjenja i danas mogu naći u stručnoj literaturi).

Molska ljestvica[uredi VE | uredi]

Molska je ljestvica dijatonski niz od osam tonova, koji počinje i završava tonovima istog imena razmaknutima za oktavu.[2] Osnovna karakteristika, po kojoj je moguće prepoznati molsku ljestvicu, karakterističan je raspored razmaka među njenim tonovima, odnosno stupnjevima. Svaki stupanj ljestvice ima i sasvim određenu melodijsko-harmonijsku funkciju.[3] Za molske je ljestvice – jednako kao i za durske – također karakteristična mogućnost transpozicije, pri čemu sama struktura ljestvice uvijek ostaje ista. To nije slučaj s tzv. starim načinima (modusima), kod kojih promjena početnoga tona redovito znači i promjenu tonskoga načina.[1]

Ovisno o odnosu donje medijante (šestoga stupnja ljestvice) i vođice (sedmoga stupnja ljestvice) spram tonike, svaka se molska ljestvica pojavljuje u tri osnovna oblika: prirodnom, harmonijskom ili melodijskom. Te se tri vrste molske ljestvice od durskih općenito razlikuju po intervalu između tonike (prvoga stupnja ljestvice) i gornje medijante (trećega stupnja ljestvice): u molu je to mala terca, dok je u duru na tom mjestu karakteristična velika terca.

Osim spomenutih triju osnovnih vrsta molske ljestvice postoje i neke druge inačice, primjerice ciganski mol, dorski harmonijski mol, te brojne folklorne i starocrkvene modifikacije prirodne molske ljestvice.

Prirodni mol[uredi VE | uredi]

Prva vrsta mola nosi ime prirodni mol. Njega karakteriziraju mala seksta između tonike i donje medijante te mala septima između tonike i vođice. Ta ljestvica ima polustepen između supertonike i gornje medijante te između dominante i donje medijante.

Harmonijski mol[uredi VE | uredi]

Jedina razlika između prirodnog i harmonijskog mola je u intervalu između tonike i vođice koji je u harmonijskom molu velika septima. Ta ljestvica ima polustepen između supertonike i gornje medijante, dominante i donje medijante, te između vođice i tonike.

Melodijski mol[uredi VE | uredi]

Melodijski mol karakteriziraju velika seksta između tonike i donje medijante, te velika septima između tonike i vođice. Ta ljestvica ima polustepen između supertonike i gornje medijante, te između vođice i tonike.

Izvori[uredi VE | uredi]

  1. 1,0 1,1 B. Antić: »Dur«, Muzička enciklopedija, sv. 1, str. 488.
  2. T. Petrović: Osnove teorije glazbe, str. 60.
  3. C. Ganter: Die Dur-Moll tonale Harmonik, str. 12.

Literatura[uredi VE | uredi]

Vanjske poveznice[uredi VE | uredi]