National Hockey League

Izvor: Wikipedija
(Preusmjereno s National hockey league)
Skoči na: orijentacija, traži
National Hockey League (eng.)
Ligue nationale de hockey (fra.)
05 NHL Shield.png
Države Flag of Canada.svg Kanada (7 momčadi)
Flag of the United States.svg SAD (23 momčadi)
Osnovana 26. studenog 1917.
Montréal, Kanada
Predsjednik Gary Bettman
Prvaci Los Angeles Kings (2. naslov)
Najuspješniji klub Montréal Canadiens
(25 naslova) a
Službena stranica NHL.com
Hockey current event.svg 2014./15.

National Hockey League (NHL) ili Ligue nationale de hockey (LNH) profesionalno je hokejaško natjecanje koje obuhvaća 23 američkih i 7 kanadskih klubova. NHL spada među „četiri velika” angloamerička natjecanja, b a kakvoćom same igre daleko nadilazi sve ostale lige svijeta.[1] Iako je izvršno tijelo osnovano 1917. u Montréalu, današnje sjedište nalazi se u New Yorku. Pobjedničkoj momčadi svake sezone uručuje se Stanleyjev kup, najstariji trofej sjevernoameričkog svijeta namijenjen osvajačima nekog tamošnjeg profesionalnog natjecanja. c

Pridjev „national” (državna) u imenu lige označava Kanadu. Naime, momčad Bostona priključila se tek 1924. kao prva s američkog tla. Osim toga, kanadski igrači oduvijek su brojčano prevladavali u natjecanju, uključujući i posljednjih nekoliko desetljeća tijekom kojih dolazi do velikog priljeva Europljana. Broj klubova postupno se povećavao od četiri u sezoni 1917./18. do današnjih trideset. Montréal je najuspješniji klub s 25 osvojenih prvenstava. Wayne Gretzky najbolji je igrač u povijesti,[2] dok je takvu čast teže pripisati samo jednom vrataru.

Povijest[uredi VE | uredi]

Vista-xmag.pngPodrobniji članak o temi: Povijest NHL-a

National Hockey Association (NHA) izravni je „predak” NHL-a. Prva sezona NHA-a započela je u siječnju 1910., a po dvokružnom sustavu natjecalo se sedam klubova, od čega tri iz Montréala. Jedan od njih, Wanderers, nadmoćno uzima titulu, dok Les Canadiens završava na začelju. Sezona 1913./14. bila je znamenita po dva događaja: momčad Toronta nadvisila je Canadiense u prvom doigravanju u kratkoj povijesti lige (zbog istog broja bodova), da bi zatim bila bolja i od „Aristokrata” iz Victorije, prvaka konkurentskog natjecanja, u borbi za Stanleyjev kup. Međusobni sraz pobjednikâ svojih liga ostao je na snazi do 1926. kada posljednji put jedna momčad izvan NHL-a konkurira za osvajanje tog prestižnog pehara. Predsjednici četiriju klubova istupaju iz NHA-a po isteku sezone 1916./17. i osnivaju vlastito natjecanje, ostavivši tako omraženog predsjednika Torontovih „Plavokošuljaša” na čelu jedine preostale momčadi prvenstva. Novu četveročlanu ligu osnivaju i nazivaju NHL-om na sastanku u Montréalu 26. studenog 1917.

Početci NHL-a[uredi VE | uredi]

Prva četiri kluba u NHL-u bila su: Montréal Canadiens, Montréal Wanderers, Ottawa Senators i Toronto, bez nadimka u toj sezoni zbog sudskih sporova vodstva NHL-a s Eddiejem Livingstoneom, ogorčenim predsjednikom kluba. Njihova momčad sklepana je ponajviše od igrača Québec Bulldogsa, kluba koji je prinudno otkazao nastupe tijekom prvih nekoliko sezona. U siječnju 1918. Wanderersima dvorana izgara do temelja pa liga ostaje na samo tri kluba. Momčad Toronta osvojila je naslov pobijedivši Canadiense ukupnim rezultatom od 10 : 7 nakon dvije utakmice, a zatim i Stanleyjev kup pobjedom od 3 : 2 u utakmicama nad „Milijunašima” iz Vancouvera. Dvije od pet utakmica završne serije odigrane su sa starinskih sedam igrača na ledu po sastavu na zahtjev potonjih. Upravo je NHA, čiji je ustroj NHL u potpunosti preslikao, zauvijek izbacio tzv. rovera, šestog igrača u polju, iz igre. Uskoro i sve ostale lige poručuju klubovima da, uz vratare, na ledu ima mjesta samo za petoricu igrača po sastavu: dva braniča, dva krila i jednog centra.

I sljedeću sezonu iznijela su do kraja samo tri kluba, da bi se 1919. Torontu, Ottawi i Canadiensima napokon priključila momčad Québeca. Prvo proširenje lige dogodilo se pred početak sezone 1924./25.; na scenu stupaju Montréal Maroons i Boston Bruins, prva američka momčad u NHL-u. Canadiensi pobjeđuju Toronto u doigravanju NHL-a, no gube od momčadi Victorije iz konkurentske, pacifičke lige, u borbi za Kup lorda Stanleyja. Taj događaj označio je ujedno posljednji put da momčad izvan NHL-a osvaja taj trofej, jer dogodine „Pume” gube, a njihovo se natjecanje gasi.[3] NHL uskoro biva pogođen Velikom depresijom; brojni klubovi napuštaju matične gradove ili propadaju. Momčad Canadiensa umalo je odselila u Cleveland uslijed nagomilanih dugova, ali odlazak velikana iz kolijevke NHL-a spriječila su trojica mjesnih dobročinitelja koja kupuju klub. Krahom bruklinskih „Amerikanaca”, netom nakon sezone 1941./42., liga ostaje na šest istih klubova sve do 1967. godine.

Izvorna šestorka (The Original Six)[uredi VE | uredi]

Vista-xmag.pngPodrobniji članak o temi: Izvorna šestorka

Momčadi u donjoj tablici poredane su po godini pristupanja NHL-u. Montréal i Toronto natječu se od prve sezone 1917., Boston od 1924., a preostala tri kluba od 1926. Montréalov rekordni niz od pet osvojenih Stanleyjevih kupova 1956. — 1960. nikad nije srušen, ali nije ni negativni Torontov; naime, momčad „Javorovih listova” nije osvojila Stanleyjev kup od 1968., najduže od svih klubova NHL-a. „Rendžeri” i bostonski „Medvjedi” nisu uspjeli osvojiti naslov u 25 sezona. Štoviše, cijelo vrijeme grčevito su se borili s čikaškim „Crnim jastrebima” za četvrto mjesto na kraju regularne sezone, posljednje koje je osiguravalo doigravanje. Detroit i Toronto propustili su po tri doigravanja, a Montréal samo jedno u cjelokupnom razdoblju Izvorne šestorke.

Montreal Canadiens Toronto Maple Leafs Boston Bruins Chicago Black Hawks Detroit Red Wings New York RangersNHL Timeline (1942-1967).PNG

Predsjednici ovih klubova odbijali su ideje o proširenju lige dugi niz godina. Međutim, šestorka početkom šezdesetih dobiva mahom nove vlasnike koji uviđaju izvrsne posljedice proširenja najvećih profesionalnih natjecanja na primjerima MLB-a i NFL-a. Vodstvo NHL-a odlučuje 1965. kako će nove interesne zone dobiti svoje predstavnike u natjecanju. Dvije godine poslije odigrano je posljednje finale stare šestorke, a već za nekoliko mjeseci NHL-u pristupaju: Los Angeles, St. Louis, Minnesota, Oakland i dva pensilvanijska predstavnika, Pittsburgh te Philadelphia. Tržište se time širi diljem SAD-a, a liga napokon izlazi iz rutine jednih te istih klubova koji se prethodnih 25 godina natjecahu za, uz zlato s Olimpijskih igara, najprestižniji naslov svjetskog hokeja na ledu.

Borba za očuvanje primata[uredi VE | uredi]

NHL oduvijek vodi bitke protiv drugih natjecanjâ za mjesto vodeće hokejaške lige. d Dok je proširenje 1967. predstavljalo logičan korak prema povećanju novčane isplativosti za sve nositelje interesa, početkom sedamdesetih rastao je pritisak novoosnovanog World Hockey Associationa (WHA-a). Tijekom završnih priprema za početak lige, WHA obećava veće plaće igračima pod njihovim okriljem i angažira poveću skupinu Europljana. Bobby Hull, velika zvijezda šezdesetih, napustio je NHL 1972. nezadovoljan malom plaćom i odnosom lige prema svim igračima. Prelaskom u Winnipeg osigurao je tadašnji najveći ugovor u povijesti hokeja na ledu — $250,000 za svaku od deset godina u WHA-u.[4] Uz brojne sudske tužbe u oba smjera, još 66-orica „prebjega” ozbiljno narušavaju NHL-ov položaj vodeće sile.

Wayne Gretzky 1997., pri kraju karijere, u dresu njujorških „Rendžera”.

Kao odgovor na možebitni dolazak WHA-a u gradove gdje NHL nema svoje uporište, ali i nezadovoljstvo kanadske javnosti zbog nepozivanja ijednog tamošnjeg kluba proširenjem Izvorne šestorke, NHL 1970. prima momčadi Buffala (na samoj granici) i Vancouvera. 1972. godine pristupaju NY Islanders i Atlanta, da bi ulaskom momčadi iz prijestolnice i Kansasa 1974. liga narasla na osamnaest klubova. U međuvremenu, WHA pokušava nametnuti svoje klubove u tradicionalnim uporištima NHL-a, poput Toronta i Chicaga, ali bez znatnih uspjeha. Rat dvaju vodstava oslabio je oba natjecanja pa 1979. dolazi do njihova spajanja. NHL pokazao se održivijim natjecanjem na duge staze. Iz WHA-a u NHL prelaze četiri kluba: kanadski Edmonton, Québec i Winnipeg te američki New England. Najveći hokejaš svih vremena, tada 18-godišnji Wayne Gretzky, odigrao je posljednju sezonu WHA-a za Edmonton prikupivši 43 pogodaka i 61 asistenciju u 72 utakmice regularne sezone.

Suvremeno doba[uredi VE | uredi]

Gretzky je, jednostavno rečeno, dominirao NHL-om osamdesetih u momčadi kanadskog Edmontona. Osvojio je četiri Stanleyjeva kupa 1984. — 1988. te postavio brojne, i dalje važeće, rekorde lige. U sezoni 1981./82. postigao je 92 pogotka, a 1985./86. bilježi 163 asistencije i 52 gola. U svojoj karijeri skupio je 2857 bodova (894 G, 1963 A) samo tijekom regularnih sezona, a u doigravanjima dodao još 382 boda.[5] Gretzky nakon osvajanja četvrtog prstena prvaka prelazi u redove losanđeleskih „Kraljeva”. Taj transfer potaknuo je dotad neviđeno zanimanje američke sportske javnosti za hokejom na ledu. 2000. godine liga raste na sadašnjih 30 momčadi; iako su neke nove franšize započele sudjelovanje u 21. stoljeću, to su činile isključivo nauštrb ugaslih klubova ili trajnom selidbom postojećih.

Sindikat igrača (NHLPA) sporio se s vodstvom NHL-a četiri puta. Desetodnevnim štrajkom igrača 1992. nije izgubljena nijedna utakmica, ali zato je novim neslaganjem sezona 1994./95. skraćena na 48 utakmica. Vodstvo lige zauzelo je čvrst stav u sljedećem sukobu 2004. Igrači nisu namjeravali prihvatiti ograničenje na plaće, tzv. salary cap, pa uprava NHL-a odbija organizirati utakmice. Figurativnim „zaključavanjem dvorana”, tzv. lockoutom, izgubljena je čitava sezona 2004./05., a NHLPA naposljetku nerado potpisuje zajednički ugovor. Posljednji sukob odvijao se 2012. oko načina raspodjele 3,3 milijardi američkih dolara prihoda za tekuću godinu. Liga je skraćena na 48 utakmica kao 1994.[6] Usprkos ovim trzavicama, NHL bilježi zavidan financijski rast iz sezone u sezonu, ponajprije zbog ugledanja na ustroje prijenosa ostalih najvećih profesionalnih natjecanja Sjeverne Amerike,[7] ali i suptilnih promjena pravilnika koje neznatno povisuju prosječan broj pogodaka po utakmici te uklanjaju sitne nesavršenosti iz igre.

Momčadi[uredi VE | uredi]

Momčadi NHL-a podijeljene su u dvije konferencije: Zapad, koja broji 14 momčadi u dvije divizije po sedam, te Istok, koju čini 16 momčadi u dvije divizije po osam. Ovakav sustav natjecanja na snazi je od sezone 2013./14. kako bi svaka momčad lige odigrala većinu utakmica regularne sezone u vremenskoj zoni grada odakle dolaze. Detroit i Columbus premješteni su stoga u Istočnu konferenciju, Winnipeg u Zapadnu, a Dallas u Središnju diviziju svoje stare konferencije.[8] Najuspješnija momčad lige jest Montréal s 24 osvojena Stanleyjeva kupa i jednim porazom od momčadi iz sporedne lige u borbi za Kup nakon osvajanja prvenstva. Jedina uspješnija momčad u svim sjevernoameričkim sportovima ona je njujorških „Jenkija” u bejzbolu s 27 osvojenih naslova prvaka MLB-a. Sastav Montréala iz sezone 1977./78., koji je tada osvojio drugi od četiri Stanleyjeva kupa zaredom i obarao razne rekorde, proglašen je drugom najboljom momčadi u povijesti svih tradicionalnih sjevernoameričkih sportova po izboru medijske kuće ESPN. S druge strane, momčad Washingtona iz 1975., s osam pobjeda i 445 primljenih golova u 80 utakmica, na popisu je najgorih.[9] Najuspješnija američka momčad jest Detroit s 11 naslova prvaka.

Popis[uredi VE | uredi]

Istočna konferencija
Divizija Momčad Grad Dvorana Kapacitet Prva sezona
Atlantik Boston Bruins Boston, Flag of Massachusetts.svg Massachusetts TD Garden 17,565 1924./25.
Buffalo Sabres Buffalo, Flag of New York.svg New York First Niagara Center 18,690 1970./71.
Detroit Red Wings Detroit, Flag of Michigan.svg Michigan Joe Louis Arena 20,066 1926./27.
Florida Panthers Sunrise, Flag of Florida.svg Florida BB&C Center 19,452 1993./94.
Montréal Canadiens Montréal, Flag of Quebec.svg Québec Bell Centre 21,273 1917./18.
Ottawa Senators Ottawa, Flag of Ontario.svg Ontario Canadian Tire Centre 20,500 1992./93.
Tampa Bay Lightning Tampa, Flag of Florida.svg Florida Amalie Arena 20,000 1992./93.
Toronto Maple Leafs Toronto, Flag of Ontario.svg Ontario Air Canada Centre 18,819 1917./18.
Metropolitan Carolina Hurricanes Raleigh, Flag of North Carolina.svg Sjeverna Karolina PNC Arena 18,700 1997./98.
Columbus Blue Jackets Columbus, Flag of Ohio.svg Ohio Nationwide Arena 18,300 2000./01.
New Jersey Devils Newark, Flag of New Jersey.svg New Jersey Prudential Center 17,625 1982./83.
New York Islanders Uniondale, Flag of New York.svg New York Nassau Veterans Memorial Coliseum 16,250 1972./73.
New York Rangers New York City, Flag of New York.svg New York Madison Square Garden 18,200 1926./27.
Philadelphia Flyers Philadelphia, Flag of Pennsylvania.svg Pennsylvania Wells Fargo Center 19,300 1967./68.
Pittsburgh Penguins Pittsburgh, Flag of Pennsylvania.svg Pennsylvania Consol Energy Center 17,700 1967./68.
Washington Capitals Flag of Washington, D.C..svg Washington D.C. Verizon Center 18,277 1974./75.
Zapadna konferencija
Divizija Momčad Grad Dvorana Kapacitet Prva sezona
Središte Chicago Blackhawks Chicago, Flag of Illinois.svg Illinois United Center 20,500 1926./27.
Colorado Avalanche Denver, Flag of Colorado.svg Colorado Pepsi Center 18,007 1995./96.
Dallas Stars Dallas, Flag of Texas.svg Teksas American Airlines Center 18,500 1993./94.
Minnesota Wild St. Paul, Flag of Minnesota.svg Minnesota Xcel Energy Center 18,568 2000./01.
Nashville Predators Nashville, Flag of Tennessee.svg Tennessee Bridgestone Arena 17,113 1998./99.
St. Louis Blues St. Louis, Flag of Missouri.svg Missouri Scottrade Center 19,250 1967./68.
Winnipeg Jets Winnipeg, Flag of Manitoba.svg Manitoba MTS Centre 15,015 2011./12.
Pacifik Anaheim Ducks Anaheim, Flag of California.svg Kalifornija Honda Center 17,174 1993./94.
Arizona Coyotes Glendale, Flag of Arizona.svg Arizona Gila River Arena 18,000 1996./97.
Calgary Flames Calgary, Flag of Alberta.svg Alberta Scotiabank Saddledome 19,289 1980./81.
Edmonton Oilers Edmonton, Flag of Alberta.svg Alberta Rexall Place 16,839 1979./80.
Los Angeles Kings Los Angeles, Flag of California.svg Kalifornija Staples Center 18,118 1967./68.
San Jose Sharks San Jose, Flag of California.svg Kalifornija SAP Center 17,562 1991./92.
Vancouver Canucks Vancouver, Flag of British Columbia.svg Britanska Kolumbija Rogers Arena 18,810 1970./71.
  • Prva sezona označava početak posljednjeg neprekinutog niza nastupa momčadi pod tim imenom u tom gradu.
  • Slika Sjeverne Amerike možda neće najbolje funkcionirati na svim prijenosnim platformama. U tom slučaju, prijeđite na opciju radne površine/osobnog računala na dnu članka.

Ustroj sezone[uredi VE | uredi]

Momčad dobiva dva boda za pobjedu, nula za poraz nakon 60 minuta, a po bod zarađuju momčadi koje odigraju neriješeno. Dodatni bod (extra point) zaradi se kada sastav prvi zabije pogodak u produžetku ili pobijedi u izvođenju kaznenih udaraca. Produžetak za vrijeme regularne sezone traje pet minuta uz jednog igrača manje po sastavu (4 na 4). Ako nitko ne zabije gol, pristupa se izvođenju tri kaznena udarca po momčadi. Ako je rezultat izjednačen i nakon treće serije „penalâ”, pobjednik prve iduće serije osvaja utakmicu i drugi bod, a poražena momčad ostaje na jednom. Kaznenih udaraca u doigravanju nema pa produžetci, u standardnim periodima od 20 minuta, traju sve dok jedna momčad ne zabije pogodak. Momčadi igraju u punom broju, 5 na 5 (at full strength).

Svaka momčad u regularnoj sezoni odigra 82 utakmice, 41 domaću i 41 na strani. Klubovi Istoka igraju ukupno 30 utakmica protiv ostalih momčadi svoje divizije, 24 protiv onih iz druge divizije svoje konferencije, a u 28 utakmica sučeljavaju se s momčadima Zapada (po jednom kod kuće i u gostima protiv svake). S druge strane, klubovi Zapada igraju 29 utakmica s protivnicima iz svojih divizija, 21 s onima iz druge divizije svoje konferencije te 32 protiv klubova s Istoka. Dva kluba Zapada, po jedan iz svake divizije, igraju po prilagođenom rasporedu koji svake sezone dopadne druge dvije ekipe. Ovim sustavom, na snazi od 2013./14., sve momčadi nastupaju u svakoj dvorani lige barem jednom godišnje.

U doigravanje (playoff) za Stanleyjev kup odlazi šesnaest momčadi, po osam iz obje konferencije. Tri najbolje plasirane momčadi svake divizije automatski ulaze u doigravanje. Preostala četiri mjesta, tzv. wild cards, popunjavaju se dvama idućim najuspješnijim momčadima svoje konferencije. U prvom kolu doigravanja konferencije, uspješniji pobjednik divizije igra protiv lošijeg wild carda. Preostala tri para čine lošije plasirani pobjednik divizije protiv jačeg wild carda te druga protiv treće momčadi obje divizije. Svako kolo doigravanja igra se sustavom „tko prije četiri utakmice”. Domaćinstva su ustrojena sustavom 2—2—1—1—1, s time da bolje plasirana momčad otvara seriju dvama domaćim utakmicama i, u slučaju odlučujuće (tzv. Game Seven), zatvara seriju utakmicom kod kuće.

Za osvajanje konferencije potrebno je ostvariti tri ukupne pobjede. Pobjednici konferencija sučeljavaju se u velikoj završinici (Stanley Cup Finals), u kojoj prednost jedne domaće utakmice više ima momčad s boljim omjerom tijekom regularne sezone.

Pravila[uredi VE | uredi]

Vista-xmag.pngPodrobniji članak o temi: Pravila NHL-a

Led za utakmicu NHL-a uz:
1. klupe za kažnjene igrače,
2. klupe obiju momčadi,
3. zapisnički stol.

NHL-ov zakonik odvojen je od onog Međunarodnog svjetskog saveza. Sitne razlike postoje u dosuđivanju zabranjenog ispucavanja, trajanju nekih kazni, dimenzijama klizališta, praćenju vremena itd.[10]

Utakmica traje 60 minuta „čiste igre” u trećinama od 20 minuta. Odmor između dviju trećina traje 15 minuta ili 17 ako utakmicu prenosi televizijska kuća na području čitave države. Televizijski time out odvija se za vrijeme prekida po isteku šeste, desete i četrnaeste minute svake trećine. Ako neka momčad ima igrača manje, TV-predah započinje prvim prekidom nakon što se brojčano stanje sastava izjednači. Igrači nastavljaju do prvog idućeg prekida i kada netko postigne pogodak ili nedozvoljeno ispuca pločicu. Naime, momčad koja počini icing ne smije mijenjati igrače pa liga 2007. sprječava njihov odmor popravkom dotadašnje rupe u pravilima.

Zabranjeno ispucavanje u NHL-u dosuđuje se po „hibridu” međunarodnog i tradicionalnoga sjevernoameričkog icinga; kada branič prođe mjesta za podbacivanje pločice ispred svoga gola mnogo prije protivnika, igra se odmah zaustavlja i prebacuje ispred protivničkog gola. S druge strane, ako sudac smatra kako napadač ima realnu mogućnost prvi stići do paka, pušta igru dalje do kontakta palice s pakom. Igračima su predviđene kazne za ikakav kontakt s protivnikom tijekom utrke, utoliko oštrije ako u toj situaciji dođe do ozljede.

Televizijskih predaha nema u produžecima doigravanja. Jedini odmor odvija se prvim prekidom nakon isteka desete minute u kojemu se uklanja odlomljeni led.

Klizalište[uredi VE | uredi]

Utakmice NHL-a igraju se na pravokutnom terenu zaobljenih vrhova duljine 60,96 m i širine 25,91 m. Sjevernoamerička su klizališta 4 cm kraća i čak 4,09 m uža od onih pod IIHF-ovim okriljem. Teren je podijeljen u tri trećine: napadačku, neutralnu i obrambenu. Središnja crvena linija bitna je za dosuđivanje zabranjenog ispucavanja, a plave služe za određivanje zaleđa. Prostor između plavih linija, tzv. neutralna trećina, duljine je 15 m u korist većih napadačkih zona.

Gol-linije udaljene su 3,40 m od ograde. U prostoru iza gola nalazi se trapez, područje unutar kojeg vratar smije dirati pločicu. Ako to učini iza gola izvan granica trapeza, njegova momčad kažnjava se dvama minutama s igračem manje zbog ometanja igre (delay of game). Kraća stranica široka je 5,5 m, a na mjestu spajanja kosih crta s ogradom 8,5 m. Trapez je uveden 2005. kako bi vodstvo lige otežalo vratarima, a ponajviše Brodeuru i Turcu,[11] pri skupljanju ubačenih pakova. Stative na golovima razmaknute su 1,83 m i spojene gredom na visini od 1,22 m. Igrači ne smiju palicom dirati pločicu iznad visine grede nigdje na terenu. Maleni polukrug ispred zapisničkog stola predviđen je samo za suce tijekom pregledavanja spornih detalja, a igrači su podložni kazni ako stanu unutra.

Napomene[uredi VE | uredi]

  • a  Momčad Montréala starija je od samog NHL-a. Do osnutka ovoga natjecanja, Montréal je već dvaput postao prvakom NHA-a u sezonama 1915./16 i 1916./17. Zatim osvajaju naslov prvaka regularnog dijela NHL sezone 1918./19. (završnica doigravanja otkazana zbog španjolske gripe), potom i 1923./24., da bi izgubili utakmicu za Stanleyjev trofej od najbolje momčadi konkurentske lige 1924./25. Osvojili su 22 Stanleyjeva kupa od sezone 1926./27. kada se napokon pokreće tradicija uručivanja Kupa lorda Stanleyja isključivo pobjedniku doigravanja NHL-a.
  • b  Uz NHL, The Big Four tradicijski čine NBA, NFL i MLB, mada i MLS bilježi uspon.
  • c  MLB, profesionalno natjecanje u bejzbolu, starije je nekih pola stoljeća od NHL-a, ali prvi pobjednički trofej uručen je tek 1967.
  • d  NHL je 1917. pokrenut kao puko zamjensko natjecanje za NHA, uslijed nezadovoljstva uzrokovanog ponašanjem predsjednika Toronta. Dvadesetih godina bore se protiv raznoraznih liga u nastojanju da prisvoje Stanleyjev kup, a sljedećih nekoliko desetljeća preživljavaju praktički samo oni; Velika depresija tridesetih i Drugi svjetski rat četrdesetih ugasili su sva ostala profesionalna natjecanja. Nakon borbi s WHA-om sedamdesetih, najvećom prijetnjom po čitavo natjecanje ikad, NHL ulazi u mirno razdoblje monopola. Međutim, KHL postaje međunarodno natjecanje u novom tisućljeću koje, makar nakratko, privlači i neke standardne igrače NHL-a, poput Jaromíra Jágra.

Izvori[uredi VE | uredi]

Vanjske poveznice[uredi VE | uredi]