Napad na Pearl Harbor

Izvor: Wikipedija
Skoči na: orijentacija, traži
Napad na Pearl Harbor
Dio Drugog svjetskog rata
Pearl Harbor 1941 de.svg
Karta otoka Oahu s pravcima naleta japanskih aviona
Datum 7. prosinca 1941.
Lokacija Pearl Harbor, O'ahu / Havaji
Ishod Pobjeda Japana
Sukobljeni
Flag of the United States.svg SAD Flag of Japan.svg Japan
Vođe
Husband E. Kimmel
(mornarica),
Walter C. Short
(kopnena vojska)
Isoroku Jamamoto
(admiral),
Chūichi Nagumo
(viceadmiral)
Vojne snage
8 bojnih brodova
8 krstarica
30 razarača
4 podmornice
49 drugih brodova [1]
~ 390 borbenih zrakoplova
6 nosača aviona
2 bojna broda
2 teške krstarice
1 laka krstarica
9 razarača
8 tankera
23 velike podmornice
5 džepnih podmornica
414 borbenih zrakoplova
Posljedice
5 potopljenih bojnih brodova
2 potopljena, 1 oštećeni razarač
1 drugi brod potopljen, 3 oštećena
3 bojna broda oštećena
3 razarača oštećena[2]
188 uništenih i 155 oštećenih zrakoplova
poginulo 2.345 vojnika i 57 civila
ranjeno 1.247 vojnika i 35 civila[3]
4 džepne podmornice potonule
1 džepna podmornica se nasukala
29 uništenih zrakoplova
55 pilota, 9 podmorničara poginulo
1 podmorničar zarobljen[4]
Gorući brodovi u Perl Harboru

Japanski zračni napad na Pearl Harbor (američka luka na havajskome otoku Oahu) gdje se na sidrištu nalazio veći dio ukupne američke pacifičke flote počeo je 7. prosinca 1941. u 7,50 h.

Taj napad smatra se povodom za ulazak Sjedinjenih Američkih država, koje su do tada u sukobu bile neutralne, u Drugi svjetski rat.

Ovaj iznenadni napad koji je uslijedio bez prethodne objave rata, uništio je veliki dio američke borbene flote što je Japancima omogućilo višemjesečnu potpunu prevlast na Pacifiku. Tako je počeo rata na Pacifiku, kao jednim dijelom Drugog svjetskog rata.

Istovremeno s ovim napadom, Japanci su otpočeli ofanzivu protiv britanskih i nizozemskih kolonija u Jugoistočnoj Aziji, čime se Drugi svjetski rat doista pretvorio u rat globalnih razmjera.

Pored toga, napad na Pearl Harbor često se smatra i prvom pomorskom bitkom u kojoj su nosači aviona zamijenili bojne brodove kao dominirajući element bitke.

Pozadina sukoba[uredi VE | uredi]

Odnosi SAD-a i Carskoga Japana su se početkom 1940-ih uvelike pogoršali. Japan je već 1930-ih počeo komadati Kinu bez odobravanja SAD-a i europskih kolonijalnih sila, a kada su japanske trupe zauzele Francusku Indokinu, Amerika je odlučila nametnuti Japancima embargo na uvoz goriva. Japanu tako ni Nizozemska nije smjela davati gorivo koje je bilo potrebno Japancima za nastavak rata u Kini i ekspanziju gospodarstva. Rat je zbog toga bio neizbježan jer Japanci nisu željeli popustiti pred zahtjevima Amerikanaca da napuste cijelu Kinu.

Japanska priprema[uredi VE | uredi]

Japanci su brižljivo pripremili akciju napada zrakoplovstva na američku pomorsku bazu Pearl Harbor (na otoku Oahu dijelu Havajskog otočja). Piloti su se dugo pripremali za taj napad učestalim vježbama dok su japanski špijuni dostavili podatke o položaju brodova. Neposredno prije napada Japanci su poslali i izviđački zrakoplov koji je javio pozicije američkih brodova i zrakoplovnih baza. Za napad u relativno plitkoj vodi luke, Japanci su modificirali svoja torpeda drvenim krilcima na kraju torpeda tako da ne udari u dno. Amerikanci su znali da će izbiti rat s Carskim Japanom, no nisu mogli ni zamisliti da će Japanci napasti njihovu bazu na Pearl Harboru zrakoplovima s nosača aviona. U Pearl Harbouru su koncentrirali većinu svojih bojnih brodova misleći da su ondje sigurni i spremni za djelovanje kada Japanci napadnu Filipine. Velika Britanija još je više podcjenjivla snagu i sposobnost japanske mornarice i zrakoplovstva pa je u Hong Kong poslala pojačanja koja, kada je rat izbio, nije mogla opskrbljivati. Jedino je SSSR znao za potencijalnu snagu Japana pa je na Dalekom Istoku imao poprilično velike vojne snage umjesto da ih koristi protiv Hitlera u Europi.

Japanska flota primicala se Havajima u geografskim širinama gdje plovidba nije bila uobičajena zbog snažnih vjetrova i visokih valova. Ta ruta je odabrana zato da Amerikanci ne bi saznali za primicanje snažnog flotnog sastava čija su udarna snaga bili šest velikih nosača zrakoplova: Akagi, Hiryu, Kaga, Shokaku, Soryu i Zuikaku. Havajima su se primakle i japanske podmornice koje su imale zadatak probiti se u luku i napasti brodove. Napadom je zapovijedao Isoroku Yamamoto jedan od najsposobnijih admirala Japana.

USS Arizona nakon napada

Tijek napada[uredi VE | uredi]

Prvo su se džepne podmornice pokušale probiti u luku , no to im ili nije uspjelo ili su pak promašile mete. Japansko zrakoplovstvo sa nosača je luku napalo oko 7 h i 40 min po lokalnom vremenu. Iako su Amerikanci posjedovali radar te njime zamijetili dolazak velikih formacija zrakoplova nikakva uzbuna u bazi nije podignuta sve dok Japanci nisu počeli zasipati vojne objekte (luku, aerodrome i hangare) bombama i torpedima. Iznenađenje je bilo potpuno, a Japanci su u kratkom roku uništiti i oštetiti gotovo sve američke zrakoplove na sletnim stazama. Američki brodovi su bili poredani u luci jedan uz drugi kao u mirnodopskim uvjetima te su ih japanski bombmarderi i torpedni zrakoplovi jedan za drugim potapali. U 8h 50 min uslijedio je i drugi napad koji je završio započeto. Sveukupno je u borbama sudjelovalo više od 300 japanskih zrakoplova.

Japanci su izgubili u akciji 29 zrakoplova, 5 džepnih podmornica, oko 60 ubijenih pilota i podmorničara te jednog podmorničara koji je zarobljen. Amerikanci su imali gotovo 2400 ubijenih mornara, vojnika i pilota, gotovo 200 zrakoplova je uništeno ili oštećeno. Bojni brodovi u luci su bili oštećeni od kojih Oklahoma i Arizona te zastarjeli Utah više nikada nisu sudjelovali u borbama. Ostali su popravljeni te su korišteni u kasnijim okršajima u Drugom svjetskom ratu.

Posljedice napada su bile slijedeće: SAD je navijestio rat Japanu (Japanci su to već formalno učinili diplomatskom notom za vrijeme napada) i tako prekinuo godine izolacionizma. Japanci nisu uništili infrastrukturu luke niti potopili nosače zrakoplova koji su bili izvan nje, ali američka flota više nije bila u stanju da zaustavi njihovo zauzimanje Filipina, Hong Konga te jugoistočne Azije. Kasnije su Amerikanci uspjeli uvjeriti ostatak svijeta da je taj napad bio ratni zločin što im je postao jedan od argumenata za bacanje atomske bombe na Hiroshimu i Nagasaki. To je zaista zapanjujuće jer je Pearl Harbor vojna luka, a u samom napadu poginulo je tek 68 civila. Grad Honolulu koji se nalazi u blizini uopće nije bio bombardiran.

Posljedice[uredi VE | uredi]

Sami napad na Pearl Harbor je proizveo, ili bolje reći, pokazao svijetu dvije velike sile. Prva, žrtva napada, SAD, postaje probuđeni div, te u Pearl Harboru dobiva glavni motiv za ulazak u rat. Napadač, Japan, u tom napadu predstavlja se svijetu kao nova pomorska, zračna, tehnološki i vojno općenito jaka sila, koja je ipak u tom napadu potpisala svoju smrtnu presudu, jer je 99% uzrok japanskog poraza bio kasniji američki protunapad (ne računajući onaj Dolittleov koji je imao više propagandni, nego strateški cilj), uključujući bacanje atomskih bombi koje su na kraju dovele do japanske kapitulacije i temeljne promjene strukture vlasti i gospodarstva, te ukidanje, do tada vladajućeg militarizma.

Zanimljivosti[uredi VE | uredi]

Nije općepoznato da su zapravo Amerikanci ispalili prve hice u Pearl Harbouru. Poslije ponoći, Japanci su ispustili svoje najnovije i najtajnije oružje. Bile su to mini podmornice koje su ispuštene s velikih podmornica japanke carske flote. Zadatak tih podmornica je bio da uđu u samu luku te sa svoja dva torpeda koja su nosile unište američko brodovlje. Za upravljanje podmornicama izabrani su najbolji od najboljih no podmornice su potopljene ili su se nasukale, a američki razarač je prije napada na Pearl Harbour uništio jednu od njih dubinskim bombama i svojim 127 milimetarskim topovima.

Izvori[uredi VE | uredi]

  1. Brodovi prisutni u Pearl Harboru 7. prosinca 1941. US Navy Historical Center
  2. CinCP izvješće o šteti na brodovima u Pearl Harboru iz www.ibiblio.org/hyperwar
  3. Conn 2000, p. 194 (mornarica i marinci: 2.117 poginulih u napadu ili umrlih zbog ranjavanja, 779 ranjenih; kopnena vojska 215 poginulih u napadu ili umrlih zbog ranjavanja, 360 ranjenih)
  4. Martin Gilbert, The Second World War(1989.) str. 272

Vanjske poveznice[uredi VE | uredi]

Sestrinski projekti
Commons-logo.svg U Wikimedijinu spremniku nalazi se još gradiva na temu: Napad na Pearl Harbor