Nikola II. Gorjanski
Nikola II. Gorjanski (?, druga pol. 15. st. – ?, poslije 3. prosinca 1433.), hrvatski velikaš, ugarski palatin i hrvatski ban. Sin palatina Nikole I. i brat Ivana VII.
Prva supruga bila mu je kćer srpskog kneza Lazara, a druga Ana Celjska, kći Hermana II.[1]
Sadržaj |
Životopis[uredi]
Bio je pristaša kraljica Elizabete i Marije. Godine 1386. uspio se spasiti iz bitke kod Gorjana te je slijedeće godine vodio niz bitaka protiv pobunjene braće Horvat.[2] Kralj Žigmund ga je 1387. imenovao mačvanskim, 1394. hrvatsko-dalmatinskim, a 1397. slavonskim banom. Sudjelovao je s kraljem Žigmundom u napadu na Bosnu, gdje su opsjeli Dobor koji su držali Ivaniš i Pavao Horvat.
Godine 1394. slomio je pobunjenike u bici kod Knina i uspostavio kraljevsku vlast u Hrvatskoj i Dalmaciji.[3] Poslije poraza kršćanske vojske kod Nikopolja, Nikola II. se uspio spasiti brodom. Iduće je godine sudjelovao na saboru u Križevcima gdje je ubijen Stjepan Lacković.
Od kralja je dobio upravu nad Cresom i Lošinjem, Medvedgrad, a bio je i splitski i rapski knez. Godine 1401. je zbog zasluga u oslobođenju kralkja Žigmunda, imenovan ugarskim palatinom i ti je dužnost obavljao do kraja života.[4]
Godine 1412. sudjelovao je u neuspješnom ratu protiv Mlečana.
Vidi još[uredi]
Bilješke[uredi]
- ↑ http://hbl.lzmk.hr/clanak.aspx?id=8
- ↑ http://hbl.lzmk.hr/clanak.aspx?id=8
- ↑ http://hbl.lzmk.hr/clanak.aspx?id=8
- ↑ http://hbl.lzmk.hr/clanak.aspx?id=8