Nikola Moro

Izvor: Wikipedija
Nikola Moro

Moro u dresu moskovskog Dinama 2020. godine

Država Hrvatska
Osobni podatci
Puno ime Nikola Moro
Rođenje 12. ožujka 1998.
Visina 183 cm
Klub
Trenutačni klub Bologna
Broj 6
Pozicija defenzivni vezni
Mlađi uzrasti
2004. – 2009.
2009. – 2015. 		Solin
Dinamo Zagreb
Igračka karijera*
Godina Klub Nast. (gol.)
2015. – 2019.
2015. – 2020.
2020. – danas
2022. – 2023.
2023. – danas 		Dinamo Zagreb II
Dinamo Zagreb
Dinamo Moskva
→ Bologna (posudba)
Bologna 		0030 000(7)
0087 00(10)
0058 000(4)
0026 000(1)
0009 000(0)
Reprezentativna karijera**
2012.
2013.
2014.
2014. – 2015.
2014. – 2015.
2016. – 2017.
2017. – 2021.
2022. – danas 		Hrvatska do 14
Hrvatska do 15
Hrvatska do 16
Hrvatska do 17
Hrvatska do 18
Hrvatska do 19
Hrvatska do 21
Hrvatska 		0002 000(0)
0004 000(1)
0006 000(0)
0017 000(7)
0007 000(1)
0012 000(2)
0024 000(6)
0001 000(0)
Bilješke
* Nastupi i (golovi) u profesionalnim klubovima zadnji su put ažurirani 15. studenoga 2023.
** Godine u reprezentaciji: prvi nastup – zadnji/posljednji nastup.
Portal o životopisima
Portal o športu

Nikola Moro (Split, 12. ožujka 1998.) hrvatski je nogometaš koji igra na poziciji defenzivnog veznog. Trenutačno igra za Bolognu.

Klupska karijera[uredi | uredi kôd]

Dinamo Zagreb[uredi | uredi kôd]

Svoju nogometnu karijeru započeo je u Solinu kao šestogodišnjak. S jedanaest godina preselio se u Zagreb te je prešao u akademiju Dinama.[1]

Za Dinamo Zagreb II, drugu momčad Dinama, debitirao je 29. kolovoza 2015. u utakmici 2. HNL protiv Zadra koja je završila bez golova.[2]

Za prvu momčad Dinama debitirao je 22. rujna 2015. u utakmici Hrvatskog nogometnog kupa protiv Oštrca iz Zlatara koji je poražen 1:7.[3] U UEFA Ligi prvaka debitirao je 7. prosinca protiv Juventusa od kojeg je Dinamo izgubio 2:0.[3][4][5]

Svoj prvi gol za Dinamo Zagreb II postigao je 11. rujna 2016. u utakmici 2. HNL u kojoj je Rudeš poražen 3:2.[2]

Svoj prvi gol za prvu momčad Dinama postigao je 25. travnja 2017. u ligaškoj utakmici protiv Slaven Belupa od kojeg je Dinamo izgubio 2:1.[3][6] U UEFA Europskoj ligi debitirao je 14. veljače 2019. kada je Dinamo izgubio 2:1 od Viktorije Plzeň.[3]

Dinamo Moskva[uredi | uredi kôd]

Dana 17. kolovoza 2020. Moro je potpisao petogodišnji ugovor s moskovskim Dinamom.[7][8] Dinamo je za taj transfer dobio 8,5 milijuna eura.[7][9] Za novi klub debitirao je dva dana kasnije u utakmici Premijer lige protiv Rostova kojeg je moskovski Dinamo dobio 2:0.[10][11] Svoj prvi gol za Dinamo Moskvu postigao je 18. listopada u ligaškoj utakmici u kojoj je CSKA Moskva pobijedila Dinamo Moskvu 3:1.[10][12] U Ruskom nogometnom kupu debitirao je 20. veljače 2021. kada je Spartak Moskva poražena 2:0.[10] Svoj prvi gol u tom natjecanju postigao je 26. listopada kada je Orenburg poražen 0:3.[10]

Bologna (posudba)[uredi | uredi kôd]

Dana 29. kolovoza 2022. Dinamo Moskva posudila je Moru talijanskom prvoligašu Bologni do kraja sezone uz mogućnost otkupa.[13] Za Bolognu je debitirao 4. rujna u ligaškoj utakmici sa Spezijom koja je završila 2:2.[14] U kupu je debitirao 20. listopada kada je Bologna s minimalnih 1:0 pobijedila Cagliari.[14] Svoj prvi klupski pogodak postigao je 2. travnja kada je također asistirao u ligaškom susretu protiv Udinesea koji je završio 3:0.[15]

Bologna[uredi | uredi kôd]

Bologna je otkupila Moru od Dinama Moskve 2. srpnja 2023.[16]

Reprezentativna karijera[uredi | uredi kôd]

Tijekom svoje omladinske karijere nastupao je za sve selekcije Hrvatske od 14 do 21 godine osim za selekciju do 20 godina.[17]

Nastupao je na Europskom prvenstvu do 17 godina održanog 2015.[17] Bio je neuspješan prilikom raspucavanja penala na utakmici osmine finala protiv Belgije od koje je Hrvatska izgubila 3:5 na penale koji su izvedeni nakon što je regularni dio utakmice završio 1:1.[18] U utakmici doigravanja za plasman na Svjetsko prvenstvo odigrane protiv Italije, Moro je postigao jedini pogodak na toj utakmici.[19] Na utakmici otvaranja tog natjecanja, Moro je postigao pogodak protiv domaćina Čilea (1:1).[20] Također je bio strijelac u utakmici osmine finala odigrane protiv Njemačke koja je poražena 2:0.[21] Moro je s reprezentacijom ispao u četvrtfinaloj utakmici protiv Malija koja je završila 0:1.[22]

Godine 2016. sudjelovao je sa selekcijom do 19 godina na Europskom prvenstvu.[17] Postigao je pogodak u posljednjoj utakmici grupne faze protiv Engleske od koje je Hrvatska izgubila 2:1. Hrvatska je na tom natjecanju završila zadnja u skupini.[23]

Nastupao je na dvama izdanjima Europskog prvenstva do 21 godine, prvi put 2019., a drugi put 2021.[17] U drugoj utakmici grupne faze potonjeg Europskog prvenstva, Moro je zabio gol Švicarskoj koju je Hrvatska dobila 3:2.[24]

Prvi poziv u A selekciju dobio je 16. kolovoza 2021. i to za kvalifikacijske utakmice za plasman na Svjetsko prvenstvo 2022., protiv Rusije, Slovačke i Slovenije.[25] Za A selekciju debitirao je 29. ožujka 2022. kada je Hrvatska u prijateljskoj utakmici pobijedila Bugarsku 2:1.[26]

Priznanja[uredi | uredi kôd]

Klupska[uredi | uredi kôd]

Dinamo Zagreb

Izvori[uredi | uredi kôd]

  1. ↑ Kapetan Nikola Moro: Navijač Hajduka, a svim srcem igra za Dinamo, Večernji list, objavljeno 30. listopada 2015., pristupljeno 1. studenog 2021.
  2. ↑ a b DETAILLIERTE LEISTUNGSDATEN – GNK Dinamo Zagreb II, Transfermarkt, pristupljeno 1. studenog 2021.
  3. ↑ a b c d DETAILLIERTE LEISTUNGSDATEN – GNK Dinamo Zagreb, Transfermarkt, pristupljeno 1. studenog 2021.
  4. ↑ Tironi, Hrvoje. 11. prosinca 2019. Moro večeras 100. put u dresu Dinama, izjednačio se s Lukom. 24sata. Pristupljeno 1. studenoga 2021.
  5. ↑ Juventus rutinski i drugi put pobijedio Dinamo. HRT. 7. prosinca 2016. Pristupljeno 1. studenoga 2021.
  6. ↑ HINA, VIDEO: POGLEDAJTE DRAMU NA KRAJU – DINAMO JE NA KOLJENIMA, RIJEKA SLAVI SLAVEN BELUPO U ZADNJIM SEKUNDAMA ZABIO ZA POBJEDU I SRUŠIO HRVATSKOG PRVAKA, Sportske novosti, objavljeno 25. travnja 2017., pristupljeno 2. studenog 2021.
  7. ↑ a b Profil, Transfermarkt, pristupljeno 2. studenog 2021.
  8. ↑ Nikola Moro i službeno zagrebački Dinamo zamijenio moskovskim, Nacional, objavljeno 17. kolovoza 2020., pristupljeno 2. studenog 2021.
  9. ↑ Sve je dogovoreno: Moro već na putu za liječnički, Dinamu 8,5 milijuna eura, Večernji list, objavljeno 8. kolovoza 2020., pristupljeno 2. studenog 2021.
  10. ↑ a b c d DETAILLIERTE LEISTUNGSDATEN – Dinamo Moskau, Transfermarkt, pristupljeno 2. studenog 2021.
  11. ↑ Eurogolčina Nikole Vlašića u velikom ruskom derbiju protiv Lovrena! Moro debitirao u Moskvi. Sportske novosti. 19. kolovoza 2020. Pristupljeno 2. studenoga 2021.
  12. ↑ Nikola Moro majstorski zabio prvijenac za moskovski Dinamo, njegova momčad izgubila u derbiju od Vlašića. Sportske novosti. 18. listopada 2020. Pristupljeno 2. studenoga 2021.
  13. ↑ Nikola Moro al Bologna, Bologna FC 1909, objavljeno 29. kolovoza 2022., pristupljeno 29. kolovoza 2022.
  14. ↑ a b DETAILLIERTE LEISTUNGSDATEN – FC Bologna, Transfermarkt, pristupljeno 2. travnja 2023.
  15. ↑ Josip Tolić, VIDEO Provozao protivnika pa zabio krasan gol! Pogledajte prvijenac Nikole More u Italiji, 24sata, objavljeno 2. travnja 2023., pristupljeno 2. travnja 2023.
  16. ↑ Moro signs permanent deal, Bologna FC 1909, objavljeno 2. srpnja 2023., pristupljeno 2. srpnja 2023.
  17. ↑ a b c d Profil, Hrvatski nogometni savez, pristupljeno 3. studenog 2021.
  18. ↑ HRVATSKA U-17 ZAUSTAVLJENA U ČETVRTFINALU EP-A., Hrvatski nogometni savez, objavljeno 15. svibnja 2015., pristupljeno 3. studenog 2021.
  19. ↑ HRVATSKA U-17 IZBORILA VIZU ZA SP!, Hrvatski nogometni savez, objavljeno 19. svibnja 2015., pristupljeno 3. studenog 2021.
  20. ↑ HRVATSKA U-17 OSVOJILA BOD NA OTVARANJU SP-A, Hrvatski nogometni savez, objavljeno 18. listopada 2015., pristupljeno 3. studenog 2021.
  21. ↑ HRVATSKA U-17 SVLADALA NJEMAČKU ZA ČETVRTFINALE SP-A, Hrvatski nogometni savez, objavljeno 29. listopada 2015., pristupljeno 3. studenog 2021.
  22. ↑ HRVATSKA U-17 ZAUSTAVLJENA U ČETVRTFINALU SP-A, Hrvatski nogometni savez, objavljeno 1. studenog 2015., pristupljeno 3. studenog 2021.
  23. ↑ MAKSIMALNI ENGLEZI POBIJEDILI I HRVATSKU U-19, Hrvatski nogometni savez, objavljeno 18. srpnja 2016., pristupljeno 3. studenog 2021.
  24. ↑ PRVA POBJEDA NA ZAVRŠNICAMA EP-A: HRVATSKA NADJAČALA ŠVICARSKU, Hrvatski nogometni savez, objavljeno 28. ožujka 2021., pristupljeno 3. studenog 2021.
  25. ↑ Olivari, Davorin. 17. kolovoza 2021. BIO JE KAPETAN MLADE HRVATSKE, A SAD JE NAPOKON MEĐU VATRENIMA: 'TATA JE NAJSRETNIJI ČOVJEK NA SVIJETU!'. Sportske novosti. Pristupljeno 11. ožujka 2021.
  26. ↑ Hrvatska je ipak pobijedila Bugarsku, Telesport, objavljeno 29. ožujka 2022., pristupljeno 29. ožujka 2022.

Vanjske poveznice[uredi | uredi kôd]

Logotip Zajedničkog poslužitelja
Logotip Zajedničkog poslužitelja
 Zajednički poslužitelj ima još gradiva o temi Nikola Moro
v • u
Sastav Hrvatske do 21 godine na EP 2021.

Grupna faza: 1 Šemper • 2 Šverko • 3 Babec • 4 Čolina • 5 Erlić • 6 Nejašmić • 7 Ivanušec • 8 Moro • 9 Kulenović • 10 Majer • 11 Bradarić • 12 Kotarski • 13 Žaper • 14 Vizinger • 15 Krizmanić • 16 Franjić • 17 Bistrović • 18 Divković • 19 Vuk • 20 Musa • 21 Špikić • 22 Vušković • 23 Nevistić • Izbornik: Bišćan

Nokaut faza: 1 Šemper • 2 Šverko • 3 Čolina • 4 Šutalo • 5 Erlić • 6 Gvardiol • 7 Ivanušec • 8 Moro • 9 Kulenović • 10 Majer • 11 Bradarić • 12 Pandur • 13 Đurasek • 14 Babec • 15 Krizmanić • 16 Franjić • 17 Bistrović • 18 Biuk • 19 Vuk • 20 Musa • 21 Špikić • 22 Vušković • 23 Nevistić • Izbornik: Bišćan

v • u
Trofej Nogometaš – Najbolja momčad 1. HNL 2019./20.

Livaković • Silva • Kolinger • Škorić • Bočkaj • Moro • Caktaš • Ademi • Kastrati • Marić • Petković

Dobavljeno iz "https://hr.wikipedia.org/w/index.php?title=Nikola_Moro&oldid=6860453"