Hrvatska radiotelevizija

Izvor: Wikipedija
(Preusmjereno s HRT)
Skoči na: orijentacija, traži
Hrvatska radiotelevizija
Hrvatska radiotelevizija
Vrsta emitiranja Radio i televizija
Zemlja Flag of Croatia.svg Hrvatska
Razina nacionalna
Početak emitiranja 15. svibnja 1926. (radio)
15. svibnja 1956. (televizija)
Raniji nazivi Radiotelevizija Zagreb
Službena stranica www.hrt.hr

Hrvatska radiotelevizija (HRT) je hrvatska javna radijska i televizijska ustanova. Zakonom o Hrvatskoj radioteleviziji 2001. proglašena je javnom ustanovom. Kao datum osnivanja uzima se 15. svibnja 1926., kada je osnovan Hrvatski radio (tada Radio Zagreb). Hrvatska televizija (tada Televizija Zagreb) s emitiranjem je započela 15. svibnja 1956. Ima tri osnovne sastavnice: Hrvatski radio, Hrvatsku televiziju i Glazbenu proizvodnju.

Povijest[uredi VE | uredi]

Radio Zagreb[uredi VE | uredi]

Halo, halo, ovdje Radio Zagreb - glas Božene Begović, 15. svibnja 1926., početak emitiranja programa
Spomen ploča na zgradi na Markovom trgu 9 iz koje je Radio Zagreb započeo s emitiranjem.

Temelje radiodifuziji u Hrvata postavila je u ožujku 1924. skupina uglednih intelektualaca i poslovnih ljudi, koja je osnovala Radio klub Zagreb. Za predsjednika kluba je izabran astronom i fizičar dr. Oton Kučera. Radio-klub je imao 136 članova: 124 Zagrepčana i 12 članova iz drugih hrvatskih gradova. Izdavao je i časopis Radio-šport koji je imao važnu ulogu u promicanju radiodifuzije. Nakon dvogodišnjih napora, članovi Radio kluba su uspjeli pribaviti koncesiju i druge državne dozvole te utemeljiti Radio stanicu Zagreb. Emitiranje je počelo 15. svibnja 1926. hrvatskom himnom i najavama ravnatelja dr. Ive Sterna i spikerice Božene Begović u 20.30 sati na srednjem valu od 350 metara. Od tada je stanica kontinuirano emitirala program. Na području tadašnje Zagrebačke direkcije pošta i telegrafa bilo je registrirano tek pedesetak radioprijamnika.

U sezoni 1927./28. telefonskim vodom preko Beča stanica se pridruživala u zajedničke emisije "Mreže srednjoeuropskih stanica" (Beč, Prag, Varšava, Budimpešta i druge), a u lipnju 1928. primljena je za punopravnog člana UIR-a (Union Internationale de Radiodifusion) u Ženevi, zastupajući ondašnju Kraljevinu SHS, u kojoj, kao ni u ostalim državama na prostoru jugoistočne Europe, tada još nisu postojale druge radiodifuzne stanice. Prvih 14 godina rada Radio stanica Zagreb bila je u privatnom vlasništvu dioničkog društva Radio Zagreb. 1. svibnja 1940. Radio Zagreb je nacionalizirala Banovina Hrvatska. Preko Radija Zagreb Slavko Kvaternik je 10. travnja 1941. proglasio uspostavu NDH. Tijekom NDH Radio Zagreb je postao osnova na kojoj je nastao sustav radio postaja Hrvatski krugoval. U to vrijeme Radio postaja Zagreb se zvala Državna krugovalna postaja Zagreb. Poslije 1945. Radio Zagreb djeluje kao državno poduzeće, a kasnije društveno i javno poduzeće.

Prvo sjedište Radija Zagreb bilo je na adresi Markov trg 9, drugo u Vlaškoj ulici 116, a zatim u Šubićevoj 20.

Početci emitiranja televizije[uredi VE | uredi]

15. svibnja 1956., na 30. obljetnicu emitiranja programa Radija Zagreb u Tomislavovom domu na Sljemenu proradio je prvi televizijski odašiljač u tadašnjoj Jugoslaviji, ali i u ovom dijelu Europe. Osnivač i prvi generalni direktor RTV Zagreb je bio narodni heroj Ivan Šibl, po kojem se danas zove nagrada za životno djelo HRT-a. Izravnim prijenosom svečanog otvorenja Zagrebačkog velesajma na južnoj obali Save 7. rujna 1956. počelo je emitiranje Televizije Zagreb. Redovito emitiranje eksperimentalnog programa Zagrebačke televizije iz Jurišićeve 4 počelo je 19. studenog iste godine. Već 12. svibnja iduće godine emitiran je prvi izravni televizijski prijenos nogometne utakmice sa stadiona u Maksimiru, nakon kojeg su slijedili prijenosi i drugih športskih događaja. Već 14. srpnja izravno se prenosi međunarodno športsko natjecanje "Gymnaestrada" čime su s radom počela i prva reportažna kola.

Televizija postaje sve jača i utjecajnija tako da se 1962. u Radničkom domu u Šubićevoj oprema i počinje s radom novi veliki studio. Te se godine 23. srpnja prvi put satelitom Telstar preuzima inozemni program. Veliki tehnološki zaokret događa se 8. travnja 1963. kad se prvi put emitira magnetoskopski snimljena emisija, a na Dan Radija i Televizije 15. svibnja 1966. novopostavljenim UHF odašiljačem od 10 KW na Sljemenu prvi se put emitira program u boji. Nakon toga kreće i prvi vlastiti TV dnevnik 1. listopada 1968. nakon desetogodišnjeg stvaranja zajedničkog TV dnevnika.

Sedamdesete i osamdesete[uredi VE | uredi]

Zgrada HRT-a na Prisavlju, čija je izgradnja počela 1975.

U sedamdesetima slijedi rast programskih i kadrovskih potencijala. Dotada je većina zaposlenika dolazila na Televiziju s Radija, a tada u oba medija počinju stizati visokoobrazovani novinari i inženjeri izravno s fakulteta. Povremeno eksperimentalno emitiranje drugog programa Televizije Zagreb počelo je 27. kolovoza 1972. Također se postupno eksperimentira s programom u boji. Tih se godina ozbiljno razmišlja i o sjedinjavanju pogona na jednoj lokaciji, jer su u to vrijeme redakcije i pogoni raštrkani na više od 20 mjesta po cijelome Zagrebu. Televizija Zagreb počela je raditi u Jurišićevoj 4, zatim u Šubićevoj 20 i obližnjem Radničkom domu, dok je sjedište bilo u Dežmanovoj 10. Televizijski studiji bili su jedno vrijeme u adaptiranim prostorima Strojarsko-brodograđevnog fakulteta. Gradnja Doma Radiotelevizije na Prisavlju počinje polaganjem kamena temeljca 2. travnja 1975.

Kraj 70-ih važan je zbog velikog zaokreta Televizije u tehničko-tehnološkom pristupu. TVZ uvodi sustav elektroničkog prikupljanja vijesti, tzv. ENG (Electronic News Gathering), a većina snimatelja i montažera s filma prelazi na elektroniku. To je i razdoblje velikih projekata, poput Konferencije Pokreta nesvrstanih u Colombu 1976. i Mediteranskih igara u Splitu 1979. Već od 1983. postupno se dijelovi programa i tehnike sele u novi Dom na Prisavlju. Dva su športska događaja osamdesetih ostala upamćena kao vrlo uspješni pothvati djelatnika Radija i Televizije Zagreb. Na zimskim olimpijskim igrama u Sarajevu 1984. Televizija Zagreb je proizvela oko 50% svih televizijskih signala koji su gledani u više od 100 zemalja svijeta, a kvalitetom prijenosa nadmašeni su svi dotadašnji prijenosi Olimpijskih igara.[nedostaje izvor] Druga je manifestacija bila Univerzijada u Zagrebu 1987., koja je zahvaljujući RTV Zagreb nadišla svoje športsko značenje.[nedostaje izvor] Tek 1988. počinje stalna proizvodnja i emitiranje televizijskog programa s Prisavlja, kada počinje i eksperimentalno emitiranje trećeg programa Televizije Zagreb.

Devedesete i Domovinski rat[uredi VE | uredi]

29. lipnja 1990. Sabor Republike Hrvatske izglasao je Zakon kojim je Radiotelevizija Zagreb preimenovana u Hrvatsku radioteleviziju. Te je godine 30. travnja uveden teletekst kao stalni televizijski servis, a 4. svibnja 1990., prigodom održavanja eurovizijskog natjecanja za "Pjesmu Europe" (Eurosong) u Zagrebu, puštena je u rad odašiljačko-prijamna satelitska stanica na Prisavlju. Uz veliki organizacijski pothvat i uspješnu realizaciju Eurosonga u Zagrebu, te godine HRT postavlja nove standarde športskih prijenosa praćenjem Prvenstva Europe u atletici održanog u Splitu.

Tijekom Domovinskog rata od srpnja 1991. do veljače 1992. zaposjednuto je ili uništeno 80% odašiljačkih objekata HRT-a. 15 velikih odašiljača i tridesetak pretvarača je izvan upotrebe, a 16. rujna i 4. listopada 1991. raketiran je i središnji odašiljač Sljeme, koji je bio jedan od najvažnijih strateških ciljeva u očima agresora.[nedostaje izvor] Sve to vrijeme odašiljanje programa je bilo prekinuto samo jednom , 4. listopada na 15 minuta nakon bombardiranja odašiljača Sljeme. Većina dostupnih objekata popravljena je tijekom 1992., a dotada je program emitiran smanjenom snagom ili s pričuvnih lokacija. HRT počinje analogno emitiranje preko satelita Eutelsat 1 29. kolovoza 1991. uz usluge Austria Telecoma, a od 19. lipnja 1992. službu preuzima vlastita satelitska postaja na Eutelsatu 2. Hrvatska radiotelevizija je te godine i službeno istupila iz JRT-a. Početkom 1995. u Dom Radiotelevizije na Prisavlju seli se i Radio i prvi put u povijesti većina je djelatnosti Hrvatske radiotelevizije smještena na jednome mjestu. Tijekom čitavog Domovinskog rata HRT je osobito doprinio ratnim naporima i očuvanju morala gledatelja posebnim programom, poput programa Za slobodu, Gardijada i sl. Posebno je bila bitna pobjeda u medijskom ratu protiv Srbije, [1] u kojem je veliku ulogu odigrala emisija Slikom na sliku. Tijekom velikosrpske agresije na Hrvatsku smrtno je stradalo 14 novinara i tehničara HRT-a.

Od 2000. do danas[uredi VE | uredi]

Liberalizacijom televizijskog prostora u RH i osnivanjem privatnih nacionalnih TV kuća, HRT dobiva konkurenciju. Istodobno gubi koncesiju na treći televizijski program. 2010. počinje prelazak s analognog na digitalni TV signal u Hrvatskoj, što je dovršeno 2011.

Cenzura na Hrvatskom radiju[uredi VE | uredi]

Na Hrvatskom radiju Vukovaru postoje pjesme koje se ne izvode. Riječ je o naputku "da se ne puštaju neke pjesme koje možda vrijeđaju neku nacionalnu skupinu ili potpiruju međunacionalnu netrpeljivost", iako nisu zabranjene. Postoje domoljubne pjesme koje neki slušatelji Radio Vukovara uvelike traže i često se emitiraju, posebice za blagdana, "pa je preporuka da takve pjesme ne puštaju svaki dan", ali na blagdane nema ograničenja. "...sigurno je bilo pritisaka OESS-a i vjerojatno politike..." Naputak je izložen u redakciji Hrvatskog radija Vukovara.[2] Među izvođačima su Marko Perković Thompson, Mate Bulić, Siniša Vuco, Jura Stublić i grupa Film, Đuka Čaić i još neki.[2] Popis je istaknut ponajviše "zbog slušatelja koji naručuju “borbene pjesme koje više nisu u trendu, a oni žele slušateljima pružiti normalan program i ne opterećivati ih prošlošću”".[3][4] Među tim skladbama su Narodno veselje, Oj, Ivane, pobratime mio, Anice kninska kraljice, Ivane Pavle Drugi, Bojna Čavoglave, Himna HSP, Kreni gardo, E, moj druže beogradski, Hrvatine...

Organizacija[uredi VE | uredi]

Studio iz kojeg se emitira Dnevnik
Studio Anton Marti
Kamion Hrvatske radiotelevizije
Studio u kojem rade

Televizijski programi[uredi VE | uredi]

Nacionalni programi[uredi VE | uredi]

  • HRT 1 - vijesti, dokumentarci, religijski program, mozaične emisije, serije i filmovi
  • HRT 2 - sport, glazba, serije i filmovi, obrazovni program
  • HRT 2 HD - sport, glazba, serije i filmovi, obrazovni program (eksperimentalno emitiranje od 1. lipnja do 15. srpnja 2014. godine)
  • HRT 3 - kulturno-umjetnički i znanstveni program
  • HRT 4 - informativni program
  • HRT plus - ugašen program

Internacionalni program[uredi VE | uredi]

Radijski programi[uredi VE | uredi]

Nacionalne radijske postaje[uredi VE | uredi]

  • HR1 - informativni program, religijske emisije, obrazovno-znanstvene emisije, domaća glazba
  • HR2 - domaća i strana pop glazba, servisne informacije, sportski prijenosi, vijesti za strance
  • HR3 - vijesti iz kulture i umjetnosti, dramski program, klasična i jazz glazba

Regionalne radijske postaje[uredi VE | uredi]

Internacionalna radijska postaja[uredi VE | uredi]

Internetski radijski program[uredi VE | uredi]

Glazbena proizvodnja[uredi VE | uredi]

Međunarodne organizacije[uredi VE | uredi]

Poslije 1945. Radio Zagreb, a zatim i tadašnja RTV Zagreb bili su članovi tadašnje Eurovizije (Europske unije za radiodifuziju) kao dijelovi Jugoslavenske radiotelevizije, a nakon međunarodnog priznanja Republike Hrvatske i primanja u Ujedinjene narode, HRT je 1. siječnja 1993. postao punopravnim članom Europske unije za radiodifuziju.

Televizijska pristojba[uredi VE | uredi]

Cijena televizijske pristojbe je regulirana Zakonom o Hrvatskoj radioteleviziji i usklađuje se s rastom prosječne plaće u prošloj godini. Mjesečna televizijska pristojba od 1. ožujka 2009. godine iznosi 78 kuna,[6] tako da ona za 2009. godinu iznosi 936 kuna ili 128 eura,[7] što je čini višom od televizijske pristojbe u Italiji[8] i Francuskoj, ali nižom od ostalih većih zapadnoeuropskih država.

Poznate emisije[uredi VE | uredi]

Logo HRT-a[uredi VE | uredi]

Hrvatska radio-televizija logo.JPG Hrvatska radiotelevizija logo II.JPG Hrvatska radiotelevizija logo.JPG HRT logo.svg
1956-1990 1990 1990-2000 2000-2012 2012-

Vidi još[uredi VE | uredi]

Vanjske poveznice[uredi VE | uredi]

Izvori[uredi VE | uredi]

  1. Novi list, Predstavljena Lilićeva knjiga „Bez reprize“, spomenik novinarskom radu, 14. travnja 2011.
  2. 2,0 2,1 Janoš Keri, v. d. ravnatelja Hrvatskog radija Vukovara u razgovoru za Večernji list, 22. siječnja 2008. Autor:Miroslav Flego
  3. Dražen Bočkaj, v. d. urednika zabavnog programa, u razgovoru za Večernji list, 22. siječnja 2008. Autor:Miroslav Flego
  4. Hrvatski politički uznici OTKRIVAMO Popis 16 pjesama hrvatskih izvođača koje Vukovarci ne mogu čuti na radiju Thompsona ne smiju puštati na Radiju Vukovar
  5. Hrvatsko slovo, 70 godina Tamburaškog orkestra, str. 2, 28. listopada 2011. (HINA/HS)
  6. HRT.hr, pretplata
  7. Srednji devizni tečajevi HNB-a na kraju razdoblja, srpanj 2009. godine
  8. RAI

Ostali projekti[uredi VE | uredi]

Commons-logo.svg U Wikimedijinu spremniku nalazi se još gradiva na temu: Hrvatska radiotelevizija
Commons-logo.svg U Wikimedijinu spremniku nalazi se još gradiva na temu: Televizijski voditelji