Opsada Sinja 1715.
| Opsada Sinja | |||||||
|---|---|---|---|---|---|---|---|
| Dio Drugi morejski rat | |||||||
 Bitka pod Sinjem, nepoznati autor, XVIII. | |||||||
| |||||||
| Sukobljeni | |||||||
 Mletačka Republika
|
.svg){kind=small} Osmansko Carstvo
| ||||||
| Vođe | |||||||
| Angelo Emo Zorzi Balbi Sentiler †
|
Mustafa-paša Čelić Mamut Begović Ćelman-paša Alajbeg Kliški Murat-paša Alajbeg Bosanski Alajbeg Hercegovački Alajbeg Zvornički
| ||||||
| Vojne snage | |||||||
| 700 profesionalnih vojnika 300 černida 100 morlaka + pojačanje (oko 2500 vojnika) Ukupno: 3600 |
20.000 – 25.000 | ||||||
| Posljedice | |||||||
| oko 100 poginulih i ranjenih | više tisuća poginulih i ranjenih | ||||||
Opsada Sinja bitka je iz Drugog morejskog rata. Grad Sinj su 1686. godine, za vrijeme Prvog morejskog rata, Mlečani oslobodili od osmanske vlasti, koja je trajala gotovo 2 stoljeća.
Zbog pozicije i strateškog značaja za sigurnost kršćanske Dalmacije, mletačka vlast grad je dodatno utvrdila i opremila za mogući osmanski napad. Kao i u Kandijskom ratu, stoljeće ranije, 1715. osmanska vojska iz Bosne napada Dalmaciju te u kolovozu napada Sinj i drži ga pod dugotrajnom opsadom.
Suprostavljene snage[uredi | uredi kôd]
Turskoj vojsci od oko 20 000 vojnika, suprostavila se mala ali dobro obučena mletačka posada. Dalmatinski providur Angelo Emo i kapetan Balbi (sinjski providur) očekivali su napad na Sinj, pa je domaću vojnu posadu od 100-tinjak vojnika, moralaka iz Cetinske krajine, ojačao s pukovnijom profesionalne vojske. Okosnicu obrane upravo je činio taj profesionalni kontigent mletačke vojske sastavljen od oko 700[1] do 900 vojnika pod zapovjedništvom pukovnika Sentilera:
- 1 satnija/compagnia elitnih mletačkih grenadira
- 2 satnije/compagnie talijanskog pješaštva "Abružana"
- 4 satnije/kumpanije oltramarina (iz pukovnije Corponese)
- 3 konjaničke satnije/kumapanije croati a cavallo (kapeleta) (Begna, Detriko i Divnić)
- 1 konjanička satnija/compagnia mletačkih draguna.
Uz njih je bio i kontignet cernida od nekoliko satnija splitskih i trogirskih cernida pod zapovjedništvom pukovnika Jeronima Katunarića (Cattunari), a tu je i mala topnička posada.[2] Providur je zapisao da je od stanovništva iz unutrašnjosti nemoguće skupiti djelotvornu snagu jer su se razbježali po brdima pa ih ni njihovi vođe ne mogu sakupiti autoritetom i obećanjima o plaći.[1]
Bitka[uredi | uredi kôd]
Više tisuća turskih vojnika napada Sinj i njegov mali garnizon. Dva tjedna vode se žestoke borbe s velikim gubitcima.[3] Prvog dana opsade, Turci pale dvije crkve (Gospina i sv. Frane) te uništavaju sinjsku Varoš. Idućeg dana Osmanlije su još silovitije napali tvrđavu i oštetili je na nekoliko mjesta pogocima iz lumbardi te kuglama iz topova. Branitelji tvrđave nastavili su žestoko uzvraćati iz mušketa i topova.
Nakon teške opsade i herojske obrane u noći između 14. i 15. kolovoza Turci su odustali te su bijegom u Livno potražili sigurnost. Za sobom su ostavili oko 100 poginulih i golem ratni plijen.[nedostaje izvor] Suvremeni istraživači odlazak Turaka pripisuju slomu logistike,[1] manjku hrane i izbijanju dizenterije.[4]
Providur Emo šalje pojačanje pod zapovjedništvom pukovnika Detricoa, koje se sastoji od pukovnije hrvatskog konjaništva, dvije pukovnije oltramarina i nekoliko stotina cernida.
Gubitci među braniteljima također su veliki, pogotvo u časničkom kadru. Oko stotinu vojnika gine ili kasnije podliježe teškim ozljedama. Oba zapovjednika profesionalnih postrojbi, pukovnik Sentilera i poručnik Šurić, gube život. Među poginulima je kapelan fra Stjepan koji je također poginuo u borbi.[5] Opsadu je s mletačke strane opisao jedan časnik u dnevniku Giornale del blocco ed assedio della fortezza di Sign,[6] dok se u turskoj historiografiji opsada Sinja ne spominje.[7]
Uspješna obrana grada zaustavila je prodor Osmanlija prema dalmatinskoj obali i spriječila dovođenje važnih mletačkih gradova u Dalmaciji, poput Splita i Zadra, u nezavidan položaj.
Preživjeli branitelji pobjedu su pripisivali čudotvornom zagovoru Gospe Sinjske. U zahvalu za pomoći kapetan Balbi je s časnicima odmah skupio 80 zlatnika koje su poslali u Veneciju da se skuje zlatna kruna i križ i da se okruni Gospin lik. Pri dnu krune urezali su u dva reda riječi:
Zauvijek okrunjena slavi slavlje – godine 1715. – In perpetuum coronata triumphat anno mdccxv
Danas u čast veličanstvene pobjede nad Turcima i obrane Sinja dalmatinskog Termopila, Sinjani svake godine tradicionalno održavaju viteški turnir, poznat u cijelom svijetu kao Sinjska alka. Muzej Sinjske alke ima rekonstrukciju bitke pod Sinjem iz 1715.
Galerija[uredi | uredi kôd]
-
"Crovati" (Hrvatsko konjaništvo) -
Oltramarino, dalmatinski pješački korpus ustrojen unutar mletačke mornarice, kao postrojba mornaričkog pješaštva. -
-
Sinjska gospa
Izvori[uredi | uredi kôd]
- ↑ a b c Čoralić, Lovorka; Markulin, Nikola. Prosinac 2016. Bitka za Sinj 1715. godine. Zbornik Odsjeka za povijesne znanosti Zavoda za povijesne i društvene znanosti Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti. HAZU. 34: 147–180. doi:10.21857/moxpjho5lm. Pristupljeno 8. svibnja 2017.
- ↑ Markulin, Nikola. Venetian Military Organization in Dalmatia and Boka (1684-1718) journal zahtijeva
|journal=(pomoć) - ↑ Ravlić, Doris. 26. srpnja 2019. Opsada Sinja. Hrvatski vojnik. Pristupljeno 15. studenoga 2022.
- ↑ History. www.visitsinj.hr (engleski). Pristupljeno 22. ožujka 2024.
- ↑ fra Ivan Marković, fra Josip Ante Soldo. Dnevnik opsade Sinja 1715. godine, Giornale del blocco et assedio de’ Turchi alla fortezza di Sign ch’ incomincioli 23 luglio 1715
- ↑ Marković, Ivan. 1898. Sinj in njegovo slavlje, god. 1887: spomen knjiga. Dionička tiskara u Zagrebu. str. 33–41
- ↑ Milinović, Zdravko. 28. siječnja 2015. Što su nam o prošlosti zatajili sinjski alkari. Večernji list. Pristupljeno 20. ožujka 2024.
| ||||||||||||||||||||||||||