Ottmar Hitzfeld
|
||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
Ottmar Hitzfeld ( Lörrach, Baden-Württemberg, 12. siječnja 1949.) njemački je nogometni trener i bivši nogometaš,[1] s nadimkom der General ("general").[2]
Sa ukupno 18 velikih naslova, većinski osvojenih sa Grasshopperom, B. Dortmund i Bayern Münchenom, Hitzfeld je najuspješniji njemački trener, ali i jedan od najistaknutijih u povijesti nogometa. Dvaput je odabran za "Svjetskog trenera godine". Uz to, Ottmar Hitzfeld je uz Ernst Happela i Joséa Mourinha, jedini trener koji je Kup/Ligu prvaka osvojio s dva različita kluba.
Trenutno vodi momčad švicarske nogometne reprezentacije.[1]
Sadržaj |
Klupska karijera [uredi]
Ottmar Hitzfeld je igrao nogomet kasnih 1960-ih u TuS Stettenu i FV Lörrachu, njemačkim niželigašima, dok ga nije primjetio veliki švicarski FC Basel, kojem se pridružio 1971. godine.[3] S njim je 1973. i 1975. osvojio švicarsko prvenstvo, a u sljedećoj sezoni je postao najbolji strijelac lige.[1] 1975. godine, osvojio je kup sa Baselom.[4]
Sačivao je status amatera, da bi mogao nastupiti na Olimpijskim igrama 1972. u Münchenu. Na Igrama je, između ostalih, igrao sa Uli Hoeneßom, kasnije igračem Bayern Münchena i generalnim menadžerom, koji ga je 1990-ih zaposlio kao trenera kluba. Jedan od najzabilježenijih događaja na turniru, bio je prvi nogometni susret reprezentacija Istočne i Zapadne Njemačke. Zapadna Njemačka je poražena rezultatom 2:3, i nije uspjela doći do polufinala. Hitzfeld je zabio jedan od pet golova na toj utakmici.
1975. godine, 26-godišnji Hitzfeld je otišao u tadašnjeg drugoligaša VfB Stuttgarta. Nakon dvije godine, u kojim je postigao 33 gola u 55 ligraških utakmica[5] - u jednoj utakmici je čak šest pogodaka potigao, što je i dalje rekord - momčad je prošla u prvu ligu (Bundesligu). U prvoj ligi, klub je završio na sjajnom čtvrtom mjestu. Hitzfeld je postigao pet pogodaka u 22 utakmica.[5]
Nakon tri godine u Stuttgartu, Hitzfeld se vratio u svoj od tada drugi dom, Švicarsku. Tamo je igrao od 1978. do 1980. u FC Luganu i FC Luzernu, gdje je i 1983. godine završio svoju igračku krijeru, sa 34 godine.
Trenerska karijera [uredi]
Švicarska [uredi]
Ottmar Hitzfeld je svoju prvu trenersku poziciju dobio u švicarskom FC Zugu, gdje je ostao godinu dana. 1984. otišao je u FC Aarau, kojeg je četri godine trenirao. U njemu je osvojio svoj prvi trenerski naslov, švicarski kup 1988. Do tada, privukao je veliki švicarski klub Grasshopper iz Züricha. Od 1988. do 1991., osvojio je četiri trofeja s klubom, uključujući opet i švicarski kup.[6] Sljedeće godine, osvojio je i prvenstvo i kup, a Grasshopper je napustio obranom naslova 1991. godine.[7]
Dortmund [uredi]
1991. godine, Hitzfeld je dobio ponudu od Bundesligaša Borussije Dortmund, koji je te godine završio kao deseti. U prvoj godini u Dortmundu, on i pomoćnik Michael Henke, s kojim će surađivati sljedećih 13 godina, odveli su klub do drugog mjesta u ligi, i prošli u Kup UEFA. Sljedeće sezone, Borussia je dosegla finale Kupa UEFA, ali je u obadvije urtakmice izgubila od Juventus. 1995. godine, Hitzfeld je osvojio svoje prvo njemačko prvenstvo sa Dortmundom, koji je zadnji trofej osvojio 1989. godine. Obranili su naslov 1995./96., no pravi trijumf je uslijedio sljedeće godine: 1997., Dortmund završio kao trećeplasirani u ligi, ali je dosegao finale UEFA Lige prvaka, sa novim susretom protiv Juventusa. Ovog je puta Borussia pobijedila, rezultatom 3:1 na Olympiastadionu München protiv jake talijanske momčadi, između ostalih sa Zidaneom, Deschampsom, i Vierijem amongst others.
Za svoj uspijeh, Hitzfeld je nagrađen prvom nagradom "Svjetskog trenera godine",[2] ali zbog neslaganja s klubom, otišao je iz Dortmunda, a nasljedio ga je Nevio Scala, koji je klub odveo do osvajanja Interkontinentalnog kupa.
Bayern München [uredi]
1998. godine, Ottmar Hitzfeld je dobio posao u najuspješnijem njemačkom nogometnom klubu, Bayernu iz Münchena. U prvoj godini u Bayernu, odveo je momčad do novog naslova prvaka u rekordnom vremenu. Međutim, momčad je izgubila u finalu DFB-Pokala od Werder Bremena na jedanaesterce. Najpoznatiji događaj u sezoni je bio njihov poraz u finalu UEFA Lige prvaka 1999.. Finale je zapamćeno po dramatičnom preokretu Manchester Uniteda u sudačkoj nadoknadi. Bayern je cijelu utakmicu vodio 1:0, ali je Manchester postigao dva pogotka u sudačkoj nadoknadi, što je Bayern osudilo na nevjerojatan poraz.
Slljedeće sezone, Bayern je osvojio domaći kup i prvenstvo. Sljedeću su sezonu jedva osvojili. U zadnjem kolu, Hitzfeldova momčad je trebala pobjedu Unterhachinga protiv Leverkusena da bi osigurala naslov. Pobjedili su i u finalu kupa protiv Werdera, momčad koja je Bayern pobijedila u prošlom finalu. U Ligi prvaka, Bayern je zaustavljen u četvrtfinalu, izgubivši od kasnijeg pobjednika, Real Madrida.
Sezone 2000./01., Hitzfeld je odveo Bayern do trećeg uzastopnog osvajanja Bundeslige, ali i do osvajanja Lige prvaka, pobijedivši Manchester United i Real Madrida u na putu do finala. U finalu, klub iz Münchena je ovog puta pobijedio, i to na jedanaesterce protiv španjolske Valencije. Ovaj naslov je Hitzfelda učinio jedinim trenerom nakon Ernst Happela, koji je Ligu prvaka osvojio sa dva različita kluba. Opet je osvojio nagradu "Svjetskog trenera godine",[7] ali je ovog puta i dalje ostao u klubu, osvojivši Interkontinentalni kup. U finalu pobijedili su Bocu Juniors, golom Samuela Kuffoura u produžetcima, što je bio još jedan razlog za slavlje der generala i njegove momčadi.
U sezoni 2002./03., Bayern je opet dominirao njemačkim nogometom, osiguravši naslov četiri kola prije kraja. Sa 3:1 pobjedom protiv Kaiserslauterna, Hitzfeldova momčad je osvojila i kup. Kad je uslijedila sezona slabije igre i bez naslova, klub je otpustio 55-godišnjeg trenera.
Ottmar Hitzfeld je dobio ponudu za preuzimanje vodstva njemačke reprezentacije, ali ju je odbio zbog odmora.[8] 1. veljače 2007., zbog otkaza Felixa Magatha, vrato se u Bayern München. Nade da će uspjeti odvesti Bayern do novog osvajanja Bundeslige,[9] nisu se ostvarile. Bayern je zasjeo na četvrto mjesto, i nije se kvalificirao u UEFA Ligu prvaka, nakon više od desetljeća.
Multimilijunska vrijednost mnogih pojačanja prije nove sezone, pomogla su Hitzfeldu do nove dominnacije u Njemačkoj, osvojivši DFB-Ligapokal, DFB-Pokal, i Bundesligu 2007./08.. Nakon raznovrsnih utakmica u Kupu UEFA 2007./08, izgubili su u četvrfinalu visokim rezultatom od 4:0 protiv kasnijih pobjednika Zenit Sankt Peterburga. Tijekom sezone, Hitzfeld je dobio otkaz, a nasljedio ga je Jürgen Klinsmann.
Švicarska reprezentacija [uredi]
Hitzfeld je postao izbornik Švicarske nogometne reprezentacije na ljeto 2008. godine.[1]
Trenerska statistika [uredi]
| Momčad | Od | Do | Natjecanje | Bilješke | ||||
|---|---|---|---|---|---|---|---|---|
| Gol. | Pob. | Izj. | Por. | % | ||||
| F.C. Zug | 1983. | 1984. | ||||||
| Axpo Super Liga | ||||||||
| Ukupno | ||||||||
| F.C. Aarau | 1984. | 1988. | ||||||
| Axpo Super Liga | 126 | 54 | 36 | 36 | 42.9% | |||
| Švicarski kup | ||||||||
| Europa | ||||||||
| Ukupno | ||||||||
| Grasshopper Club Zürich |
1988. | 1991. | ||||||
| Axpo Super Liga | ||||||||
| Švicarski kup | ||||||||
| Europa | ||||||||
| Ukupno | ||||||||
| Borussia Dortmund |
1991. | 1997. | ||||||
| Bundesliga | 209 | 111 | 53 | 45 | 53.1% | |||
| DFB-Pokal | ||||||||
| Europa | ||||||||
| Ukupno | ||||||||
| Ukupno | Karijera | |||||||
Izvori [uredi]
- ↑ 1,0 1,1 1,2 1,3 Ottmar Hitzfeld. weltfussball.de (2008.). pristupljeno 17. kolovoza 2008. (njem.)
- ↑ 2,0 2,1 Ottmar Hitzfeld, General a.D.. bundesliga.de (17. svibnja 2008.). pristupljeno 17. kolovoza 2008. (njem.)
- ↑ Ottmar Hitzfeld. transfermarkt.de (srpanj 2008.). pristupljeno 17. kolovoza 2008.
- ↑ 1973/74 bis 1982/83. Službena stranica FC Basela (2008.). pristupljeno 17. kolovoza 2008.
- ↑ 5,0 5,1 Ottmar Hitzfeld. fussballdaten.de (2008.). pristupljeno 17. kolovoza 2008. (njem.)
- ↑ Nationale Erfolge (2008.). pristupljeno 17. kolovoza 2008. (njem.)
- ↑ 7,0 7,1 Ottmar Hitzfeld. WorldSoccer (2. rujna 2003.). pristupljeno 17. kolovoza 2008.
- ↑ {{cite web | title = Ottmar Hitzfeld odbija punudu za izbornika Njemačke | publisher = German News | accessdate = 17. kolovoza 2008. | date = 1. travnja [[2004.] | url = http://www.germnews.de/dn/2004/07/01}}
- ↑ Hitzfeldov povratak vraća snove o slavi (1. veljače 2007.). pristupljeno 18. kolovoza 2008.
|
|||||||||||||||||||