Branko Zebec
Izvor: Wikipedija
| Osobne informacije | ||
|---|---|---|
| Puno ime | Branko Zebec | |
| Datum rođenja | 17. svibnja 1929. | |
| Mjesto rođenja | Zagreb, Hrvatska  |
|
| Datum smrti | 26. rujna 1988. | |
| Mjesto smrti | Zagreb, Hrvatska | |
| Visina | ||
| Nadimak | ||
| Informacije o klubu | ||
| Trenutni klub | ||
| Broj u klubu | ||
| Pozicija | ||
| Juniorski klubovi | ||
| Profesionalni klubovi* | ||
| Godina | Klub | Nastupi (golova) |
| 1951. - 1959. 1959. - 1963. 1963. - 1965. |
FK Partizan FK Crvena zvezda Alemannia Aachen |
? (?) ? (?) ? (?) |
| Reprezentacija | ||
| 1951. - 1961. | Jugoslavija | 65 (17) |
| Trenirane momčadi | ||
| 1965. - 1967. 1968. - 1970. 1970. - 1972. 1972. - 1973. 1974. - 1978. 1978. - 1980. 1981. - 1982. 1982. - 1983. 1984. |
NK Dinamo Zagreb FC Bayern München VfB Stuttgart HNK Hajduk Split Eintracht Braunschweig Hamburg SV Borussia Dortmund Eintracht Frankfurt NK Dinamo Zagreb |
|
| Napomene | ||
| Napomena | ||
|
* Nastupi i (golovi) u profesionalnim klubovima |
||
Branko Zebec (Zagreb, 17. svibnja 1929. - 26. rujna 1988.), hrvatski nogometaš, kasnije nogometni trener.
Sadržaj |
[uredi] Karijera
[uredi] Igrač
Za juniorsku momčad Građanskog igrao je od 1943. pa do gašenja kluba 1945., nakon čega igra za nekoliko amaterskih zagrebačkih klubova, najprije Poštar jer mu je otac bio poštanski službenik, zatim igra za Lokomotivu nakon spajanja ta dva kluba, te Milicioner i Borac, što su dva imena istog kluba, današnjeg NK Zagreb, a 1951. ga je angažirao Partizan (Beograd) za koji igra do kraja 1959., u tom periodu Klub osvaja tri jugoslavenska Kupa i jednom Prvenstvo Jugoslavije, dvije sezone u Crvenoj zvezdi (Beograd) nakon čega odlazi u njemački prvoligaški klub Alemanniu Aachen od 1963.-1965. s kojom nije imao većih uspjeha osim 1. i 2. mjesta zapadne regionalne lige.
[uredi] Reprezentacija
Igrajući 65 puta za reprezentaciju Jugoslavije postigao je 17 zgoditaka te osvojio srebrnu medalju na Olimpijskim igrama u Helsinkiju 1952. kada su izgubili u finalu od tada nastale "čudesne" reprezentacije Mađarske. Igrao je na Svjetskom prvenstvu 1954. u Švicarskoj. Tada je reprezentacija stigla do četvrtfinala u kojem je izgubila od kasnije prvakinje Njemačke. Na slijedećem je Svjetskom prvenstvu 1958. u Švedskoj bio kapetan i s reprezentacijom opet stigao do četvrtfinala kada su još jednom bili zaustavljeni od Njemačke. Na Europskom prvenstvu 1960. godine reprezentacija je izgubila u finalu od Sovjetskog Saveza. Igrao je za reprezentaciju FIFA-e protiv Engleske 1953. na Wembleyu povodom proslave 90. godišnjice engleskog nogometnog saveza.
Bio je na glasu kao vrlo brz igrač, afirmirao se kao napadač, a u kasnijem dijelu karijere igrao je u veznom redu. Najbolje utakmice u karijeri odigrao je na položaju lijevog krila i centra. U više navrata je uvršten među najbolje hrvatske nogometaše svih vremena.
[uredi] Trener
Završio je Visoku sportsku školu u Kölnu. Prvi trenerski angažman imao je u rodnom Zagrebu, u Dinamu. Doveo je Dinamo do finala Kupa velesajamskih gradova 1967., u finalu je momčad vodio Ivica Horvat, taj uspijeh mu je ujedno otvorio vrata za povratak u Bundesligu, ovaj put kao trener. Osvojio je prvenstvo Njemačke s FC Bayernom 1969. na što je taj klub čekao 37 godina, a iste je godine osvojio i Njemački Kup (Deutscher Pokalsieger), što je prva "dvostruka kruna" za jedan klub u povijesti Bundeslige. 1969. s Bayernom je osvojio Kup pobjednika kupova. Njemačko prvenstvo osvojio je i s HSV-om 1979. S istim je klubom 1980. godine osvojio drugo mjesto u Ligi prvaka (u finalu je izgubio 0-1 od Nottingham Foresta) a te je godine HSV bio drugi u Bundesligi. S Hajdukom iz Splita osvojio je Kup 1973. i došao do polufinala Kupa pobjednika kupova gdje ga je porazio Leeds United.
Vodio je još i VfB Stuttgart 1970.-1972., Eintracht Braunschweig 1974.-1978., taj je klub poveo do 1 bod zaostatka za osvajanjem prvenstva 1977., Borussiju iz Dortmunda 1982. i 1983., trenirao je i Eintracht Frankfurt 1983. i 1984. te još jednom Dinamo prije povlačenja u mirovinu.
 |
Ovaj članak izgleda kao osobno mišljenje ili priča i možda zahtjeva čišćenje. Molimo vas, pomozite unaprijediti članak ponovno ga pišući ili ispravljajući u enciklopedijskom stilu. |
Znao je prepoznati mogućnosti svakog nogometaša i posebno osmišljenim treninzima te mudrim pozicioniranjem igrača na terenu dobiti maksimum takve momčadi, imao je osjećaj za optimalnu igru te je trenirao neke od največih zvijezda europskog nogometa kao što su Franz Beckenbauer, Gerd Müller, Kevin Keegan i Paul Breitner, hrvatske nogometaše Ramljaka i Zambatu te je bio kreator najvećih uspjeha dva hrvatska i više njemačkih klubova. Omiljeni sustav igre bio mu je 4-3-3 a temelj svakog treninga postizanje osobite fizičke spreme.
Bio je strog trener kojem je disciplina igrača na i izvan terena bila prioritet zbog čega je bio neumoljiv i s kažnjavanjem igrača za prijestupe. Radi svojih osobitih metoda koje su uglavnom donosile izvrsne rezultate povremeno je ipak dolazio u sukob s upravama i sportskim djelatnicima više klubova za koje je radio pa je bilo i nekoliko prijevremenih raskida ugovora. Npr., dosta je kontroverzi bilo kada je HSV izgubio u finalu Lige prvaka a 4 dana ranije HSV je izgubio i utakmicu koja ga je stajala 1. mjesta u Njemačkom prvenstvu 1980. što je dovelo do sukoba s igračima koji su ga optužili za pretjerano intenzivne treninge tako kasno u sezoni. Slično je bilo i u Hajduku i Borussiji. Danas slovi za jednog od najboljih trenera klubova Njemačke lige ikad.
Dugotrajan rad u jednoj od najjačih nogometnih liga na svijetu uzeo je i svoj danak; problemi s alkoholizmom počeli su krajem sedamdesetih i početkom osamdesetih godina što je konačno bilo i uzrokom razmjerno ranog Zebecova povlačenja u mirovinu 1985. godine sa svega 56 godina te dovelo do smrti koja je potresla svijet nogometa.
Preminuo je u 60. godini života u Zagrebu.
