Christian Vieri

Izvor: Wikipedija
Skoči na: orijentacija, traži
Christian Vieri
Christian Vieri.jpg
Osobne informacije
Rođen 12. srpnja 1973.
Visina 1,86 m
Pozicija Napadač
Mlađi uzrasti
Marconi Stallions
Torino
Igračka karijera*
Godina Klub Nast. (gol.)
1991. - 1992.
1992. - 1993.
1993. - 1994.
1994. - 1995.
1995. - 1996.
1996. - 1997.
1997. - 1998.
1998. - 1999.
1999. - 2005.
2005. - 2006.
2006.
2006. - 2007.
2007. - 2008.
2008. - 2009.
Torino
Pisa
Ravenna
Venezia
Atalanta Bergamo
Juventus
Atlético Madrid
Lazio
Inter Milan
AC Milan
AS Monaco
Atalanta Bergamo
Fiorentina
Atalanta Bergamo
007 00(1)
018 00(2)
032 0(12)
029 0(11)
019 00(7)
023 00(8)
024 0(24)
022 0(12)
143 (103)
008 00(1)
007 00(3)
007 00(2)
026 00(6)
009 00(2)
Reprezentativna karijera
1992. - 1996.
1997. - 2005.
Italija U21
Italija
022 0(11)
049 0(23)
Bilješke

* Nastupi i (golovi) u profesionalnim klubovima
broje se samo za ligu iz koje je klub.

* Nastupi i (golovi) u profesionalnim klubovima
zadnji su put ažurirani 19. travnja 2010.

Christian Vieri (Bologna, Italija, 12. srpnja 1973.) umirovljeni je talijanski nogometaš.

Počeci[uredi VE | uredi]

Christian Vieri rođen je u Bologni, ali njegova obitelj preselila se u Australiju tokom 1970-ih godina, te su tamo živjeli u predgrađu Wetherill Park u jugozapadnom dijelu Sydneyja. Sam Vieri tamo je pohađao Prairiewood High School. Njegov otac, Roberto Vieri igrao je u sydneyjskom klubu Marconi Stallions, dok je njegov brat Massimiliano Vieri igrao za australsku nogometnu reprezentaciju 2004. Sam Christian Vieri, kao dijete igrao je za tamošnji klub Marconi Juniors (podmladak Marconi Stallionsa), no njegova obitelj ubrzo se vratila u Italiju.

Klupska karijera[uredi VE | uredi]

Karijera od Torina do Juventusa[uredi VE | uredi]

Vieri je kao dijete nogomet započeo igrati u Marconi Stallionsu. Povratkom u Italiju nastupao je za juniorsku momčad Torina. Odlična igra u juniorima toga kluba omogućila mu je da sljedeće sezone nastupi za prvu momčad Torina. U Serie A i Coppa Italia, Vieri je u klubu skupio sedam nastupa te je postigao jedan pogodak. U studenom 1992. prodan je u trećeligašu Pisa Calcio u kojem je udvostručio broj nastupa i postignutih pogodaka u odnosu na karijeru u Torinu. U sezoni 1993./94. prodan je u Ravennu gdje je postigao 12 pogodaka, a već sljedeće sezone (1994./95) odlazi u Veneziju (11 postignutih pogodaka). Po ustaljenom običaju, Vieri sljedeće sezone opet mijenja klub, te odlazi u Atalantu Bergamo. Dobri nastupi u Atalanti privukli su pažnju torinskog Juventusa koji ga dovodi u svoje redove u sezoni 1996./97.

Karijera u Juventusu, Atlético Madridu i Laziju[uredi VE | uredi]

U Juventusu je Vieri s Alenom Bokšićem činio ubojit napadački tandem. Nastupima u Serie A, Vieri je skupio 23 nastupa i postigao 8 pogodaka, dok je u europskim natjecanjima, u 10 nastupa postigao 6 golova.

Ni u Juventusu se Vieri nije zadržao duže od jedne sezone. U sezoni 1997./98 napušta Italiju, te odlazi u madridski Atlético. U Atlético Madridu Vieri je postigao nevjerojatan skor - 24 pogodaka u 24 nastupa za madridski klub u Primeri. Tome je još pridodao 5 pogodaka postignutih u 7 europskih utakmica. Zahvaljujući tome, osvojio je Pichichi trofej za najboljeg strijelca lige. Nakon Svjetskog prvenstva u Francuskoj 1998., Vieri odlazi u rimski Lazio. U dresu rimskog kluba postigao je 12 pogodaka u Serie A i jedan u europskim natjecanjima, te je s klubom osvojio Kup pobjednika kupova. Upravo je u finalu Vieri postigao svoj jedini gol u Europi te sezone.

Karijera u Interu[uredi VE | uredi]

Njegove sjajne igre duže vrijeme pratio je milanski Inter, te predsjednik Intera, Massimo Moratti dovodi Vierija u klub za tada nevjerojatnih 40 mil. GBP. Također, kao trener, u klub je doveden Marcello Lippi (nakon sjajne prethodne sezone u Juventusu), koji je upravo htio Vierija.

U Interu je Vieri postao ikona kluba za koji je nastupao 6 sezona te skupio 143 prvenstvena nastupa u kojima je postigao ukupno 103 gola. Dolaskom u Inter, trener Lippi svoj napad temeljio je na napadačkom dvojcu Vieri - Ronaldo. Nažalost, zbog ozljede obaju igraču, njih dvoje nisu često igrali zajedno. Vieri je bio impresivan u prvih nekoliko sezona, no zbog čestih promjena igrača i taktičkih zamisli, Inter se nije mogao boriti za osvajanje Scudetta. Stoga je u klub doveden argentinski trener Héctor Cúper koji je bio poznat po svojoj "čelićnoj disciplini". Kao i njegov prethodnik (Lippi), i Cúper je imao sjajnu trenersku pozadinu, odnosno dva finala Lige prvaka s Valencijom. Héctor Cúper stvorio je novi stil igre u Interu, koji je klubu donosio rezultatski razvoj. Tako je Christian Vieri postavljen u žarište napada. U sezoni 2001./02. Vieri je postigao 22 gola u 25 utakmica, te je pred sam kraj sezone Inter postao jedan od najvećih favorita za osvajanje Scudetta. Međutim, u zadnjoj utakmici koja je odlučivala o svemu Inter je u Rimu sramotno poražen od Lazija rezultatom 4:2. Unatoč tom bolnom porazu, Vieri je i sljedeće sezone igrao briljantno, postigavši 24 pogotka u samo 23 nastupa u prvenstvu. U toj sezoni napadački dvojac Intera činili su Bobo Vieri i Argentinac Hernán Crespo. Iste sezone, Vieri je postigao 3 pogotka u Ligi prvaka, od čega je 2 pogotka postigao kada je bilo najpotrebnije - u četvrtfinalu protiv Valencije. Nažalost, u toj utakmici Vieri je teško ozlijedio nogu, tako da nije participirao u momčadi u obje polufinalne utakmice Lige prvaka protiv gradskog rivala - AC Milana.

Sljedeće sezone (2003./04) Héctor Cúper je smijenjen nakon nekoliko prvenstvenih utakmica, te je umjesto njega doveden Alberto Zaccheroni. Pod vodstvom novog trenera, Vieri nije mnogo igrao. Također, javno je iskazao nezadovoljstvo zbog prodaje Hernána Crespa u londonski Chelsea. U ljeto 2004. Zaccheronija na klupi Intera mijenja Roberto Mancini. Dolaskom Mancinija, Vieri je mnogo utakmica igrao u napadačkom dvojcu s Brazilcem Adrianom. Ipak, zbog ozljede protiv Valencije, Vieri više nije bio toliko ubojit na terenu kao prije što se moglo vidjeti.

Karijera nakon Intera[uredi VE | uredi]

U srpnju 2005. dolazi do sporazumnog raskida ugovora između Christiana Vierija i Inter Milana, te odlazi u redove gradskog rivala - AC Milana. Nakon samo šest mjeseci Vieri napušta rossonere jer nije igrao u početnih 11 igrača u sastavu momčadi. Nakon AC Milana, Vieri drugi puta u karijeri napušta Italiju te odlazi u francuski AS Monaco. U "kneževinu" je Vieri otišao prvenstveno iz razloga kao bi igrao redovito u klubu te da izbori mjesto na popisu reprezentativaca za Svjetsko prvenstvo u Njemačkoj 2006. Nažalost, igrajući za AS Monaco, Vieri je 2006. pretrpio tešku ozljedu, te je nakon opsežne operacije odbačena mogućnost da zaigra na svojem trećem uzastopnom Svjetskom prvenstvu.

6. srpnja 2006. Vieri je sa Sampdorijom dogovorio potpisivanje jednogodišnjeg ugovora. Međutim, igrač je kasnije odbio tu mogućnost, te 29. kolovoza iste godine potpisuje za Atalantu Bergamo. Za Atalantu je Vieri već igrao u sezoni 1995./96. dok je 10 godina nakon toga, Vieriju ponođen jednogodišnji ugovor s minimalnom mjesečnom plaćom od 1500 eura. Unatoč toj činjenici, Vieri je u ugovoru potpisao klauzulu kojom može zaraditi po 100.000 eura za svaki postignuti pogodak. Zbog toga je predsjednik kluba Ivan Ruggeri izjavio: "Ako stvari krenu dobro, Vieri će me stajati 2 miljuna eura." Vieri je u klubu nastupio 7 puta (svih sedam puta kao zamjena) te je postigao 2 pogotka (uključujući gol s preko 40 metara protiv Sienne, koji je postigao okrenut golu leđima).

U lipnju 2007. Atalanta je javno obznanila da neće produživati ugovor Vieriju, te nakon završetka postojećeg ugovora s klubom, 30. lipnja 2007., Vieri potpisao jednogodišnji ugovor za Fiorentinu. Službeno je predstavljen novinarima 21. srpnja 2007.[1] Nakon duže vremena, Vieri je ponovo igrao u Europi - u Ligi UEFA te je povećao broj nastupa u prvenstvu (26). Istekom također jednogodišnjeg ugovora, Vieri po treći puta odlazi u Atalantu Bergamo. 30. lipnja 2008. potpisuje jednogodišnji ugovor za klub.[2] Nakon 9 nastupa za klub u prvenstvu, Vieri i Atalanta Bergamo sporazumno su raskinuli ugovor.[3]

Igračko umirovljenje[uredi VE | uredi]

Vieri je svoje službeno umirovljeneje proglasio 20. listopada 2009.[4] Međutim, tjedan dana nakon što je proglasio vlastito umirovljenje, Vieri je pregovarao s brazilskim klubom Botafogo-SP o nastupu za klub tokom 2010.[5] Ipak, Vieri je sukcesivno odbio tu mogućnost te su pregovori propali. Također, propali su i eventualni pregovori o šestomjesečnom ugovoru za portugalsku Boavistu.[6]

2. travnja 2010. Vieri je optužio Inter za špijuniranje tokom poznate "Calciopoli sezone", optužujući klupske djelatnike za laganje, te je medijima uputio apel na istragu kluba tokom tog razdoblja. Bude li Inter Milan proglašen krivim, Scudetto za sezonu 2005./06 osvojit će AS Roma.

Reprezentacija[uredi VE | uredi]

Tokom nastupa za mladu talijansku nogometnu reprezentaciju, Vieri je u 22 skupljena nastupa postigao 11 golova. Za U-21 sastav nastupao je u razdoblju od 1992. do 1996. godine. S mladom reprezentacijom osvojio je europsko prvenstvo za uzrast do 21. godine.

Za seniorsku talijansku reprezentaciju, Vieri je nastupao u razdoblju od 1997. do 2005., te je u 49 nastupa postigao 23 pogotka. Za Italiju je nastupao na Svjetskim prvenstvima u Francuskoj 98' te Južnoj Koreji i Japanu 02', te manje uspješnom EURU u Portugalu 04'. Zbog ozljeda, propustio je EURO u Belgiji i Nizozemskoj 00' i Svjetsko prvenstvo u Njemačkoj 06'. Vieri se općenito smatra jednim od najvećih talijanskih "čistih" napadača u posljednje vrijeme, unatoč jakoj konkurenciji. Jedan je od najučinkovitijih talijanskih reprezentativnih napadača na Svjetskim prvenstvim (5 pogodaka na Mundijalu u Francuskoj i 4 pogotka na Mundijalu u Južnoj Koreji i Japanu). Čak ga je i brazilska nogometna legenda Pelé u ožujku 2004. stavio na vlastitu listu 125 najboljih živućih nogometaša.

Svoj prvi nastup za talijansku nogometnu reprezentaciju ostvario je tokom sezone 1996./97 kada je igrao u Juventusu. Ključan je bio i njegov pogodak protiv Rusije u play-off kvalifikacijama za Mundijal u Francuskoj 98'. Na samome prvenstvu u Francuskoj, Vieri je činio napadački dvojac s Robertom Baggiom. Golom protiv Norveške u osmini finala, Vieri je Italiju plasirao u četvrtfinale gdje je Italija poražena od Francuske na jedanaesterce.

EURO 2000. u Belgiji i Nizozemskoj, Vieri je propustio zbog ozljede u utakmici prvenstvenog doigravanja za 4. mjesto u prvenstvu protiv Parme. Ozljedio se nakon sudara s tadašnjim Parminim vratarom Gianluigijem Buffonom. Obojica su zbog težih ozljeda propustila Europsko prvenstvo. Upravo je Buffonova ozljeda najviše "doprinjela" tada malo poznatom Francescu Toldu, koji se na natjecanju iskazao svojim obranama, posebice obranjenim jedanaestercima na odlučujućoj utakmici protiv Nizozemske.

Na Mundijalu u Južnoj Koreji i Japanu, Vieri je igrao sam u napadu, te je u četiri utakmice postigao četiri pogotka. Na tom prvenstvu posebice je bila kontroverzna utakmica Italije protiv Južne Koreje u osmini finala. Vieri je u njoj postigao vodeći pogodak za Italiju već u 18. minuti, nakon kornera kojeg je izveo Francesco Totti. Ekvadorski sudac Javi Moreno na utakmici je sudio u korist Južne Koreje koja je izjednačila tri minute prije kraja utakmice. U produžetku, nakon sučeva crvenog kartona Italija ostaje s igračem manje, dok Južna Koreja postiže zlatni gol i plasman u četvrtfinale.

Na EURU u Portugalu, Bobo Vieri prvi puta nastupa za Italiju na Europskom prvenstvu. Na tom natjecanju Vieri je dobio čast prvi puta nositi dres s brojem 9 (u odnosu na prijašnja dva Mundijala na kojima je sudjelovao s brojem 21). Unatoč tome, Vieri nije postigao pogodak na tome natjecanju. I ovo natjecanje, kao i dvije godine ranije u Južnoj Koreji, talijaska nogometna javnost pamtit će po kontroverznosti. Naime u posljednjoj utakmici u skupini, Italija je o prolazu u četvrtfinale ovisila o utakmici Danska - Švedska. Osim talijanske pobjede, Azurri su ovisili o pobjedi ili Danske ili Švedske. Također, bila je "prihvatljiva" i neriješena utakmica ali samo se razultatima 0:0 i 1:1. Eventualni neriješeni rezultat od 2:2 ili 3:3 i sl., Italiju bi doveo do ispadanja već u skupini. Mediji su već pisali o eventualnoj "skandinavskoj uroti" koja se dogodila. Utakmica je završena rezultatom 2:2 te je Italija, u odnosu na prijašnji EURO gdje je stigla do finala, ovdje ispala već na samom početku. Zanimljivo je napomenuti, da se ovakav ishod mogao očekivati, budući da je prije odigravanja utakmice prikazan navijački transparent na kojem je pisalo "2:2 and spagetti go home" (eng. 2:2 i špageti, odnosno talijani, idu kući)..

Svoje potencijalno treće Svjetsko prvenstvo u Njemačkoj i osvajanje naslova svjetskog prvaka, Christian Vieri je propustio zbog ozljede.[7] Tada je igrao za AS Monaco, te je na prvenstvenoj utakmici Ligue 1 prvenstva protiv PSG-a, 26. ožujka 2006. teško ozlijedio meniskus koljena. Tadašnji talijanski izbornik, Marcello Lippi, izjavio je da bi najvjerojatnije pozvao Vierija u reprezentaciju da nije bilo te "nesretne" ozljede, ali da ne bi igrao u početnih 11.

Pogoci za reprezentaciju[uredi VE | uredi]

# Datum Mjesto Protivnik Pogodak Rezultat Natjecanje
1. 29. ožujka 1997 Trst, Italija Flag of Moldova.svg Moldavija 1 – 0 3 – 0 Kvalifikacije za SP u Francuskoj 98'
2. 29. listopada 1997 Moskva, Rusija Zastava Ruske Federacije.svg Ruska Federacija 1 – 0 1 – 1 Kvalifikacije za SP u Francuskoj 98'
3. 11. lipnja 1998 Parc Lescure, Bordeaux, Francuska Flag of Chile.svg Čile 1 – 0 2 – 2 SP u Francuskoj 98'
4. 17. lipnja 1998 Stade de la Mosson, Montpellier, Francuska Flag of Cameroon.svg Kamerun 1 – 0 3 – 0 SP u Francuskoj 98'
5. 17. lipnja 1998 Stade de la Mosson, Montpellier, Francuska Flag of Cameroon.svg Kamerun 2 – 0 3 – 0 SP u Francuskoj 98'
6. 23. lipnja 1998 Stade de France, Saint-Denis, Francuska Flag of Austria.svg Austrija 1 – 0 2 – 1 SP u Francuskoj 98'
7. 27. lipnja 1998 Stade Vélodrome, Marseille, Francuska Flag of Norway.svg Norveška 1 – 0 1 – 0 SP u Francuskoj 98'
8. 5. rujna 1998 Liverpool, Engleska Flag of Wales 2.svg Wales 2 – 0 2 – 0 Kvalifikacije za EURO 00'
9. 5. lipnja 1999 Bologna, Italija Flag of Wales 2.svg Wales 4 – 0 4 – 0 Kvalifikacije za EURO 00'
10. 8. rujna 1999 Napulj, Italija Flag of Denmark.svg Danska 1 – 0 2 – 3 Kvalifikacije za EURO 00'
11. 3. lipnja 2002 Sapporo Dome, Sapporo, Japan Flag of Ecuador.svg Ekvador 1 – 0 2 – 0 SP u Koreji i Japanu 02'
12. 3. lipnja 2002 Sapporo Dome, Sapporo, Japan Flag of Ecuador.svg Ekvador 2 – 0 2 – 0 SP u Koreji i Japanu 02'
13. 8. lipnja 2002 Kashima Stadium, Kashima, Japan Flag of Croatia.svg Hrvatska 1 – 0 1 – 2 SP u Koreji i Japanu 02'
14. 18. lipnja 2002 Daejeon World Cup Stadium, Daejeon, Južna Koreja Flag of South Korea.svg Južna Koreja 1 – 0 1 – 2 SP u Koreji i Japanu 02'
15. 11. studenog 2002 Pescara, Italija Flag of Turkey.svg Turska 1 – 0 1 – 1 Prijateljska utakmica
16. 29. ožujka 2003 Palermo, Italija Flag of Finland.svg Finska 1 – 0 2 – 0 Kvalifikacije za EURO 04'
17. 29. ožujka 2003 Palermo, Italija Flag of Finland.svg Finska 2 – 0 2 – 0 Kvalifikacije za EURO 04'
18. 8. kolovoza 2003 Stuttgart, Njemačka Flag of Germany.svg Njemačka 1 – 0 1 – 0 Prijateljska utakmica
19. 11. listopada 2003 Reggio Calabria, Italija Flag of Azerbaijan.svg Azerbajdžan 1 – 0 4 – 0 Kvalifikacije za EURO 04'
20. 2. veljače 2004 Palermo, Italija Flag of the Czech Republic.svg Češka 1 – 0 2 – 2 Prijateljska utakmica
21. 31. ožujka 2004 Braga, Portugal Flag of Portugal.svg Portugal 1 – 1 2 – 1 Prijateljska utakmica
22. 28. travnja 2004 Genoa, Italija Flag of Spain.svg Španjolska 1 – 1 1 – 1 Prijateljska utakmica
23. 12. listopada 2005 Stadio Via del Mare, Lecce, Italija Flag of Moldova.svg Moldavija 1 – 0 2 – 1 Kvalifikacije za SP u Njemačkoj 06'

Zanimljivosti[uredi VE | uredi]

Naime, da je Roberto Baggio uspio realizirati jedanaesterac protiv Brazila, postoje velike šanse da bi Italija 1994. postala novi svjetski prvak. A da je to uspjelo Christianu Vieriju, Fiorentina bi vrlo vjerojatno nastupala u finalu Lige UEFA protiv Zenit Sankt Petersburga.

  • U nekim sportskim medijima izašla je poluprovjerena informacija da je Christian Vieri pregovarao s rumunjskim Rapid Bukureštom u trenutku kada mu je nogometna karijera bila na zalazu.

Osvojeni trofeji[uredi VE | uredi]

Klupski trofeji[uredi VE | uredi]

Popis osvojenih klupskih trofeja
Flag of Italy.svg Italija
Klub Trofej Godina
Juventus Interkontinentalni kup 1996
Juventus Superkup Europe 1996
Juventus Serie A 1997
Juventus Talijanski Superkup 1997
Lazio Talijanski Superkup 1998
Lazio Kup pobjednika kupova 1999
Inter Milan Talijanski Superkup 2005
Inter Milan Talijanski kup 2005
U-21 reprezentacija Italije U-21 EURO 1994

Individualni trofeji[uredi VE | uredi]

Popis individualnih trofeja
Flag of Spain.svg Španjolska
Trofej Godina
Pichichi trofej 1998
Flag of France.svg Francuska
Srebrna lopta SP-a 98' 1999
Flag of Italy.svg Italija
Nogometaš godine u Serie A 1999
Talijanski nogometaš godine 1999, 2002
Najbolji strijelac Serie A 2003
Bidone d'oro 2009
FIFA 100

Izvori[uredi VE | uredi]

Vanjske poveznice[uredi VE | uredi]