Preša

Izvor: Wikipedija
Skoči na: orijentacija, traži
Vretenasta portalna ručna preša.
Mehanička preša sa zaštitnom pregradom.
Mehanička savijačica s 3 valjka.
Način rada hidrauličke preše.
Tradicionalni tijesak s vijkom.

Preša je alatni stroj konstruiran za primjenu vrlo velike snage za oblikovanje ili rezanje materijala. Preše se izrađuju u rasponu od malih ručnih do velikih industrijskih postrojenja. Odlikuje ih mirniji rad od batova, te sa zato mogu koristiti većim silama. [1]

Vrste preša[uredi VE | uredi]

Prema načinu rada preše se dijele na:

  • vretenaste preše:
  • vretenaste ručne preše,
  • vretenaste tarne (frikcijske) preše,
  • vretenaste hidrauličke preše,
  • vretenaste električne preše,
  • mehaničke preše:
  • koljenaste preše,
  • ekscentar preše,
  • hidrauličke preše.

Vretenasta ručna preša[uredi VE | uredi]

Vretenasta ručna preša izrađuje se u portalnoj (most) i konzolnoj izvedbi. Kolo preše se ručno zakreće i prenosi se okretni moment na navojno vreteno (obično promjera 78 mm). Navojno vreteno je spojeno na gornju čeljust preše. Hod je 260 mm, površina pritiska 470 ˑ 230 mm, dok je pritisak do 28 tona. Izrazito veliki pritisak ručne preše ne zahtjeva jako temeljenje, nema prijenosa, vibracija, jednostavne je konstrukcije, jednostavna je upotreba i održavanje.

Vretenasta tarna ili frikcijska preša[uredi VE | uredi]

Najčešći tip frikcijske ili tarne preše ima tarni prijenos s dva vertikalna (okomita) tarna diska (tarenicu 1 i tarenicu 2) i jedan horizontalni (vodoravni) gonjeni tarni disk (tarenicu 3). Tarenica 3 je na vertikalnom navojnom vretenu (viševojnom) s trapeznim navojem. Na drugom kraju vretena je čeljust (bat) preše. Pogonske tarenice 1 i 2 su na horizontalnom vretenu i dobivaju okretni moment od zamašnjaka spojenog remenskim prigonom na remenicu elektromotora. Upravljački mehanizam omogućuje dodir samo jedne od pogonskih tarenica s gonjenom i time određuje pravac rotacije vretena. U kombinaciji tarenica 1 i tarenica 3, navojno vreteno se spušta i bat preše ima sve veću brzinu. Najveća je u trenutku dodira s otpreskom. Bat tlači otpresak, ali se sila ne može povećavati, jer dolazi do proklizavanja između tarenica. Obrnuti slučaj je kontakt tarenice 2 i tarenice 3, kada se navojno vreteno podiže i odvaja bat od otpreska. Koriste se za prešanje u kalupima (ukovnjima) u toplom i hladnom stanju.

Vretenasta hidraulička preša[uredi VE | uredi]

Kod tarnih preša okretni moment tarenice zamašnjaka se dobiva tarnim prigonom s pogonskom tarenicom, koja je spojena remenom na elektromotor. Kod hidrauličkih vretenastih preša okretni moment zamašnjaka dobiva se iz rotacije hidrauličkog motora koji okreće zamašnjak tarenicom. Također postoje konstrukcije koje okreću zamašnjak pomoću mehanizma sa zupčastom letvom. Svojstva vretenastih preša su jednostavnost konstrukcije, bez djelovanja na okolinu, lako se određuje ritam rada, bez specijalnih zahtjeva za temeljenjem, duga trajnost i lako održavanje (osim hidraulike), pogodne za jednu centralnu gravuru, nisu pogodne za obradu malih predmeta u toplom stanju jer su prespore, jako troše tarne površine.

Vretenasta električna preša[uredi VE | uredi]

Vretenaste električne preše imaju elektromotorni pogon koji direktno tarenicom ili srednjim remenom pogoni zamašnjak.

Mehanička koljenasta preša[uredi VE | uredi]

Mehanička koljenasta preša se danas u masovnoj proizvodnji sve češće upotrebljava umjesto bata. Rotacijsko gibanje se iz elektromotora, reduktora i spojke prenosi na koljenasto vratilo, koje ima jedno ili dva koljena. Na koljeno je spojena ojnica (klipnjača), koja se giba oscilacijski (titranje), te pretvara rotaciju koljena u translaciju klizača u vodilicama preše. Na klizaču je bat kojim se preša obradak.

Mehanička ekscentar preša[uredi VE | uredi]

Elektromotor okreće zamašnjak na kojem je ekscentar (dio koljena koljenastog vratila), koji se koristi za pretvaranje kružnog gibanja u pravocrtno (preko ojnice koja obavlja oscilacijsko ili titrajuće gibanje). Koriste se za sve vrste obradaka (od najmanjih do najvećih) i obrade prešanjem u toplom i hladnom stanju, rade s velikom točnošću i preciznošću, relativno jednostavne konstrukcije i izvedbe, ali visoke produktivnosti i ekonomičnosti. Trajnost im je duga, jednostavne su za održavanje i lako se automatiziraju. Nedostatak im je visoka cijena i stručno posluživanje. [2]

Hidraulička preša[uredi VE | uredi]

Hidrauličke preše se koriste za slobodno kovanje većih i težih otkivaka, za kovanje u ukovnjima, za skidanje srha, te za radove s limovima (npr. savijanje limova). Iako prema vrsti kovanja postoje i konstruktivne raznolikosti među hidrauličkim prešama, zajednička svojstva su im male i jednolike brzine gibanja alata, miran rad, nešto niža produktivnost od batova, te veća cijena. Preše se koriste kod velikih otkivaka da se izbjegnu veliki batovi, koji negativno utječu na okolinu, te za materijale lošije plastičnosti, koji ne podnose udarce i nagle promjene oblika. Hidraulički motor je pretvarač mehaničke energije nekog pogonskog stroja (najčešće elektromotora) u energiju tlaka hidrauličkog fluida (mineralna ulja).

Prednosti hidrauličkog pogona su: u prijenosu velikih sila (dok je postrojenje malih dimenzija), laka promjena smjera kretanja izvršnog člana (klipa ili hidromotora), laka i kontinuirana promjena brzine pomoću prigušnica ili regulatora protoka, lagan i brz prijelaz s malih na velike brzine (i obrnuto), lagani prijelaz s rotacionog u translacijsko gibanje, kontinuirana regulacija i lako ograničenje pritiska, tihi rad i jednostavna konstrukcija, u slučaju preopterećenja jednostavno isključivanje i zaustavljanje, lagana automatizacija sustava. Zbog ovih prednosti hidraulike, korištenje hidrauličkih preša je više nego opravdano. [3]

Povijest[uredi VE | uredi]

Primjena vijka se javlja u 3. st. pr. Kr. Jedna od prvih primjena, a možda i prva, je naprava za podizanje vode poznata kao Arhimedov vijak, korišten za dizanje vode iz kanala ili za izbacivanje vode iz broda. Bez obzira na to prihvaćamo li tradiciju da je sam Arhimed odgovoran za taj izum ili da je poboljšao vijak koji je već bio u uporabi u drevnom Egiptu i Mezopotamiji ili nešto treće, treba naglasiti da vijak, daleko više od bilo kojeg drugog jednostavnog stroja, ovisi o razradi i primjeni matematičke konstrukcije.

Druga važna primjena vijka je tijesak s vijkom. Najjednostavniji tijesak za ulje ili vino sastojao se od poluge ili grede koja je izravno pritiskana. Ta je naprava najprije izmijenjena pomoću različitih mehanizama, poput konopca koji prelazi preko valjka, ili vijka, da bi se pojačao pritisak na kraj poluge. Tada dolazi na red tijesak s vijkom u pravom smislu, u kojem se ne pritiska neizravno na kraj grede, već izravno na vrh samog tijeska pomoću vijka ili para vijaka. Plinije Stariji, pišući oko 75. godine, kaže da je takav tijesak uveden unatrag posljednje 22 godine, premda na neke vrste tijesaka s vijkom upućuje već Vitruvije oko 25. pr. Kr. Potanki prikaz tijeska s dva vijka je dao Heron (O mehanici), koji je koristio vijak u mnogim svojim napravama i koji je prvi opisao napravu za narezivanje vijaka. [4]

Izvori[uredi VE | uredi]

  1. [1] "Alatni strojevi I", dipl. ing. strojarstva Ivo Slade, www.cnt.tesla.hr, 2012.
  2. "Tehnička enciklopedija", glavni urednik Hrvoje Požar, Grafički zavod Hrvatske, 1987.
  3. [2] "Obrada materijala II", dipl. ing. strojarstva Ivo Slade, www.cnt.tesla.hr, 2012.
  4. G.E.R. Lloyd: "Greek Science After Aristotle", W.W.Norton, New York, 1973.