Rezni alat

Izvor: Wikipedija
Skoči na: orijentacija, traži
Izgled klina.
Kutovi reznog alata.
Kutovi tokarskog noža.
Vršni kut 118º i kut zavojnice 27º kod spiralnog svrdla.
Glodalo za izradu utora (lijevo), 2 prstasta glodala (u sredini) i 3 prstasta glodala s kuglastim vrhom (desno).
Alat za provlačenje (izvlačila ili provlačila) za završnu obradu.

Rezni alat je alat kojim ručno ili na stroju obrađujemo materijal rezanjem. Rezni alati mogu biti:

  • Alati za sječenje koji u izravnom dodiru razdvajaju materijal sječenjem pomoću oštrice u obliku klina, bez odvajanja čestica (npr: noževi na škarama, žigovi i matrice štanci);
  • Alati za odvajanje u izravnom dodiru režu materijal odvajanjem čestica pomoću oštrice u obliku klina (npr: tokarski nož, glodalo, svrdlo);
  • Alati za odnošenje bez izravnog dodira i rezne oštrice obrađuju materijal odnošenjem čestica korištenjem energije (npr:elektroda za elektroerozionu obradu). [1]

Oštrica reznog alata za vrijeme obrade razara međusobnu povezanost čestica materijala, te je izložena mehaničkom, toplinskom i kemijskom djelovanju, odnosno trošenju. Postojanost i vijek trajanja oštrice ovisi o materijalu alata i obratka, režimu rada, a posebno o brzini rezanja. Dijelovi reznog alata su: rezni dio koji osigurava proces obrade (klin) i držalo koje služi za prihvat na alatni stroj i prijenos sila rezanja. [2]

Kutovi na reznom alatu[uredi VE | uredi]

Kutovi na reznom alatu određuju položaj rezne oštrice, odnosno položaj prednje i stražnje površine reznog dijela alata. Označavanje kutova je grčkim slovima:

  • γ – prednji kut; između prednje površine alata i osnovne ravnine; pri većem kutu povoljnije odvođenje čestica, ali slabija oštrica;
  • β – kut klina; između prednje i stražnje površine; pri manjem kutu lakše prodiranje u materijal, ali istovremeno slabija oštrica;
  • α – stražnji kut; između stražnje površine alata i obrađene površine (tangenta); uvijek veći od nule da se smanji trenje. Za kutove na reznom alatu vrijedi: α + β + γ = 90º.
  • ε – vršni kut; izmedu glavne i pomoćne oštrice; uvijek se mjeri na prednjoj površini alata;
  • κ – kut namještanja glavne oštrice; između glavne oštrice i površine obratka u smjeru obrade;
  • λ – kut nagiba oštrice ili kut odvođenja strugotine. [3]

Materijali za izradu reznog dijela alata[uredi VE | uredi]

Osnovni zahtjevi reznog dijela alata za rad u hladnom stanju (do 200 ºC) su otpornost na trošenje, udarce, koroziju, te deformaciju pri kaljenju i radu, a kod alata za rad u toplom stanju (iznad 200 ºC) su otpornost na trošenje, udarce, koroziju, popuštanje pri povišenoj temperature (puzanje), te promjenu mjera i oblika. Vrste materijala za rezne alate su:

  • Č. 6840, Č. 6441, Č. 6850 ili tkz. srebrnasti čelik; nešto žilaviji i ne puca pri kaljenju, za manje brzine rezanja, koriste se za ureznice i nareznice, noževe za drvo, papir;
  • Č. 3840, Č. 6440 ili tkz. merilo; dodani Mn-V ili Mn-Cr-W, kale se u ulju, velika tvrdoća i minimalna deformacija; koriste se pretežno za mjerne instrumente, ali i za narezni alat, noževi škara, zavojna svrdla, složene matrice štanci;
  • Č. 6443, Č. 6444 ili tkz. osikro; dodani W-Cr-Si zbog povećanja žilavosti; ovisno o postupku popuštanja, namjenjeni za rad u toplom ili hladnom stanju; koriste se za pneumatski alat, sjekači, strojni noževi;
  • Č. 4141, Č. 4143 ili tkz. OCR; dodani Cr, Mn i V, za udarne alate i štance zbog povećane otpornosti na trošenje; koriste se za zavojna svrdla, svrdla za staklo, noževi za mramor, tvrde turpije;
  • Č. 4150, Č. 4650 ili tkz. OCR12; najpoznatiji čelik za rad u hladnom stanju, visoki sadržaj kroma do 12% i ugljika do 2%; koriste se za žigove i matrice štanci, igle za provlačenje;
  • Č. 4173, Č. 4770 ili tkz. prokron; s 14% kroma, otporan na kemijske utjecaje i koroziju; koriste se za rezni alati u prehrambenoj industriji.
  • Č. 4751, Č. 5741 ili tkz. utop; za rad u toplom stanju, do 5% kroma; s ugljikom, volframom, vanadijem i molibdenom osigurava postojanost na povišenoj temperature; koriste se za kalupe za tlačno lijevanje i kovanje metala, ali i za rezne alate;
  • brzorezni čelici: ili tkz. BRC, BRW, BRMo; visoka tvrdoća i postojanost pri povišenim temperaturama do 600 ºC i brzine rezanja do 80 m/min; prema postotku volframa, kao npr: Č. 6880 (BRW) s 18% W; najstariji i najpoznatiji za opću upotrebu je Č. 6981 (BRC-2) s 12% W koji se koristi za preciznu i finu obradu; Č. 9780 (BRCMo) s 6,5% W – univerzalni, posebno za grubu obradu;
  • tvrdi metal: sinteriran od tvrdih metalnih karbida (volframov karbid, titanijev karbid) i kobalta kao veziva, za brzine do 500 m/min i temperature do 1000 ºC; pločice za obradu preoblikovanjem (G) i odvajanjem (P, M, K);
  • prevučeni tvrdi metali: titanijev nitrid, Al2O3, TiCN;
  • keramika: oksidna na bazi Al2O3, nitridna Si3Ni4;
  • CBN ili kubni nitrid bora. [4]

Trošenje reznog alata[uredi VE | uredi]

Trošenje alata je postupak promjene (smanjenja) reznih svojstava alata, a istrošenost alata je pokazatelj njegove raspoloživosti. Treba razlikovati:

  • uzroke trošenja (mehanička, toplinska i kemijska naprezanja);
  • mehanizme trošenja:
  • mehanizmi koji su posljedica mehaničkih naprezanja (abrazija i adhezija), koji su prisutni uvijek, a dominiraju kod nižih temperatura obrade;
  • mehanizmi koji su posljedica kemijskog djelovanja između alata, obratka i okoline (oksidacija i difuzija), a karakteristični su za povišene temperature obrade;
  • oblike trošenja (lom, krater, pojas istrošenja);
  • parametre trošenja (VB, VBmax, KT);
  • kriterije istrošenosti (određuju nepovoljnost, ne i nemogućnost alata za daljnju obradu). [5]

Izvori[uredi VE | uredi]

  1. [1] "Rezni alati", dipl. ing. strojarstva Ivo Slade, www.cnt.tesla.hr, 2012.
  2. "Tehnička enciklopedija", glavni urednik Hrvoje Požar, Grafički zavod Hrvatske, 1987.
  3. [2] "Alatni strojevi I", dipl. ing. strojarstva Ivo Slade, www.cnt.tesla.hr, 2012.
  4. [3] "Obrada materijala II", dipl. ing. strojarstva Ivo Slade, www.cnt.tesla.hr, 2012.
  5. "Odvajanje strugotine", Filozofski fakultet u Rijeci, www.ffri.uniri.hr, 2012.