Sveti Bruno

Izvor: Wikipedija
Skoči na: orijentacija, traži
Sveti Bruno; Rim, crkva Svete Marije Anđeoske.

Sveti Bruno (1030.-1101.) je osnivač kartuzijanskoga reda i svetac Katoličke Crkve.

Djetinjstvo i mladost[uredi VE | uredi]

Rodio se oko 1030. u Kölnu. Gotovo ništa nije poznato o njegovoj obitelji i djetinjstvu. Životopis iz 12. st. navodi kako je Bruno vrlo dobro poznavao duhovnu i vjersku literaturu. Svoju je znanstvenu izobrazbu započeo u kolegijatskoj crkvenoj školi Sv. Kuniberta u Kölnu, a potom se preselio u Reims gdje je uspješno završio studij.

Kleričke službe[uredi VE | uredi]

Po završenom studiju Bruno se odlučio posvetiti duhovnom staležu i svoje znanje upotrijebiti u službi Crkve. Vrlo brzo postao je kanonik katedrale u Reimsu, te počinje predavati tzv. artes liberales - »slobodne vještine«, među njima gramatiku, retoriku, logiku, filozofiju, a onda i teologiju. Naslijedivši godine 1056. profesora Herimanna, preuzeo je i vodstvo biskupske škole. Kao profesora osobito su ga cijenili njegovi studenti, među kojima je bio i kasniji papa Urban II. 1075. postao je i kancelar svoga nadbiskupa u Kölnu.

Povlaćenje u samoću[uredi VE | uredi]

Kartuzija »La Grande Chartreuse«, prvo samotište svetog Brune.

Ipak, sam je Bruno bio nezadovoljan svojim načinom života i svjetovnim brigama, želeći se posvetiti višim stvarima. Promatrajući prilike u tadašnjoj Crkvi, osobito probleme vezane uz investituru i simoniju, priključio se papi Grguru VII. koji je nastoja uspostaviti red u crkvenim službama.

U proljeće 1084. Bruno je krenuo prema Alpama kako bi ondje potražio zgodno samotno mjesto, što mu je i pošlo za rukom u kraju imena La Grande Chartreuse. Na tom mjestu, na nadmorskoj visini od 1175 metara, sa šestoricom svojih drugova odlučio je živjeti pustinjačkim načinom života. Ondje je osnovana prva kartuzija.

U službi pape[uredi VE | uredi]

Nekadašnji Brunin učenik, a sada papa Urban II., poziva ga 1090. godine za svoga savjetnika, te Bruno teška srca napušta svoju samoću, a kartuziju prepušta skrbi Landuina Toskanskoga. Kad su se u Rimu pogoršale političke prilike, Bruno slijedi papu u južnu Italiju pod normanskom vlašću. Ondje ga je papa htio zarediti za biskupa Reggia, no on tu službu otklanja, te, uz pomoć grofa Rogera, u biskupiji Squillace utemeljuje novu kartuziju »Santa Marija della Torre.« Bruno ondje i umire 6. listopada 1101.

Proglašenje svetim i njegovi nasljednici[uredi VE | uredi]

Kartuzija Pleterje u Sloveniji

Po ukinuću ove kartuzije 1193., njegove su relikvije prenijete u crkvu obližnjeg samostana sv. Stjepana. Papa Lav X. službeno ga je proglasio svetim 1514, a njegov se spomen u Katoličkoj Crkvi slavi 6. listopada.

Do danas postoji kartuzijanski red, kao jedan od najstrožih redova Katoličke Crkve u kojem su osobito naglašeni samoća, šutnja i uzdržavanje od mesne hrane

Mnogi Hrvati živjeli su kao kartuzijanci u Kartuziji Pleterje u Sloveniji.

Vanjske poveznice[uredi VE | uredi]

Logotip Zajedničkog poslužitelja
Na Zajedničkom poslužitelju postoje datoteke vezane uz: Sveti Bruno