Ujedinjene velike lože Njemačke
| Ujedinjene velike lože Njemačke
Vereinigte Grosslogen von Deutschland
| |
|---|---|
 | |
| Skraćenica | VGLvD |
| Utemeljena | 27. travnja 1958. |
| Tip | regularna velika loža |
| Sjedište | Berlin |
| Lokacija | Njemačka |
| Broj članova | 15.300 |
| Službena stranica | freimaurer |
Ujedinjene velike lože Njemačke (njem. Vereinigte Grosslogen von Deutschland), skraćeno VGLvD, je regularna velika loža i savez pet samostalnih velikih loža u Njemačkoj. Ova obedijencija ima više od 15 tisuća članova u preko 500 loža.
Povijest[uredi | uredi kôd]
Pozadina[uredi | uredi kôd]
Slobodno zidarstvo je 1737. godine došlo na područje današnje Njemačke, države nastale od mnoštva manjih država. Sukladno tome, masonske organizacije su se drugačije razvijale.[1]
U najvećem dijelu tadašnje Njemačke, Kraljevini Pruskoj, osnovane su tri velike lože. Kasnije su nazvane stare pruske velike lože: Velika nacionalna majčinska loža "Tri globusa" (osnovana 1740. godine, prva velika loža te postoji još danas), Velika državna loža slobodnih zidara Njemačke (osnovana 1770. godine) i Velika loža prijateljstva Royal York (Große Loge Royal York zur Freundschaft). Nakon 1893. godine i druge njemačke velike lože osnivaju svoje lože u Pruskoj, poput Velike lože Hamburga (Großen Loge von Hamburg). U Kraljevini Saskoj je osnovana Velika državna loža Saske (Große Landesloge von Sachsen). U Kraljevini Bavarskoj velika loža bila je Velika loža do Sunca (Großloge Zur Sonne) u Bayreuthu.[1]
Ideja o spajanju svih njemačkih velikih loža pojavila se još 1800., a 1877. godine pojavio se i izraz Ujedinjene velike lože Njemačke (Vereinigte Großlogen von Deutschland). Ipak, u 19. stoljeću su svi pokušaji dogovora propali zbog tradicionalnog partikularizma. Nakon 1933. godine uništeno je njemačko masonstvo, koje je bilo podijeljeno na deset neovisnih velikih loža.[1]
Formiranje Ujedinjene velike lože[uredi | uredi kôd]
Nakon što je Drugi svjetski rat završio 1945. godine neke su se masonske lože uspjele obnoviti, ali samo u Berlinu i Zapadnoj Njemačkoj. U zonama koje je okupirao Sovjetski Savez i kasnije u Istočnoj Njemačkoj, oživljavanje masonerije je bilo nemoguće.[1]
Dana 19. lipnja 1949. godine u zapadnoj Njemačkoj, 174 lože organizirane pod njemačkim velikim ložama ujedinile su se u Ujedinjenu veliku ložu Njemačke. Velika državna loža slobodnih zidara Njemačke i Velika nacionalna majčinska loža "Tri globusa" nastavile su po svojim starim tradicijama.[1]
Nakon godina konstantnih napora i pomoći nekoliko stranih loža, među ostalima, Ujedinjene velike lože Engleske, došlo se 27. travnja 1958. godine do zajedničkog sporazuma kojim se ozvaničilo utemeljenje Ujedinjene velike lože Njemačke. Bio je to početak izgradnje jedinstvene za slobodno zidarstvo; jedinstvene u smislu da su se svih pet velikih loža koje su potpisale sporazum morale odreći samo dva svoja suverena prava: zastupljenosti svih njemačkih slobodnih zidara u stranim masonskim organizacijama i prema profanom svijetu. Velika nacionalna majčinska loža "Tri globusa", te Velika loža britanske masonerije u Njemačkoj i Američko-kanadska velika loža pridružile su se ovom sporazumu 1970. godine kao neovisne velike lože.[1]
Formiranje drugih velikih loža[uredi | uredi kôd]
Posije pada komunizma u istočnoj Europi, Ujedinjene velike lože su posebice bile aktivne na planu uspostave slobodnog zidarstva na ovom dijelu Europe. Tako su utemeljene Ujedinjena velika loža Bugarske (1997.), Velika loža Litve (2002.), Velika loža Latvije (2003.), kao i Regularna velika loža Srbije (1993.), Velika loža Crne Gore (2006. u suradnji s Velikom ložom Austrije i Velikim orijentom Italije), Velika loža Slovačke (2009. u suradnji s Velikom ložom Češke i Velikom ložom Austrije) te Nacionalna regularna velika loža Kneževine Monako (2010. u suradnji s Ujedinjenom velikom ložom Engleske i Nacionalnom velikom ložom Francuske).[1]
Ustroj[uredi | uredi kôd]
Sjedište Ujedinjenih velikih loža Njemačke je u Berlinu.
Lože[uredi | uredi kôd]
Struktura Ujedinjenih velikih Njemačke loža uključuje sljedeće:[2]
- 5 samostalnih velikih loža:
- tri pojedinačne masonske lože koje su pod izravnim nadzorom ove velike lože:
- Istraživačka loža "Quatuor Coronati" (Forschungsloge "Quatuor Coronati") br. 808 – ova istraživačka loža nosi naziv po najstarijoj istraživačkoj Loži "Quatuor Coronati" br. 2076, osnovanoj 1886. godine pod zaštitom Ujedinjene velike lože Engleske (UGLE).
- Loža "K bijelom ljiljanu" (Loge "Zur weißen Lilie") br. 871[3]
- Loža "Jacques de Molay plamenoj zvijezdi" (Loge "Jacob de Molay zum flammenden Stern") br. 249, Marburg, sa svoje tri deputacijske lože: Loža "Jacques de Molay do Sjevernjače" (Loge "Jacob de Molay zum Nordstern") br. 249a u Hamburgu, Loža "Jacques de Molay do zvijezde na jugu" (Loge "Jacob de Molay zum Stern im Süden") br. 249b u Erlangen i Loža "Jacques de Molay do zvijezde na zapadu" (Loge "Jacob de Molay zum Stern im Westen") br. 249c u Marburgu[4] – ove lože nose naziv po Jacques de Molay-u, posljednjem velikom majstoru Templarskog reda.
Popis velikih majstora[uredi | uredi kôd]
Dosadašnji veliki majstori Ujedinjenih velikih loža Njemačke su:
- Theodor Vogel (1958. – 1959.)
- Friedrich August Pinkerneil (1959. – 1960.)
- Konrad Merkel (1960. – 1961.)
- Richard Müller-Börner (1961. – 1962.)
- Friedrich August Pinkerneil (1962. – 1963.)
- Willi Schulz (1963. – 1965.)
- Werner Römer (1965. – 1966.)
- Heinz Rüggeberg (1966. – 1968.)
- Werner Römer (1968. – 1969.)
- Willi Schulz (1969. – 1970.)
- Hans Gemünd (1970. – 1971.)
- Hermann Kehlenbeck (1971. – 1972.)
- Friedrich Heller (1972. – 1975.)
- Walter Veit (1975. – 1976.)
- Hans Werner Schneider (1976.)
- Günther Gall (1976. – 1977.)
- Bernhard Rohland (1977. – 1978.)
- Jürgen Holtorf (1978. – 1985.)
- Ernst Walter (1985. – 1991.)
- Rainer J. Schicke (1991. – 1997.)
- Alfred F. Koska (1997. – 2003.)
- Klaus Horneffer (2003. – 2006.)
- Klaus-M. Kott (2006. – 2009.)
- Prof. Dr. Rüdiger Templin (2010. – 2015.)
- Christoph Bosbach (2015. – 2021.)
- Michael Volkwein (od 2021.)
Međunarodna suradnja[uredi | uredi kôd]
Velika loža sudjeluje u radu Svjetske konferencije regularnih masonskih velikih loža. Također, potpisala je povelje o prijateljstvu i međusobnom priznavanju s oko 180 drugih regularnih velikih loža.
Pridružena tijela i redovi[uredi | uredi kôd]
Upravljanje visokim masonskim stupnjevima ova velika loža provodi u pridruženim tijelima i redovima, od kojih svaki predstavlja po jedan obred i na temelju potpisanih konkordata. Ova tijela i redovi su:
- Vrhovni veliki koncil slobodnih zidara kripte Njemačke (Oberstes Großkonzil der Kryptischen Maurer von Deutschland) – nadležan za rad Kripte.[5]
Vrhovni veliki koncil Njemačke je član Međunarodnog općeg velikog koncila slobodnih zidara kripte (engl. General Grand Council of Cryptic Masons International).[6]
Vidi još[uredi | uredi kôd]
Izvori[uredi | uredi kôd]
- ↑ a b c d e f g The foundation of the VGLvD. freimaurer.org (engleski). Inačica izvorne stranice arhivirana 19. prosinca 2023. Pristupljeno 19. prosinca 2023.
- ↑ Die Mitgliedsgroßlogen. freimaurer.org (njemački). Pristupljeno 19. prosinca 2023.
- ↑ Website der Loge "Zur Weissen Lilie". zur-weissen-lilie.de (njemački). Pristupljeno 20. prosinca 2023.
- ↑ Loge "Jacob de Molay zum flammenden Stern". jacobdemolay.org (njemački). Pristupljeno 20. prosinca 2023.
- ↑ Oberstes Großkonzil der Kryptischen Maurer von Deutschland. grosskonzil-yorkritus-deutschland.de (njemački i engleski). Pristupljeno 16. travnja 2024.
- ↑ General Grand Council Jurisdictions. crypticmasons.org (engleski). Pristupljeno 16. travnja 2024.
Vanjske poveznice[uredi | uredi kôd]
| ||||||||