Masonski ritual i simbolika
Masonski ritual je scenarij riječi i radnji koje se izgovaraju ili izvode tijekom rada na stupnjevima u masonskoj loži. Masonska simbolika je simbolika koja se koristi za ilustraciju načela koja zagovara slobodno zidarstvo.
Masonski se ritual pojavio u mnogim kontekstima u književnosti, kao na primer Čovjek koji bi bio kralj od Rudyarda Kiplinga te Rat i mir Lava Tolstoja.
Svrha masonskog rituala[uredi | uredi kôd]
Slobodno zidarstvo se u vlastitom ritualu opisuje kao lijep ili osoben moralni sustav, prekriven alegorijom i ilustriran simbolima.[1] Simbolika slobodnog zidarstva nalazi se u čitavoj masonskoj loži te sadrži mnoštvo radnih alata srednjovjekovnih ili renesansnih klesara. Cijeli sustav stupnjeva prenosi na kandidate putem masonskog rituala koji se sastoji od predavanja i alegorijskih igara.[2]
Zajedničko cjelokupnom slobodnom zidarstvu je trorazinski sustav masonerije zanatske ili plave lože, čija je alegorija usredotočena na izgradnju Salomonova hrama i priča o glavnom arhitektu Hiramu Abifu.[3] Naredni stupnjevi imaju različite temeljne alegorije, često povezane s prenošenjem priče o Hiramu. Sudjelovanje u njima nije obavezno i obično podrazumijeva pridruživanje odvojenom masonskom tijelu. Vrsta i dostupnost viših stupnjeva također ovisi o masonskoj nadležnosti zanatske lože koja je prva inicirala kandidate.[4]
Nedostatak standardizacije rituala[uredi | uredi kôd]
Slobodni zidari izvode svoje radove po stupnjevima često iz sjećanja slijedeći unaprijed zadani scenarij i ritualni format. Postoji niz različitih masonskih obreda u zanatskom slobodnom zidarstvu. Svaka masonska jurisdikcija može slobodno standardizirati (ili ne standardizirati) svoj vlastiti ritual. Također, postoje sličnosti među jurisdikcijama. Na primjer, svi masonski rituali za prva tri stupnja koriste arhitektonsku simboliku alata srednjovjekovnih "operativnih" zidara. Slobodni zidari, kao "špekulativni" zidari (što podrazumijeva filozofsko, a ne stvarno građenje), koriste ovu simboliku u podučavanju moralnih i etičkih lekcija, kao što su četiri osnovne vrline (moralna čvrstina, opreznost, umjerenost i pravda), kao i princip Bratska ljubav, pomoć (ili moral) i istina koji se obično nalazi u ritualima na engleskom jeziku, odnosno princip Sloboda, jednakost, bratstvo koji se obično nalazi u ritualima na francuskom jeziku.
Simboli u ritualu[uredi | uredi kôd]
U većini masonskih jurisdikcija uvijek će biti prikazani Biblija, Kuran, Tanakh, Vede ili druga odgovarajuća sveta knjiga (u nekim ritualima poznat kao Svezak svetog zakona) dok je loža otvorena. U ložama u kojima ima pripadnicka više religija uobičajeno je pronaći više prikazanih svetih knjiga. Kandidat će dobiti svetu knjigu za rad prema svom izboru sukadno svojim religijskim uvjerenjima. Ujedinjena velika loža Engleske aludira na sličnosti s pravnom praksom u Velikoj Britaniji te na zajednički izvor s drugim postupcima polaganja prisege (npr. predsjedničke).[5]
U skladu s geometrijskom i arhitektonskom tematikom u slobodnom zidarstvu, Vrhovno biće u masonskom ritualu nosi naslove Velikog arhitekta Svemira, Velikog geometričara i sl. kako bi se jasno vidjeo generički izbor kao i da nije vezan za određeno religijsko poimanje Boga.
Neke se lože koriste trasiranim pločama: slikane ili tiskane ilustracije koje prikazuju različite simboličke ambleme masonerije. Mogu se koristiti kao nastavna sredstva tijekom predavanja koja slijede svaki od tri stupnja, kada iskusni član novim članovima objašnjava različite koncepte slobodnog zidarstva.
Salomonov hram središnji je simbol u slobodnom zidarstvu koji drži da su prva tri velika meštra bili kralj Salomon, tirski kralj Hiram I. te Hiram Abif – obrtnik i arhitekt koji je sagradio Hram. Masonski inicijacijski rituali uključuju rekonstrukciju scene postavljene na Brdu hrama dok je bio u izgradnji. Tako je svaka masonska loža simbolično Hram dok traje rad u stupnju te posjeduje ritualne predmete koji predstavljaju arhitekturu Hrama. Simboli mogu biti ugrađeni u dvoranu ili prijenosni. Među najistaknutijim su replike stupova Boaz i Jachin kroz koje svaki kandidat mora proći.[6]
Povijesno gledano, masoni su koristili razne znakove (geste rukama), načine rukovanja i lozinke kako bi razlikovali legitimne masonske posjetitelje od ne-masona koji bi možda željeli pristupiti njihovim sastancima. Ti su znakovi, rukovanja i lozinke otkivani i objavljeni više puta; danas se masoni koriste članskim karticama i drugim oblicima pisane identifikacije.[7]
Tajnost masonskog rituala[uredi | uredi kôd]
Slobodni zidari često kažu da "nisu tajno društvo, već društvo s tajnama". Tajne masonerije su različiti načini prepoznavanja - rukovanja, lozinke i znakovi (geste rukama) koji ukazuju na to tko je mason. Iako je ovo kao i većina masonskih rituala bili otkrivani i objavljivani više puta tijekom godina, masoni se i dalje ponašaju kao da su tajni i obećavaju da neće raspravljati o njima sa strancima više iz tradicije nego što je potreba za stvarnom tajnošću.[7] To je dovelo do percepcije velike tajnosti među ne-masonima. Antimasoni primjećuju postojanje "krvavih prisega" po kojima kandidati prisežu da će držati u tajnosti ključne dijelove masonskih ceremonija. Ova percepcija tajnosti dovela je do stvaranja mnogih masonskih teorija urote.
Vidi još[uredi | uredi kôd]
Izvori[uredi | uredi kôd]
- ↑ The Lecture of the First Degree of Freemasonry Arhivirana inačica izvorne stranice od 9. ožujka 2021. (Wayback Machine), bradford.ac.uk
- ↑ [www.ugle.org.uk/what-is-freemasonry/ What is freemasonry], UGLE Pristupljeno 23. travnja 2021
- ↑ The Legend of Hiam Abif, freemasons-freemasonry.com Pristupljeno 23. travnja 2021
- ↑ Fred L. Pick, The Pocket History of Freemasonry, str. 268–280.
- ↑ Margaret C. Jacob, The origins of freemasonry: facts & fictions. Philadelphia 2005., University of Pennsylvania Press. (ISBN 9780812239010)
- ↑ James Stevens Curl, The Art and Architecture of Freemasonry, Overlook Press, New York 1991., str. 56–62.
- ↑ a b Christopher Hodapp, Freemasons for Dummies. Indianapolis 2005.