Željeznička pruga Gabela – Zelenika

Izvor: Wikipedija
Inačica 4646440 od 29. prosinca 2015. u 18:37 koju je unio My-wiki-photos (razgovor | doprinosi) (Skretanje za Gruž (Dubrovnik) je udesno, a ne ulijevo.)
Željeznička pruga Gabela - Zelenika
Ostatak nasipa pruge u Popovu polju
Ostatak nasipa pruge u Popovu polju
Ostatak nasipa pruge u Popovu polju
Duljina pruge:osnovna dionica 155,5 km
s odvojcima 189 km
Širina pruge:760 mm
Željeznička pruga Sarajevo - Ploče
Čapljina
Gabela 6 m.n.v.
Metković
most na Neretvi
Krupa
Sjekose
Hrasno
Hutovo 310 m.n.v.
Zelenikovac
Turkovići
Trnčina
Velja Međa
Dvrsnica
Ravno 319 m.n.v
Čvaljina
Zavala
Grmljani
Poljice
Diklići
Gojšina
Jasenica Lug
Đedići
Hum 270 m.n.v.
Trebinje 16,6 km
Zaplanik
Uskoplje 350 m.n.v.
Gruž (Dubrovnik) 16,5 km
Ivanica
Zagradinje
Glavska 495 m.n.v.
Vojski Dol
Mihanići 328 m.n.v.
Cavtat 126 m.n.v.
Čilipi 132 m.n.v.
Komaji
Gruda 80 m.n.v.
Pločice
Nagumanac (Debeli Brijeg) 185 m n.v.
Sutorina 103 m.n.v.
Igalo 4 m.n.v.
Herceg-Novi
Savina
Zelenika 2 m.n.v.

Željeznička pruga Gabela - Zelenika bila je željeznička pruga uskog kolosijeka na jugu tadašnje Austro-Ugarske, a danas Bosne i Hercegovine, Hrvatske (odvojak prema Dubrovniku) i Crne Gore. Osnovna dionica bila je GabelaHumUskopljeZelenika u dužini od 155,5 km (poslije Čapljina - Zelenika), a postojali su odvojci Uskoplje – Gruž (Dubrovnik) u dužini od 16,5 km te Hum – Trebinje u dužini od 16,6 km. Bila je dio tadašnjeg plana povezivanja jadranskih luka (Dubrovnika, Metkovića, poslije Ploča) sa zaleđem i dalje prema srednjoeuropskim prugama.

Povijest

Izgradnja pruge kod Sutorine

Nakon Berlinskog kongresa 1878. Bosna i Hercegovina je potpala pod vojnu upravu Austro-Ugarske. Nove okolnosti mijenjaju dotadašnju politiku izolacije dalmatinskih luka i izgradnja željezničke mreže u novostečenim područjima postaje imperativ. Vojni i strateški interes imao je prednost u određivanju budućih trasa u odnosu na ekonomski. U nekoliko desetljeća u Bosni i Hercegovini nastala je mreža pruga, širine kolosijeka 760 mm, često zvanog i Bosanskim kolosijekom. U vremenu od 1879. do 1891. spojeno je više pruga na pravcu Bosanski BrodZenicaSarajevoMostarMetković, a dvije najznačajnije su Bosanski Brod - Sarajevo, te Sarajevo - Metković (Ploče). Dubrovnik je preko posebnog konzorcija 1880. tražio da se luka u Gružu poveže s prugom Sarajevo - Metković. Nakon 9 godina Austro-Ugarska prihvaća inicijativu o produženju te pruge prema Dubrovniku i Boki kotorskoj, u to vrijeme bazi austrougarske mornarice.[1]

Izgradnja pruge

Parna lokomotiva JDŽ 83

Carskom uredbom od 7. srpnja 1898. određuje se izgradnja pruge i odobrava kredit od 33,6 milijuna kruna: 22 milijuna za hercegovački te 11,6 milijuna za dalmatinski dio, uz rok vraćanja od 60 godina. Pruga je smatrana možda i najtežim građevinskim zahvatom u tadašnjoj državi zbog težine terena, te uvjetom da pruga bude zaštićena od napada s mora.[2] Tome je doprinosila i izgradnja kuća i okućnica za zaposlenike željeznice i njihove obitelji, a na predjelima koje je tadašnja vlast smatrala nepouzdanima, zgrade su građene poput tvrđava, s puškarnicama, a oko njih nije bila dopuštena nikakva gradnja[3].

Trasiranje, snimanje zemljišta i obilježavanje terena počinje 1897., a izgradnja počinje 1898. Osim teškog terena, problem prilikom izgradnje bile su epidemije malarije u dolini Neretve, osiguravanje dovoljne količine vode za radnike i lokomotive u sušnoj Hercegovini (pogotovo za vrijeme vrućih ljeta), hladne zime, te općenito nepovoljne klimatske prilike.[4] Tako je (u svrhu osiguravanja dovoljnih količina vode) u Hrasnu izgrađen bazen za kišnicu zapremine 7000 m3, u to vrijeme najveća građevina od armiranog betona na Balkanu[3]. Jedan od dokaza neekonomskih interesa gradnje ove pruge je očit na primjeru udaljenosti Dubrovnika i Cavtata. Cestovna udaljenost je iznosila 17 km, a udaljenost željezničkom prugom 48,5 km[3].

Pruga je svečano otvorena 15. i 16. srpnja 1901. a otvorenju su nazočili najviši uglednici, političari i državni činovnici iz Beča i Budimpešte te zemaljske uprave provincije BiH.[5] Iako su interesi tadašnje države bili vojni i strateški, gradnja pruge doprinijela je razvoju krajeva kroz koje je prolazila (posebno u Popovu polju: najveća i najkorisnija investicija u njegovoj povijesti[3]), a doprinos ostalim gospodarskim djelatnostima nije bio zanemariv.

Tehničke značajke pruge i vlakova

Lokomotiva Klose 185-025 u Čapljini 1965.
DMU 802 na kolodvoru u Čapljini 1968.

Pruga je po svom karakteru smatrana brdskom (jaki usponi, česta razvijanja po padinama, oštre krivine). U Gabeli, na 6 m.n.v., pruga se postupno penjala prema Dubravici (149 m.n.v.), Hutovu (310 m.n.v.) i Uskoplju (350 m.n.v.) sve do najviše točke u Glavskoj (495 m.n.v.) odakle se spuštala prema Zelenici, na 2 m.n.v. Najveći nagib na pruzi bio je 28 promila. Pruga je bila širine 760 mm, a bila je predviđena za brzine od 20 km/h.[4]

Okosnicu vuče na njoj činile su parne lokomotive serije BHStB 185 (snage 147 KW/200 KS) i BHStB 83 (254 KW/345 KS), proizvođača Krauss iz Linza. Mogle su postići brzinu od 35 km/h. U početku su vukle dvoosovinske vagone nosivosti od 2 do 4 tone, a poslije su u promet uvedeni veći troosovinski vagoni nosivosti preko 10 tona. Putnički vagoni bili su klasificirani su 4 razreda. Vagoni 1. i 2. razreda imali su tapecirana sjedišta, 3. razred imao je drvena, a 4. razred bili su zapravo teretni vagoni s klupama za sjedenje. Prva tri razreda imala su plinsko osvjetljenje i parno grijanje, a u 4. razredu postojala je peć na ugalj. Treći i četvrti razred su ukinuti početkom 50-ih godina 20. stoljeća.[6] Šezdesetih godina 20. stoljeća prugom je prometovao i motorni putnički vlak DMU 802.

Promet prugom u početku je bio zanemariv, ali je s vremenom rastao, pa je tako u vremenu od 4 godine prugom prevezeno 126.000 putnika i 28.000.000 bruto tona robe. U isto vrijeme, luka Gruž je po tonaži zauzimala drugo mjesto na Jadranu. Osim zapošljavanja stanovništva, prugom je omogućen prijevoz hrane i životnih potrepština, što je puno značilo za siromašni hercegovački kraj kojim je pruga prolazila.[3]

Pruga u dvije Jugoslavije

Lokomotiva serije 83 u Čapljini 1968.
DMU 802 na dubrovačkom kolodvoru
Ostatak željezničke infrastrukture danas: most preko Neretve u Gabeli

Raspadom Austro-Ugarske nova država usklađuje i dopunjava postojeću željezničku mrežu, tako i ovu prugu. Ogranak pruge Hum - Trebinje 20. studenog 1931. produžen je do Bileće u dužini od 42,3 km, a 12. srpnja 1938. do Nikšića u dužini od 71,3 km. Postojala je i ideja tzv. Jadranske željeznice prema Boki kotorskoj, međutim nikada nije realizirana.[6] Nakon Drugog svjetskog rata pruga i dalje ima veliki značaj, ali zbog ograničenog kapaciteta te sve snažnije konkurencije cestovnih prijevoznika, promet pada i pruga postaje sve nerentabilnija, pogotovo izgradnjom novih pruga širokog kolosijeka (1435 mm).[7] Modernizacijom i širenjem pruge Sarajevo - Ploče na široki kolosijek 1966. veza ove pruge s prugom Sarajevo - Ploče je kolodvor u Čapljini.[8] Reorganizacijom željezničkog prometa u SFRJ od 1. siječnja 1966. predviđen je opstanak samo rentabilnih pruga. Bio je to početak kraja ove pruge. Uvjet opstanka ove pruge bila je subvencija tadašnjih saveznih republika SFRJ: Bosne i Hercegovine, Hrvatske i Crne Gore što nikada nije ostvareno. Iako su teretni vlakovi prestali prometovati prije, posljednji vlak iz Zelenike kreće 30. lipnja 1968.[9] Popularni Ćiro iz Dubrovnika posljednji put krenuo je 30. svibnja 1976. čime je Dubrovnik opet postao lučki grad bez željezničke veze sa zaleđem. Ukidanje željeznice imalo je katastrofalne posljedice po krajeve kroz koje je prolazila, a posebno za istočnu Hercegovinu gdje je trend iseljavana stanovništva prema većim središtima time bio bitno ubrzan.

Zanimljivosti

Na ovoj pruzi je (između ostalih) prometovao i lokalni vlak Čapljina - Hutovo - Čapljina. Taj vlak je imao nadimak Boko po tada vrlo čestom muškom imenu u istočnoj Hercegovini (Boško, Boko).[10]

Literatura

  • mr. Slavko Burzanović, dr. Branislav Kovačević, dr. Branislav Marović, Marijan Miljić, dr. Šerbo Rastoder: 100 godina željeznica Crne Gore, Podgorica 2009.

Izvori

  1. 100 godina željeznica Crne Gore, str. 10.-12.
  2. 100 godina željeznica Crne Gore, str. 12.
  3. a b c d e Ivo Lučić: Povijest dinarskog krša na primjeru Popova polja (disertacija), Nova Gorica, 2009., str. 57.-58. (pristupljeno 14. prosinca 2013.)
  4. a b 100 godina željeznica Crne Gore, str. 13.
  5. 100 godina željeznica Crne Gore, str. 14.
  6. a b 100 godina željeznica Crne Gore, str. 16.-17.
  7. 100 godina željeznica Crne Gore, str. 20.
  8. 100 godina željeznica Crne Gore, str. 21.
  9. 100 godina željeznica Crne Gore, str. 22.
  10. Ravno - Predstavljena knjiga Stanislava Vukorepa "Pruge koje su život značile" Objavljeno 12. listopada 2015., pristupljeno 1. studenoga 2015.

Vanjske poveznice

Logotip Zajedničkog poslužitelja
Logotip Zajedničkog poslužitelja
Zajednički poslužitelj ima još gradiva o temi Željeznička pruga Gabela – Zelenika