Bileća

Izvor: Wikipedija
Skoči na: orijentacija, traži
Disambig.svg Ovo je glavno značenje pojma Bileća. Za druga značenja, pogledajte Bileća (razdvojba).
Bileća
Grb općine Bileća
Bileca Municipality Location.png
Entitet Republika Srpska
Sjedište Bileća
Načelnik Miljan Aleksić[nedostaje izvor]
Površina 633 km²
Stanovništvo
 - Ukupno
 - Gustoća

13.284 (1991.)
23.7/km²
Pošta


Centar Bileće

Općina Bileća je općina u jugoistočnom dijelu Bosne i Hercegovine. Površina općine je 633 km² a ukupno stanovništvo je 13.284 (1991.). Općinsko sjedište je gradić Bileća. Trenutni načelnik općine je Miljan Aleksić.

Općina pripada entitetu Republika Srpska.

Zemljopis[uredi VE | uredi]

Ovo se područje nalazi na prelazu primorske i planinske Hercegovine. U njegovom reljefu ističu se gola vapnenačka brda, Bilećko jezero, manja polja (Bilećko, Fatničko i dio Dabarskog) te čitav niz ostalih oblika golog krša.

Grad Bileća razvija se oko nekadašnje male varošice na obodu Bilećkog polja na nadmorskoj visini od 440 metara. Nalazi se na raskrižju cesta Gacko - Dubrovnik i Mostar - Nikšić. Od Dubrovnika je udaljena 58 km, Mostara oko 100, Trebinja 30 i Nikšića 60 km.


Stanovništvo[uredi VE | uredi]

Vista-xmag.pngPodrobniji članak o temi: Dodatak:Popis stanovništva u Bosni i Hercegovini 1991.: Bileća

Po posljednjem službenom popisu stanovništva iz 1991. godine, općina Bileća imala je 13.284 stanovnika, raspoređenih u 61 naselju.

Stanovništvo općine Bileća
godina popisa 1991. 1981. 1971.
Srbi 10.628 (80,00%) 10.190 (77,20%) 10.880 (80,92%)
Muslimani 1.947 (14,65%) 1.803 (13,66%) 2.079 (15,46%)
Hrvati 39 (0,29%) 44 (0,33%) 82 (0,60%)
Jugoslaveni 222 (1,67%) 727 (5,50%) 69 (0,51%)
ostali i nepoznato 448 (3,37%) 435 (3,29%) 334 (2,48%)
ukupno 13.284 13.199 13.444

Bileća (naseljeno mjesto), nacionalni sastav[uredi VE | uredi]

Bileća
godina popisa 1991. 1981. 1971.
Srbi 5.619 (74,24%) 3.882 (67,36%) 2.810 (69,67%)
Muslimani 1.290 (17,04%) 841 (14,59%) 828 (20,53%)
Hrvati 39 (0,51%) 42 (0,72%) 82 (2,03%)
Jugoslaveni 209 (2,76%) 618 (11,29%) 64 (1,58%)
ostali i nepoznato 411 (5,43%) 380 (6,59%) 249 (6,17%)
ukupno 7.568 5.763 4.033

Naseljena mjesta[uredi VE | uredi]

Baljci, Bijela Rudina, Bijeljani, Bileća, Bodenik, Bogdašići, Brestice, Čepelica, Deleuša, Divin, Dlakoše, Dola, Donja Meka Gruda, Donji Davidovići, Đeče, Fatnica, Golobrđe, Gornja Meka Gruda, Gornji Davidovići, Granica, Hodžići, Kačanj, Kalac, Korita, Krivača, Krstače, Kukričje, Kuti, Lađevići, Milavići, Mirilovići, Miruše, Mrežica, Narat, Njeganovići, Oblo Brdo, Orah, Orahovice, Pađeni, Panik, Plana, Podgorje, Podosoje, Preraca, Prijevor, Prisoje, Rioca, Selišta, Simijova, Skrobotno, Šobadine, Todorići, Torić, Trnovica, Vlahinja, Vranjska, Vrbica, Zasada, Zaušje, Zvijerina i Žudojevići.

Uprava[uredi VE | uredi]

Poslije potpisivanja Daytonskog sporazuma, općina Bileća u cjelini, ušla je u sastav Republike Srpske.

Povijest[uredi VE | uredi]

Nastala je prije osmanske vlasti.[1] Bileća je ušla u povijest po burnim događajima (pobjeda nad Turcima 1388., bune i ustanci protiv osvajača. 1878. Austro-Ugarska zaposjela je BiH. Prve ratne pošte u BiH napravljene su duž pravaca kojiam su nadirale austro-ugarske postrojbe, ovisno o terenskim uvjetima. Do 15. listopada 1878. otvorene su uz ekspoziture ratnih pošta i etapne poštanske postaje i među njima u Bileći. Kad su austro-ugarske snage slomile pobunjenički otpor i osigurale određeni stupanj sigurnosti, dopustile su okupacijske vlasti i civilima služiti se ratnim poštama. Krajem listopada i početkom studenoga 1878. uspostavljena je poštanska linija Trebinje - Bileća koja je pošiljke prenosila triput tjedno.[2]

Bileća se u Osmanskom Carstvu zvala Bilek. Austro-ugarsku vlast dočekala je kao trgovište. 1879. godine u gradu je bilo 60 kuća i 263 stanovnika.[1] Nakon austro-ugarskog zaposjedanja BiH 1878. pristupilo se izgradnji kolskog puta od Dubrovnika do Trebinja, a odlučnije se isticalo i pitanje izgradnje željezničke pruge od Dubrovnika preko Hercegovine i dalje. Bilo je interesenata iz Praga koji su se raspitivali kod dubrovačke općinske uprave o sufinanciranju gradnje željezničke pruge od Dubrovnika preko Trebinja do Bileće.[3] U Bileći je Austro-Ugarska sagradila vojarnu. Poslije je ta vojarna pretvorena u logor. Bila je dijelom obrambenog sustava. Oko grada bili su bunkeri i utvrde povezane nerazorivim makadamskim cestama. Austro-ugarske kule građene su od obrađenog kamena odlične kvalitete.[1]

Godine 1910. godine Bileća je narasla na 1.871 stanovnika. U gradu je bilo 307 kuća. Po vjeri u Bileći je živjelo 757 muslimana, 890 pravoslavnih, 196 katolika i 15 židovske vjere. Veliki prirast bio je jer je u Bileći živjelo više vojnika nego civila.[1]

Između ratova u bivšoj austro-ugarskoj vojarni bio je zatvor za komuniste između dva svjetska rata. U drugom svjetskom ratu Bileća je poznata po žestokim okršajima.

Između 1949. i 1953. godine u bilećkom zatvoru, bivšoj austro-ugarskoj vojarni, bilo je zatvoreno 3.567 političkih kažnjenika, u koji su jugoslavenske vlasti slale činovnike jugoslovenskih oružanih snaga, za koje se smatralo da su bili odani Staljinu (informbirovce). Zatvor je bio zloglasan po lošim uvjetima i smrtima od mučenja.[4][5][6]

Nekada siromašnoj varoši okruženoj ogromnim vojnim utvrđenjima danas su industrijski objekti i moderne stambene četvrti dale fizionomiju suvremenog urbanog naselja. Ubrzani razvoj poslije drugog svjetskog rata cijelog kraja dao je tekstilni kombinat "Bilećanka". Grad i okolina bogati su kulturno - povijesnim spomenicima (nekropole stećaka, džamija, manastir Dobrićevo...). Za vrijeme socijalističke Jugoslavije je Bileća bila poznata po školi pričuvnih vojnih časnika. U Domovinskom ratu Bileća je bila zloglasna po zatvorima. Bošnjački i hrvatski civili bili su 1992. mučeni i premlaćivani u Stanici javne sigurnosti i Đačkom domu u Bileći, gdje je bilo zarobljeno oko 150 ljudi. Sud BiH osudio je tri osobe na višegodišnje zatvorske kazne zbog tog zločina protiv čovječnosti.[7] Osim tih mjesta, na području Bileće bilo je još nekoliko mjesta zatočenja : Hall, internat, civilni zatvor, podrum, logor, škola pričuvnih časnika i vojne barake.[8]

Gospodarstvo[uredi VE | uredi]

U prošlosti, stanovništvo se bavilo ekstenzivnim stočarstvom i ratarstvom. Važan resurs je bilećki kamen. Bjeličastim bunjanim bilećkim kamenom proteklih su desetljeća tisuće kuća u BiH i susjedstvu obložene. Svako bilećko groblje pravi je mali lijepo uređeni izložbeni prostor, s obzirom na kakvoću i estetski izgled grobova i nadgrobnih spomenika. Predivno isklesani grozdovi, bordure, vitice, cvjetovi, križevi i dr. na spomenicima prave od groblja prave male lapidarije. [1]

Od njega su građeni brojni stećci čije su srednjovjekovne nekropole brojne u okolici. Od njih je samo nekropola stećaka u Radmilovića Dubravi, proglašena nacionalnim spomenikom, premda to zavrjeđuju i mnoge druge, poput one u Naratu, na sasvim drugoj strani općine, iz pravca Berkovića.[1]

U blizini je Bilećko jezero, najveća umjetna vodena akumulacija u jugoistočnoj Europi. Radi nje je isljeno cijelo selo koje je ležalo na jednom njegovom dijelu. Stećci s potopljenog prostora izneseni su i poredani na obali, blizu jedne od bilećkih vojarna, tik do grada.[1]

U Bileći je bila poznata škola pričuvnih časnika JNA. Otkako su premješteni, brojni vojni objekti prenamijenjeni su i stavljeni su na raspolaganje raznim institucijama i društvima.

Poznate osobe[uredi VE | uredi]

Spomenici i znamenitosti[uredi VE | uredi]

Obrazovanje[uredi VE | uredi]

Kultura[uredi VE | uredi]

Bileća je poznata i po staroj partizanskoj pjesmi "Bilećanka" koju su pjevali partizani u narodnooslobodilačkom pokretu za vrijeme drugog svjetskog rata.

Šport[uredi VE | uredi]

Poveznice[uredi VE | uredi]

Izvor[uredi VE | uredi]

  • Knjiga: "Nacionalni sastav stanovništva - Rezultati za Republiku po opštinama i naseljenim mjestima 1991.", statistički bilten br. 234, Izdanje Državnog zavoda za statistiku Republike Bosne i Hercegovine, Sarajevo.


Vanjske poveznice[uredi VE | uredi]


Flag of Bosnia and Herzegovina.svg Nedovršeni članak Bileća koji govori o bosanskohercegovačkoj općini: Bileća treba dopuniti. Dopunite ga prema pravilima Wikipedije.


  1. 1,0 1,1 1,2 1,3 1,4 1,5 1,6 Bljesak.info Milo Jukić: Putopis: Bileća: Grad u kojem mirno ratuju partizani i četnici 18. rujna 2014. (pristupljeno 25. srpnja 2017.)
  2. (srp.) Pošte Srpske Pošta u vrijeme austrougarske vladavine (1878-1918) (pristupljeno 7. svibnja 2017.)
  3. Dubrovnik turist info, Prvi hrvatski gradski i županijski turistički informativni portal 34 Ivo Perić: "Razvitak turizma u Dubrovniku i okolici". (pristupljeno 7. svibnja 2017.)
  4. (srp.) Večernje novosti Giampaolo Pansa: Ni ptica da proleti! , 2. kolovoza 2013. (pristupljeno 7. svibnja 2017.)
  5. Bruno Fontana, Mauro Travanut: "La grande truffa", Manzano, 1995.
  6. (tal.) Il Messaggero Veneto Bruno Fontana testimone diretto nel libro di Pansa , 21. prosinca 2004. (pristupljeno 7. svibnja 2017.)
  7. N1 Srbija Presuda za zločin nad Hrvatima i Bošnjacima u Bileći, 8. srpnja 2016. (pristupljeno 7. svibnja 2017.)
  8. Hrvatsko društvo logoraša srpskih koncentracijskih logora Svjedočanstva: Bileća. Iz knjige: "Putevima pakla kroz srpske koncentracijske logore 1991... u 21. stoljeće" (pristupljeno 7. svibnja 2017.)