Prijeđi na sadržaj

Bileća

Izvor: Wikipedija
Bileća

Središte Bileće

Grb
Država Bosna i Hercegovina
Entitet Republika Srpska

Vlast
 • NačelnikMiodrag Parežanin (SNSD)

Površina
 • Ukupna633 km2[1]

Stanovništvo (2013.)
Općina10.807
Naseljeno mjesto7.616

Poštanski broj89230
Pozivni broj+387 (0)59
Stranicaopstinabileca.ba
Zemljovid

Položaj općine Bileća u Bosni i Hercegovini

Bileća je općina u jugoistočnom dijelu Bosne i Hercegovine. Površina općine je 633 km², a ukupno stanovništvo je 10.807 (2013.). Općinsko sjedište je gradić Bileća. Općina pripada entitetu Republika Srpska.

Zemljopis

[uredi | uredi kôd]

Ovo se područje nalazi na prelazu primorske i planinske Hercegovine. U njegovu reljefu ističu se gola vapnenačka brda, Bilećko jezero, manja polja (Bilećko, Fatničko i dio Dabarskog) te čitav niz ostalih oblika golog krša. Grad Bileća razvija se oko nekadašnje male varošice na obodu Bilećkog polja na nadmorskoj visini od 440 metara. Nalazi se na raskrižju cesta Gacko - Dubrovnik i Mostar - Nikšić. Od Dubrovnika je udaljena 58, Mostara oko 100, Trebinja 30 i Nikšića 60 km.

Stanovništvo

[uredi | uredi kôd]

Popisi 1971. – 1991.

[uredi | uredi kôd]
Stanovništvo općine Bileća
godina popisa 1991.[2] 1981. 1971.
Srbi 10.628 (80,00%) 10.190 (77,20%) 10.880 (80,92%)
Muslimani 1.947 (14,65%) 1.803 (13,66%) 2.079 (15,46%)
Hrvati 39 (0,29%) 44 (0,33%) 82 (0,60%)
Jugoslaveni 222 (1,67%) 727 (5,50%) 69 (0,51%)
ostali i nepoznato 448 (3,37%) 435 (3,29%) 334 (2,48%)
ukupno 13.284 13.199 13.444

Bileća (naseljeno mjesto), nacionalni sastav

[uredi | uredi kôd]
Bileća
godina popisa 1991. 1981. 1971.
Srbi 5.619 (74,24%) 3.882 (67,36%) 2.810 (69,67%)
Muslimani 1.290 (17,04%) 841 (14,59%) 828 (20,53%)
Hrvati 39 (0,51%) 42 (0,72%) 82 (2,03%)
Jugoslaveni 209 (2,76%) 618 (11,29%) 64 (1,58%)
ostali i nepoznato 411 (5,43%) 380 (6,59%) 249 (6,17%)
ukupno 7.568 5.763 4.033

Popis 2013.

[uredi | uredi kôd]
Stanovništvo općine Bileća
godina popisa 2013.[3]
Srbi 10.646 (98,51%)
Bošnjaci 26 (0,24%)
Hrvati 21 (0,19%)
ostali i nepoznato 114 (1,05%)
ukupno 10.807
Bileća - naseljeno mjesto
godina popisa 2013.[3]
Srbi 7.500 (98,48%)
Hrvati 19 (0,25%)
Bošnjaci 7 (0,09%)
ostali i nepoznato 90 (1,18%)
ukupno 7.616

Naseljena mjesta

[uredi | uredi kôd]

Općinu Bileća sačinjavaju sljedeća naseljena mjesta[3]:

Baljci, Bijela Rudina, Bijeljani, Bileća, Bodenik, Bogdašići, Brestice, Čepelica, Deleuša, Divin, Dlakoše, Dola, Donja Meka Gruda, Donji Davidovići, Đeče, Fatnica, Golobrđe, Gornja Meka Gruda, Gornji Davidovići, Granica, Hodžići, Kačanj, Kalac, Korita, Krivača, Krstače, Kukričje, Kuti, Lađevići, Milavići, Mirilovići, Miruše, Mrežica, Narat, Njeganovići, Oblo Brdo, Orah, Orahovice, Pađeni, Panik, Plana, Podgorje, Podosoje, Preraca, Prijevor, Prisoje, Rioca, Selišta, Simijova, Skrobotno, Šobadine, Todorići, Torić, Trnovica, Vlahinja, Vranjska, Vrbica, Zasada, Zaušje, Zvijerina i Žudojevići.

Uprava

[uredi | uredi kôd]

Poslije potpisivanja Daytonskog sporazuma, općina Bileća u cjelini, ušla je u sastav Republike Srpske.

Povijest

[uredi | uredi kôd]

Bileća se spominje u povijesnim vrelima od 1286. godine pod nazivom „Bilechia”. Naselje se nalazilo na karavanskom putu koji je spajao Dubrovnik s unutrašnjosti Balkanskog poluotoka. Kod Bileće su, 27. kolovoza 1388., snage Bosanskoga kraljevstva predvođene Vlatkom Vukovićem Kosačom i Radičem Sankovićem pobijedile osmanlije.[4]

Godine 1466. Bileća pada pod osmansku vlast. Tako ostaje sve do 1878. godine kada dolazi austrougarska uprava. U mjestu je početkom 20. stoljeća izgrađena vojarna.[4]

Prve ratne pošte u BiH napravljene su duž pravaca kojiam su nadirale austro-ugarske postrojbe, ovisno o terenskim uvjetima. Do 15. listopada 1878. otvorene su uz ekspoziture ratnih pošta i etapne poštanske postaje i među njima u Bileći. Kad su austro-ugarske snage slomile pobunjenički otpor i osigurale određeni stupanj sigurnosti, dopustile su i civilima služiti se ratnim poštama. Krajem listopada i početkom studenoga 1878. uspostavljena je poštanska linija Trebinje - Bileća koja je pošiljke prenosila triput tjedno.[5]

Austro-ugarska vlast

[uredi | uredi kôd]

Austro-ugarsku vlast dočekala je kao trgovište. 1879. godine u gradu je bilo 60 kuća i 263 stanovnika.[6] Nakon austro-ugarskog zaposjedanja BiH 1878. pristupilo se izgradnji kolskog puta od Dubrovnika do Trebinja, a odlučnije se isticalo i pitanje izgradnje željezničke pruge od Dubrovnika preko Hercegovine i dalje. Bilo je interesenata iz Praga koji su se raspitivali kod dubrovačke općinske uprave o sufinanciranju gradnje željezničke pruge od Dubrovnika preko Trebinja do Bileće.[7]

Godine 1910. godine Bileća je narasla na 1.871 stanovnika. U gradu je bilo 307 kuća. Po vjeri u Bileći je živjelo 757 muslimana, 890 pravoslavnih, 196 katolika i 15 židovske vjere. Veliki prirast bio je jer je u Bileći živjelo više vojnika nego civila.[6]

Druga Jugoslavija

[uredi | uredi kôd]

Između 1949. i 1953. godine u bilećkom zatvoru, bivšoj austro-ugarskoj vojarni, bilo je zatvoreno 3.567 političkih kažnjenika, u koji su jugoslavenske vlasti slale činovnike jugoslovenskih oružanih snaga, za koje se smatralo da su bili odani Staljinu (informbirovce). Zatvor je bio zloglasan po lošim uvjetima i smrtima od mučenja.[8][9][10]

Ubrzani razvoj poslije drugog svjetskog rata cijelog kraja dao je tekstilni kombinat "Bilećanka".

Rat u BiH

[uredi | uredi kôd]

U ratu u BiH, Bileća je bila zloglasna po zatvorima. Bošnjački i hrvatski civili bili su 1992. mučeni i premlaćivani u Stanici javne sigurnosti i Đačkom domu u Bileći, gdje je bilo zarobljeno oko 150 ljudi. Sud BiH osudio je tri osobe na višegodišnje zatvorske kazne zbog tog zločina protiv čovječnosti.[11] Osim tih mjesta, na području Bileće bilo je još nekoliko mjesta zatočenja: Hall, internat, civilni zatvor, podrum, logor, škola pričuvnih časnika i vojne barake.[12] Nakon rata u Bosni i Hercegovini, Bileća je pripala Republici Srpskoj.[4]

Gospodarstvo

[uredi | uredi kôd]

U prošlosti, stanovništvo se bavilo ekstenzivnim stočarstvom i ratarstvom. Važan resurs je bilećki kamen. Bjeličastim bunjanim bilećkim kamenom proteklih su desetljeća tisuće kuća u BiH i susjedstvu obložene. Od njega su građeni brojni stećci čije su srednjovjekovne nekropole brojne u okolici. Od njih je samo nekropola stećaka u Radmilovića Dubravi, proglašena nacionalnim spomenikom.[6]

U blizini je Bilećko jezero, najveća umjetna vodena akumulacija u jugoistočnoj Europi. Radi nje je isljeno cijelo selo koje je ležalo na jednom njegovom dijelu. Stećci s potopljenog prostora izneseni su i poredani na obali, blizu jedne od bilećkih vojarna, do samog grada.[6]

U Bileći je bila poznata škola pričuvnih časnika JNA. Otkako su premješteni, brojni vojni objekti prenamijenjeni su i stavljeni su na raspolaganje raznim institucijama i društvima.

Poznate osobe

[uredi | uredi kôd]

Spomenici i znamenitosti

[uredi | uredi kôd]

Kultura

[uredi | uredi kôd]

Bileća je poznata i po staroj partizanskoj pjesmi „Bilećanka” koju su pjevali partizani u narodnooslobodilačkom pokretu za vrijeme Drugog svjetskog rata.

Šport

[uredi | uredi kôd]

Izvori

[uredi | uredi kôd]
  1. Geografski položaj, opstinabileca.ba, preuzeto 15. lipnja 2019. (srp.)
  2. Nacionalni sastav stanovništva - Rezultati za republiku po opštinama i naseljenim mjestima 1991., Državni zavod za statistiku Republike Bosne i Hercegovine, Sarajevo, 1993.
  3. a b c 2.2. Stanovništvo prema etničkoj/nacionalnoj pripadnosti i spolu, po naseljenim mjestima, popis.gov.ba, preuzeto 19. travnja 2019.
  4. a b c Vidović 2022, str. 176.
  5. (srp.) Pošte Srpske[neaktivna poveznica] Pošta u vrijeme austrougarske vladavine (1878-1918) (pristupljeno 7. svibnja 2017.)
  6. a b c d Bljesak.infoArhivirana inačica izvorne stranice od 31. srpnja 2017. (Wayback Machine) Milo Jukić: Putopis: Bileća: Grad u kojem mirno ratuju partizani i četnici 18. rujna 2014. (pristupljeno 25. srpnja 2017.)
  7. Dubrovnik turist info, Prvi hrvatski gradski i županijski turistički informativni portalArhivirana inačica izvorne stranice od 14. veljače 2021. (Wayback Machine) 34 Ivo Perić: "Razvitak turizma u Dubrovniku i okolici". (pristupljeno 7. svibnja 2017.)
  8. (srp.) Večernje novosti Giampaolo Pansa: Ni ptica da proleti! , 2. kolovoza 2013. (pristupljeno 7. svibnja 2017.)
  9. Bruno Fontana, Mauro Travanut: "La grande truffa", Manzano, 1995.
  10. (tal.) Il Messaggero Veneto Bruno Fontana testimone diretto nel libro di Pansa , 21. prosinca 2004. (pristupljeno 7. svibnja 2017.)
  11. N1 Srbija[neaktivna poveznica] Presuda za zločin nad Hrvatima i Bošnjacima u Bileći, 8. srpnja 2016. (pristupljeno 7. svibnja 2017.)
  12. Hrvatsko društvo logoraša srpskih koncentracijskih logora Svjedočanstva: Bileća. Iz knjige: "Putevima pakla kroz srpske koncentracijske logore 1991... u 21. stoljeće" (pristupljeno 7. svibnja 2017.)

Literatura

[uredi | uredi kôd]

Članci

[uredi | uredi kôd]
  • Vidović, Domagoj. 2022. Toponimija bilećkih Rudina u istočnoj Hercegovini. Folia onomastica Croatica. Zavod za lingvistička istraživanja HAZU. Zagreb. (31): 175–204

Vanjske poveznice

[uredi | uredi kôd]