Željezov(III) nitrat

Izvor: Wikipedija
Skoči na: orijentacija, traži
Željezov(III) nitrat
Fe III nitrate.jpg
Strukturna formula
3.svg Nitrate-ion-2D.png Fe3+.svg
Svojstva
Sistemsko ime Željezov(III) nitrat
Molekulska formula Fe(NO3)3
Fe(NO3)3•9H2O (nonahidrat)
Molarna masa 241,86 g/mol (bezvodni)
404,00 g/mol (nonahidrat)
Izgled blijedo ljubičasti kristali
CAS broj 10421-48-4
13476-08-9 (heksahidrat)
7782-61-8 (nonahidrat)
Gustoća 1,68 g/L (bezvodni)
Topljivost u vodi vrlo topljiv (1,5 kg/L)
Talište 47,2 °C (nonahidrat)
Vrelište 125 °C (razgradnja)

Željezov(III) nitrat, željezova je sol kemijske formule Fe(NO3)3. Budući je higroskopan, često se nalazi u nonahidratnom obliku, Fe(NO3)3•9H2O), koji je kristalna tvar bezbojne do blijedo ljubičaste boje. Nastaje reakcijom željeza ili željezovih oksida s dušičnom kiselinom.

Svojstva[uredi VE | uredi]

Vrlo je topljiv u vodi, a topljiv je i u alkoholu i acetonu. Tali se pri 47,2 °C, a razgrađuje se pri 125 °C uz emisiju dušikovih oksida.

Sinteza i proizvodnja[uredi VE | uredi]

Željezov(III) nitrat kristalizira sa šest ili devet molekula vode iz otopine dobivene otapanjem željeza u dušičnoj kiselini[1]. Kod otapanja željeza treba paziti na koncentraciju upotrebljene kiseline. Ako je kiselina previše razrijeđena nastaje željezov(II) nitrat, a ako je previše koncentrirana, željezo postaje pasivno.

Fe + 4HNO3 → Fe(NO3)3 + 2H2O + NO↑

Uporaba[uredi VE | uredi]

Željezov(III) nitrat koristi se kao katalizator za sintezu natrijevog amida iz otopine natrija u amonijaku

2 NH3 + 2 Na → 2 NaNH2 + H2

Određene gline impregnirane s željezovim(III) nitratom koriste se kao kao oksidans u organskoj sintezi. Npr. željezov(III) nitrat na montmorilonitskom reagensu zvanom "Clayfen" korišten je za oksidaciju alkohola u aldehide i tiola u disulfide.[2]
Otopina željezovog(III) nitrata koristi se u metalurgiji i draguljarstvu za graviranje srebra i njegovih slitina.

Izvori[uredi VE | uredi]

  1. I. Filipović, S. Lipanović: Opća i anorganska kemija, II dio: Kemijski elementi i njihovi spojevi, Školska knjiga, Zagreb, 1991, str. 1033.
  2. Cornélis, A. Laszlo, P.; Zettler, M. W. "Iron(III) Nitrate–K10 Montmorillonite Clay" in Encyclopedia of Reagents for Organic Synthesis (Ed: L. Paquette) 2004, J. Wiley & Sons, New York. DOI: 10.1002/047084289.