Ajsori

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretraživanje
Neslužbena etnička zastava kojom se služi većina Asiraca. Autor je Asirski kongres.

Ajsori ili Asirci (sirjački ܐܫܘܪܝܐ , Sūrayĕ / Sūryōyĕ / Atūrayĕ) (također Sirjaci[1], vidi nazivi za sirjačke kršćane), semitski narod, prirođen u Zapadnoj Aziji[2][3], navodno akadskog podrijetla, naseljen u Iraku, Siriji, Libanonu, Armeniji, Gruziji, Iranu kao i po prekomorskim i europskim zemljama gdje su mnogi iselili. Većina Ajsora (Sirjaka) danas kao glavnim jezikom ili drugim jezikom govori novoaramejskim asirskim koji ima mnogo dijalekata; međutim se i oni koji govore arapski jasno razlikuju od većine stanovništva u svojim regijama (arapskog, turskog, kurdskog) činjenicom da su kršćani.

Govore neoaramejskim jezicima: asirskim novoaramejskim, kaldejskim novoaramejskim i turoyom. Po vjeri su većinom kršćani, prije svega sirjački a u manjini i protestanti.

Neki od njih se izjašnjavaju kao Aramejci,[4] ili kao Kaldejci.[5] Govornici su suvremenog aramejskog jezika kao i primarnih jezika zemalja boravka,[6] Asirci su sirjački kršćani koji tvrde za se da potječu od Asirije, jedne od najstarijih civilizacija na svijetu, koja datira do 2500. pr. Kr. u drevnoj Mezopotamiji.[7]

Ime[uredi VE | uredi]

Vista-xmag.pngPodrobniji članak o temi: Sukob oko imena Asirac, Aramejac, Sirjak, Kaldejac i Feničanin
Dvojba oko imena nije samo na egzonime "Asirac" ili "Aramejac", nego se to prenosi i na neoaramejski. Za samooznačavanje "aramejska" frakcija iz Turske i Sirije služi se riječju Sūryāyē (ܣܘܪܝܝܐ) i Ārāmayē (ܐܪܡܝܐ), dok "asirska" frakcija iz Iraka, Irana, sjeveroistočne sirije i jugoistočne Turske ustraje na Āṯūrāyē (ܐܬܘܪܝܐ) ali također prihvaća ime Sūryāyē (ܣܘܪܝܝܐ).

Domovina[uredi VE | uredi]

Plemenska područja koja tvore asirsku domovinu su dijelovi današnjeg sjevernog Iraka, jugoistočne Turske, sjeverozapadnog Irana i mlađeg postanka, sjeveroistočne Sirije.[8][9] Većina je iselila u druge krajeve svijeta, uključujući Sjevernu Ameriku, Levant, Australiju, Europu, Rusiju i Kavkaz tijekom 20. stoljeća. Na emigriranje su ih nagnali strahotni događaji poput Diyarbakirski masakri 1894. - 1896. kad je pobijeno 25.000 Armenaca i Asiraca, genocid nad Asircima (istovremen s genocidima nad Armencima i Grcima) tijekom Prvoga svjetskog rata koji su počinili Osmansko Carstvo i njegova saveznička kurdska plemena te šemelski masakr koji je sprovela Kraljevina Irak 1933., iranska revolucija 1979., arapske nacionalističke baatističke mjere u Iraku i Siriji, uspon ISIL-a i njegovo osvajanje većeg dijela Ninivske ravnice.[10][11]

Ajsorski genocid[uredi VE | uredi]

Vista-xmag.pngPodrobniji članak o temi: Asirski genocid
Nad Ajsorima je 1915. - 1916. godine proveden tzv. Asirski genocid (zvan Sayfo i Seyfo, sirjački ܩܛܠܥܡܐ ܣܘܪܝܝܐ‎ ili ܣܝܦܐ ), kojega su provodili mladoturci paralelno s Armenskim genocidom i Grčkim; dapače su Ajsori i Armenci živjeli na istom zemljopisnom prostoru. Tako je u turskoj pokrajini Diyarbakiru smanjen broj Asiraca sa 100 tisuća prije I. svjetskog rata na 28 tisuća 1918. godine (istovremeno je broj Armenaca u toj pokrajini smanjen sa 72 tisuće na 3 tisuće).[12] Među kasnijim progonima u 20. stoljeću, poznat je simelski masakr (ܦܪܡܬܐ ܕܣܡܠܐ;Premta d-Simele) u kolovozu 1933., u gradiću u sjevernom Iraku, u kojem je poklano preko 3000 Ajsora [13], a onda su slično prošla i 63 ajsorska sela u provincijama Dohuku i Mosulu, u kojima danas poglavito žive Kurdi. Masakre nad Ajsorima bilježi se i ranije, tako 1900. godine od strane Osmanlijskih Turaka i Kurda.

Vjera[uredi VE | uredi]

Ajsori su kršćani, a uz Uskrs i Božić slavi se ajsorska Nova godina koju nazivaju Akitu. Oko tri četvrtine Ajsora pripadaju Kaldejskoj katoličkoj Crkvi i Sirijskoj Katoličkoj Crkvi koje su obje u punom crkvenom zajedništvu sa Svetom Stolicom; preostali uglavnom pripadaju Sirijskoj Pravoslavnoj Crkvi. Manjina Ajsora su protestanti, a većina su kršćani koji su pripadnici istočnog i zapadnog sirjačkog liturgijskog obreda.[14] Crkve koje tvore Istočni sirjački obred su Asirska Crkva Istoka, Stara Crkva Istoka i Kaldejska Katolička Crkva. Crkve zapadnosirjačkog obreda su Sirjačka Pravoslavna Crkva i Sirjačka Katolička Crkva. Obije liturgije služe se klasičnim sirjačkim kao liturgijskim jezikom.

Distribucija[uredi VE | uredi]

Prema SIL-u populacija Ajsora iznosi 4,250.000 (1994.). U sjevernom Iraku se bilježi tek 30.000 govornika aramejskog jezika, no etnička populacija je daleko veća, oko 700.000; na području Armenije ima 15.000 Ajsora, od kojih 3000 govori ajsorskim; u Siriji 700.000 (30.000 govornika; 1995.); u Iranu 80.000 (1994.; od toga 10 do 20 tisuća govornika); Gruzija 14.000 (3000 govornika, 1994.). Značajni dio živi i po mnogim drugim državama: Australija, Austrija, Azerbajdžan, Belgija, Brazil, Kanada, Cipar, Francuska, Njemačka, Grčka, Italija, Libanon, Nizozemska, Novi Zeland, Rusija (Europa), Švedska, Švicarska, Turska (Azija), UK, SAD.

Ukupna brojka procjenjuje se od 2,000.000[15][16][17][18][19][20] do 4,000.000 pripadnika.[21][22] Brojčana razdioba po državama je ovakva:

U iseljeništvu:

Ajsori danas[uredi VE | uredi]

Uslijed aktualnih ratnih zbivanja u Iraku i Siriji, od 2003. godine broj Ajsora u tom području svijeta oštro opada, te se smatra da ih se u zadnjih desetak godina preko 70 posto raselilo u prekomorske zemlje. Ovaj je proces praćen nezainteresiranošću međunarodne zajednice i medija.[50][51]

Izvori[uredi VE | uredi]

  1. Za uporabu izraza "Sirjak", pročitaj:
    • John A. Shoup, Ethnic Groups of Africa and the Middle East: An Encyclopedia, str. 30
    • Nicholas Aljeloo, Who Are The Assyrians?
    • UNPO Assyria
    • Steven L. Danver, Native Peoples of the World: An Encyclopedia of Groups, Cultures and Contemporary Issues, str. 517
    • James Minahan, Encyclopedia of the Stateless Nations: A-C, str. 205-206
  2. Za Asirce prirođene Bliskom Istoku, pročitaj
    • Mordechai Nisan, Minorities in the Middle East: A History of Struggle and Self-Expression, str. 180.
    • James Minahan, Encyclopedia of the Stateless Nations: A-C, str. 206.
    • Carl Skutsch, Encyclopedia of the World's Minorities, str. 149.
    • Steven L. Danver, Native Peoples of the World: An Encyclopedia of Groups, Cultures and Contemporary Issues, str. 517.
    • UNPO Assyria
    • Richard T. Schaefer, Encyclopedia of Race, Ethnicity, and Society, str. 107.
  3. James Minahan, Encyclopedia of the Stateless Nations: A-C, str. 205-209
  4. Za uporabu riječi Aramejac, pročitaj:
    • Donabed & Mako, Identity of Syrian Orthodox Christians, str. 72.
    • Nicholas Aljeloo, Who Are The Assyrians?
    • John A. Shoup, Ethnic Groups of Africa and the Middle East: An Encyclopedia, str. 30.
  5. Za uporabu riječi Kaldejac, pročitaj:
    • John A. Shoup, Ethnic Groups of Africa and the Middle East: An Encyclopedia, str. 3.0 [1]
    • Nicholas Aljeloo, Who Are The Assyrians? [2]
    • Mordechai Nisan, Minorities in the Middle East: A History of Struggle and Self-Expression, str. 180 [3]
    • UNPO Assyria [4]
    • Steven L. Danver, Native Peoples of the World: An Encyclopedia of Groups, Cultures and Contemporary Issues, str. 517 [5]
  6. Carl Skutsch, Encyclopedia of the World's Minorities, str. 149
  7. A. Leo Oppenheim (1964). Ancient Mesopotamia, The University of Chicago Press
  8. Donabed, Sargon (2015). Reforging a Forgotten History: Iraq and the Assyrians in the Twentieth Century, Edinburgh University Press ISBN 978-0-7486-8605-6
  9. Carl Skutsch (2013). Encyclopedia of the World's Minorities, Routledge ISBN 978-1-135-19388-1
  10. http://www.aina.org/news/20160721201009.htm
  11. Eden Naby. Documenting The Crisis In The Assyrian Iranian Community
  12. Gaunt, David. Massacres, Resistance, Protectors: Muslim-Christian Relations in Eastern Anatolia during World War I. Piscataway, N.J.: Gorgias Press, 2006, str. 433.
  13. Iraqi Assyrians a Case Study for Government Intervention
  14. Za Asirce kao kršćane, pročitaj
    • Joel J. Elias, The Genetics of Modern Assyrians and their Relationship to Other People of the Middle East [6]
    • Steven L. Danver, Native Peoples of the World: An Encyclopedia of Groups, Cultures and Contemporary Issues, str. 517
    • UNPO Assyria
    • James Minahan, Encyclopedia of the Stateless Nations: A-C, str. 209
  15. 15,0 15,1 15,2 15,3 15,4 15,5 15,6 Ronald Roberson. The Eastern Catholic Churches 2016. Catholic Near East Welfare Association pristupljeno 29. studenoga 2016. Information sourced from Annuario Pontificio 2016 edition
  16. 16,0 16,1 16,2 16,3 16,4 Murre-van den Berg, Heleen (2011). “Syriac Orthodox Church”, Kurian, George Thomas The Encyclopedia of Christian Civilization, str. 2304, Wiley-Blackwell ISBN 978-1-4051-5762-9
  17. United Nations High Commissioner for Refugees. Refworld – World Directory of Minorities and Indigenous Peoples – Turkey : Syriacs. Refworld pristupljeno 6. lipnja 2015.
  18. Holy Apostolic Catholic Assyrian Church of the East — World Council of Churches (engleski)
  19. 19,0 19,1 19,2 CNEWA - The Assyrian Church of the East
  20. 20,0 20,1 The church of the East : an illustrated history of Assyrian Christianity, I.B. Tauris ISBN 978-1-84511-115-1
  21. "Assyria". Unrepresented Nations and Peoples Organization. unpo.org.
  22. Who are the Assyrians
  23. The desperate plight of Iraq's Assyrians and other minorities | Mardean Isaac (engleski) (24. prosinca 2011.)
  24. 24,0 24,1 Distinguished Senior Fellow, 21st Century Wilberforce Initiative
  25. 25,0 25,1 25,2 25,3 Understanding recent movements of Christians from Syria and Iraq to other countries across the Middle East and Europe
  26. Syria's Assyrians threatened by extremists – Al-Monitor: the Pulse of the Middle East. Al-Monitor pristupljeno 18. veljače 2015.
  27. Assyrians: Frequently Asked Questions
  28. 28,0 28,1 Ishtar: Documenting The Crisis In The Assyrian Iranian Community. aina.org
  29. United Nations High Commissioner for Refugees. Refworld - World Directory of Minorities and Indigenous Peoples - Turkey : Assyrians. Refworld
  30. United Nations High Commissioner for Refugees (13. listopada 2010.). Iran: Last of the Assyrians. Refworld pristupljeno 18. rujna 2013.
  31. 31,0 31,1 31,2 Brief History of Assyrians
  32. Statministerns folkmordsbesked kan avgöra kommunvalet: ”Underskatta inte frågan” (švedski) (9. svibnja 2018.)
  33. "Diskussion zum Thema 'Aaramäische Christen' im Kapitelshaus" Borkener Zeitung (njem.) (archived link, 8 October 2011)
  34. 70,000 Syriac Christians according to REMID (of which 55,000 Syriac Orthodox).
  35. Tore Kjeilen. Lebanon / Religions – LookLex Encyclopaedia. Looklex.com pristupljeno 18. rujna 2013.
  36. CULTURAL DIVERSITY IN AUSTRALIA, 2016. Australian Bureau of Statistics (27. lipnja 2017.) Arhivirano s izvorne stranice 9. srpnja 2017., pristupljeno 27. lipnja 2017.
  37. Jordan Should Legally Recognize Displaced Iraqis As Refugees, AINA.org. Assyrian and Chaldean Christians Flee Iraq to Neighboring Jordan, ASSIST News Service
  38. 2011 National Household Survey: Data tables pristupljeno 11. veljače 2014.
  39. 39,0 39,1 39,2 39,3 39,4 39,5 CNN Under-Estimates Iraqi Assyrian Population. Aina.org pristupljeno 18. rujna 2013.
  40. Wieviorka & Bataille 2007
  41. Google Translate. Translate.googleusercontent.com pristupljeno 18. rujna 2013.
  42. Tzilivakis, Kathy. "Iraq's Forgotten Christians Face Exclusion in Greece", objavljeno 10. svibnja 2003. pristupljeno 7. travnja 2012.
  43. Georgia – ecoi.net – European Country of Origin Information Network pristupljeno 18. veljače 2015.
  44. State statistics committee of Ukraine – National composition of population, 2001 census (Ukrainian)
  45. 2011 Armenian Census
  46. 2013 Census ethnic group profiles: Assyrian. Statistics New Zealand pristupljeno 13. ožujka 2018.
  47. The ethnic origin of Christians in Israel (he)
  48. Assyrian Community in Kazakhstan Survived Dark Times, Now Focuses on Education. The Astana Times pristupljeno 18. veljače 2015.
  49. Assyrian Association Founded in Finland. aina.org pristupljeno 18. veljače 2015.
  50. "Thousands of Assyrian Americans Rally for Persecuted Christians of Iraq", Anugrah Kumar za "Christian Post" 11.8.2014.
  51. "Is history repeating itself?", Abbey Mikha za "Assyrian Genocide Research Center",  31.7.2014.

Vanjske poveznice[uredi VE | uredi]