Alem Ćurin

Izvor: Wikipedija
Skoči na: orijentacija, traži
Alem Ćurin
Rođenje 8. rujna 1953.
Nacionalnost Hrvat
Poznat(a) po strip, ilustracija, grafički dizajn
Portal: Životopis

Alem Ćurin (Split, 8. rujna 1953.) je strip-autor i crtač, slikar, skulptor, ilustrator, grafički dizajner i pisac.

Životopis[uredi VE | uredi]

Alem Ćurin: Bez naziva (tuš na papiru, 20x25cm)

Porijeklom vezan za Hvar, rođen je i odrastao u Splitu, na Bačvicama.[1] Maturirao je u splitskoj gimnaziji "Natko Nodilo" te nakon mature upisuje više fakulteta, ali se na kraju odlučuje na studij grafike na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu.[2] Godine 1978. prekida studij i vraća se u Split da bi se posvetio stripu.[3][4] Tijekom 1980-ih povremeno objavljuje u omladinskim listovima Omladinska iskra i Studenski list, a jednu je godinu proveo radeći kao ribar na kočarici.[2] Neko vrijeme provodi u Parizu kao "umjetnički emigrant", a u Split se vraća 1987. godine.[3][1][5] Početkom 1991. postaje grafički dizajner za HNK u Splitu; autor je većine plakata kazališne produkcije za HNK te Splitsko ljeto sve do kraja devedesetih.[6] Te iste godine postaje suradnik Profila, podlistka Nedjeljne Dalmacije, kao ilustrator i grafički urednik,[4] a tijekom te godine osniva i samostalnu grafičku radionicu Think Ink.[7] Godine 1993. nakon kontroverzne privatizacije Slobodne Dalmacije prelazi u najnagrađivaniji hrvatski tjednik Feral Tribune gdje ostaje do prestanka izlaženja lista 2008.[4] U društvu Ivice Ivaniševića i Ante Tomića 1997. godine pokreće kulturni časopis Torpedo, klicu iz koje je kasnije izrastao FAK.[1][8] Član je i neformalne književne skupine "Utorkaši" te suautor zbirki kratkih priča koje skupina izdaje.[1][9] Posljednjih dvadesetak godina povremeno objavljuje tekstove o stripu i njegovim fenomenima u različitim tiskovinama (Feral Tribune, Slobodna Dalmacija, Zarez, Kvadrat).[10] Danas je stalni suradnik Novosti.[4] Također je autor serije od 10 plakata za 59. Splitsko ljeto 2013. godine.[11]

Kao samoprozvani striper koji se nikada nije prestao baviti autorskim stripom, Ćurin ga drži svojom prvom profesionalnom ljubavi, premda u tom mediju nije doživio veći uspjeh. Iza njega je preko tisuću političkih i ostalih ilustracija, ali većina njegovih stripova je ili neobjavljena ili izložena u galerijama.[3][1]

Bibliografija[uredi VE | uredi]

Naslovnica stripa/knjige Egostriper

Nagrade[uredi VE | uredi]

Izvori[uredi VE | uredi]

  1. 1,0 1,1 1,2 1,3 1,4 Alem Ćurin - Strip kao višak života, stripvesti.com, 20.travnja 2013. (dio intervjua originalno objavljenog u: Kvadrat 26, Bizovac, 2012.), pristupljeno 17.studenog 2013.
  2. 2,0 2,1 Ćurin kod Mosora: E da mi je bit ka Maurović..., Milorad Bibić, slobodnadalmacija.hr, 16. listopada 2010., pristupljeno 17. studenog 2013.
  3. 3,0 3,1 3,2 Intervju – Alem Ćurin, strip crtač i ilustrator: Himna u čast vlastitog detinjstva, Zoran Đukanović, vreme.com, 11.travnja 2013., pristupljeno 17. studenog 2013.
  4. 4,0 4,1 4,2 4,3 Alem Ćurin: Strip je ognjica koja me je obgrlila prije 55 godina i ne pušta me od sebe, Jakov Kosanović, slobodnadalmacija.hr, 25. svibnja 2013., pristupljeno 17. studenog 2013.
  5. Zlatne godine u mekom uvezu, Ivica Ivanišević, slobodnadalmacija.hr, 13. lipnja 2012., pristupljeno 17. studenog 2013.
  6. 6,0 6,1 Novog Bevandermana mogu sponzorirati samo hvarski vinari, Leo Nikolić, tportal.hr, 17. kolovoza 2013., pristupljeno 17. studenog 2013.
  7. Think Ink u Splitu, e-novine.com, 23. prosinca 2008., pristupljeno 17. studenog 2013.
  8. Estradni Grički dijalozi, dnevnikulturni.info, 30. siječnja 2009., pristupljeno 17. studenog 2013.
  9. Kad utorkaši utorkuju, Maja Erceg, kronika.hr, 21. prosinca 2007., pristupljeno 17. studenog 2013.
  10. Alem Ćurin : Egostriper, Matko Vladanović, mvinfo.hr, 28. veljače 2013., pristupljeno 17. studenog 2013.
  11. Pet premijernih naslova na 59. Splitskom ljetu, Leo Nikolić, tportal.hr, 5. srpnja 2013., pristupljeno 17. studenog 2013.
  12. Alem Ćurin - Strip kao višak života, stripvesti.com, 18.lipnja 2013. (dio intervjua originalno objavljenog u: Kvadrat 26, Bizovac, 2012.), pristupljeno 17.studenog 2013.