Anđela Horvat
| Anđela Horvat | |
| Rođenje | 18. ožujka 1911. Krašić, Austro-Ugarska |
|---|---|
| Smrt | 26. rujna 1985. Zagreb, SRH |
| Polje | povijest umjetnosti, konzervacija-restauracija |
| Institucija | Hrvatski državni konzervatorski zavod |
| Alma mater | Filozofski fakultet u Zagrebu |
| Poznata po | kreativno konzervatorstvo Barok u kontinentalnoj Hrvatskoj (1982.) |
| Istaknute nagrade | Republička nagrada za životno djelo (1979.) |
| Portal o životopisima | |
Anđela Horvat (Krašić, 18. ožujka 1911. – Zagreb, 26. rujna 1985.) bila je hrvatska konzervatorica i prva povjesničarka umjetnosti u redovnom članstvu HAZU-a. Kao jedna od prvih djelatnika Hrvatskog državnog konzervatorskog zavoda u Zagrebu, bila je važna ličnost za osnuće konzervatorske struke u Hrvatskoj.[1]
Njezin rad predstavlja »temelj cjelovitog pregleda hrvatske likovne umjetnosti«.[2]
Horvat je rođena u Krašiću 18. ožujka 1911. godine. Njezin otac radio je kao učitelj u krašićkoj školi. Upisala je Realnu gimnaziju Družbe sestara milosrdnica u Zagrebu i maturirala 1931. godine, nakon čega je upisala povijest i povijest umjetnosti na Filozofskom fakultetu u Zagrebu.[1] Diplomirala je povijest umjetnosti i klasičnu arheologiju 1935. godine te se zaposlila kao nastavnica u svojoj bivšoj gimnaziji u Zagrebu i u realnoj gimnaziji u Sisku,[2][1] povremeno je predavala i biologiju.[3]
Godine 1941. upoznaje Gjuru Szabu, koji ju preporučuje glavnom konzervatoru Ljubi Karamanu. Iste godine prekida rad u sisačkoj gimnaziji i zapošljava se u prvome timu Konzervatorskga zavoda u Zagrebu, ključnoj instituciji za konzervatorsku struku u Hrvatskoj, u kojoj je pomagala oko organizacije te sistematizacije građe. Isprva je djelovala kao asistentica, u dokumentaciji spomenika, a nedugo nakon započela je terenski rad.[1][2] Prvi izlazak na teren bio joj je u Zagorje s Ljubom Karamanom.[4] Napredovala je s vremenom u znanstvenu suradnicu i znanstvenu savjetnicu u Zavodu.[1][2]
Godine 1956. doktorirala je na Filozofskome fakultetu tezom Spomenici arhitekture i likovnih umjetnosti u Međimurju,[5][2] čime je postala prva doktorica povijesti umjetnosti na Sveučilištu u Zagrebu.[3] Godine 1959. Horvat je izabrana za suradnicu Razreda za likovne umjetnosti JAZU-a. Zatim je 1973. godine potvrđena kao izvanredna članica, a 1983. primljena je u redovno članstvo. Time je postala prva osoba povjesničarka umjetnosti i druga žena primljena u redovno članstvo Akademije nakon Ivane Brlić-Mažuranić.[1]
Godine 1979. dobila je Republičku nagradu za životno djelo.[2]
Preminula je iznenadno u svojem stanu u Dalmatinskoj ulici 10, u Zagrebu, 26. rujna 1985. godine, a pokopana je na groblju Mirogoj.[1][6] Svu osobnu i stručnu dokumentaciju, kao i svoje putne bilježnice, ostavila je Nadbiskupskom i kaptolskom arhivu u Zagrebu.[3] Povodom stote godišnjice rođenja posvećen joj je znanstveni skup Društva povjesničara umjetnosti Hrvatske 2011. godine.[1]
Znanstveni rad Anđele Horvat bavio se spomenicima kulture i urbanističkim cjelinama u kontinentalnoj Hrvatskoj od dolaska Hrvata do razdoblja secesije.[5] Jedno od glavnih obilježja njezinog rada bilo je posjećivanje povjesnoumjetnički slabo dokumentiranih krajeva Zagorja, Međimurja, Podravine, Moslavine i Slavonije, gdje je prva dokumentirala, opisala i umjetnicima atribuirala mnoga kulturna dobra.[1][5] Bavila se svim vrstama spomenika, profanim i sakralnim, bez obzira na medij.[2]
Jedno od zanimanja bila joj je povijesni razvoj zaštite spomenika u Hrvatskoj,[5] pri čemu je isticala probleme u valorizaciji i zaštiti spomenika i uvela pojam »kreativnog konzervatorstva«.[2]
U časopisu Hrvatski planinar objavljivala je putopise o svojim planinarskim podvizima na Alpama, Jahorini, Mosoru, Gorskom kotaru i Samoborskom gorju. Njezini suradnici tvrdili su da je »pješice prešla 50 000 kilometara i evidentirala više od 4000 spomenika na 3000 lokaliteta«.[1]
Surađivala je s Jugoslavenskim leksikografskim zavodom na Enciklopediji Jugoslavije, Enciklopediji likovnih umjetnosti i Likovnoj enciklopediji Jugoslavije,[2] pišući o pojedinim spomenicima, naseljima, zaseocima i gradovima.[1] Usto je bila urednica za poglavlja o hrvatskoj umjetnosti u Encyclopedia of World Art, objavljenoj 1976. godine.[2]
Horvat je na svoje ekspedicije nosila putne bilježnice, kojima je nadjenula latinsko ime »Vade mecum« ('Idi sa mnom'). Bilježnice su bile u A5 formatu, a u njima je opisivala i crtala spomenike koje je pronašla.[1]
Prve bilješke sadrže podatke o duljini prijeđenog puta, troškovima, broju snimljenih filmova i fotografija te broju posjećenih objekata. Broj objekata razrađivan je prema tipu (pokretni ili nepokretni) i prema vrsti (npr. crkve, parkovi, dvorci, kuće). Bilješke su bile organizirane prema nadnevku, a stranice numerirane, s abecednim popisom lokaliteta na kraju svake bilježnice.[7]
- Konzervatorski rad kod Hrvata, 1944.
- Spomenici arhitekture i likovnih umjetnosti u Međimurju, 1956.
- Između gotike i baroka. Umjetnost kontinentalnog dijela Hrvatske od oko 1500. do oko 1700., 1975.
- Barok u kontinentalnoj Hrvatskoj, 1982.
- Gotika u Hrvatskoj (u: Gotika u Sloveniji i Hrvatskoj), 1984.
- ↑ a b c d e f g h i j k l Kraševac, Irena. 19. studenoga 2024. Anđela Horvat – prva povjesničarka umjetnosti redovna članica HAZU-a. Zagreb moj grad. Pristupljeno 8. prosinca 2024.
- ↑ a b c d e f g h i j HORVAT, Anđela. Hrvatski biografski leksikon. Pristupljeno 8. prosinca 2024.
- ↑ a b c Žimbrek, Ivana Mihaela. Anđela Horvat – Zaštitnica hrvatske baštine. VoxFeminae. Pristupljeno 8. prosinca 2024.
- ↑ Bešlić 2018., str. 29.
- ↑ a b c d Horvat, Anđela. Hrvatska enciklopedija. Leksikografski zavod Miroslav Krleža. Pristupljeno 8. prosinca 2024.
- ↑ Anđela Horvat. Gradska groblja Zagreb. Pristupljeno 8. prosinca 2024.
- ↑ Bešlić 2018., str. 31.
- Bešlić, Ana. 2018. Konzervatorski rad Anđele Horvat – inventariziranje, valorizacija, kategorizacija i očuvanje kulturne baštine (PDF). Odsjek za povijest umjetnosti. Filozofski fakultet Sveučilišta u Zagrebu. Zagreb. Pristupljeno 9. prosinca 2024.
- Botica, Dubravka. 20. lipnja 2011. Današnje čitanje teza Anđele Horvat. Arhitektura 17. stoljeća u kontinentalnoj Hrvatskoj između gotike i baroka. Peristil. 54: 143–150 Prenosi Hrčak