Ante Bilobrk
Ante Bilobrk (nadimak Žila,[1] 3. travnja 1919.—1943.),[2] politički komesar čete u Šestom (beogradskom) bataljunu Prve proleterske udarne brigade i narodni heroj Jugoslavije.
Životopis[uredi | uredi kôd]
Rođen je 1919. godine u selu Brštanovu, kod Splita. Do rata je radio kao ličilac u brodogradilištu u Splitu. Član je Komunističke partije Hrvatske od 1940. godine.[2]
Odmah poslije kapitulacije Kraljevine Jugoslavije uhitila ga je Talijanska vojska te je proveo osam dana u zatvoru. Po izlasku iz zatvora otišao je u rodni kraj, gdje se odmah povezao s mjesnom partijskom organizacijom i aktivno sudjelovao u pripremi ustanka. Zajedno s Antom Jonićem ustrojio je skupinu aktivista kojoj je bio vođa.
Radio je na dijeljenju letaka i ostale komunističke literature, te u tajnosti održavao stranačke sastanke po selima. Više je puta preko Zagore u partizane na Dinaru prebacio nekoliko skupina omladinaca. Početkom rujna zajedno s jednom skupinom stupio je u Dinarski partizanski odred. Poslije kratkoga vremena je prešao u Svilajsko-mosećki partizanski odred, u kojem je imenovan političkim komesarom (povjerenikom).
21. srpnja 1942. godine je izabran za člana Mjesnoga komiteta KPH za Solin, a sredinom rujna 1942. godine kada je formiran Mosećki bataljun postao je njegov politički komesar. Istaknuo se u mnogim borbama protiv ustaša u Lećevici, na Kozjaku i Kljacima. Kada je formirana Treća dalmatinska udarna brigada, 12. studenoga 1942. godine Bilobrk je postavljen za političkoga komesara Trećeg bataljuna. S brigadom je sudjelovao u mnogim borbama, a osobito se istaknuo 4. prosinca kada je njegov bataljun napao odjeljak (vrstu) talijanskoga odreda kod sela Podstrana, na cesti Split-Omiš. Nešto kasnije, 15. prosinca Bilobrk se ponovo istaknuo pri uništenju teretnoga vlaka između postaja Labin Dalmatinski i Kaštel Stari na pruzi Split-Knin. U četiri sata dugoj bitki Talijani su imali više mrtvih i ranjenih vojnika.
U siječnju 1943. godine izabran je za člana Zemaljskog odbora SKOJ-a za Hrvatsku. Istaknuo se također tijekom ožujka u petnaestodnevnim borbama protiv četnika, a naročito u spašavanju ranjenika na planini Čvrsnici i kasnije u prijenosu ranjenika preko rijeke Neretve do Nevesinja, tijekom Četvrte neprijateljske ofenzive. Poslije Pete ofenzive prebačen je u Prvu proletersku brigadu, u kojoj je bio politički komesar čete u Šestom (beogradskom) bataljunu.
Poginuo je prilikom napada Prve proleterske brigade na Vlasenicu, 25. i 26. lipnja 1943. godine. U prvom jurišu bio je teško ranjen, ali nije htio napustiti borbu. Kada su ga neprijateljski vojnici pokušali uhvatiti izvršio je samoubojstvo. Za narodnog heroja je proglašen 27. studenoga 1953. godine.
Izvori[uredi | uredi kôd]
- ↑ Gizdić, Drago. Dalmacija 1942. : prilozi historiji narodnooslobodilačke borbe, Zagreb : Izdavačko odjeljenje Glavnog odbora Saveza boraca Hrvatske, 1959., str. 257., 379., 395., 400.
- ↑ a b Drašković, Blagota ; Jelić, Ivan. Narodni heroji. U: Karaman, Igor (gl. ur.), Enciklopedija hrvatske povijesti i kulture, Školska knjiga, Zagreb, studenoga 1980., str. 390. – 401. (391.)
Literatura[uredi | uredi kôd]
- Narodni heroji Jugoslavije. „Mladost“, Beograd, 1975. godina.