Auripigment
| Auripigment | |
|---|---|
 Svijetla zlatnožuta boja auripigmenta |
|
| Općenito | |
| Kategorija | Sulfidi |
| Kemijska formula | |
| Identifikacija | |
| Boja | Limunska žuta do zlatno ili smeđe žuta |
| Kristalni habitus | Obično u stupastim ili vlaknastim agregatima; mogu biti bubrežasti ili botrioidni; također granulirani ili praškasti; rijetko kao prizmatični kristali |
| Kristalni sustav | Monoklinski kristalni sustav |
| Sraslaci | Na {100} |
| Kalavost | Savršeno na {010}, nesavršeno na {100} |
| Lom | Nožem se reže u tanke komade |
| Mohsova tvrdoća | 1,5 do 2 |
| Sjaj | Smolasti, biserni na površini razreza |
| Indeks loma | nα = 2,400 nβ = 2,810 nγ = 3,020 |
| Optička svojstva | Dvoosna (-) |
| Dvolom | δ = 0,620 |
| Pleokroizam | U reflektiranoj svjetlosti, jaka, bijela do blijedo siva s crvenkastom bojom; u propuštenom svjetlu Y = žuta i Z = zelenkasto žuta |
| Ogreb | Blijedi limunsko žuti |
| Gustoća | 3,49 |
| Prozirnost | Proziran |
| Reference | [1][2][3] |
![{\displaystyle {\mathrm {As} {\vphantom {A}}_{\smash[{t}]{2}}\mathrm {S} {\vphantom {A}}_{\smash[{t}]{3}}}}](https://wikimedia.org/api/rest_v1/media/math/render/svg/1e9fdaa9153132e2730d54f2c8236352847d0479)
Auripigment ili arsenov(III) sulfid, As2S3, služi kao pigment i za uništavanje gamadi.[4] Auripigment je narančastožuti mineral arsenova sulfida. Nalazi se u vulkanskim fumarolima, niskotemperaturnim hidrotermalnim venama i vrućim izvorima, a nastaje i sublimacijom i kao nusprodukt raspadanja drugog minerala arsena, realgara. Auripigment je ime dobio po latinskom auripigmentum (aurum: zlato + pigmentum: pigment) zbog svoje duboko žute boje.
Auripigmentom se trgovalo još u Rimskom carstvu, a koristio se kao lijek u drevnoj Kini, iako je vrlo otrovan. Upotrijebljen je kao otrov za muhe[5] i za premazivanje vršaka strijela otrovom.[6] Zbog svoje upečatljive boje bio je zanimljiv alkemičarima, kako u Kini, tako i na Zapadu, tražeći način za izradu zlata. Također je pronađen u zidnim ukrasima Tutankamonove grobnice i i drevnim egipatskim svitcima, te na zidovima Taj Mahala.[7]
Stoljećima je auripigment bio samljeven i korišten kao pigment u slikarstvu i za brtvljenje voska, a čak se koristio u drevnoj Kini kao korektivna tekućina.[8] Bio je to jedan od rijetkih bistrih, svijetložutih pigmenata dostupan umjetnicima do 19. stoljeća. Međutim, njegova izuzetna otrovnost i nepodudaranje s drugim uobičajenim pigmentima, uključujući kemijske tvari na bazi olova i bakra, poput verdigrisa i azurita,[9] značilo je da je njegova upotreba kao pigmenta prestala kad su kadmijeva žuta, kromova žuta i organske boje koje su uvedene tijekom 19. stoljeća.
Auripigment je poznat još u drevnim vremenima. Umjetni auripigment je proizvođen u Europi početkom 18. stoljeća. Svijetlo žutog je tona. Otrovan i nepostojan. Auripigment je zamijenjen je kadmijevim žutim pigmentima.[10]
|
- ↑ Handbook of Mineralogy
- ↑ Mindat.org
- ↑ Webmineral data
- ↑ arsen Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje, Leksikografski zavod Miroslav Krleža, www.enciklopedija.hr, pristupljeno 5. 9. 2020.
- ↑ Miller, George. 1826. Popular philosophy: or, The book of nature laid open upon Christian principles, by the ed. of The Cheap magazine (engleski)
- ↑ Mesny, William. 1899. Mesny's Chinese Miscellany (engleski). China Gazette Office.
- ↑ St. Clair, Kassia. 2016. The Secret Lives of Colour. John Murray. London. str. 82–83. ISBN 9781473630819. OCLC 936144129
- ↑ news.xinhuanet.com
- ↑ Fitzhugh, E.W., Orpiment and Realgar, in Artists’ Pigments, A Handbook of Their History and Characteristics, Vol 3: E.W. Fitzhugh (Ed.) Oxford University Press 1997, p. 52
- ↑ "Slikarska tehnologija – materijali i tehnika", , www.slikarskatehnologija, pristupljeno 20. 7. 2020.
 |
Zajednički poslužitelj ima još građe o temi Auripigment |