Braća Italije
| Braća Italije | |
|---|---|
 | |
| Predsjednik | Giorgia Meloni |
| Osnivač | Ignazio La Russa, Guido Crosetto, Giorgia Meloni |
| Osnovana | 28. prosinca 2012. |
| Izdvojena iz | Narod slobode |
| Sjedište | Rim |
| Država djelovanja |  Italija
|
| Glasilo | La Voce del Patriota (od 2018.) |
| Podmladak | Gioventù Nazionale |
| Broj članova (2021.) | 130 000 |
| Ideologija | konzervativizam, euroskepticizam, nacionalizam, tradicionalizam, desni populizam |
| Politički položaj | desnica-krajnja desnica |
| Skupina u Europskom parlamentu | Europski konzervativci i reformisti |
| Dom poslanika Republike Italije | 119 / 400 |
| Senat | 65 / 200 |
| Europski parlament | 8 / 76 |
| Regionalni parlamenti | 81 / 897 |
| Službene boje | tamno plava |
| Službena stranica | |
Braća Italije (tal.: Fratelli d'Italia, skraćeno FdI), talijanska je desna politička stranka osnovana 2012. odvajanjem nacionalističkoga krila stranke desnoga centra Narod slobode pod vodstvom Silvija Berlusconija.[1] Osnovali su je Ignazio La Russa, Guido Crosetto i Giorgia Meloni, koja je na čelu stranke od 2014.
Politički analitičari definirali su stranku kao konzervativnu, nacionalističku, tradicionalističku, nativističku, postfašističku i suverenističku.[2] U logotipu Braće Italije nalazi se plamen u boji talijanske trobojnice, simbol koji je u prošlosti koristila danas nepostojeća neofašistička stranka Talijanski socijalni pokret,[3][4] osnovana davne 1946. od strane bivših članova Nacionalne fašističke stranke (1921. – 1943.) i Fašističke republikanske stranke (1943. – 1945.).[5][6][7] Do 2017. ispod simbola isticala se kratica "MSI", još jedan simbol iste neofašističke stranke.[8]
U Europskome parlamentu Braća Italije pripadaju političkoj grupaciji Europskih konzervativaca i reformista, te se zalaže za "konfederalnu uniju suverenih nacija" nasuprot modelu "Europske federacije".[9][10]
Na parlamentarnim izborima 2013. i 2018., Braća Italije su ušli u koaliciju sa strankom desnoga centra Narod slobode i s protuimigrantskom strankom krajnje desnice Sjevernom ligom, no uvijek su odbili predložiti svoje članove kao ministre u vladi preferirajući ostati u oporbi. Na izvanrednim izborima za Talijanski parlament u rujnu 2022. Braća Italije su stranka koja je dobila najviše glasova (26%) i zajedno sa svojim koalicijskim partnerima osvojili su apsolutnu većinu. Predsjednica stranke Giorgia Meloni najavila je da će tražiti mandat za formiranje vlade s njom kao premijerkom.[11][12]
- ↑ Relazione sulla gestione. Esercizio 2012 (pdf). Fratelli d'Italia. 18. lipnja 2013. Pristupljeno 14. kolovoza 2022.
- ↑ Wolfram Nordsieck. 10. ožujka 2017. Italy (engleski). Pristupljeno 4. srpnja 2022.
- ↑ Piero Ignazi. 2000. Il Mulino (Bologna) str. 255. (ur.). L'estrema destra in Europa
- ↑ Paul Hainsworth. 2008. Routledge (London i New York) (ur.). The Extreme Right in Western Europe (engleski). str. 29. ISBN 978-0-415-17097-0
- ↑ I Mille, ur. 24. ožujka 2014. Fratelli d'Italia: dove va la destra italiana. Inačica izvorne stranice arhivirana 24. rujna 2014. Pristupljeno 10. kolovoza 2014.
- ↑ Euronews, ur. 20. lipnja 2022. Could Giorgia Meloni become Italy's next prime minister?. Pristupljeno 21. srpnja 2022.
- ↑ Il Fatto Quotidiano, ur. 13. kolovoza 2022. Dall'Msi a Fratelli d'Italia, passando per An e la svolta di Fiuggi: storia della fiamma tricolore nata con Almirante e arrivata fino a Meloni. Pristupljeno 14. kolovoza 2022.
- ↑ Corriere della Sera, ur. 4. prosinca 2017. La fiamma, dal disegno di Almirante al nuovo logo di Fratelli d’Italia. Pristupljeno 4. srpnja 2022.
- ↑ UE, Meloni: Conservatori europei ribadiscono impegno per costruire Europa delle nazioni fondata su un modello confederale. Giorgia Meloni (talijanski). 6. srpnja 2022. Inačica izvorne stranice arhivirana 7. siječnja 2023. Pristupljeno 19. srpnja 2022.
- ↑ Ue, Meloni: 'Vorrei un'Europa confederale' (talijanski). ANSA. 6. srpnja 2022. Pristupljeno 15. kolovoza 2022.
- ↑ Italy voters shift sharply, reward Meloni's far-right party. AP NEWS (engleski). 25. rujna 2022. Pristupljeno 26. rujna 2022.
- ↑ Italy elections: Giorgia Meloni's right-wing alliance ahead. BBC News (engleski). Pristupljeno 26. rujna 2022.
- Benveniste, Annie; Campani, Giovanna; Lazaridis, Gabriella. 2016. The Rise of the Far Right in Europe: Populist Shifts and 'Othering'. Springer. ISBN 978-1-1375-5679-0. Pristupljeno 5. studenoga 2021. Prenosi Google Books
- Bosworth, R. J. B. 2021. Mussolini and the Eclipse of Italian Fascism: From Dictatorship to Populism. Yale University Press. ISBN 978-0-3002-5582-9. Pristupljeno 5. studenoga 2021. Prenosi Google Books
- Campani, Giovanna; Lazaridis, Gabriella. 2016. Understanding the Populist Shift: Othering in a Europe in Crisis. Taylor & Francis. ISBN 978-1-3173-2606-9. Pristupljeno 5. studenoga 2021. Prenosi Google Books
- Jones, Kay Bea; Pilat, Stephanie. 2020. The Routledge Companion to Italian Fascist Architecture: Reception and Legacy. Routledge. ISBN 978-1-0000-6144-4. Pristupljeno 5. studenoga 2021. Prenosi Google Books
- Kuhar, Roman; Paternotte, David. 2017. Anti-Gender Campaigns in Europe: Mobilizing against Equality. Rowman & Littlefield. ISBN 978-1-7866-0001-1. Pristupljeno 5. studenoga 2021. Prenosi Google Books
- Mammone, Andrea. 2015. Transnational Neofascism in France and Italy. Cambridge University Press. ISBN 978-1-1070-3091-6. Pristupljeno 5. studenoga 2021. Prenosi Google Books
- Papakostas, Nikolaos; Pasamitros, Nikolaos. 2016. EU: Beyond the Crisis: A Debate on Sustainable Integrationism. Columbia University Press. ISBN 978-3-8382-6848-4. Pristupljeno 5. studenoga 2021. Prenosi Google Books
- Russell, Eric Louis. 2019. The Discursive Ecology of Homophobia: Unraveling Anti-LGBTQ Speech on the European Far Right. Multilingual Matters. ISBN 978-1-7889-2347-7. Pristupljeno 5. studenoga 2021. Prenosi Google Books
- Službeno glasilo Braće Italije. Pristupljeno 27. rujna 2022.