Charles Leclerc

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretraživanje
Charles Leclerc
Charles Leclerc after winning F2 championship-2.jpg
Charles Leclerc nakon osvajanja naslova prvaka u Formuli 2 2017. godine.
Sezona 2021.
Državljanstvo Flag of Monaco.svg monegaško
Startni broj 16
Momčad Scuderia Ferrari
Karijera u Formuli 1
Utrke 55
Prvenstva 0
Pobjede 2
Prvo startno mjesto 7
Najbrži krugovi 4
Podiji 13
Odustajanja 11
Bodovi u karijeri 388
Prva utrka Velika nagrada Australije 2018.
Prva pobjeda Velika nagrada Belgije 2019.
Zadnja pobjeda Velika nagrada Italije 2019.
Zadnja utrka Velika nagrada Mađarske 2021.

Charles Leclerc (Monte Carlo, Monako, 16. listopada 1997.) je monegaški vozač Formule 1 za momčad Ferrari, te prvak Grand Prix 3 serije 2016. i Formule 2 2017. U Formuli 1 nastupa od 2018., a najbolji rezultat su mu dvije pobjede na Velikoj nagradi Belgije i Velikoj nagradi Italije 2019.

Početak utrkivanja[uredi | uredi kôd]

Karting[uredi | uredi kôd]

Leclerc je započeo utrkivanje u kartingu 2005., a iste godine osvaja naslov u francuskom PACA prvenstvu. U istoj kategoriji osvaja naslov još 2006. i 2008. Godine 2010. osvaja naslov u Monaco Kart Cup - KF3 kategoriji, a sljedeće 2011. čak tri naslova u tri različita prvenstva: ERDF Masters Kart - Junior, CIK-FIA Karting Academy Trophy i CIK-FIA World Cup for KF3 prvenstvu. Godine 2012. Leclerc je prvak WSK Euro Series - KF2 prvenstva, a posljednje 2013. osvaja naslov u South Garda Winter Cup - KZ2 kategoriji.[1]

Formula Renault 2.0[uredi | uredi kôd]

Godine 2014. Leclerc debitira u jednosjedu, utrkujući se u prvenstvu Formula Renault 2.0 Alps za momčad Fortec Motorsport. Nakon što u prve dvije utrke odustaje, Leclerc osvaja prvo postolje na sprint utrci u Pau-u. Još dva postolja osvaja na stazi Spa-Francorchamps, a prve dvije pobjede dolaze u Monzi na glavnoj utrci i sprint utrci. Do kraja sezona osvaja još dva postolja na utrci u Mugellu i sa 199 osvojenih bodova osvaja drugo mjesto u ukupnom poretku iza Nycka de Vriesa.

Iste godine nastupa i na nekoliko utrka u Eurocup Formula Renault 2.0 prvenstvu, ali samo kao gostujući vozač. Iako je osvojio tri druga mjesta, u sprint utrci na Nürburgringu i po dva na Hungaroringu na glavnoj utrci i sprint utrci, Leclerc nije osvojio bodove zbog pravila da gostujući vozači ne sudjeluju u raspodjeli bodova bez obzira o plasmanu na kraju utrke.

Europska Formula 3[uredi | uredi kôd]

Nakon drugog mjesta u Formuli Renault 2.0 Alps, Leclerc se 2015. počeo utrkivati u Europskoj Formuli 3 za momčad Van Amersfoort Racing. Prvo postolje osvaja u prvoj rundi na Silverstoneu u drugoj utrci, a prvu pobjedu na trećoj utrci na istoj stazi. Na sljedeće tri utrke druge runde u Hockenheimringu, osvaja dva postolja i pobjedu, a u trećoj rundi na stazi Pau osvaja tri postolja. Nakon što je na Monzi upisao prvo odustajanje u sezoni, na stazi Spa-Francorchamp ostvaruje treću pobjedu i preuzima vodstvo u ukupnom poretku vozača. Odličnu formu zadržava i na sljedeće tri utrke šeste runde na Norisringu, kada ostvaruje pobjedu i postolje. No u nastavku sezone u sljedećih pet rundi, odnosno 15 utrka, ne uspijeva više doći do pobjede i postolja, te sezonu završava na četvrtom mjestu s 363,5 bodova.

Grand Prix 3[uredi | uredi kôd]

Godine 2016. Leclerc se pridružio momčadi ART Grand Prix u Grand Prix 2 seriji. Momčadski kolege su mu bili: Nirei Fukuzumi, Alexander Albon i stari znanac iz Formule Renault 2.0 Alps – Nyck de Vries. Leclerc je sezonu započeo pobjedom u glavnoj utrci u Barceloni, a nastavio pobjedom na glavnoj utrci na Red Bull Ringu. U sljedećih šest utrka na Silverstoneu, Hungaroringu i Hockenheimringu ne uspijeva pobijediti, no ostvaruje četiri postolja. Nakon Hockenheimringa, Leclerc je bio vodeći vozač prvenstva sa 126 bodova, tri više od Alexa Albona i 11 više od trećeplasiranog Antonija Fuoca. Treću i posljednju pobjedu Leclerc ostvaruje na glavnoj utrci na Spa-Francorchampsu. Na Monzi nije uspio pobijediti s pole positiona na glavnoj utrci, već osvojio tek četvrto mjesto, dok je na sprint utrci odustao. No unatoč lošijem rezultatu, zadržao je vodstvo u ukupnom poretku. Slična situacija se dogodila i na Sepangu, kada nije uspio pobijediti s pole positiona, već je osvojio treće mjesto na glavnoj utrci, dok je na sprint utrci stigao do petog mjesta. Uoči posljednje utrke na Yas Marini, Leclerc je bio vodeći vozač prvenstva s 202 boda, ispred Alexa Albona sa 177 bodova i Antonija Fuoca sa 157 bodova. Takvo bodovno stanje i poredak su ostali i nakon posljednje utrke, pošto ni jedan od tri vodeća vozača nije osvojio niti jedan bod na Yas Marini.

Formula 2[uredi | uredi kôd]

Formula 1[uredi | uredi kôd]

Iste godine kada se natjecao u Grand Prix 3 prvenstvu, Leclerc je prvi put odvozio slobodni trening na vikendu Formule 1. Dogodilo se to na Silverstoneu na VN Velike Britanije 2016. kada je u Haasovom VF-16 bolid, vozio prvi slobodni trening u petak umjesto Estebana Gutiérreza.[2] Do kraja te godine još je tri puta vozio slobodni trening; na VN Mađarske, VN Njemačke i VN Brazila. Sljedeće 2017. kada se natjecao u Formuli 2, također je odvozio četiri slobodna treninga na vikendima Formule 1, no ovoga puta u Sauberovom C38 bolidu.[3] Prvi put na VN Malezije umjesto Marcusa Ericssona, te na još tri slobodna treninga; VN SAD-a, VN Meksika i VN Brazila.

Sauber (2018.)[uredi | uredi kôd]

2018.[uredi | uredi kôd]

[4]

Ferrari (2019. – 2024.)[uredi | uredi kôd]

2019.[uredi | uredi kôd]

2020.[uredi | uredi kôd]

Rezultati[uredi | uredi kôd]

Sezona Serija Momčad Utrke Pobjede Prva startna mjesta Najbrži krugovi Podiji Bodovi Pozicija
2014. Formula Renault 2.0 Alps Fortec Motorsports 14 2 1 0 7 199 2.
Eurocup Formula Renault 2.0 6 0 0 0 3 0 N.K.†
2015. Europska Formula 3 Van Amersfoort Racing 33 4 3 5 13 363.5 4.
Velika nagrada Makaa 1 0 0 0 1 0 2.
2016. Formula 1 Scuderia Ferrari Test vozač
Haas F1 Team
GP3 Series ART Grand Prix 18 3 4 4 8 202 1.
2017. Formula 1 Scuderia Ferrari Test vozač
Sauber F1 Team
Formula 2 Prema Racing 22 7 8 4 10 282 1.
2018. Formula 1 Alfa Romeo Sauber F1 Team 17 0 0 0 0 21* 15.*

Potpuni popis rezultata u Formuli 1[uredi | uredi kôd]

(legenda) (Utrke označene debelim slovima označuju najbolju startnu poziciju) (Utrke označene kosim slovima označuju najbrži krug utrke)

Godina Konstruktor / Momčad 1. 2. 3. 4. 5. 6. 7. 8. 9. 10. 11. 12. 13. 14. 15. 16. 17. 18. 19. 20. 21. 22. Bodovi Poredak
2018. Flag of Switzerland.svg
Sauber-Ferrari
Alfa Romeo Sauber F1 Team
AUS
13
BHR
12
KIN
19
AZE
6
ŠPA
10
MON
18
KAN
10
FRA
10
AUT
9
VBR
Ret
NJE
15
MAĐ
Ret
BEL
Ret
ITA
11
SIN
9
RUS
7
JAP
Ret
SAD
Ret
MEX
7
BRA
7
ABU
7
39 13.
2019. Flag of Italy.svg
Ferrari
Scuderia Ferrari Mission Winnow
AUS
5
BHR
3
KIN
5
AZE
5
ŠPA
5
MON
Ret
KAN
3
FRA
3
AUT
2
VBR
3
NJE
Ret
MAĐ
4
BEL
1
ITA
1
SIN
2
RUS
3
JAP
6
MEX
4
SAD
4
BRA
18
ABU
3
264 4.
2020. Flag of Italy.svg
Ferrari
Scuderia Ferrari Mission Winnow
AUS
BHR
VIJ
KIN
NIZ
ŠPA
MON
AZE
KAN
FRA
AUT
VBR
MAĐ
BEL
ITA
SIN
RUS
JAP
SAD
MEX
BRA
ABU

Izvori[uredi | uredi kôd]

  1. Charles Leclerc - All Road Management. Pristupljeno 12. studenog 2020.
  2. Leclerc će debitirati na Silverstoneu F1 Puls Objavljeno 25. lipnja 2016. Pristupljeno 18. listopada 2020.
  3. Charles Leclerc će za Sauber voziti 4 slobodna treninga ove sezone! F1 Puls Objavljeno 25. rujna 2017. Pristupljeno 18. listopada 2020.
  4. Charles Leclerc to drive for Scuderia Ferrari in 2019 (engleski). Scuderia Ferrari. Pristupljeno 23. prosinca 2018.

Vanjske poveznice[uredi | uredi kôd]