Valtteri Bottas

Izvor: Wikipedija
Valtteri Bottas
Sezona 2023.
Državljanstvo finsko
Startni broj 77
Momčad Alfa Romeo
Karijera u Formuli 1
Utrke 178
Prvenstva 0
Pobjede 10
Prvo startno mjesto 18
Najbrži krugovi 19
Podiji 67
Odustajanja 13
Bodovi u karijeri 1697
Prva utrka Velika nagrada Australije 2013.
Prva pobjeda Velika nagrada Rusije 2017.
Zadnja pobjeda Velika nagrada Turske 2021.
Zadnja utrka Velika nagrada Abu Dhabija 2022.

Valtteri Viktor Bottas (Nastoli, Finska, 28. kolovoza 1989.) je finski vozač Formule 1. Vozi za momčad Alfa Romeo Racing Orlen F1 team. Godine 2008. osvojio je naslove u Eurocup Formuli Renault 2.0 i Sjevernoeuropskoj Formuli Renault 2.0, a 2011. naslov u GP3 seriji. U Formuli 1 je upisao devet pobjeda, a 2019. i 2020. je osvojio titulu viceprvaka.

Početak utrkivanja[uredi | uredi kôd]

Karting[uredi | uredi kôd]

Bottas je počeo voziti karting sa šest godina, a 2001. započinje natjecanje u raznim kategorijama kartinga. U prvoj godini osvaja jedanaesto mjesto u Finnish Cup - Raket prvenstvu,[1] a u prvenstvu Finnish Championship ICA Junior 2002.[2] i 2003.[3] osvaja peto i četvrto mjesto u ukupnom poretku vozača. U istom prvenstvu 2004. osvaja svoj prvi naslov u kartingu.[4] Iste godine osvaja i titulu viceprvaka u Viking Trophy - ICA Junior prvenstvu.[5] Godine 2005. za momčad Kohtala Sports, osvaja naslov prvaka u Viking Trophy - ICA kategoriji[6] i treće mjesto u Finnish Championship ICA prvenstvu.[7] Sljedeće 2006. vozi svoju posljednju godinu u kartingu, te osvaja tri naslova u prvenstvima WSK International Series Formula A,[8] Finnish Championship ICA[9] i Finnish Championship Formula A,[10] te titulu viceprvaka u NEZ Championship ICA kategoriji.[11]

Formula Renault[uredi | uredi kôd]

Bottas se 2007. i 2008. natjecao u tri kategorije Formule Renault.

Sjevernoeuropska Formula Renault 2.0[uredi | uredi kôd]

Valtteri Bottas 2008. u Sjevernoeuropskoj Formuli Renault 2.0.

Valtteri je debitirao u jednosjedu 2007. kada je vozio Sjevernoeuropsku Formulu Renault 2.0. Vozio je bolid Tatuus FR2000 za momčad Koiranen Bros. Motorsport, a momčadski kolega mu je bio Joonas Kostiainen. Sezona koja je započela 28. svibnja na Zandvoortu, a završila 21. listopada na Hockenheimringu, sadržavala je osam runda, gdje su se na svakoj od njih vozile dvije utrke. Na prvoj utrci prve runde na Zandvoortu, Bottas osvaja prve bodove, a na drugoj utrci na istoj stazi i prvo postolje. Na drugoj utrci druge runde na Oscherslebenu osvaja drugo postolje, a u kvalifikacijama i na prvoj utrci treće runde na Assenu, dolazi do prvog pole positiona i trećeg postolja. Nakon pete runde na Nürburgringu, Bottas dobiva novog momčadskog kolegu Daniela Ahoa, koji dolazi u momčad umjesto Kostiainena. Na prvoj utrci šeste runde, još jednom na Oscherslebenu, Bottas upisuje prvo i jedino odustajanje u sezoni, a na drugoj utrci na istoj stazi dolazi do još jednog postolja. Na posljednjoj osmoj rundi na Hockenheimringu, Finac ostvaruje dvije pobjede. S osvojenih 279 bodova, završava na 3. mjestu ukupnog poretka vozača.[12]

Nakon završetka sezone Sjevernoeuropske Formule Renault 2.0, Bottas se krajem 2007. natjecao u Formula Renault UK Winter Series prvenstvu. Sezona se sastojala od dvije runde, na kojima su se vozile po dvije utrke. Prva runda vožena je na stazi Donington 2. i 3. studenog, dok je druga runda vožena na stazi Croft 9. i 10. studenog. Bottas je upisao tri pobjede i jedno 2. mjesto, no pošto je nastupao kao gostujući vozač, nije mogao osvajati bodove.[13]

Eurocup Formula Renault 2.0[uredi | uredi kôd]

Formula 3[uredi | uredi kôd]

Sljedeće godine prelazi u Formulu 3 Euroseries. Iste godine sudjeluje i na četiri utrke britanskog prvenstva Formule 3. U siječnju 2009., potvrđen je kao testni i rezervni vozač Williamsa. Godine 2011. natjeće se u Grand Prix 3 seriji. Nakon teškog početka sezone, pobijedio je na posljednje četiri utrke sezone i osvojio naslov prvaka pobjedom na pretposljednjoj utrci. Iste godine Williams je potvrdio Bottasa kao testnog i rezervnog vozača za 2012. čime su mu jamčili najmanje 15 nastupa na treninzima petkom.

Formula 1[uredi | uredi kôd]

U Formuli 1 debitirao je 2013. za momčad Williams F1 Team.[14] Za Williams je vozio do 2017. godine kada je svojom sjajnom vožnjom osigurao svoje mjesto u Mercedesu. U Mercedesu se zadržao do 2022. godine. S Mercedesom je ostvario 10 pobjeda i 67 postolja. Godine 2022. Bottas prelazi u Alfa Romeo. S Alfom je potpisao višegodišnji ugovor. U prvoj sezoni s Alfom osigurao je sjajno 6. mjesto u konstruktorskom prvenstvu, a 10. u vozačkom prvenstvu.[nedostaje izvor]

Williams (2013. − 2016.)[uredi | uredi kôd]

2013.[uredi | uredi kôd]

2014.[uredi | uredi kôd]

2015.[uredi | uredi kôd]

2016.[uredi | uredi kôd]

Mercedes (2017. − 2021.)[uredi | uredi kôd]

2017.[uredi | uredi kôd]

2018.[uredi | uredi kôd]

2019.[uredi | uredi kôd]

2020.[uredi | uredi kôd]

2021.[uredi | uredi kôd]

Alfa Romeo (2022. – danas)[uredi | uredi kôd]

2022.

Rezultati u Formuli 1[uredi | uredi kôd]

Sezona Momčad Šasija Motor Gume Utrke Pobjede Podiji Bodovi Plasman
2013. Williams F1 Team Williams FW35 Renault RS27-2013 2.4 V8 P 19 0 0 4 17.
2014. Williams Martini Racing Williams FW36 Mercedes PU106A Hybrid 1.6 V6 t P 19 0 6 186 4.
2015. Williams Martini Racing Williams FW37 Mercedes PU106B Hybrid 1.6 V6 t P 19 0 2 136 5.
2016. Williams Martini Racing Williams FW38 Mercedes PU106C Hybrid 1.6 V6 t P 21 0 1 85 8.
2017. Mercedes AMG Petronas F1 Team Mercedes F1 W08 EQ Power+ Mercedes M08 EQ Power+ 1.6 V6 t P 20 3 13 305 3.
2018. Mercedes AMG Petronas F1 Team Mercedes F1 W09 EQ Power+ Mercedes M09 EQ Power+ 1.6 V6 t P 21 0 8 247 5.
2019. Mercedes AMG Petronas F1 Team Mercedes F1 W10 EQ Power+ Mercedes M10 EQ Power+ 1.6 V6 t P 21 4 15 326 2.
2020. Mercedes AMG Petronas F1 Team Mercedes F1 W11 EQ Power+ Mercedes M11 EQ Power+ 1.6 V6 t P 17 2 11 223 2.
2023. Alfa Romeo F1 Team Stake Alfa Romeo C43 Ferrari 066/7 1.6 V6 t P 10 0 0 5* 15.*

Pobjede u Formuli 1[uredi | uredi kôd]

Rd Sezona Datum Velika nagrada Staza Momčad Šasija Motor Gume Grid
1. 2017. 30. travnja VN Rusije Sochi Mercedes AMG Petronas F1 Team F1 W08 EQ Power+ Mercedes M08 1.6 V6 t P 3.
2. 9. srpnja VN Austrije Spielberg P 1.
3. 25. studenog VN Abu Dhabija Yas Marina P 1.
4. 2019. 17. ožujka VN Australije Melbourne Mercedes AMG Petronas F1 Team F1 W10 EQ Power+ Mercedes M10 1.6 V6 t P 2.
5. 28. travnja VN Azerbajdžana Baku P 1.
6. 13. listopada VN Japana Suzuka P 3.
7. 3. studenoga VN SAD-a Austin P 1.
8. 2020. 5. srpnja VN Austrije Spielberg Mercedes AMG Petronas F1 Team F1 W11 EQ Power+ Mercedes M11 1.6 V6 t P 1.
9. 27. rujna VN Rusije Sochi P 3.

Izvori[uredi | uredi kôd]

  1. Finnish Cup - Raket 2001 standings Driver Database Pristupljeno 1. ožujka 2021.
  2. Finnish Championship ICA Junior 2002 standings Driver Database Pristupljeno 1. ožujka 2021.
  3. Finnish Championship ICA Junior 2003 standings Driver Database Pristupljeno 1. ožujka 2021.
  4. Finnish Championship ICA Junior 2004 standings Driver Database Pristupljeno 1. ožujka 2021.
  5. Viking Trophy - ICA Junior 2004 standings Driver Database Pristupljeno 1. ožujka 2021.
  6. Viking Trophy - ICA 2005 standings Driver Database Pristupljeno 1. ožujka 2021.
  7. Finnish Championship ICA 2005 standings Driver Database Pristupljeno 1. ožujka 2021.
  8. WSK International Series Formula A 2006 standings Driver Database Pristupljeno 1. ožujka 2021.
  9. Finnish Championship ICA 2006 standings Driver Database Pristupljeno 1. ožujka 2021.
  10. Finnish Championship Formula A 2006 standings Driver Database Pristupljeno 1. ožujka 2021.
  11. NEZ Championship ICA 2006 standings Driver Database Pristupljeno 1. ožujka 2021.
  12. Formula Renault 2.0 NEC 2007 standings Driver Database Pristupljeno 2. ožujka 2021.
  13. Formula Renault 2.0 UK Winter Series 2007 standings Driver Database Pristupljeno 2. ožujka 2021.
  14. Vozači i momčadi - Valtteri BottasArhivirana inačica izvorne stranice od 2. travnja 2017. (Wayback Machine) MAXF1. Pristupljeno 15. lipnja 2017.

Vanjske poveznice[uredi | uredi kôd]