Alfa Romeo F1

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretraživanje
Flag of Switzerland.svg Alfa Romeo-Ferrari
Puno ime Alfa Romeo Racing
Sjedište Flag of Switzerland.svg Hinwil, Švicarska
Šef momčadi Flag of France.svg Frédéric Vasseur
Sezona 2019.
Vozači Flag of Finland.svg Kimi Räikkönen
Flag of Italy.svg Antonio Giovinazzi
Šasija Alfa Romeo C38
Motor Ferrari 064 V6 t h 1.6
Dobavljač guma Pirelli
Statistika
Utrke 110
Prva utrka Velika nagrada Velike Britanije 1950.
Prva pobjeda Velika nagrada Velike Britanije 1950.
Zadnja pobjeda Velika nagrada Španjolske 1951.
Zadnja utrka Velika nagrada Australije 1985.
Konstruktorski naslovi -
Vozački naslovi 2
(1950. i 1951.)
Pobjede 10
Dvostruke pobjede 4
Prvo startno mjesto 12
Najbrži krugovi 14
Podiji 26


Alfa Romeo je momčad Formule 1.

Momčad se u Formuli 1 natjecala 9 sezona, od 1950. do 1951. i od 1979. do 1985. te od 2019.

Formula 1[uredi VE | uredi]

Alfa Romeo kao momčad[uredi VE | uredi]

1950.

U prvoj sezoni momčad je nastupala sa modelom 158 iz 1937., koji je ime dobio po specifikacijama motora, 15 za obujam 1.5, 8 za 8 cilindara. Konfiguracije od 8 cilindara u nizu uz prednabijanje Rootsovim superpunjačem s tlakom prednabijanja od 1.21 bara, motor je proizvodio gotovo 200 konjskih snaga pri 7000 o/min te je težio samo 165 kg. Motor je za 1950. dodatno usavršen te je razvijao 350 konja pri 8600 o/min. Na prvoj utrci Formule 1 na Silverstoneu na VN Velike Britanije, momčad je nastupala sa četiri vozača: Ninom Farinom, Juanom Manuelom Fangiom, Luigijem Fagiolijem i Regom Parnellom, koji su okupirali prva četiri startna mjesta. U utrci je odustao samo Fangio, a ostali su završili na pobjedničkom postolju s dva kruga prednosti u odnosu na najbližeg pratitelja. Pobjedio je Farina. Slično je bilo i u nastavku prvenstva. Alfini vozači su osvojili 6 od 7 utrka prvenstva, odnosno sve na kojima su sudjelovali, a zaostatak prvog pratitelja u bolidu drugog proizvođača se mogao mjeriti u krugovima ili minutama. Na VN Monaka je slavio Fangio sa krugom prednosti ispred Alberta Ascarija u Ferrariju, dok su Farina i Fagioli odustali.[1]

Bolid Alfa Romeo 158 iz 1950.

Jedina utrka na kojoj momčad nije nastupala te sezone bila je 500 milja Indianapolisa. Na četvrtoj utrci VN Švicarske, Fangio je drugi put u sezoni osvojio prvo startno mjesto ispred Farine i Fagiolija, dok je četvrtoplasirani Luigi Villoresi u Ferrariju imao zaostatak četiri sekunde za Argentincem. Fangio je poveo utrku, ali u sedmom krugu Farina preuzima vodstvo i na kraju pobjeđuje ispred Fagiolija. Fangio je odustao u 32. krugu zbog kvara motora. Na VN Belgije su Farina i Fangio odvozili identično vrijeme u kvalifikacijama 4:37.0, ali je pole position osvojio Talijan, jer je prvi odvezao navedeno vrijeme. No Farina je već na startu izgubio prvo mjesto od Fangija, da bi se u nastavku utrke u vodstvu izmijenjivali Farina, Fagioli, Raymond Sommer u Talbot Lagu, Farina te opet Fangio koji je na kraju i pobjedio. Iako je u kvalifikacijama za VN Francuske Fangio opet bio najbrži sa 1,9 sekundi ispred Farine, Talijan je preuzeo vodstvo na samom startu. No u 15. krugu Fangio vraća vodstvo te na kraju pobjeđuje, dok Farina odustaje u 55. krugu zbog kvara pumpe goriva. Uoči posljednje utrke Fangio je bio vodeći sa 26 bodova, Fagioli je imao 24 boda, dok je trećeplasirani Farina imao 22 boda. Na posljednjoj VN Italije u Monzi, Fangio je još jednom bio najbrži. Ovoga puta 0,1 sekundu ispred Alberta Ascarija u Ferrariju, dok je trećeplasirani Farina imao zaostatak od 1,8 sekundi, a peti na gridu Fagioli zaostatak od 5,7 sekundi. Farina je odmah na startu preuzeo vodstvo ispred Ascarija i Fangija. No u 21. krugu Ascari odustaje zbog problema s motorom. Na drugo mjesto potom dolazi Piero Taruffi ispred Fangija koji odustaje dva kruga kasnije zbog kvara mjenjača. Nakon odustajanja, Argentinac uzima bolid drugoplasiranog Taruffija, no ne zadugo. Samo devet krugova kasnije Fangio još jednom odustaje, ovaj put zbog kvara venitla. Iako se nakon drugog Fangiovog odustajanja trebalo odvoziti još 45 krugova, opasnosti za vodećeg Farinu do kraja utrke nije bilo. On je pobijedio sa prednošću od preko minute, ispred Ascarija koji je u 47. krugu preuzeo bolid Dorina Serafinija, te osvojio svoj prvi i jedini naslov svjetskog prvaka Formule 1.

Bodovi se tada nisu dodjeljivali konstruktorima, a da je to kojim slučajem bilo na snazi, Alfa Romeo bi sezonu završio uvjerljivo najbolji s 85 bodova, dok bi drugoplasirani Talbot Lago imao samo 19.

1951.

1979. [2]

1980.

1981. [3]

2019.

U 2019. godini Alfa Romeo se vraća u Formulu 1.

Alfa Romeo kao dobavljač motora[uredi VE | uredi]

Alfa Romeo kao dobavljač šasije[uredi VE | uredi]

Rezultati u Formuli 1[uredi VE | uredi]

Godina Puni naziv momčadi Šasija Motor Gume # Vozači Utrke Bodovi Poredak
1950. Flag of Italy.svg SA Alfa Romeo Alfa Romeo 158 Alfa Romeo 158 L8 c 1.5 P Flag of Argentina.svg Juan Manuel Fangio 1-2, 4-7 Bodovi
za
konstruktore
nisu
se
dodjelivali.
Flag of Italy.svg Giuseppe Farina 1-2, 4-7
Flag of Italy.svg Luigi Fagioli 1-2, 4-7
Flag of the United Kingdom.svg Reg Parnell 1
Flag of Italy.svg Consalvo Sanesi 7
Flag of Italy.svg Piero Taruffi 7
1951. Flag of Italy.svg SA Alfa Romeo Alfa Romeo 159 Alfa Romeo 158 L8 c 1.5 P Flag of Italy.svg Giuseppe Farina 1, 3-8
Flag of Argentina.svg Juan Manuel Fangio 1, 3-8
Flag of Switzerland.svg Emmanuel de Graffenried 1, 7-8
Flag of Italy.svg Consalvo Sanesi 1, 3-5
Flag of Italy.svg Luigi Fagioli 4
Flag of Italy.svg Felice Bonetto 5-8
Flag of Germany.svg Paul Pietsch 6
Od 1952.-1978.g. Alfa Romeo se nije natjecao kao konstruktor.
1979. Flag of Italy.svg Autodelta Alfa Romeo 177 Alfa Romeo 115-12 F12 3.0 G 35 Flag of Italy.svg Bruno Giacomelli 6, 8 - -
36 Flag of Italy.svg Vittorio Brambilla 13
Alfa Romeo 179 Alfa Romeo 1260 V12 3.0 35 Flag of Italy.svg Bruno Giacomelli 13, 15
36 Flag of Italy.svg Vittorio Brambilla 14
1980. Flag of Italy.svg Marlboro Team Alfa Romeo Alfa Romeo 179 Alfa Romeo 1260 V12 3.0 G 22 Flag of France.svg Patrick Depailler 1-8 4 11.
Flag of Italy.svg Vittorio Brambilla 11-12
Flag of Italy.svg Andrea de Cesaris 13-14
23 Flag of Italy.svg Bruno Giacomelli Sve
1981. Flag of Italy.svg Marlboro Team Alfa Romeo Alfa Romeo 179C Alfa Romeo 1260 V12 3.0 M 22 Flag of the United States.svg Mario Andretti 1-9 10 9.
23 Flag of Italy.svg Bruno Giacomelli 1-9, 12-15
Alfa Romeo 179D 22 Flag of the United States.svg Mario Andretti 10-15
23 Flag of Italy.svg Bruno Giacomelli 10-11
1982. Flag of Italy.svg Marlboro Team Alfa Romeo Alfa Romeo 179D Alfa Romeo 1260 V12 3.0 M 22 Flag of Italy.svg Andrea de Cesaris 1 7 10.
23 Flag of Italy.svg Bruno Giacomelli 1
Alfa Romeo 182 22 Flag of Italy.svg Andrea de Cesaris 2-16
23 Flag of Italy.svg Bruno Giacomelli 2-16
1983. Flag of Italy.svg Marlboro Team Alfa Romeo Alfa Romeo 183T Alfa Romeo 890T V8 t 1.5 M 22 Flag of Italy.svg Andrea de Cesaris 2-15 18 6.
23 Flag of Italy.svg Mauro Baldi Sve
1984. Flag of Italy.svg Benetton Team Alfa Romeo Alfa Romeo 184T Alfa Romeo 890T V8 t 1.5 G 22 Flag of Italy.svg Riccardo Patrese Sve 11 8.
23 Flag of the United States.svg Eddie Cheever 1-5, 7-16
1985. Flag of Italy.svg Benetton Team Alfa Romeo Alfa Romeo 185T Alfa Romeo 890T V8 t 1.5 G 22 Flag of Italy.svg Riccardo Patrese 1-8 - -
23 Flag of the United States.svg Eddie Cheever 1-7
Alfa Romeo 184T 22 Flag of Italy.svg Riccardo Patrese 9-16
23 Flag of the United States.svg Eddie Cheever 8-16
Od 1986.-2018.g. Alfa Romeo se nije natjecao kao konstruktor.
2019. Flag of Switzerland.svg Alfa Romeo Racing Alfa Romeo C38 Ferrari 064 V6 t h 1.6 P 7 Flag of Finland.svg Kimi Räikkönen
99 Flag of Italy.svg Antonio Giovinazzi

Izvori[uredi VE | uredi]

  1. Zimska stanka, 4. dan: Alfa Romeo u Formuli 1 (1. dio) F1Puls Objavljeno 30. studenog 2017. Pristupljeno 22. ožujka 2018.
  2. Zimska stanka, 6. dan: Alfa Romeo u Formuli 1 (2. dio) F1Puls Objavljeno 2. prosinca 2017. Pristupljeno 22. ožujka 2018.
  3. Zimska stanka, 7. dan: Alfa Romeo u Formuli 1 (3. dio) F1Puls Objavljeno 3. prosinca 2017. Pristupljeno 22. ožujka 2018.