Yuki Tsunoda

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretraživanje
Yuki Tsunoda
Sezona 2021.
Državljanstvo Flag of Japan.svg japansko
Startni broj 22
Momčad Scuderia AlphaTauri
Karijera u Formuli 1
Utrke -
Prvenstva -
Pobjede -
Prvo startno mjesto -
Najbrži krugovi -
Podiji -
Odustajanja -
Bodovi u karijeri -
Prva utrka Velika nagrada Bahreina 2021.
Prva pobjeda -
Zadnja pobjeda -
Zadnja utrka -

Yuki Tsunoda (jap.: 角田 裕毅) (Sagamihara, Kanagawa, Japan, 11. svibnja 2000.) je japanski vozač Formule 1 za momčad AlphaTauri. Godine 2018. osvojio je naslov prvaka u Japanskoj Formuli 4.

Djetinjstvo[uredi | uredi kôd]

Yuki Tsunoda rođen je u Japanu 11. svibnja 2000. u gradu Sagamihara u prefekturi Kanagawa. Njegov otac se utrkivao u Gymkhana natjecanju, vrsti utrkivanja gdje vozač vozi isključivo protiv štoperice. Na stazi Nakai, kada su Yukiju bile četiri godine, prvi put je vozio karting. To iskustvo bilo je Yukijev početak u automobilizmu. Njegov otac bio je Yukijev mehaničar 14 godina, a sam Yuki kaže da je igrao veliku ulogu u njegovoj karijeri. Dolazio je na svaku utrku i podučavao ga kako da vozi i kako da bude brži. Nakon 14 godina Yukijev otac se povukao s mjesta mehaničara, no i dalje je s obitelji ostao podrška Yukiju tijekom njegove karijere. Kao najdražeg vozača, Yuki navodi Ayrtona Sennu, dok su mu dvije najdraže staze Suzuka i Hungaroring.[1]

Početak utrkivanja[uredi | uredi kôd]

Karting[uredi | uredi kôd]

Tsunoda je 2009. ostvario prvi veći uspijeh u kartingu, kada je osvojio 3. mjesto u kategoriji East Japan Junior Expert Class. Sljedeće 2010. osvaja naslov u Haruna Cup Series Yamaha Cadets Open Class kategoriji, a 2011. još jedan naslov u Shin-Tokyo NIC Cup Series Yamaha Cadets Open Class prvenstvu. Godine 2012. osvaja 3. mjesto u JAF Junior Karting Championship FP-Jr Class prvenstvu, a sljedeće 2013. naslov u JAF Regional Karting Championship FS125 Class East Region kategoriji. U JAF All Japan Karting Championship FS125 Class prvenstvu je prvi put nastupio 2014., kada je osvojio 11. mjesto, no sljedeće 2015. u istom prvenstvu osvaja titulu viceprvaka.[2]

Japanska Formula 4[uredi | uredi kôd]

Iako se 2016. još natjecao u kartingu, s navršenih šesnaest godina u svibnju 2016., Tsunoda je mogao debitirati u jednosjedima. Pridružio se Japanskom Formula 4 prvenstvu na petoj rundi na stazi Suzuka, gdje su se 27. i 28. kolovoza vozile dvije utrke. Tsunoda je u bolidu Dome F110 s TOM'S Toyota motorom, vozio za momčad Sutekina Racing Team, gdje je na dvije utrke zamijenio Mikua Ikejimau. Na prvoj utrci osvojio je drugo mjesto iza pobjednika i osvajača pole positiona Takuye Otakija, dok je na drugoj utrci zauzeo četvrto mjesto. Te dvije utrke bile su dovoljne da privuče pažnju bivšeg vozača Formule 1 i višestrukog prvaka Japanske Formule 2 Satorua Nakajime, koji ga je preporučio Hondi.[3]

Sljedeće 2017. prelazi u momčad Honda Formula Dream Project, te vozi cijelu sezonu. Momčadski kolege su mu Toshiki Oyu, Ukyo Sasahara i Takuya Otaki. Sezona se sastojala od sedam rundi, po dvije utrke na svakoj rundi. Tsunoda je već na prvoj utrci 7. travnja na Okayami stigao do prvog postolja, a na drugoj utrci do prve pobjede u sezoni. Prva utrka druge runde na Fujiju je bila jedina utrka te sezone koju je Tsunoda završio, no nije osvojio bodove, dok je na drugoj utrci osvojio peto mjesto. Uslijedilo je deveto mjesto na prvoj utrci treće runde na Autopolisu, dok je na drugoj utrci osvojio još jedno postolje. Nakon petog mjesta na stazi Sportsland Sugo, uslijedilo je jedino odustajanje te sezone za Tsunodu na istoj stazi na drugoj utrci. Nakon toga, prvenstvo se vratilo na stazu Fuji, gdje je Yuki osvojio drugu pobjedu u sezoni, dok je na drugoj utrci na Fujiju osvojio četvrto mjesto. Treća i posljednja pobjeda došla je na Suzuki, a na drugoj utrci na istoj stazi i posljednje postolje. Nakon što je na posljednjoj sedmoj rundi na stazi Motegi 11. i 12. studenog osvojio 16 bodova u dvije utrke, Tsunoda je sezonu završio na trećem mjestu u ukupnom poretku vozača sa 173 boda.[4]

Tsunoda je sljedeće 2018. ostao u istoj momčadi, kao i njegov momčadski kolega Takuya Otaki. Toshiki Oyu i Ukyo Sasahara su napustili momčad, a na njihovo mjesto su došli Teppei Nator i Ren Sato. Sezona je sadržavala sedam rundi, po dvije utrke na svakoj rundi. Nakon što prvu utrku prve runde na Okayami 7. travnja Yuki nije završio, u sljedećih pet utrka, upisao je pet pobjeda. Osim na drugoj utrci na Okayami, pobijedio je i na stazama Fuji i Suzuka. Četvrta runda se vozila također na Fujiju, a ovoga puta, Tsunoda je osvojio dva postolja. Uslijedilo je još jedno postolje i šesta pobjeda u sezoni na petoj rundi na stazi Sportsland Sugo. Nakon što je na Autopolisu osvojio samo četiri boda, na posljednjoj rundi na Motegiju, stigao je do još jednog postolja i posljednje sedme pobjede. S osvojenih 245 bodova, odnosno 14 bodova više od drugoplasiranog Teppeija Natora, Tsunoda je osvojio naslov prvaka u Japanskoj Formuli 4.[5]

Nakon što je osvojio naslov u Japanskoj F4, Honda je organizirala trodnevni test i Tsunodi je bilo jasno da treba nastupiti ako želi dobiti priliku utrkivati se u Europi. Yuki je na testu impresionirao, a privukao je interes i Helmuta Marka, te je od 2019. postao član Red Bullove juniorske akademije.

EuroFormula Open[uredi | uredi kôd]

Prvu prvenstvenu utrku u Europi, Yuki je odvozio u Francuskoj 27. travnja 2019. na stazi Paul Ricard, u EuroFormula Open prvenstvu. Nakon osvajanja naslova u Japanskoj F4 2018., Tsunoda se sljedeće godine trebao natjecati u FIA Formula 3 prvenstvu i Europskoj Formuli Masters. No problemi s održavanjem Europske Formule Masters, prisilili su šefa Yukijeve momčad Motopark - Tima Rumpfkeila, da umjesto Europske Formule Masters, pristupi EuroFormuli Open.[6] Sezona EuroFormule Open sadržavala je devet rundi, s po dvije utrke na svakoj rundi. Već na prvoj utrci prve runde na Paul Ricardu, Tsunoda je stigao do drugog mjesta u utrci iza pobjednika Liama Lawsona. Uslijedilo je šesto mjesto na drugoj utrci, te odustajanje na prvoj utrci druge runde na stazi Pau, dok na drugoj utrci na istoj stazi, Tsunoda stiže do drugog postolja u sezoni. Nakon četvrtog mjesta na prvoj utrci treće runde na Hockenheimringu, Yuki na drugoj utrci stiže do prve i jedine pobjede u EuroFormuli Open.[7] Nakon toga slijedi još jedno postolje na Spa-Francorchampsu, te četvrto mjesto na Hungaroringu. Na šestoj i sedmoj rundi na Red Bull Ringu i Silverstoneu, Tsunoda nije nastupio jer su se istog datuma održavale utrke u FIA Formuli 3 prvenstvu, u kojem se Japanac natjecao i kojem je dao prednost u odnosu na EuroFormulu Open. Tsunoda se vratio EuroFormuli Open na osmoj rundi u Barceloni, gdje je osvojio ukupno sedam bodova u dvije utrke. Na posljednjoj devetoj rundi na Monzi, Yuki je osvojio još dva postolja, te s osvojenim 151 bodom, zauzeo četvrto mjesto u poretku konstruktora.[8]

Formula 3[uredi | uredi kôd]

Yuki Tsunoda u Formuli 3 2019. na Red Bull Ringu.

Paralelno s EuroFormulom Open, Yuki se 2019. natjecao i u FIA Formula 3 prvenstvu za momčad Jenzer Motorsport. Momčadski kolege su mu bili Artjom Petrov i Andreas Estner, a bolid Dallara GP3/16 s Mecachrome V6 motorom. Upravo potpisani ugovor sa švicarskom momčadi Jenzer Motorsport bio je razlog Tsunodinog preseljenja iz Japana u grad Lyss u kantonu Bern u Švicarskoj, a ne u Milton Keynes u Engleskoj gdje je sjedište Red Bull Racinga i gdje se juniori Red Bullove akademije obično presele. Preseljenje u Europu, predstavljalo je za Tsunodu početni kulturološki šok, ali Japanac se brzo priviknuo. U slobodno vrijeme, često je igrao tenis i PES, te puno vozio biciklu kako bi ostao u formi.

Sezona FIA Formula 3 prvenstva je počela 11. svibnja u Španjolskoj, a sadržavala je osam rundi, s po dvije utrke na svakoj rundi. Na prvoj rundi u Barceloni, Yuki je osvojio jedan bod, a na sljedećoj rundi na stazi Paul Ricard ukupno šest bodova. Uslijedila je treća runda na stazi Red Bull Ring, gdje Tsunoda nije osvojio bodove, a na četvrtoj rundi na Silverstoneu osvaja dva boda. Nakon toga uslijedili su bolji rezultati u drugom djelu sezone, te nakon šest osvojenih bodova na Hungaroringu, Tsunoda dolazi do prvoj postolja na drugoj utrci šeste runde na Spa-Francorchampsu. Još jedno postolje ostvaruje na prvoj utrci sedme runde u Monzi, dok na drugoj utrci ostvaruje svoju prvu i jedinu pobjedu u Formuli 3.[9] Na drugoj utrci posljednje runde u Sočiju, Yuki je upisao i jedino odustajanje te sezone. Tijekom sezone za Jenzer Motorsport su još vozili Giorgio Carrara, Federico Malvestiti i Hon Chio Leong. Tsunoda je na kraju zauzeo deveto mjesto u poretku vozača s osvojenih 67 bodova. Jednak broj bodova je osvojio i Jenzer Motorsport, odnosno Tsunoda je bio jedini od šest Jenzerovih vozača koji su u sezoni osvojili bodove za momčad.[10]

Toyota Racing Series[uredi | uredi kôd]

Prije nastupanja u Formuli 2 koja je trebala početi u ožujku, Tsunoda se natjecao u Toyota Racing Series prvenstvu od 18. siječnja do 16. veljače 2020. Sezona se sastojala od pet rundi, s po tri utrke na svakoj rundi. Tsunoda je vozio za momčad M2 Competition u Tatuusovom FT-60 bolidu s Toyotinim motorom. Na drugoj utrci prve runde na stazi Highlands Motorsport Park, Yuki dolazi do prve i jedine pobjede u Toyota Racing Series prvenstvu. Na trećoj utrci druge runde na stazi Teretonga Park dolazi do trećeg mjesta, a još jedno postolje osvaja na trećoj utrci treće runde na Hamptonu. U posljednjih šest utrka na stazama Pukekohe i Manfeild, Yuki je osvajao bodove, no ne i postolja i pobjede. S osvojenih 257 bodova, Tsunoda je osvojio četvrto mjesto u konačnom poretku vozača.[11]

Formula 2[uredi | uredi kôd]

Carlin (2020.)[uredi | uredi kôd]

2020.

Tjedan dana prije nego je počelo Toyota Racing Series prvenstvo, 11. siječnja potvrđeno je da će Tsunoda voziti za momčad Carlin u Formuli 2 2020. Carlin je uz Tsunodu, doveo i Jehana Daruvalu koji je zajedno s Yukijem vozio Formulu 3 2019., no tada u različitim momčadima. Njih dvojica su zamijenili Louisa Delétraza i Nobuharua Matsushitu, koji su za Carlin u Formuli 2 vozili 2019.[12] Sezona je trebala početi 21. ožujka na stazi Sakhir, no zbog pandemije koronavirusa, mnogo utrka je otkazano, a sezona je počela 4. srpnja na Red Bull Ringu. U trenutku početka sezone, nije se točno znalo koliko će se utrka voziti, no na kraju se sezona sastojala od 12 rundi, s po dvije utrke na svakoj rundi.

Prva utrka u Austriji nije dobro počela za Tsunodu. U prvom krugu u zavoju broj 3, Yuki je udario i izvrtio svog momčadskog kolegu Jehana Daruvalu, oštetivši sebi prednje krilo i zaradivši kaznu od 5 sekundi, a Daruvalu bacivši na začelje poretka. Zbog toga je svoju prvu utrku u Formuli 2 završio na 18. mjestu, a s obzirom da je s tog mjesta trebao startati u sprint utrku, ni u drugoj utrci nije osvojio bodove završivši na 11. mjestu.[13] Glavna utrka druge runde vozila se 11. srpnja, također na Red Bull Ringu. Tsunoda je ovoga puta bio najbrži na slobodnom treningu, a u kvalifikacijama ga je tek na trenutak s vrha skinuo Guanyu Zhou, nakon čega je Yuki ekspresno uzvratio novim najbržim krugom, te stigao do prvog pole positiona u Formuli 2, koji mu je donio i prva četiri boda.[14] Zbog odgode kvalifikacija za Veliku nagradu Štajerske u Formuli 1 zbog kiše, odgođena je i glavna utrka Formule 2. Dva sata nakon planiranog početka, utrka je krenula, a Tsunoda je poveo utrku. Cijelo vrijeme je bio vodeći vozač i u 24. krugu pozvan je u boks. Međutim, radio za prijenos poruka između boksa i vozača je zakazao, te Japanac nije dobio poruku momčadi. Morali su ga pozvati starinskim načinom, preko pitboarda na stazi, no Tsunodi su trebala tri kruga da ga primijeti. To ga je u konačnici vjerojatno koštalo pobjede jer je na starim gumama gubio vrijeme, a zbog problema pri promjeni prednjeg lijevog kotača pao je iza Guanyua Zhoua, Roberta Švarcmana i Calluma Ilotta. Na kraju je na najsvježijim gumama na gridu, stigao do drugog mjesta u utrci iza pobjednika Švarcmana.[15] Sprint utrku je sljedeći dan startao sa sedmog mjesta, no odustao je zbog problema s kvačilom.

Nakon što je obje utrke treće runde na Hungaroringu završio izvan bodova, Tsunoda je 1. kolovoza na stazi Silverstone stigao do svoga drugog postolja u sezoni, kada je tri zavoja prije kraja uspio prestići Christiana Lundgaarda uzevši posljednje mjesto na postolju.[16] Na sprint utrci dan kasnije, Callum Ilott je manjim kontaktom u zavoju Village izvrtio Yukija Tsunodu, a Japanac nakon toga nije uspio pokrenuti bolid.[17] Tjedan dana kasnije na prvoj utrci pete runde, koja se također vozila na Silverstoneu, Tsunoda se s desetog mjesta u kvalifikacijama, probio do šestog mjesta u utrci. Sljedeći dan na sprint utrci, Yuki je došao do svoje prve pobjede u Formuli 2. Japanac je startao s trećeg mjesta, te se cijelu utrku vozio na tom mjestu iza vozača momčadi Prema Racing - Roberta Švarcmana i Micka Schumachera. Dva kruga prije kraja došlo je do sudara između Preminih vozača, a Tsunoda je preuzeo vodstvo i na kraju pobijedio.[18]

Staza Barcelona bila je šesta runda sezone, a Tsunoda je u kvalifikacijama izborio šesto najbrže vrijeme. Utrka je tekla relativno uobičajeno do 25. kruga, kada je Sean Gelael udario i izvrtio Giuliana Alesija u zavoju 10. Francuz nije mogao nastaviti utrku i na stazu je izašao safety car. Callum Ilott, Robert Švarcman i Guanyu Zhou iskoristili su priliku za drugu promjenu guma i prelazak na soft za završnicu utrke, dok je Yuki koji je odlučio ne mijenjati gume i ostati na hardu do kraja preuzeo vodstvo. Upravo je njegova odluka zakuhala borbu za pobjedu. Utrka se nastavila u 29. od planiranih 37 krugova, a iako je Ilott bio znatno brži od Tsunode, Japanac se fantastično branio. Neuspjeh u prolasku koštao je Ilotta već u 30. krugu kada Nobuharu Matsushita koristi priliku za napad i prešao Britanca. Matsushita u 30. krugu uspijeva ono što Ilott nije, u prvom zavoju napada i prolazi sunarodnjaka Tsunodu. Nakon što je Tsunoda izgubio poziciju i od Švarcmana, Roy Nissany je završio u zidu zavoja 3 nakon kontakta s Guilhermeom Samaijom, nakon čega je safety car izašao po treći put, a s obzirom na ograničenje vremena utrke od jednog sata, na grafici je počelo odbrojavanje umjesto broja krugova. Ostale su samo četiri minute, no utrka je nastavljena na jedan ludi krug. Matsushita i Švarcman su zadržali pozicije, a iza njih je nastao totalni kaos. Mazepin se probio na treće mjesto ispred Zhoua, Tsunode, Ilotta i Schumachera, ali je zbog nepoštivanja uputa trkaćeg direktora kažnjen s 5 sekundi odmah nakon utrke, što je njega bacilo skroz na 13. mjesto, Zhoua promoviralo na podij, a Tsunodu na četvrto mjesto.[19][20]

[21]

Formula 1[uredi | uredi kôd]

AlphaTauri (2021.)[uredi | uredi kôd]

2021.

Rezultati[uredi | uredi kôd]

Sezona Prvenstvo Momčad Šasija Motor Utrke Pobjede Podiji Bodovi Plasman
2016. Japanska Formula 4 Flag of Japan.svg Sutekina Racing Team Dome F110 TOM'S Toyota 2.0 2 0 1 30 16.
2017.
Japanska Formula 4 Flag of Japan.svg Honda Formula Dream Project Dome F110 TOM'S Toyota 2.0 14 3 6 173 3.
2018.
Japanska Formula 4 Flag of Japan.svg Honda Formula Dream Project Dome F110 TOM'S Toyota 2.0 14 7 11 245 1.
2019. EuroFormula Open Flag of Germany.svg Motopark Dallara F317 Volkswagen Spiess 14 1 6 151 4.
FIA Formula 3 prvenstvo Flag of Switzerland.svg Jenzer Motorsport Dallara F3 2019 Mecachrome 3.4 L V6 16 1 3 67 9.
2020. Toyota Racing Series Flag of New Zealand.svg M2 Competition Toyota FT-60 Toyota 8AR-FTS 15 1 3 257 4.
FIA Formula 2 prvenstvo Flag of the United Kingdom.svg Carlin Dallara F2 2018 Mecachrome 4.0 GP2 V6 t 24 3 7 200 3.
2021. FIA Svjetsko prvenstvo Formule 1 Flag of Italy.svg Scuderia AlphaTauri AlphaTauri AT01 Honda V6 t h 1.6

Popis rezultata u Japanskoj Formuli 4[uredi | uredi kôd]

Sezona Momčad 1. 2. 3. 4. 5. 6. 7. 8. 9. 10. 11. 12. 13. 14. Bodovi Poredak
2016. Flag of Japan.svg
Sutekina Racing Team
Flag of Japan.svg
OKA
Flag of Japan.svg
OKA
Flag of Japan.svg
FUJ
Flag of Japan.svg
FUJ
Flag of Japan.svg
SUG
Flag of Japan.svg
SUG
Flag of Japan.svg
FUJ
Flag of Japan.svg
FUJ
Flag of Japan.svg
SUZ
2.
Flag of Japan.svg
SUZ
4.
Flag of Japan.svg
MOT
Flag of Japan.svg
MOT
30 16.
2017. Flag of Japan.svg
Honda Formula Dream Project
Flag of Japan.svg
OKA
3.
Flag of Japan.svg
OKA
1.
Flag of Japan.svg
FUJ
11.
Flag of Japan.svg
FUJ
5.
Flag of Japan.svg
AUT
9.
Flag of Japan.svg
AUT
2.
Flag of Japan.svg
SUG
5.
Flag of Japan.svg
SUG
Odu.
Flag of Japan.svg
FUJ
1.
Flag of Japan.svg
FUJ
4.
Flag of Japan.svg
SUZ
1.
Flag of Japan.svg
SUZ
3.
Flag of Japan.svg
MOT
8.
Flag of Japan.svg
MOT
4.
173 3.
2018. Flag of Japan.svg
Honda Formula Dream Project
Flag of Japan.svg
OKA
Odu.
Flag of Japan.svg
OKA
1.
Flag of Japan.svg
FUJ
1.
Flag of Japan.svg
FUJ
1.
Flag of Japan.svg
SUZ
1.
Flag of Japan.svg
SUZ
1.
Flag of Japan.svg
FUJ
2.
Flag of Japan.svg
FUJ
3.
Flag of Japan.svg
SUG
3.
Flag of Japan.svg
SUG
1.
Flag of Japan.svg
AUT
8.
Flag of Japan.svg
AUT
11.
Flag of Japan.svg
MOT
1.
Flag of Japan.svg
MOT
2.
245 1.

Popis rezultata u EuroFormuli Open[uredi | uredi kôd]

Sezona Momčad 1. 2. 3. 4. 5. 6. 7. 8. 9. 10. 11. 12. 13. 14. 15. 16. 17. 18. Bodovi Poredak
2019. Flag of Germany.svg
Team Motopark
Flag of France.svg
PRD
2.
Flag of France.svg
PRD
6.
Flag of France.svg
PAU
Odu.
Flag of France.svg
PAU
3.
Flag of Germany.svg
HOC
4.
Flag of Germany.svg
HOC
1.
Flag of Belgium (civil).svg
SPA
2.
Flag of Belgium (civil).svg
SPA
Odu.
Flag of Hungary.svg
HUN
4.
Flag of Hungary.svg
HUN
11.
Flag of Austria.svg
RBR
Flag of Austria.svg
RBR
Flag of the United Kingdom.svg
SIL
Flag of the United Kingdom.svg
SIL
Flag of Spain.svg
BAR
11.
Flag of Spain.svg
BAR
7.
Flag of Italy.svg
MNZ
3.
Flag of Italy.svg
MNZ
2.
151 4.

Popis rezultata u Formuli 3[uredi | uredi kôd]

Sezona Momčad 1. 2. 3. 4. 5. 6. 7. 8. 9. 10. 11. 12. 13. 14. 15. 16. Bodovi Poredak
2019. Flag of Switzerland.svg
Jenzer Motorsport
Flag of Spain.svg
BAR
10.
Flag of Spain.svg
BAR
9.
Flag of France.svg
PRD
7.
Flag of France.svg
PRD
9.
Flag of Austria.svg
RBR
16.
Flag of Austria.svg
RBR
11.
Flag of the United Kingdom.svg
SIL
14.
Flag of the United Kingdom.svg
SIL
7.
Flag of Hungary.svg
HUN
9.
Flag of Hungary.svg
HUN
6.
Flag of Belgium (civil).svg
SPA
6.
Flag of Belgium (civil).svg
SPA
2.
Flag of Italy.svg
MNZ
3.
Flag of Italy.svg
MNZ
1.
Zastava Ruske Federacije.svg
SOČ
12.
Zastava Ruske Federacije.svg
SOČ
25.*
67 9.

Popis rezultata u Toyota Racing Series[uredi | uredi kôd]

Sezona Momčad 1. 2. 3. 4. 5. 6. 7. 8. 9. 10. 11. 12. 13. 14. 15. Bodovi Poredak
2020. Flag of New Zealand.svg
M2 Competition
Flag of New Zealand.svg
HIG
5.
Flag of New Zealand.svg
HIG
1.
Flag of New Zealand.svg
HIG
4.
Flag of New Zealand.svg
TER
11.
Flag of New Zealand.svg
TER
7.
Flag of New Zealand.svg
TER
3.
Flag of New Zealand.svg
HMP
11.
Flag of New Zealand.svg
HMP
16.
Flag of New Zealand.svg
HMP
3.
Flag of New Zealand.svg
PUK
4.
Flag of New Zealand.svg
PUK
7.
Flag of New Zealand.svg
PUK
4.
Flag of New Zealand.svg
MAN
9.
Flag of New Zealand.svg
MAN
7.
Flag of New Zealand.svg
MAN
6.
257 4.

Popis rezultata u Formuli 2[uredi | uredi kôd]

Sezona Momčad 1. 2. 3. 4. 5. 6. 7. 8. 9. 10. 11. 12. 13. 14. 15. 16. 17. 18. 19. 20. 21. 22. 23. 24. Bodovi Poredak
2020. Flag of the United Kingdom.svg
Carlin
Flag of Austria.svg
RBR
18.
Flag of Austria.svg
RBR
11.
Flag of Styria.svg
RBR
2.
Flag of Styria.svg
RBR
Odu.
Flag of Hungary.svg
HUN
16.
Flag of Hungary.svg
HUN
18.
Flag of the United Kingdom.svg
SIL
3.
Flag of the United Kingdom.svg
SIL
Odu.
FIA Formula 2 Championship logo.jpg
SIL
6.
FIA Formula 2 Championship logo.jpg
SIL
1.
Flag of Spain.svg
BAR
4.
Flag of Spain.svg
BAR
4.
Flag of Belgium (civil).svg
SPA
1.
Flag of Belgium (civil).svg
SPA
9.
Flag of Italy.svg
MNZ
4.
Flag of Italy.svg
MNZ
Nk.
Flag of Tuscany.svg
MUG
16.
Flag of Tuscany.svg
MUG
19.
Zastava Ruske Federacije.svg
SOČ
2.
Zastava Ruske Federacije.svg
SOČ
6.
Flag of Bahrain.svg
BHR
6.
Flag of Bahrain.svg
BHR
15.
Bahrain Southern Governorate Flag.svg
SKR
1.
Bahrain Southern Governorate Flag.svg
SKR
2.
200 3.

Popis rezultata u Formuli 1[uredi | uredi kôd]

Sezona Konstruktor / Momčad 1. 2. 3. 4. 5. 6. 7. 8. 9. 10. 11. 12. 13. 14. 15. 16. 17. 18. 19. 20. 21. 22. 23. Bodovi Poredak
2021. Flag of Italy.svg
AlphaTauri-Honda
Scuderia AlphaTauri Honda
Flag of Bahrain.svg
BHR
Fictional Emilia-Romagna Flag.svg
EMI
Flag of Portugal.svg
POR
Flag of Spain.svg
ŠPA
Flag of Monaco.svg
MON
Flag of Azerbaijan.svg
AZE
Flag of Canada.svg
KAN
Flag of France.svg
FRA
Flag of Austria.svg
AUT
Flag of the United Kingdom.svg
VBR
Flag of Hungary.svg
MAĐ
Flag of Belgium (civil).svg
BEL
Flag of the Netherlands.svg
NIZ
Flag of Italy.svg
ITA
Zastava Ruske Federacije.svg
RUS
Flag of Singapore.svg
SIN
Flag of Japan.svg
JAP
Flag of the United States.svg
SAD
Flag of Mexico.svg
MEX
Flag of Brazil.svg
BRA
Flag of Australia.svg
AUS
Flag of Saudi Arabia.svg
SAU
Flag of the United Arab Emirates.svg
ABU
0

Izvori[uredi | uredi kôd]

  1. Yuki Tsunoda Red Bull Junior Team. Pristupljeno 16. prosinca 2020.
  2. Meet Yuki Scuderia AlphaTauri.com. Pristupljeno 17. veljače 2021.
  3. Inside the vital year that put Tsunoda on the path to F1 The Race. Objavljeno 17. prosinca. Pristupljeno 17. prosinca 2020.
  4. F4 Japanese Championship Certified by FIA 2017 standings Driver Databse. Pristupljeno 18. prosinca 2020.
  5. F4 Japanese Championship Certified by FIA 2018 standings Driver Databse. Pristupljeno 21. prosinca 2020.
  6. Motopark, Red Bull juniors to Euroformula Open after FEM collapse Autosport. Objavljeno 2. travnja 2019. Pristupljeno 22. prosinca 2020.
  7. Yuki Tsunoda takes his first Euroformula win in dramatic race at Hockenheim EF Euroformula Open. Objavljeno 26. svibnja 2019. Pristupljeno 30. prosinca 2020.
  8. Euroformula Open 2019 standings Driver Database. Pristupljeno 30. prosinca 2020.
  9. Monza FIA F3: Red Bull and Honda junior Tsunoda gets first win Autosport. Objavljeno 8. rujna 2019. Pristupljeno 30. prosinca 2020.
  10. FIA Formula 3 Championship 2019 standings Driver Database. Pristupljeno 30. prosinca 2020.
  11. Castrol Toyota Racing Series 2020 standings Driver Database. Pristupljeno 31. prosinca 2020.
  12. Yuki Tsunoda potvrđen za Carlin, Calderon odlazi u Super Formulu F1 Pulsmedia. Objavljeno 11. siječnja 2020. Pristupljeno 31. prosinca 2020.
  13. Ilott pobjednik prve F2 utrke, dvojica debitanata na podiju! F1 Pulsmedia. Objavljeno 4. srpnja 2020. Pristupljeno 31. prosinca 2020.
  14. Yuki Tsunoda najbrži u drugim kvalifikacijama F2 sezone F1 Pulsmedia. Objavljeno 10. srpnja 2020. Pristupljeno 31. prosinca 2020.
  15. Robert Švarcman stigao do prve pobjede u dva sata odgođenoj kišnoj utrci! F1 Pulsmedia. Objavljeno 11. srpnja 2020. Pristupljeno 1. siječnja 2021.
  16. Mazepin pobjednik glavne utrke VN Velike Britanije F1 Pulsmedia. Objavljeno 1. kolovoza 2020. Pristupljeno 3. siječnja 2021.
  17. Ticktum do prve pobjede na domaćem terenu, kiks vodeće dvojice u prvenstvu F1 Pulsmedia. Objavljeno 2. kolovoza 2020. Pristupljeno 3. siječnja 2021.
  18. Silverstone F2: Tsunoda handed sprint win after Prema's drivers clash Autosport. Objavljeno 9. kolovoza 2020. Pristupljeno 4. siječnja 2021.
  19. Matsushita u kaotičnoj utrci stigao do pobjede s 18. mjesta! F1pulsmedia. Objavljeno 15. kolovoza 2020. Pristupljeno 17. veljače 2021.
  20. F2 Feature Race Highlights | 2020 Spanish Grand Prix YouTube. Objavljeno 16. kolovoza 2020. Pristupljeno 18. veljače 2021.
  21. Felipe Drugovich sjajnom vožnjom odnio pobjedu na sprint utrci! F1pulsmedia. Objavljeno 16. kolovoza 2020. Pristupljeno 18. veljače 2021.

Vanjske poveznice[uredi | uredi kôd]