Crkva na kamenu

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretraživanje
Crkva na kamenu
Crkva na kamenu.jpg
Naslovnica Crkve na kamenu
Glavni urednik prof. dr. don Božo Goluža
Kategorija katolički tisak
Izlazi mjesečnik
Izdavač Crkva na kamenu
Sjedište Mostar
Broj stranica 44 (trenutno, a u više navrata mijenjao se broj stranica)
Prvi broj prosinac 1980.
Web stranica cnak.ba
ISSN 1986-8006

Crkva na kamenu je mjesečni pastoralno-informativni list hercegovačkih biskupija.

Nedugo nakon blagoslova mostarske katedrale i preuzimanja biskupske dužnosti Pavla Žanića od Petra Čule, 22. rujna 1980. održana je sjednica uprave Mostarsko-duvanjske i Trebinjsko-mrkanske biskupije. Na njoj je donesena odluka o osnivanju Crkve na kamenu i date su smjernice tog projekta:[1]

  • list će se zvati Crkva na kamenu i bit će namijenjen vjernicima Hercegovine,
  • baviti će se vjersko informativnom problematikom, a u podnaslovu će stajati Informativni list hercegovačkih biskupija,
  • izlazit će mjesečno, a prvi će broj biti tiskan u nakladi od 5000 primjeraka,
  • izdržavati će se od pretplata čitatelja i, po potrebi, dotiranjem izdavača,
  • glavni urednik biti će don Ivica Puljić, a odgovorni urednik don Marko Perić, a imenovan je i urednički kolegij.[1]:2.

Prvi broj pripremljen je u Mostaru, a složen i prelomljen u prostorijama Misijske centrale u Sarajevu. Prostorije uredništva bile su u sklopu katedralnog župnog dvora, i to sve do 16. ožujka 1998. kada su premještene u crkvenu zgradu u ulici Nikole Šubića Zrinjskoga. Već od samih početaka list je bio izložen cenzuri komunističkih vlasti o čemu piše don Ivica Puljić, prvi urednik: "Zluradi radnici u "Oslobođenju" su u naš slog znali ubaciti pogrdne pa i sramotne riječi. Moram otkriti tajnu: uspješno smo ih otklanjali uz pomoć dobra vjernika muslimana imenom Hazima koji je svojski bdio nad našim slogom, obavještavao nas kako o podvalama, tako i o zamjerkama cenzure, koje smo morali što prije ispravljati, inače "neće biti papira", "bit će stroj u kvaru", "radnik na bolovanju" i sl. Hazim je u svim slučajem nesebično pomagao! A postojale su dvije vrste cenzora. Cenzori tiskare su svaki tekst brižno čitali, kraj svega sumnjivoga stavljali na margini mali crveni upitnik. Onda bi došli državni cenzori pa bi čitali samo te upitnike i kraj onoga što im je bilo nepoćudno stavljali velike crvene upitnike. Dok njih ne bismo riješili, nije se novina tiskala... Prelaskom u mostarsku tiskaru Rade Bitanga te su nevolje prošle."[1]:4.-5.

Dosadašnji glavni urednici lista bili su:[1]:6.

List je do kraja 2000. izlazio u velikom formatu (33,5×23,5 cm), kada je došlo do smanjenja formata (28,5×21,5 cm), povećanja broja stranica s 20 na 32 te tiska ovitka u boji, a unutrašnjosti u dvije boje. Od 2004. list se u potpunosti tiska u boji u opsegu od 44 stranice, a od 2016. na 52 stranice, te od 2018. ponovo na 44 stranice.[1]:8. Prateći trendove modernih medijskih kuća od lipnja 2001. list ima i internetsku stranicu na kojoj su uglavnom objavljivani dijelovi tiskanog izdanja, a 2016. pokrenut je internetski portal.[1]:10.

Od 1983. Crkva na kamenu postaje izdavačka kuća. Knjige u njenu izdanju mogu se svrstati u tri kategorije: znanstvene (povijest, teologija), znanstveno-popularne i pučke (proza i poezija), a do sada ih je objavljeno 155.[1]:11.

Izvori[uredi VE | uredi]

  1. 1,0 1,1 1,2 1,3 1,4 1,5 1,6 Pavao Žanić, osnivatelj Crkve na kamenu, prilog Crkvi na kamenu br. 7 (440), srpanj 2017.

Vanjske poveznice[uredi VE | uredi]