Pavao Žanić
| Njegova preuzvišenost Pavao Žanić | |
|---|---|
| Mostarsko-duvanjski biskupTrebinjsko-mrkanski apostolski upravitelj | |
 | |
| Crkva | Katolička Crkva |
| Metropolija | Vrhbosanska |
| Biskupija | Mostarsko-duvanjskaTrebinjsko-mrkanska |
| Imenovan | 9. prosinca 1970. |
| Instaliran | 14. rujna 1980. |
| Služba završila | 24. srpnja 1993. |
| Prethodnik | Petar Čule |
| Nasljednik | Ratko Perić |
| Redovi | |
| Ređenje | 1. lipnja 1941. zareditelj Kvirin Bonefačić |
| Posvećenje | 2. svibnja 1971. posvetitelj Petar Čule |
| Osobni detalji | |
| Rođen | 20. svibnja 1918. Kaštel Novi, Hrvatska |
| Umro | 1. studenog 2000. Split, Hrvatska |
| Pokopan | Katedrala u Mostaru |
| Nacionalnost | Hrvat |
| Denominacija | katolik |
| Roditelji | Jerko i Tona (rođ. Franić) |
| Prethodna služba | Biskup koadjutor Mostarsko-duvanjske biskupije (1970.-1980.)Naslovni biskup Edistanije (1970.-1980.)Apostolski upravitelj Dubrovačke biskupije (1988.-1990.) |
| Obrazovanje | diplomirani teolog |
| Alma mater | Sveučilište u Splitu |
| Geslo | In fide, spe et caritate(U vjeri, nadi i ljubavi) |
Pavao Žanić (Kaštel Novi, 20. svibnja 1918. – Split, 11. siječnja 2000.), prelat Katoličke Crkve koji je služio kao biskup mostarsko-duvanjski i apostolski upravitelj trebinjsko-mrkanski od 1980. do umirovljenja 1993. godine. Prethodno je bio biskup koadjutor mostarsko-duvanjski i naslovni biskup Edistanije od 1970. do 1980. Također je obnašao dužnost apostolskog upravitelja Dubrovačke biskupije od 1988. do 1990. godine.
Životopis[uredi | uredi kôd]
Rođen je 20. svibnja 1918. u Kaštel Novom kod Splita. Osnovnu školu pohađa u rodnom mjestu, sjemenišnu gimnaziju u Splitu, gdje nastavlja i filozofsko-teološki studij splitske Teologije. Za svećenika je zaređen u Splitu 1. lipnja 1941. Obavlja dužnost župnika na Šolti (1941. – 1952.), u Rogotinu (1952. – 1959.) te u katedrali sv. Duje u Splitu (1959. – 1969.) Biskupskim delegatom za redovnice u Splitskoj biskupiji postaje 21. listopada 1959., a počasnim kanonikom stolnoga kaptola 16. studenoga 1959., da bi 7. rujna 1965. postao prepozitom kaptola. Rektorom malog sjemeništa postaje u listopadu 1969.
Papa Pavao VI. ga 9. prosinca 1970. imenuje biskupom koadjutorom Mostarsko-duvanjske biskupije, i na toj službi ostaje 9 godina. Za biskupa je zaređen 2. svibnja 1971. godine. Nakon umirovljenja biskupa Petra Čule, 14. rujna 1980. postaje mostarsko-duvanjski biskup. Biskupsko geslo mu je bilo In fide, spe et caritate (U vjeri, nadi i ljubavi). Iste godine utemeljuje izdavačku kuću i istoimeni katolički mjesečnik, "Crkva na kamenu". Biskupski Caritas utemeljuje 1982. Teološki institut u Mostaru (danas Teološko-katehetski institut) ustanovljuje 24. listopada 1987.[1] Dekretom od 27. listopada 1989. ustanovljuje i Galeriju prijateljstva, zbirku umjetnina Mostarsko-duvanjske biskupije.[2]
Zbog bolesti (poslije i umirovljenja) biskupa Severina Perneka, bio je apostolski upravitelj Dubrovačke biskupije od 3. studenoga 1988. do 14. siječnja 1990., do zaređivanja Želimira Puljića za dubrovačkoga biskupa.[3] Navršivši 75 godina života, 24. srpnja 1993. odlazi u mirovinu[4] i vraća se u rodni Kaštel Novi gdje je živio do smrti, 11. siječnja 2000. Pokopan je u obiteljskoj grobnici u Kaštel Novom. Dana 2. svibnja 2018. upriličen je svečani prijenos posmrtnih ostataka biskupa Pavla Žanića iz obiteljske grobnice iz Kaštel Novoga u mostarsku katedralu Marije Majke Crkve.[5]
Izvori[uredi | uredi kôd]
- ↑ Kratka povijest Teološko-katehetskog instituta u Mostaru Inačica izvorne stranice arhivirana 8. srpnja 2013. Pristupljeno 6. lipnja 2013.
- ↑ Galerija prijateljstva Pristupljeno 6. lipnja 2013.
- ↑ Uz 13. obljetnicu smrti biskupa Žanića Objavljeno 11. siječnja 2013., pristupljeno 2. lipnja 2013.
- ↑ Catholic-hierarchy.org, pristupljeno 21. prosinca 2016.
- ↑ Posmrtni ostaci biskupa Žanića preneseni u mostarsku katedralu nedjelja.ba. Pristupljeno 23. ožujka 2019.
Vanjske poveznice[uredi | uredi kôd]
| |||||