Danilo Lekić
Danilo Lekić 'Španac' | |
---|---|
{{{opis}}}
| |
Opći životopisni podatci | |
Datum rođenja | 13. lipanj 1913. |
Mjesto rođenja | Kraljima, Andrijevica, Kraljevina Crna Gora |
Datum smrti | 3. listopad 1986. |
Mjesto smrti | Beograd, SR Srbija, SFR Jugoslavija |
Puno ime | Danilo Lekić |
Nadimak | Španac |
Opis vojnoga službovanja | |
Godine u službi | NOV i PO Jugoslavije, Jugoslavenska narodna armija |
Čin | general-pukovnik |
Ratovi | Španjolski građanski rat, Narodnooslobodilačka borba Jugoslavije |
Važnije bitke | Bitka na Sutjesci |
Odlikovanja | jugoslovenska odlikovanja:
Orden narodnog heroja, Orden jugoslovenske zastave, Orden ratne zastave, Orden partizanske zvezde, Orden partizanske zvezde, Orden zasluga za narod, Orden bratstva i jedinstva, Orden za hrabrost, Partizanska spomenica 1941. |
Danilo Lekić, Španac ( 1913. - 1986.), bio je borac protiv fašizma u Španjolskoj, jedan od vođa ustanka u Srbiji i Narodnooslobodilačke borbe Jugoslavije, komandant elitne Prve proleterske brigade i narodni heroj Jugoslavije.
Poslije rata bio je general-pukovnik Jugoslavenske narodne armije i istaknuti diplomat SFRJ.
Predratna biografija[uredi | uredi kôd]
Rođen je 23. lipnja 1913. godine u selu Kraljima, nedaleko od Andrijevice u Crnoj Gori. Potječe iz učiteljske obitelji; njegov otac Blagoje bio je vrlo cijenjen i poštovan u Gornjem Polimlju. Osnovnu školu završio je u rodnom selu, a gimnaziju je pohađao u Podgorici, Beranama, Bitolju i Tetovu. Studirao je na Filozofskom fakultetu u Skoplju gdje je diplomirao 1936. godine.
Za vrijeme studija pridružio se revolucionarnom studentskom pokretu. Član Komunističke partije Jugoslavije postao je 1935. godine. Godine 1937. otišao je iz Beograda kao dragovoljac u Španjolsku, gdje se borio za obranu Španjolske Republike do 1939. godine. Obnašao je istaknute dužnosti u internacionalnim brigadama, prvo kao zamjenik zapovjednika Baze internacionalnih brigada, a zatim kao zapovjednik Dočasničke škole. Na vlastiti zahtjev premješten je u postrojbu na frontu, gdje je služio kao politički komesar čete, zatim bataljona, a na kraju i kao vršitelj dužnosti političkog komesara Petnaeste internacionalne brigade.
Nakon pada republikanskih snaga, od 1939. do 1941. godine bio je zatvoren u francuskim koncentracijskim logorima Saint Cyprien, Gurs i Vernet . Imao je ključnu ulogu u organiziranju povratka španjolskih dragovoljaca u Jugoslaviju. Po direktivi KPJ, kao sekretar partijske organizacije i vođa grupe, u svibnju 1941. poveo je prvu grupu u Njemačku na dobrovoljni rad. Nakon napada Trećeg Reicha na SSSR, 22. lipnja, grupa je na Lekićev prijedlog odlučila pobjeći i uspjela se sredinom srpnja prebaciti u Jugoslaviju.
Drugi svjetski rat[uredi | uredi kôd]
U kolovozu 1941. godine, Danilo je, kao iskusan oficir i politički radnik, imenovan političkim komesarom Mačvanskog partizanskog odreda . Do ožujka 1942. borio se u Srbiji, sudjelujući u bitkama kod Šapca, na Ceru i u Prvoj ofenzivi.
U ožujku 1942. godine postao je zamjenik zapovjednika Prve proleterske udarne brigade, a od studenoga iste godine preuzeo je zapovjedništvo. Kao zapovjednik, uspješno je vodio brigadu u borbama za Jajce, Kotor Varoš, Teslić i druga mjesta u Bosni, krajem 1942. godine i početkom 1943. godine. S brigadom je aktivno sudjelovao u Četvrtoj i Petoj neprijateljskoj ofenzivi .
![](http://upload.wikimedia.org/wikipedia/hr/thumb/3/3f/Danilo_Leki%C4%87_govori_borcima_uo%C4%8Di_proboja_na_Sutjesci.jpg/280px-Danilo_Leki%C4%87_govori_borcima_uo%C4%8Di_proboja_na_Sutjesci.jpg)
Tijekom bitke na Sutjesci, imao je ključnu ulogu, kada je 10 lipnja u ranim jutarnjim satima, nakon njegovog govora, Prva proleterska brigada probila je neprijateljski obruč i porazila borbenu grupu Höhne:
»Bio je hrabar, poletan, iznimno samouvjeren. Njegova intelektualna pozadina izdizala ga je iz uskog provincijalizma koji karakterizira mnoge njihove zapovjednike (mada rijetko one koji su se borili u Španjolskoj).« — Basil Davidson, član britanske vojne misije
|
U srpnju 1943. godine Lekić je postavljen za zapovjednika Šesnaeste vojvođanske divizije. Pod njegovim vodstvom divizija je 1943. godine sudjelovala u borbama u istočnoj Bosni. U kolovozu i rujnu oslobodila je Bijeljinu, Vlasenicu, Caparde i Zvornik. U proljeće 1944. godine vodio je borbe na Majevici i sudjelovao u oslobođenju Kladnja.
Od 1. srpnja do sredine studenoga 1944.godine, Danilo je bio zapovjednik Dvanaestog korpusa NOVJ. S ovim korpusom vodio je borbe u istočnoj Bosni, Crnoj Gori i Srbiji, sudjelujući u oslobođenju Beograda, te bitkama kod Avale i Rušnja. Dvanaesti korpus je 22. listopada forsirao Savu i nastavio progon neprijatelja kroz Srijem.
U prosincu 1944. godine, kao general-pukovnik Danilo je upućen u Višu vojnu akademiju "Vorošilov" u Moskvu.
Razdoblje SFRJ[uredi | uredi kôd]
Nakon oslobođenja zemlje do 1957. obnašao je razne dužnosti u Jugoslavenskoj narodnoj armiji .
Od 1957. do 1969. godine bio je u diplomatskoj službi kao veleposlanik FNRJ u Brazilu, šef misije SFRJ u Ujedinjenim narodima, pomoćnik državnog tajnika za vanjske poslove i veleposlanik SFRJ u Egiptu .
Preminuo je 3. listopada 1986. godine. Uz njegovu smrt veže se anegdota da ga prije smrti nazvao Dubrovčanin Koča Popović, pozdravivši ga riječima: "Evo pokojnog Koče." Danilo je spremno odgovorio: "A evo i budućeg pokojnog Danila." Oboje su prasnuli u gromoglasan smijeh, zbog čega je došlo do kvara na telefonskom uređaju. [2]
Po osobnoj želji pokopan je u rodnome Kraljevu kod Andrijevice .
Dekoracije[uredi | uredi kôd]
Nosilac je Partizanske spomenice 1941. i drugih jugoslavenskih odlikovanja. Ordenom narodnog heroja odlikovan je 20. prosinca 1951. godine.
Izvori[uredi | uredi kôd]
Literatura[uredi | uredi kôd]
- Vojna enciklopedija (knjiga peta), Beograd 1973. godina
- Narodni heroji Jugoslavije . “Mladost”, Beograd 1975. godina