Dažbog
Dažbog je istočnoslavenski bog koji se spominje u Kijevskom ljetopisu, Ipatjevskom ljetopisu i Pripovijesti o Igorovoj vojni, čija je autentičnost osporena.[1] U Ipatjevskom ljetopisu izjednačen je sa Suncem.[2]
Kijevski ljetopis navodi da je 980. godine Vladimir, knez Kijeva, odlučio podići kumire božanstava Perun, Hrs, Dažbog, Stribog, Sjemargl i Mokoš. Ti kumiri nalazili su ispred njegovog dvora na kijevskoj Gori koji se nalazio iznad Dnjepra.[2][3] Osam godina kasnije, 988., nakon što je Vladimir pokršten, dao je srušiti navedene kumire.[2][4]
- ↑ Bajuk 2018., str. 28–29.
- ↑ a b c Bajuk 2018., str. 29.
- ↑ Katičić 2011., str. 200.:
»I poče Vladimir knežiti u Kijevu kao jedini, i postavi kumire na humu izvan dvora s visokom palačom: Peruna drvena,
glavu mu srebrnu, a brk zlatan, i Hrsa i Dažboga i Striboga i Sjemargla i Mokoš. I prinosili su im žrtve nazivajući ih bogovima i dovodili su sinove svoje i kćeri, i prinosili su ih kao žrtve bijesovima, i oskvrnjivali su zemlju žrtvama svojim: i oskvrnula se krvlju zemlja Ruska i hum taj.« - ↑ Katičić 2011., str. 201.: »[...] i došavši u Kijev, razbio je sve idole, Peruna, Hrsa, Dažboga i Mokoš i druge kumire.«
- Bajuk, Lidija. 2018. Odjeci slavenskoga mita u nematerijalnoj kulturi Međimurja (PDF). Knjižnica Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu. Pristupljeno 29. srpnja 2024.
- Katičić, Radoslav. 2011. Gazdarica na vratima. Ibis grafika, Matica hrvatska, Katedra Čakavskog sabora Općine Mošćenička Draga. Zagreb / Mošćenička Draga.
| ||||||||||||||||||||||||||||||