Prijeđi na sadržaj

Simargl

Izvor: Wikipedija
Prikaz Simargla po uzoru na navodne prikaze iranskog boga Simurga, narukavna oznaka 71. jegerske brigade ukrajinske vojske

Semargl (Семарьгл),[1][2] Simargl (Симарьгл)[2][3] ili Sjemargl (Сѣмарьгл),[2][4] ovisno o rukopisu,[2] ime je jednog istočnoslavenskog boga ili ime nastalo spajanjem imena dvaju bogova Sem (Сем)[5] ili Sim (Сим)[5] i Regl (Регл)[5][6] ili Rgl (Рьгл)[5][7] u jedno.

Imena se javljaju u djelima koja spominju panteon Vladimira I., gdje je riječ o jednom bogu, i u tekstu Slovo nekojega kristoljupca i revnitelja za pravu vjeru, gdje se spominju dva boga umjesto jednog.

U suvremeno je doba prikazivan kao krilati pas[8] zbog teorije da se radi o kulturnom uvozu iranskog boga Simurga, koja je nastala 1933. godine.[9]

Povijesni izvori

[uredi | uredi kôd]

Kijevski ljetopis navodi da je 980. godine Vladimir, knez Kijeva, odlučio podići kumire božanstava Perun, Hrs, Dažbog, Stribog, Sjemargl i Mokoš. Ti kumiri nalazili su ispred njegovog dvora na kijevskoj Gori koji se nalazio iznad Dnjepra.[10][11] Osam godina kasnije, 988., nakon što je Vladimir pokršten, dao je srušiti navedene kumire.[10]

U Slovu nekojega kristoljupca i revnitelja za pravu vjeru , Sim i Rgl spominju se pak na dvjema mjestima kao božanstva kojima se pogani narod moli. Na samom početku teksta predstavljeni su kao jedno od božanstava kojima se klanjaju dvovjerni – pokršteni ljudi koji su zadržali vjeru u poganske bogove.[12]

Izvori

[uredi | uredi kôd]
  1. Belaj 2007., str. 42.
  2. a b c d Vasiljev 2017., str. 189.
  3. Belaj 2007., str. 70.
  4. Katičić 2011., str. 200.
  5. a b c d Vasiljev 2017., str. 196.
  6. Katičić 2011., str. 203.
  7. Katičić 2011., str. 202.
  8. Two Ukrainian air assault brigades get new insignias. Ukrainska Pravda. 24. rujna 2023. Pristupljeno 24. rujna 2023.
  9. Trever 1933, str. 293–329.
  10. a b Bajuk 2018., str. 29.
  11. Katičić 2011., str. 200.:
    Wikicitati »I poče Vladimir knežiti u Kijevu kao jedini, i postavi kumire na humu izvan dvora s visokom palačom: Peruna drvena, glavu mu srebrnu, a brk zlatan, i Hrsa i Dažboga i Striboga i Sjemargla i Mokoš. I prinosili su im žrtve nazivajući ih bogovima i dovodili su sinove svoje i kćeri, i prinosili su ih kao žrtve bijesovima, i oskvrnjivali su zemlju žrtvama svojim: i oskvrnula se krvlju zemlja Ruska i hum taj.«
  12. Alvarez-Pedroza 2021., str. 382, 384.

Literatura

[uredi | uredi kôd]