Morana (mitologija)
Morana ili Mara je u slavenskoj mitologiji božica smrti, zime i vegetacijskog ciklusa, kći boga Peruna.[1]
Ime Morana ima indoeuropski glagolski korijen *mer – smrviti, umrijeti; odakle dolaze hrvatske riječi umirati, mrijeti, moriti, zamor, odmor; "mor" (staroindijski mara je smrt). Isti je korijen u svim indoeuropskim jezicima.[2]
Prema Vitomiru Belaju, Morana je boginja smrti i zime, a pojavljuje se u raznim obličjima. U proljeće je mlada djevojka, djevica Mara, o kojoj se govori u folklornim napjevima. Ona čeka prosce, a njezin izabranik je Juraj. Mara se udaje za Jurja, za kojeg se kasnije ispostavi da joj je brat, sin Perunov. On je prevari i ostavi (u napjevima također pod imenom Ivo ili Ivan), Mara postade osvetoljubivom i ubije ga. Ta se osvetoljubivost krije i u njezinu imenu.[3] U nekim starim folklornim napjevima, koji na prvi pogled pjevaju o Djevici Mariji, uočavaju se elementi starijih poganskih vjerovanja o Morani, pa Belaj zaključuje da obje imaju dodirne točke koje su omoćile njihovo ispreplitanje u pučkoj predaji.[4]
Mora ima dvojnu prirodu: plodonosnu i razornu; Jarilu/Jurju daje zlatne jabuke, on ih zakotrlja niz polje, tim činom Morana potiče ciklus plodnosti i rodnosti. Zlatne jabuke gromovite, ujedno su kuglaste munje (koje se navodno pojavljuju kao prirodni fenomen svijetlećih kugli na Velebitu), razorne su i ubojite, njima Mara ubija prevrtljivog Juru i to je kraj plodnog ciklusa.[5]
Mnogi tumače da je njezin drugi lik onaj Babe Jage (Baba Ruga, Baba Zima), ružne stare vještice.[6] Stari Slaveni su vjerovali da sve zimske nepogode, studen, snijeg, led i smrt dolaze od Morane, te su je prozvali božicom smrti ljudskog, životinjskog i biljnog svijeta. U nekim slavenskim narodima postojao je običaj spaljivanja lutke Morane ili Babe Ruge u znak da je zimska opasnost prošla.[7]
Moru se negdje, preneseno iz pučkih priča, opisuje i kao ženu nadnaravih moći koje stječe s navršenom 21 godinom. Kad se uda postane vješticom, a nakon smrti može postati vukodlakom. Noću napada ljude dok spavaju, ne daje im disati, a može proći kroz ključanicu.[8]
- ↑ Morana. Hrvatska enciklopedija. Pristupljeno 5. siječnja 2026.
- ↑ Morana. U potrazi za ženskim arhetipom, Slavenske i indijske boginje. 29. listopada 2014. Etnografski muzej u Zagrebu.
- ↑ Belaj, Vitomir. 2007. Hod kroz godinu. 2. izdanje. Golden marketing – Tehnička knjiga. Zagreb. str. 272–285. ISBN 978-953-212-334-0
- ↑ Belaj, Vitomir. 2007. Hod kroz godinu. 2. izdanje. Golden marketing – Tehnička knjiga. Zagreb. str. 285. ISBN 978-953-212-334-0
- ↑ Trošelj, Mira. 2023. Elementi pretkršćanskih vjerovanja u toponimiji južnog i jugoistočnog Velebita. www.dlib.si. str. 159–160. Pristupljeno 5. siječnja 2026.
- ↑ Marjanić, Suzana. 2005. Vještičje psihonavigacije i astralna metla u svjetovima hrvatskih predaja. Stud. ethnol. Croat. 17: 120–121
- ↑ Morana | Proleksis enciklopedija. proleksis.lzmk.hr. Pristupljeno 5. siječnja 2026.
- ↑ mora. Hrvatska enciklopedija. Pristupljeno 5. siječnja 2026.
