Drugi švedski križarski rat

Sadržaj članka ili odjeljka izgleda kao strojni prijevod. (Rasprava) Popravite članak ispravljanjem netočnih prijevoda i konstrukcija koje ne pripadaju hrvatskom jeziku. (pomoć)

Drugi švedski križarski rat (švedski: Andra svenska korståget) desio se tokom 13. stoljeća kada su švedske vojne snage krenule u napad protiv Tavastije, u današnjoj Finskoj, vođeni s Birger Jarlom. Mnogi detalji ovog križarskog rata su predmet debata. Nakon križarskog rata, Tavastia je postupno počela potpadati pod vlast Katoličke Crkve i Švedskog Kraljevstva. Kao rezultat križarskog rata, Finska je postala dio Švedske u narednih 550 godina.

Pozadina

Švedska počinje vršiti kontrolu nad teritorijom Finske početkom 13. stoljeća. Tokom 1220. godine, Švedska pokušava da se pridruži Baltičkim križarskim ratovima, ali nije mogla zadržati svoje uporište u Estoniji.  Postoje zapisi švedskih svećenika, vjerojatno vođenih finskim biskupom Thomasom, koji su bili prisutni u Tavastiji 1230. godine, gdje se u pismima upućenim papi žale na sporo širenje kršćanstva u Finskoj.  Moguće da je došlo do reakcije protiv misionara (ustanak u Hameu), a 1237. papa Grgur IX. poslao je poziv Šveđanima da uzmu naoružanja i krenu u križarski rat protiv "otpadnika i barbara".

Izvori

Svi detalji koji se tiču križarskih pohoda potječu iz Ericove kronike, koja je uglavnom bila propagandna, napisana stoljeće nakon odigranih događaja, usred unutarnjih nemira i rata protiv Novgorodske Republike. Prema kronici, križarski rat se desio između bitke Sparrsätre 1247. i smrti kralja Erica XI. 1250., gdje Tavastijce predstavlja kao švedske protivnike.

Prema pisanju u kronici, ekspedicija je pripremljena u Švedskoj i nakon toga vođena preko mora do kopna na obali, gdje su neprijatelji čekali.

U kronici je također spomenuto da je dvorac, poznat po imenu Taffwesta Borg, osnovan tek nakon rata. Kronika je također povezivala križarski rat s pravoslavnim Rusima, pritom naglašavajući činjenicu da je ruski kralj izgubio osvojenu zemlju.

Takozvana Detmarska kronika iz Lübecka iz oko 1340. potvrdila je ekspediciju kratkom bilješkom da je Birger Jarl uspio dovesti Finsku pod Švedsku vlast.

Tumačenja

Za razliku od Prvog švedskog križarskog pohoda, za koji postoje određene nejasnoće, čini se da nema sumnje u švedske napore da pokrste Finsku, a koje je doseglo kulminaciju sredinom 13. stoljeća.  Ipak, mnogi detalji,  uključujući godinu i točnu prirodu križarskog rata, ostaju predmetom debata.

Priroda križarskog rata

Iako je križarski rat u kronikama prikazan kao osvajački rat, međutim vjerojatno je u pitanju bila krvava faza u procesu uključivanja Finske u švedsku državu. Švedska je imala središnju vladu i jaku ideološku snagu u obliku katoličke crkve. Finske stariješine koji su se pridružili, stekli su moć i prestiž.

Datumi križarskih ratova

Određivanje datuma kada su se desili križarski ratovi su i dalje sporni. Uz godine 1247. – 1250. koje se mogu pronaći u Eric-ovim kronikama, postoje prijedlozi datuma napada koji mogu bili ili 1238. – 1239. ili 1256. godine. Niti jedan od kasnijih datuma nije prihvaćen. Švedski povjesničar Dick Harrison, ima teoriju o ranom križarskom ratu, koju temelji na papinom pismu, što bi također učinilo rat propisano odobrenim križarskim ratom kao I činjenicu da je Švedska bila mirna tijekom tog razdoblja.

Taffwesta borg

Kronika spominje dvorac koji je izgrađen od strane Šveđana-Taffwesta borg. Ovo se tumači kao dvorac Häme (švedski Tavastehus) ili čak obližnji dvorac Hakoinen, ali ni na jednom mjestu ne postoje arheološki dokazi koji bi podržali tako rano datiranje.

Posljedice

Crkvena reakcija i reorganizacija

Vjerojatno u nastojanju da spriječi druge strane da se uključe u sukob, papa Inocent IV. uzeo je Finsku pod svoju posebnu zaštitu u kolovozu 1249., pri tome ne spominjući Švedsku ni na koji način. Finski biskup Thomas, vjerojatno dominikanski fratar, dao je ostavku 1245. i umro 3 godine kasnije u dominikanskom samostanu na Gotlandu. Budući da je mjesto upražnjeno, biskupija je vjerojatno bila pod izravnim zapovjedništvom papinskog legata Vilima od Modene, čije posljednje naredbe finskim svećenicima su dane u lipnju 1248.

Bero je naposljetku imenovan za novog biskupa 1248. godine, vjerojatno ubrzo nakon Williamova posjeta Švedskoj na crkvenom sastanku u Skänningeu koji je završio 1. ožujka 1248. u takozvanoj "Palmsköld knjižici" iz 1448. bilježi se da je upravo Bero dao finski porez švedskom kralju. Čini se da su i švedski biskupi imali svu svjetovnu vlast u Finskoj sve do 1280-ih, kada je uspostavljen položaj vojvode Finske.

Godine 1249. uspostavljen je prvi dominikanski samostan u Finskoj. Samostan se nalazio do biskupske utvrde u Koroinenu sve do kraja 13. stoljeća.

Švedsko naslijeđe

Kada je kralj Eric umro 1250. godine, Birger je bio odsutan iz Švedske. Švedski lordovi, predvođeni Joar Blåom, odabrali su za novog kralja Birgerovog maloljetnog sina Valdemara, umjesto moćnog vladara kao što je on.

Švedska vladavina u Finskoj

Od 1249. pa nadalje, izvori općenito smatraju Finsku i Tavastiju dijelom Švedske. Finska biskupija uvrštena je među švedske biskupije po prvi put 1253. U Novogordskoj prvoj kronici Tavastiani (yem) i pravi Finci (sum), spominje se ekspedicija sa Šveđanima (svei) 1256. godine. Međutim, jako malo se zna o situaciji u Finskoj u decenijama koje slijede, jednim dijelom zato što se zapadnom Finskom sada vladalo iz Turkua, pa je samim tim većina dokumenata ostala tamo. Kako su novgorodske snage spalile grad 1318. za vrijeme švedsko-novgorodskih ratova, ostalo je jako malo dokumenata o tome šta se događalo u prethodnom stoljeću. Posljednji švedski križarski rat na Finsku dogodio se 1293. protiv Karelia.

Vidi još

• Prvi švedski križarski rat
• Treći švedski križarski rat
• Križarski ratovi

Izvori

1. Harrison (2005), p.425-426
2. "Letter by Pope Gregory IX about an uprising against the church in Tavastia". Archived from the original on 27 September 2007. In Latin.
3. Description of the crusade. Original text.
4. Suomen varhaiskeskiajan lähteitä, 1989. ISBN 951-96006-1-2. See page 7.
5. Harrison (2005), p 425; Tarkiainen (2008), p. 101
6. Finnish Antiquarian Society, Suomen Museo 2002, page 66
7. Harrison (2005), p 427
8. "Letter by Innocentius IV to the diocese of Finland and its people". Archived from the original on 27 September 2007. In Latin.
9. "Wilhelm of Sabina's letter to the priests of Finland in 1248". Archived from the original on 27 September 2007. In Latin.
10. Original text as hosted by the University of Columbia; in Latin. See also Suomen varhaiskeskiajan lähteitä, 1989. ISBN 951-96006-1-2. Page 7.
11. "Convent established in Finland". Archived from the original on 27 September 2007. In Latin.
12. Surviving lists from 1241 and 1248 still did not include Finland.
13. "Novgorod First Chronicle entry about the Swedish attack to Novgorod and Novgorodian counterattack to Finland". Archived from the original on 27 September 2007. In Swedish.
14. Erik Carlquist,Peter C. Hogg,Eva Österberg (December 2011). The Chronicle of Duke Erik: A Verse Epic from Medieval Sweden. ISBN 9789185509577.

Literatura

• Harrison, Dick (2005). Gud vill det! (in Swedish). Ordfront.
• Tarkiainen, Kari (2008). Sveriges Österland (in Swedish). Atlantis.