Elizabeta Nemanjić

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretraživanje
Elizabeta Nemanić
Banica Elizabeta, freska iz manastira Visoki Dečani
Banica Bosne
Vladavina 1287.1314.
Nasljednik Elizabeta Ortenburška
Suprug Stjepan I. Kotromanić
Djeca
Miroslav
Ninoslav Kotromanić
Stjepan II. Kotromanić
Vladislav Kotromanić
Katarina Kotromanić
Marija
sin nepoznatog imena
Dinastija Nemanjići
Kotromanići
Otac Stjepan Dragutin
Majka Katarina Arpadović
Rođenje 1270.
Smrt 1331.
Vjera katolik

Elizabeta Nemanjić Kotromanić, poznata i kao Jelisaveta Nemanjić, ( Ras 1270 - Bosna 1331 ) je bila srpska i srijemska princeza iz porodice Nemanjić i hrvatska[1] banica u Bosni kao supruga bana Stjepana I. Kotromanića.

Životpis[uredi VE | uredi]

Elizabeta je bila kćerka srpskog kralja Stefana Dragutina iz dinastije Nemanjića i ugarske princeze Katarine Ugarske iz dinastije Arpadovića. Pored Jelisavete Dragutin i Katarina su imali još nekoliko djece :

Jelisaveta je mladost provodila u Srijemu. U kasnu jesen 1284. godine u Vrhbosni udala se za bosanskog tadašnjeg princa i budućeg bana Stjepana I. Njihov brak je bio pokušaj ostvarivanja saveza između Prijezde I. i Elizabetinog oca Dragutina. Ban Stjepan i Elizabeta su imali barem šestero djece :

Banica Jelisaveta je ostala udovica 1314. godine. Pošto je Stjepanov nasljednik, njen sin, Stjepan II., bio maloljetan, Elizabeta je nakratko preuzela de facto vlast. Međutim, banica Elizabeta je sa svojom djecom bila prisiljena skloniti se u Dubrovnik iste godine jer je uvidjela da ne može očuvati za njih vlast u Bosni. Banica Elizabeta je vladala nakratko Usorom (sa Solima), dok su ostalim, većim dijelom Bosne, vladali knezovi Šubići. Njen bijeg u Dubrovnik je bio prvi od mnogobrojnih kasnijih odlazaka lokalnih plemića iz Bosne u egzil u Dubrovnik. Ne zna se do kada su Elizabeta i njena djeca ostali u Dubrovniku. Elizabeta je u sinovo ime izdavala povelje, a njeno se ime uglavnom pojavljivalo prije imena njenog sina.[3] Umrla je oko 1331. godine.

Nakon Elizabete, sljedeća hrvatska banica u Bosni je bila njena nevjesta i imenjakinja, Elizabeta Ortenburška. Nakon izumiranja dinastije Nemanjić, Jelisavetin unuk, Tvrtko I. Kotromanić, je polagao pravo na srpsku krunu kao unuk Elizabete Nemanjić.

Obiteljsko stablo[uredi VE | uredi]

Elizabeta je patrilinearno bila potomak srpske dinastije Nemanjića, a matrilinearno potomak turskog plemena Kumana.

  1. Lovorka Čoralić, Milko Brković, Srednjovjekovna Bosna i Hum: identitet i kontinuitet, Biblioteka Crkve na kamenu, knjiga br. 71, Mostar, 2002., 266 str.: "Zemljopisnim pojmom Bosne i Huma autor označava prostor na kojem su nastale državne tvorevine hrvatskog naroda, za koje se sve više čuje nakon izumiranja hrvatskih narodnih vladara (kraljeva) i ulaska Hrvatskog Kraljevstva u personalnu uniju s Ugarskom (1102.)", Croatica Christiana periodica, sv. 27, br. 51, 2003.
  2. Medieval Lands
  3. Ančić, Mladen: Putanja klatna: Ugarsko-hrvatsko kraljevstvo i Bosna u XIV. stoljeću, Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti, 1997.
  4. Preci Jelisavete Nemanjić