Vrhbosna
Vrhbosna je srednjovjekovna bosanska župa u dolini rijeke Miljacke i sarajevskoj kotlini, na prostoru današnjega Sarajevskog polja i šire okolice Sarajeva.[1][2] U historiografiji se obično ubraja među župe koje su činile najstariju jezgru srednjovjekovne Bosne, s okolnim župama središnje Bosne.[3][4]
Nalazila se između Lepeničke županije na zapadu, Neretvanske i Komske županije na jugu te Dubravske županije na istoku.[1] Sjedište župe isprva se nalazilo u utvrdi Hodidjed istočno od Sarajeva, a poslije je bilo premješteno u utvrdu Vrhbosnu, koja se obično smješta na prostor današnjega Vratnika.[1][5] U izvorima se prvi put spominje 1244., kada se ondje nalazila katedralna crkva sv. Petra.[2]
Najstariji poznati spomen Bosne nalazi se u djelu Konstantina Porfirogeneta O upravljanju carstvom, gdje se Bosna navodi kao horion Bosona, odnosno mala zemlja, s naseljima Katera i Desnik.[6][3] U novijoj historiografiji takav se podatak tumači oprezno, jer iz oskudnih ranosrednjovjekovnih vrela nije moguće izvoditi dalekosežne zaključke o kasnijim političkim i etničkim odnosima.[7]
Vrhbosna se u historiografiji obično smatra dijelom prvotne jezgre Bosne. U tom se smislu često navode i okolne župe središnje Bosne, ali njihov međusobni odnos i proces političkoga objedinjavanja nisu u izvorima jednako jasno posvjedočeni za sva razdoblja.[4][8]
U razvijenom i kasnom srednjem vijeku prostor Vrhbosne imao je važno mjesto u unutarnjem razvoju bosanske države. Ondje su se nalazile utvrde i komunikacije važne za povezivanje središnje Bosne s Podrinjem i Humom, a u kasnijem razdoblju prostor župe dolazi u vezu s posjedima velikaških rodova Pavlovića i Kosače.[2][5]
Starija je historiografija pitanje ranoga položaja Bosne i Vrhbosne često promatrala iz nacionalnih i državopravnih perspektiva, pa su se iz istih vrela izvodili različiti zaključci o odnosu Bosne prema Hrvatskoj, Srbiji, Duklji ili Bizantu.[9] Zbog toga se u suvremenijim pregledima obično naglašava da su izvori za 10. i 11. stoljeće oskudni i da dopuštaju samo ograničene zaključke.[6]
Tvrdnje iz starije literature prema kojima bi se Vrhbosna ili cjelokupna rana Bosna mogla jednoznačno prikazati kao sastavni dio neke veće političke cjeline kroz dulje razdoblje danas se zato ne iznose kao neupitne činjenice, nego kao dio historiografskih rasprava.[7]
U 12. i 13. stoljeću Bosna se u izvorima jasnije pojavljuje kao posebna politička cjelina kojom upravljaju banovi, a u toj se državi Vrhbosna razvija kao jedno od središnjih područja.[10] Župa se nalazila u prostoru koji je povezivao središnju Bosnu s istočnim i južnim područjima države, pa se njezina važnost povećavala osobito u kasnome srednjem vijeku.[1][11]
Prema Proleksisu, Vrhbosna je do 1435. bila u posjedu velikaške obitelji Pavlović, pri čemu je glavna utvrda bio Hodidjed.[2] U isto se vrijeme u širem području sarajevske kotline pojačava osmanski pritisak, pa prostor Vrhbosne postupno poprima i važno granično značenje.[5][12]
Hrvatska enciklopedija navodi da su Osmanlije Vrhbosnu trajno zaposjeli 1451.[1]
Bosansko krajište obuhvaćalo je cijelo Sarajevsko polje i okolne planinske predjele te se uglavnom poklapalo s područjem srednjovjekovne župe Vrhbosne.[13] Nakon pada Bosanskoga Kraljevstva 1463. prostor Vrhbosne uključen je u Bosanski sandžak, a na tom se području sredinom 15. stoljeća razvilo Sarajevo, koje se u zapadnim izvorima još dugo nazivalo i Vrhbosnom.[2][13][14]
Vrhbosna se 1244. spominje u vezi s katedralnom crkvom sv. Petra, što svjedoči o njezinoj crkvenoj važnosti u srednjem vijeku.[2] Taj se podatak u literaturi obično dovodi u vezu s postojanjem bosanske biskupije na prostoru Vrhbosne, iako se pojedinosti o njezinu sjedištu i kontinuitetu u ranijim stoljećima ne mogu uvijek sa sigurnošću utvrditi.[15]
Laonik Halkokondil važan je izvor za 15. stoljeće i osmansko osvajanje Bosne, ali njegove etnonime i zemljopisne nazive valja tumačiti u okviru humanističke i bizantske književne tradicije njegova doba.[16] Zbog toga se odlomci iz starije literature koji iz Halkokondilovih naziva izvode izravne moderne nacionalne zaključke danas smatraju preširokima i metodološki nesigurnima.[17]
- 1 2 3 4 5 Vrhbosna. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža. Pristupljeno 17. ožujka 2026.
- 1 2 3 4 5 6 Vrhbosna. Proleksis enciklopedija. Leksikografski zavod Miroslav Krleža. Pristupljeno 17. ožujka 2026.
- 1 2 Klaić 1994, str. 15–16.
- 1 2 Kurtović 2019, str. 11.
- 1 2 3 Hodidjed. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža. Pristupljeno 17. ožujka 2026.
- 1 2 Fine 1991, str. 53–60.
- 1 2 Klaić 1994, str. 5–7, 15–16.
- ↑ Klaić 1994, str. 15–20.
- ↑ Klaić 1994, str. 5–7.
- ↑ Klaić 1994, str. 23–40.
- ↑ Filipović 2019, str. 319, 334–335.
- ↑ Filipović 2019, str. 328, 334–335.
- 1 2 Bosansko krajište. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža. Pristupljeno 17. ožujka 2026.
- ↑ Sarajevo. Proleksis enciklopedija. Leksikografski zavod Miroslav Krleža. Pristupljeno 17. ožujka 2026.
- ↑ Sarajevo. Proleksis enciklopedija. Leksikografski zavod Miroslav Krleža. Pristupljeno 17. ožujka 2026.
- ↑ Filipović 2019, str. 25–36.
- ↑ Filipović 2019, str. 38–40.
- Filipović, Emir O. 2019. Bosansko kraljevstvo i Osmansko carstvo (1386–1463). Orijentalni institut Univerziteta u Sarajevu. Sarajevo. Pristupljeno 17. ožujka 2026.
- Fine, John V. A. 1991. The Early Medieval Balkans: A Critical Survey from the Sixth to the Late Twelfth Century. The University of Michigan Press. Ann Arbor.
- Klaić, Nada. 1994. Srednjovjekovna Bosna: politički položaj bosanskih vladara do Tvrtkove krunidbe (1377. g.). Eminex. Zagreb. Pristupljeno 17. ožujka 2026.
- Kurtović, Esad. 2019. Kratka historija srednjovjekovne Bosne. Autorsko izdanje. Sarajevo. Pristupljeno 17. ožujka 2026.