Teodor I. Laskaris

Izvor: Wikipedija
Skoči na: orijentacija, traži
Teodor I. Laskaris
Theodore I Laskaris miniature.jpg
Teodor I. Laskaris
nicejski car
Vladavina 1204.1221.
Prethodnik Konstantin (XI.) Laskaris
Nasljednik Ivan III. Duka Vatac
Supruge Ana Komnena Angelina
Filipa Armenska
Marija Courtenayska
Djeca
Nikola Laskaris
Ivan Laskaris
Irena Laskarina
Marija Laskaris
Eudokija Laskarina
Konstantin Laskaris
Dinastija Laskarisi
Otac Manuel Laskaris
Majka Ioanna Karatzaina
Rođen o. 1175.
Preminuo 1221.
Vjera pravoslavac

Teodor I. Laskaris (grč. Θεóδωρος Λάσϰαρις, Theódōros Láskaris) (?, oko 1175.Niceja, studeni 1221.), nicejski car (1204.-1221.) iz dinastije Laskarisa. Bio je prvi vladar Nicejskog Carstva.

Životopis[uredi VE | uredi]

Rodio se oko 1175. godine u bizantskoj aristokratskoj obitelji Laskaris. Nakon što je 1204. godine bilo utemeljeno Latinsko Carstvo na razvalinama nekadašnjeg Bizantskoga Carstva, Teodor i njegov brat, svrgnuti bizantski car Konstantin pobjegli su u Malu Aziju odakle su organizirali otpor prema latinskoj vlasti. Na čelo ustanka stao je Teodor koji je za središte pokreta otpora odabrali su grad Niceju.

Godine 1205. proglašen je carem, a 1208. je okrunjen. Iako je pretrpio poraz od vojske Latinskog Carstva u bici kod Pemanena, nakon čega je većina gradova u Bitiniji pala pod vlast Latina, neočekivani poraz latinskog cara Balduina I. 14. travnja 1205. godine u bici kod Hadrijanopola od bugarskog cara Kalojana spriječila je daljnje osvanjanje Latina u Maloj Aziji.[1]

Osiguravši temelje vlasti, izgradio je državnu organizaciju po uzoru na stari Bizant. Odbio je novi latinski napad 1206. godine pod vodstvom novog latinskog cara Henrika I. Flandrijskog, a vodio je i teške borbe protiv Seldžuka i protiv ostalih grčkih država nastalih na ruševinama Bizanta, a osobito protiv Trapezuntskog Carstva. U sukob između Nicejskog Carstva i Ikonijskog sultanata umiješao se odbjegli bizantski car Aleksije III. Angel koji je pružio izgovor sultanu za napad na Teodora I. Usprkos početnim teškim gubicima, Teodor je odnio pobjedu u proljeće 1211. godine u bici kod Antiohije u Pizidiji.[2] U međuvremenu je Henrik I. porazio nicejsku vojsku 15. listopada 1211. u bici na Rindaku i probio se do Pergama i Nimfeja, ali ta mu pobjeda nije donijela konačan rasplet sukoba. Budući da su obje strane bile iscrpljene ratom sklopljen je mir krajem 1214. godine u Nimfeju kojim je Henrik I. priznao Nicejsko Carstvo i utvrdio međusobne granice.

Poslije sklapanja mira s Latinskim Carstvom, Teodor je imao odriješene ruke da se sukobi s trapezuntskim carem Davidom Komnenom koji je bio saveznik Latina i u njihovo ime napadao Nicejsko Carstvo. Godine 1214. Teodor je pripojio Niceji cijelo Davidovo područje zapadno od Sinope, zajedno s Heraklejom i Amastridom, čime je učvrstio svoj položaj na južnoj obali Crnog mora.

Godine 1219. oženio se s Marijom Courtenayskom, sestrom latinskog cara Roberta de Courtenaya, čime je dodatno ojačao položaj prema Latinskomu Carstvu. Iste je godine sklopio trgovački ugovor s Mlečanima.[3]

Naslijedio ga je zet Ivan III. Duka Vatac.

Bilješke[uredi VE | uredi]

  1. Ostrogorski, Georgije, Povijest Bizanta 324. - 1453., str. 251.-252.
  2. Ostrogorski, Georgije, Povijest Bizanta 324. - 1453., str. 253.
  3. Teodor I. Laskaris - Hrvatska enciklopedija

Literatura[uredi VE | uredi]

  • Ostrogorski, Georgije, Povijest Bizanta 324. - 1453., Golden marketing-Tehnička knjiga, Zagreb, 2006. ISBN 953-212-297-4

Vanjske poveznice[uredi VE | uredi]

Teodor I. Laskaris
Rođ. 1174. Umr. 3. studenoga 1222.
Vladarske titule
Prethodnik
Konstantin Laskaris
nicejski car
1205.–1222.
Nasljednik
Ivan III. Duka Vatac


Crown of Saint Edward.svgP vip.svg Nedovršeni članak Teodor I. Laskaris koji govori o vladaru treba dopuniti. Dopunite ga prema pravilima Wikipedije.