Encelad (mjesec)

Izvor: Wikipedija
Enkelad (Enceladus)
Enkelad - Slika složena slika od dijelova skupljenih prilikom preleta letjelice Cassini-Huygens tokom 2004.-2005. (izvor: NASA)
Enkelad - Slika složena slika od
dijelova skupljenih prilikom preleta letjelice
Cassini-Huygens tokom 2004.-2005. (izvor: NASA)
Otkriće
Otkrio William Herschel
Datum otkrića 28. kolovoza 1789.
Privremena oznaka Saturn II
Planet Saturn
Grupa satelita Unutarnji pravilni sateliti
Orbitalni elementi
Ekscentricitet (e) 0.0045[1]
Prosječna udaljenost 238,020 km (xxxx AJ)
Orbitalni period (P) 1.370218 d[1]
Inkl. prema ekvatoru planeta 0.019°
Fizičke osobine
Srednji promjer 504.2 km
(513×503×497 km)[2]
Površina xxxx km²
Masa 1.08·1020 kg[2]
Volumen xxxx km³
Gustoća 1.61 g/cm³[2]
Gravitacija na površini 0.113 m/s² (0.0115 g)
Brzina oslobađanja 241 m/s
Period rotacije sinkrona rotacija
Albedo 0.99
Prosječna površinska
temperatura
min: 32.9 K
srednja: 75 K
max: 145 K[3]
Atmosferski pritisak U tragovima,
prostorno varijabilan[4],[5].
Sastav:
Vodena para 91%[6]
Dusik 4%[5][6]
Ugljik dioksid 3.2%[6]
Metan 1.7%[6]
Nagib osi

Enkelad ili Encelad (Enceladus[7]), prirodni je Saturnov satelit koga je 1789. otkrio astronom William Herschel. Ime je vjerojatno dobio po gigantu Enkeladu iz starogrčke mitologije. Ovaj satelit ima i drugo ime, Saturn II. Unutarnji pravilni satelit s promjerom od 498,9 km i ophodnim periodom od 1 dana, 8 sati, 53 minute i 7 sekundi. Ima masu od 8.6·1019 kg.

Osnovni podaci[uredi | uredi kôd]

Prosječna gustoća Enkelada je 1,3 g/cm3. Raznim mjerenjima iz svemirske letljelice Cassini-Huygens utvrđeno je da je Enkelad načinjen većinom od leda, vode i možda male količine kamena i metala. Enkelad je jedno on najbjeljih tijela Sunčeva sustava jer njegova površina odbija gotovo 100% Sunčeve svjetlosti. Prosječna temperatura na Enkeladu iznosi -201 °C, dok u blizini aktivnog južnog pola pak iznosi toplijih -93 °C. Ima četiri tigrove pruge boje metvice. Od svih istaknutih pruga najveća i najistaknutija je Damascus Sulcus, s grebenima visokim i do 250 metara.[8]

Zanimljivo područje[uredi | uredi kôd]

Na Enkeladu se nalazi zanimljivo područje koje je primjećeno 2005. Područje je specifično po tome što tamni djelovi izgledaju poput pjega na dalmatineru. Veličina tih pjega varira od par desetaka do više stotina metara. Vjeruje se kako se radi o tamnim izbočinama ledenog tla, nastalima pomicanjem leda u dubinu, a uz pjege tu su i procjepi.[9]

Izvor E prstena[uredi | uredi kôd]

E prsten je drugi najudaljeniji Saturnov prsten. Proteže se od Mimasa pa sve do Titana. Matematički izračuni pokazali su da je prsten nestabilan, te da mu je životni vijek između 10 000 i 1 000 000 godina. To znači da se E prsten obnavlja jer inače ne bi mogao biti dugovječan. U 1980-ima se prvi put pretpostavilo da je Enkelad izvor E prstena. Tu je pretpostavku potvrdio Cassini-Huygens prilikom prva dva preleta 2005. godine. Enkelad stvara E prsten pomoću gejzira na južnom polu.

Podzemni globalni ocean i život[uredi | uredi kôd]

Globalni ocean[uredi | uredi kôd]

Postoji vrlo velika šansa za ocean vode ispod površine. Početkom 2006. NASA-ina letjelica Cassini snimila je, vjerojatno, tekuću vodu koja izbija iz gejzira na Enkeladu. To je dodatan dokaz oceana. Radarski podaci iz 2014. godine otkrili su rezervoar vode ispod južnog pola, dubine 10-ak km.[10] Podaci iz 2015. su dokazali globalni ocean jer je izmjereno da se Enkelad na nekim mjestima titra više, a negdje manje.[11]

Tragovi života[uredi | uredi kôd]

Postoje također određene šanse da život uspijeva na Enceladu, zbog oceana. Jedan od najbližih preleta Enceladu Cassini-Huygens napravila je 28. listopada 2015., na udaljenosti od samo 49 km, te je skupio instrumentima neke uzorke iz gejzira te ih analizirao. Na temelju tih podataka 2018. godine nađeni su tragovi organskih molekula težih od 200 atomskih jedinica, makar još nije poznato dolaze li s Enkelada ili s meteora.[12] Prije toga je 2017. otkriven i vodik na Enceladu, te su nađeni tragovi i amonijaka, ugljikovog dioksida te metana.[13]

Izvori[uredi | uredi kôd]

  1. a b Celestia Solar System Definition FileArhivirana inačica izvorne stranice od 9. ožujka 2005. (Wayback Machine). Retrieved March 22, 2006.
  2. a b c C. C. Porco et al., Science 311, 1393 (2006).
  3. J. R. Spencer et al., Science 311, 1401 (2006).
  4. M. K. Dougherty et al., Science 311, 1406 (2006).
  5. a b C. J. Hansen et al., Science 311, 1422 (2006).
  6. a b c d J. H. Waite et al., Science 311, 1419 (2006).
  7. Jure Šonje, gl. ur., Rječnik hrvatskoga jezika, Leksikografski zavod Miroslava Krleže, Školska knjiga, Zagreb, 2000., ISBN 953-6036-64-9, ISBN 978-953-0-40009-2, str. 245.
  8. Arhivirana kopija. Inačica izvorne stranice arhivirana 20. veljače 2019. Pristupljeno 13. lipnja 2019.CS1 održavanje: arhivirana kopija u naslovu (link)
  9. Arhivirana kopija. Inačica izvorne stranice arhivirana 23. lipnja 2019. Pristupljeno 23. lipnja 2019. journal zahtijeva |journal= (pomoć)CS1 održavanje: arhivirana kopija u naslovu (link)
  10. https://www.tportal.hr/vijesti/clanak/golemi-ocean-na-saturnovu-mjesecu-krije-zivot-20140404
  11. Arhivirana kopija. Inačica izvorne stranice arhivirana 23. lipnja 2019. Pristupljeno 23. lipnja 2019.CS1 održavanje: arhivirana kopija u naslovu (link)
  12. https://www.tportal.hr/tehno/clanak/novo-otkrice-na-saturnovom-mjesecu-enkeladu-uzbudilo-je-znanstvenu-zajednicu-jesmo-li-sami-u-svemiru-foto-20180630
  13. https://www.telegram.hr/zivot/nasa-je-upravo-objavila-da-na-saturnovom-mjesecu-enceladusu-postoje-uvjeti-za-stvaranje-zivota/

Vanjske poveznice[uredi | uredi kôd]

Logotip Zajedničkog poslužitelja
Logotip Zajedničkog poslužitelja
Zajednički poslužitelj ima stranicu o temi Encelad (mjesec)