Erich von Brandis

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretraživanje
Erich von Brandis
Pravo ime Erich von Brandis
Rođen 30. travnja 1834.
Betnava kraj Maribora, Slovenija
Umro 3. siječnja 1921.
Travnik, Bosna i Hercegovina
Zaređen 25. srpnja 1862.[1]
Portal: Kršćanstvo

Erich von Brandis (Erik Brandis; Betnava kraj Maribora, 30. travnja 1834. - Travnik, 3. siječnja 1921.), austrijski isusovac, botaničar i profesor.[2][3]

Životopis[uredi VE | uredi]

Rođen je u dvorcu Betnava (njem. Windenau) između Graza i Maribora u štajerskoj plemićkoj obitelji. Najprije je završio studij prava u Innsbrucku i Louvianu, a potom je 1855. stupio u novicijat. Za svećenika se zaredio 1862., a sljedeće godine završava studij teologije i filozofije u Innsbrucku na kojem je stekao znanja o prirodnim znanostima. Kao profesor prirodnih znanosti radio je u Kaloči i Kapornaku u Ugarskoj, Kalksburgu kraj Beča, Zagrebu te Trnavi i Bratislavi, u Slovačkoj.[2][3]

Nakon aneksije Bosne i Hercegovine, godine 1882. dolazi u Travnik gdje okuplja prve učenike za gimnaziju koja započinje s radom u školskoj 1882./83. Krajem 1893. odlazi u Galiciju, ali se već sljedeće godine vraća u Travnik gdje potom osniva prirodoslovni kabinet u kojem je prikupio značajnu botaničku, zoološku, mineraloško-petrografsku i paleontološku građu koja se većim dijelom čuva u travničkom Zavičajnom muzeju. Na travničkoj gimnaziji predavao je prirodopis, ali i fiziku, kemiju, matematiku, zemljopis. Osim njemačkoga i latinskoga, govorio je i pisao hrvatski, slovenski, slovački, poljski, mađarski i talijanski, a služio se francuskim i engleskim.[2][3]

Životno mu je djelo tzv. Brandisov herbar, botanička zbirka koju sačinjava oko 13.000 biljaka od kojih je 180 prvi put zabilježeno. Zbog opasnosti od propadanja, početkom 1950-ih herbar je iz Travnika premješten u sarajevski Zemaljski muzej gdje se i danas nalazi. Istražio je i prikupio gotovo cjelokupnu floru Travnika i okolice, posebice Vlašića. Osim toga istraživao je floru u okolici Livna, Tomislavgrada i Ljubuškoga, Foče i Gacka, na Raduši i Vranici, Trebeviću, Biokovu, Čvrsnici, Prenju, Bjelašnici i Treskavici. Tijekom rada otkrio je nove biljne vrste koje su kasnije imenovane po njemu. Neki taksoni, poput Rosa Brandisii Keller, se u sistematici nisu održali, ali su se neke druge vrste, varijeteti ili križanci održali ili se spominju kao sinonimi. Njegov rad je osnovno polazište za istraživanje bosanskohercegovačke flore.[4]

Umro je i pokopan u Travniku. Po njemu je nazvana jedna ulica u Travniku, nedaleko od gimnazije[2] te planinarski dom na Galici.[5]

Djela[uredi VE | uredi]

(nepotpun popis)

  • Prilog flori Bosne i pogranične Hercegovine (njem. Beitrag zur Flora von Bosnien und der angrenzenden Herzegovina, koautor J. Freyn, 1888.)[3]
  • Botanički prilozi o flori Travnika u Bosni (njem. Botanische Beiträge zur Flora von Travnik in Bosnien, 1890.)[3]

Izvori[uredi VE | uredi]

  1. Valentin Miklobušec: Nepoznato o poznatome – isusovci u Bosni, Obnovljeni život: časopis za filozofiju i religijske znanosti, vol. 69., no. 4., Zagreb, 2014.
  2. 2,0 2,1 2,2 2,3 Vladimir Lončarević: DRAŽI OD BEČKIH ČASTI BIO MU JE SIROMAŠNI NAROD BOSNE Erik Brandis – legendarni profesor i glasovit prirodoslovac, glas-koncila.hr, preuzeto 28. ožujka 2019.
  3. 3,0 3,1 3,2 3,3 3,4 Brandis, Erick, enciklopedija.hr, preuzeto 29. ožujka 2019.
  4. Brandisov istraživački rad, ksc-travnik.net, preuzeto 29. ožujka 2019.
  5. Glorija Lujanović: RAZGLEDNICA S VLAŠIĆA: "Ako nisi gledao izlazak Sunca na Galici, k'o da ništa nisi vidio u životu", dnevnik.ba, preuzeto 29. ožujka 2019.