Finale FIFA Svjetskog klupskog prvenstva

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretraživanje
Estádio do Maracanã u Rio de Janeiru, domaćin prvog finala Svjetskog klupskog prvenstva (2000.)

Finale FIFA Svjetskog klupskog prvenstva završna je utakmica svakog Svjetskog klupskog prvenstva u nogometu, koje se igra jednom godišnje u prosincu i kojeg organizira krovna svjetska nogometna organizacija FIFA.[1] Natjecanje je prvi put održano 2000. godine[2] ali je, iz više razloga, bilo odgođeno od 2001. do 2004.[3] Nakon promjene u formatu i spajanja sa Interkontinentalnim kupom, prvenstvo je obnovljeno od 2005. godine.[4]

Trenutačni format natjecanja uključuje sedam momčadi koje se bore za naslov svjetskog prvaka u razdoblju od otprilike 2 tjedna u državi koja se izabere kao domaćin prvenstva. Pobjednici svojih najjačih kontinentalnih natjecanja, odnosno prvaci Azije (AFC Liga prvaka, Afrike (CAF Liga prvaka), Sjeverne Amerike (CONCACAF Liga prvaka), Južne Amerike (Copa Libertadores) , Oceanije (OFC Liga prvaka), Europe (UEFA Liga prvaka), te nacionalni prvak države u kojoj se prvenstvo održava igraju u nokaut natjecanju od četiri runde.[1]

Corinthians i Barcelona su klubovi s najviše pobjeda, obje su momčadi po dva puta osvojili prvenstvo. Brazilske su momčadi najuspješnije, zajedno imaju četiri pobjede. Union of European Football Associations (UEFA) je najuspješnija konfederacija sa sedam naslova od šest različitih europskih klubova. Trenutačni prvak je Real Madrid, koji je svoj prvi naslov osvojio u finalu 2014. pobjedivši rezultatom 2:0 argentinski San Lorenzo na Stade de Marrakech u Marrakechu, Maroko.[5]

Povijest[uredi VE | uredi]

Tvrdili su da Engleze ne zanima svjetsko prvenstvo, no ipak je BBC poslao 60 ljudi da prati natjecanje. To pokazuje da je to najvažnije natjecanje u kojem su sudjelovali u njihovoj povijesti. Došli su misleći da će s lakoćom pobjediti ali nisu računali na Vascovu snagu. Trenutno nijedan Manchesterov igrač ne bi dobio mjesto u Vascovoj ekipi. Brazilci su najbolji nogometaši na svijetu, Europljani nisu ni blizu.
Eurico Miranda, potpredsjednik Vasca da Game (1986–2000), komentirajući važnost koju su natjecanju dali predstavnici britanskih medija, kao i razinu europskog te brazilskog klupskog nogometa nakon što je njegov klub pobjedio Manchester United sa 3:1; Independent Online, 11. siječnja 2000.[6]

Vista-xmag.pngZa cjelokupnu povjest natjecanja, pogledajte FIFA Svjetsko klupsko prvenstvo § Povijest

Prvo je finale bilo susret dviju brazilskih momčadi i jedno od dva finala gdje se momčad domaćin kvalificirala za završni susret.[7] Vasco da Gama nije uspjela iskoristiti domaću prednost, Corinthians je izašao kao pobjednik susreta, ali tek nakon izvođenja jedanaesteraca rezultatom 4:3, nakon što je poslije prvih 180 minuta susret bio bez pogodaka.[8] Drugo izdanje prvenstva trebalo se održati 2001. u Španjolskoj, sa formatom od 12 klubova.[9] Međutom, natjecanje je otkazano 18. svibnja 2001., zbog više čimbenika, od kojih je najveći bio propast FIFA-ine marketinške tvrtke International Sport and Leisure.[3] FIFA se nakon toga dogovorila s Toyotom da spoji Interkontinentalni kup i Svjetsko klupsko prvenstvo u jedno natjecanje.[4]

U prvenstvu 2005., brazilski São Paulo se na putu do finala prvo namučio sa saudijskim Al-Ittihadom.[10] U finalu, jedan gol Mineira bio je dovoljan da se svlada engleski Liverpool; te je tako Mineiro postao i prvi strijelac u finalima Svjetskih klupskih prvenstava .[11] Kad je Internacional pobjedio branitelja svjetskog i južnoameričkog naslova prvaka São Paula u finalu Copa Libertadoresa 2006., kvalificirao se automatski za Svjetsko klupsko prvenstvo 2006.[12] U polufinalu natjecanja, Internacional je pobjedio egipatski Al-Ahly i prošao u finale s Barcelonom.[13] Ondje je kasnim pogotkom Adriana Gabirua Internacional osvojio natjecanje i trofej svjetskih prvaka otišao je ponovo Brazil.[14]

Brazilska dominacija ovim natjecanjem završila se prvenstvu 2007. godine. Talijanski AC Milan prvo je u teškom susretu sa japanskim Urawa Red Diamondsima, koje je predvodilo 67 000 navijača na Međunarodnom stadionu u Yokohami, pobijedio rezultatom 1:0 kvalificiravši se za završni susret.[15] Milan je zatim rezultatom 4:2 svladao Bocu Juniors, u finalu koje je postalo značajno po tome što je po prvi put igrač isključen u finalu Svjetskog klupskog prvenstva. Milanov branič Kakha Kaladze iz Gruzije isključen je u 77. minuti susreta, dok se Pablo Ledesma iz argentinskog sastava pridružio Kaladzeu zaradivši crveni karton 11 minuta kasnije.[16] Iduće se godine Manchester United pridružio Milanu, pobijedivši prvo japansku Gamba Osaku sa 5:3 u polufinalu.[17] U finalu, engleska je momčad svladala ekvadorski LDU Quito rezultatom 1:0 postavši svjetskim prvakom 2008. godine.[18]

Igrači Barcelone slave svoj drugi naslov svjetskog prvaka, 2011.

U finalu UEFA Lige prvaka 2009., Barcelona je skinula s trona svjetske i europske prvake Manchester United i kvalificirala se za Svjetsko prvenstvo 2009.[19] U polufinalu prvenstva, Barcelona je svladala meksički Atlante sa 3:1 i prošla u finale sa Estudiantesom.[20] Nakon vrlo izjednačene utakmice u kojoj se išlo i u produžetke, Lionel Messi glavom je postigao pogodak koji je Barcelonu okrunio svjetskim prvacima i donijeo im šesti trofej u godinu dana.[21][22][23][24] Prvenstvo 2010. donijelo je prvu momčad koja nije iz Europe ili Južne Amerike u finalu: kongoanski Mazembe pobijedio je brazilski Internacional sa 2:0 u polufinalu i prošao u finale sa milanskim Interom, koji je do finala stigao svladavši južnokorejski Seongnam Ilhwa Chunma rezultatom 3:0.[25][26] Internazionale je istim rezultatom pobijedio Mazembe u finalu, osvojivši tako peti trofej u godinu dana.[27]

2011. godine, Barcelona se ponovo iskazala pobjedivši prvo rezultatom 4:0 katarski Al-Sadd u polufinalu.[28] U finalu, Barcelona je ponovila isti rezultat sa Santosom; što je do danas najveća pobjeda u finalima Svjetskih klupskih prvenstava.[29] Nakon dominacije Europljana, koji su osvojili pet prvenstava zaredom, brazilski je Corinthians u Japanu 2012. postao svjetskim prvakom.[30] U polufinalu je Al-Ahly držao rezultat neizvjesnim kada je Corinthiansov Paolo Guerrero postigao pogodak i poslao svoju momčad u finale.[31] Ondje će Guerrero još jednom postati junak i jedini strijelac susreta u kojem je Corinthians svladao londonski Chelsea rezultatom 1:0, vrativši tako trofej Svjetskog prvenstva u Brazil nakon šest godina.[32]

Europska se dominacija vratila u Maroku 2013. Pobjednik Lige prvaka, Bayern München započeo je prvenstvo sa pobjedom od 3:0 nad kineskim Guangzhou Evergrandeom u polufinalu.[33] U finalu ga je čekala Raja Casablanca, koja je postala drugim domaćinom Svjetskog klupskog prvenstva koji se kvalificirao za finale; to su učinili iznenađujuće pobjedivši prvaka Južne Amerike Atlético Mineiro rezultatom 3:1.[34] U finalu, njemačka je momčad svladala domaćine sa 2:0 i osvojila svoj prvi naslov svjetskog prvaka.[35] 2014., svjetskim je prvakom po prvi put u svojoj povijesti postao španjolski Real Madrid, u svom drugom nastupu na prvenstvu nakon 2000. U polufinalu je kraljevski klub deklasirao meksički Cruz Azul sa 4:0,[36] dok su u finalu rezultatom 2:0 svladali argentinski San Lorenzo na Stade de Marrakech u Marrakechu, Maroko..[37]

Popis finala[uredi VE | uredi]

Međunarodni stadion u Yokohami u Japanu bio je šest puta domaćin finala FIFA Svjetskog klupskog prvenstva, što je trenutačni rekord natjecanja.[38] Uz Estádio do Maracanã u Brazilu, to je jedini stadion koji je ugostio finale Svjetskog nogometnog prvenstva i finale Svjetskog klupskog prvenstva (finale Svjetskog prvenstva 2002. igralo se u Yokohami, dok je odlučujuća utakmica Svjetskog prvenstva 1950. i finale 2014. igrano na Maracani).[38][39] Finale Svjetskog klupskog prvenstva 2000. je najposjećenije finale natjecanja sa 73 000 gledatelja u brazilskom finalu.[7] Trenutačno je to jedino finale u kojem su međusobno igrala dva kluba iz iste države.[7] Finale prvenstva 2013. imalo je najmanji broj gledatelja na stadionu, sa posjetom od 37 774.

Finale 2007. bilo je rekorder po broju postignutih pogodaka, sa šest golova od pet različitih igrača, dok je finale 2000. zasad jedino bez pogodaka.[16][7] Najuvjerljivije finale, sa pobjedom od četiri gola razlike, bilo je 2011.[40]

Izdanje Pobjednik Rezultat Drugoplasirani Stadion finala Domaćin Br. gledatelja Izvori
2000. Flag of Brazil.svg
Corinthians
0:0
(4:3 pen.)
Flag of Brazil.svg
Vasco da Gama
Estádio do Maracanã, Rio de Janeiro Flag of Brazil.svg Brazil 73 000 [7][41][5]
2005. Flag of Brazil.svg
São Paulo
1:0 Flag of England.svg
Liverpool
Međunarodni stadion, Yokohama Flag of Japan.svg Japan 66 821 [42][11][43]
2006. Flag of Brazil.svg
Internacional
1:0 Flag of Spain.svg
Barcelona
Međunarodni stadion, Yokohama Flag of Japan.svg Japan 67 128 [44][14][45]
2007. Flag of Italy.svg
Milan
4:2 Flag of Argentina.svg
Boca Juniors
Međunarodni stadion, Yokohama Flag of Japan.svg Japan 68 263 [46][16][47]
2008. Flag of England.svg
Manchester United
1:0 Flag of Ecuador.svg
LDU Quito
Međunarodni stadion, Yokohama Flag of Japan.svg Japan 68 682 [48][18][49]
2009. Flag of Spain.svg
Barcelona
2:1
(produžetci)
Flag of Argentina.svg
Estudiantes
Stadion šeika Zajeda, Abu Dhabi Flag of the United Arab Emirates.svg UAE 43 050 [50][51][52]
2010. Flag of Italy.svg
Internazionale
3:0 Flag of the Democratic Republic of the Congo.svg
TP Mazembe
Stadion šeika Zajeda, Abu Dhabi Flag of the United Arab Emirates.svg UAE 42 174 [53][27][54]
2011. Flag of Spain.svg
Barcelona
4:0 Flag of Brazil.svg
Santos
Međunarodni stadion, Yokohama Flag of Japan.svg Japan 68 166 [50][29][55]
2012. Flag of Brazil.svg
Corinthians
1:0 Flag of England.svg
Chelsea
Međunarodni stadion, Yokohama Flag of Japan.svg Japan 68 275 [41][32][56]
2013. Flag of Germany.svg
Bayern München
2:0 Flag of Morocco.svg
Raja Casablanca
Stade de Marrakech, Marrakesh Flag of Morocco.svg Maroko 37 774 [35][57][58]
2014. Flag of Spain.svg
Real Madrid
2:0 Flag of Argentina.svg
San Lorenzo
Stade de Marrakech, Marrakesh Flag of Morocco.svg Maroko 38 345 [37][59][60]

Uspješnost[uredi VE | uredi]

Igrači Barcelone bacaju trenera Pepa Guardiolu u zrak nakon osvajanja Svjetskog prvenstva 2011.
Momčad Corinthiansa proslavlja osvajanje Svjetskog prvenstva 2011. Corinthians je jedni višestruki sudionik finala sa stopostotnim učinkom, osvojivši prvenstva 2000. i 2012. Timão je također jedini klub koji je natjecanje osvojio kvalificiravši se kao domaćin natjecanja.
Predsjednik Brazila Lula čestita igračima São Paulo na osvojenom Svjetskom prvenstvu 2005. Brazilska je liga najuspješnija nacionalna liga sa četiri naslova njenih klubova. Prozivela je i najviše finalista natjecanja, njih šest. Finale 2000. zasad je jedino finale dvaju klubova iz iste države.

Klubovi[uredi VE | uredi]

Corinthians i Barcelona dijele rekord prvenstva za najviše pobjeda; oba su kluba dvaput osvajala natjecanje.[41][50] Corinthians je jedini klub koji je osvojio prvenstvo kvalificiravši se isključivo kao nacionalni prvak države domaćina, ne osvojivši nijedno kontinentalno natjecanje. Barcelona drži rekord za najviše nastupa, sa tri.[41][50] TP Mazembe i Raja Casablanca su jedini sudionici finala koji ne dolaze ni iz Europe niti Južne Amerike.[25]

Uspješnost po klubu
Država Klub Pob. 2. mj. God. osvajanja God. 2. mjesta
Flag of Spain.svg Barcelona 2 1 2009., 2011. 2006.
Flag of Brazil.svg Corinthians 2 0 2000., 2012.
Flag of Brazil.svg São Paulo 1 0 2005.
Flag of Brazil.svg Internacional 1 0 2006.
Flag of Italy.svg Milan 1 0 2007.
Flag of England.svg Manchester United 1 0 2008.
Flag of Italy.svg Internazionale 1 0 2010.
Flag of Germany.svg Bayern München 1 0 2013.
Flag of Spain.svg Real Madrid 1 0 2014.
Flag of Brazil.svg Vasco da Gama 0 1 2000.
Flag of England.svg Liverpool 0 1 2005.
Flag of Argentina.svg Boca Juniors 0 1 2007.
Flag of Ecuador.svg LDU Quito 0 1 2008.
Flag of Argentina.svg Estudiantes 0 1 2009.
Flag of the Democratic Republic of the Congo.svg TP Mazembe 0 1 2010.
Flag of Brazil.svg Santos 0 1 2011.
Flag of England.svg Chelsea 0 1 2012.
Flag of Morocco.svg Raja Casablanca 0 1 2013.
Flag of Argentina.svg San Lorenzo 0 1 2014.

Države[uredi VE | uredi]

Brazilska Campeonato Brasileiro Série A najuspješnija je nogometna liga Svjetskih klupskih prvenstava, sa šest titula 2000., 2005., 2006. i 2012.[7][11][14] Španjolska La Liga je na drugom mjestu sa tri naslova 2009., 2011. i 2014., dok je talijanska Serie A na trećem mjestu sa dva naslova 2007. i 2010.[16][21][27][29] Serie A i njemačka Bundesliga su jedine lige sa neporaženim predstavnicima na prvenstvu.[16][27] Argentinska Primera División drži neslavni rekord od najviše poraza u finalu bez osvajanja ijednog naslova; njezini predstavnici gubili su finala 2007., 2009. i 2014.[16][21]

Uspješnost po državi
Država Finalisti Pobjednici Drugoplasirani
Flag of Brazil.svg Brazil 6 4 2
Flag of Spain.svg Španjolska 4 3 1
Flag of Italy.svg Italija 2 2 0
Flag of England.svg Engleska 3 1 2
Flag of Germany.svg Njemačka 1 1 0
Flag of Argentina.svg Argentina 3 0 3
Flag of Ecuador.svg Ekvador 1 0 1
Flag of the Democratic Republic of the Congo.svg DR Kongo 1 0 1
Flag of Morocco.svg Maroko 1 0 1

Konfederacije[uredi VE | uredi]

UEFA (Union of European Football Associations) je najuspješnija konfederacija sa sedam naslova. UEFA i južnoamerički CONMEBOL (Confederación Sudamericana de Fútbol) imaju po deset finalista, što je rekord natjecanja. Confédération Africaine de Football, ili CAF, je jedina ostala konfederacija sa predstavnikom u finalu Svjetskog klupskog prvenstva.[27]

Uspješnost po konfederaciji
Konfederacija Finalisti Pobjednici Drugoplasirani
Uefa 2013.png UEFA (Europa) 10 7 3
CONMEBOL (Južna Amerika) 10 4 6
Caf llogo.png CAF (Afrika) 2 0 2

Izvori[uredi VE | uredi]

  1. 1,0 1,1 FIFA Club World Cup Japan 2012 - Regulations (PDF). Fédération Internationale de Football Association pristupljeno 11. ožujka 2013.
  2. Brazil 2000 Final Draw. Fédération Internationale de Football Association (14. listopada 1999.) pristupljeno 6. ožujka 2013.
  3. 3,0 3,1 FIFA decides to postpone 2001 Club World Championship to 2003. Fédération Internationale de Football Association (18. svibnja 2001.) pristupljeno 6. ožujka 2013.
  4. 4,0 4,1 Toyota confirmed as FIFA Club World Championship 2005 naming partner. Fédération Internationale de Football Association (15. ožujka 2005.) pristupljeno 6. ožujka 2013.
  5. 5,0 5,1 de Arruda, Marcelo Leme (10. siječnja 2013.). FIFA Club World Championship. Rec.Sport.Soccer Statistics Foundation pristupljeno 6. ožujka 2013.
  6. Reds in Rio to drink, taunts Gerson. Independent Online (11. siječnja 2000.) pristupljeno 13. ožujka 2013.
  7. 7,0 7,1 7,2 7,3 7,4 7,5 Corinthians–Vasco da Gama. Fédération Internationale de Football Association (14. siječnja 2000.) pristupljeno 6. ožujka 2013.
  8. "Corinthians crowned world champions", BBC Sport, objavljeno 15. siječnja 2000. pristupljeno 6. ožujka 2013. (engleski)
  9. 2001 FIFA Club World Cup. Rec.Sport.Soccer Statistics Foundation (31. prosinca 2005.) pristupljeno 6. ožujka 2013.
  10. Sao Paulo make the final – but only just. Fédération Internationale de Football Association (15 prosinca 2005.) pristupljeno 6. ožujka 2013.
  11. 11,0 11,1 11,2 Sao Paulo FC–Liverpool FC. Fédération Internationale de Football Association (18. prosinca 2005.) pristupljeno 6. ožujka 2013.
  12. Inter take title and a place in Japan. Fédération Internationale de Football Association (17. kolovoza 2006.) pristupljeno 6. ožujka 2013.
  13. Al Ahly Sporting Club – Sport Clube Internacional. Fédération Internationale de Football Association (13. prosinca 2006.) pristupljeno 6. ožujka 2013.
  14. 14,0 14,1 14,2 Sport Clube Internacional–FC Barcelona. Fédération Internationale de Football Association (17. prosinca 2006.) pristupljeno 6. ožujka 2013.
  15. Milan set up Boca showdown. Fédération Internationale de Football Association (13. prosinca 2007.) pristupljeno 6. ožujka 2013.
  16. 16,0 16,1 16,2 16,3 16,4 16,5 Boca Juniors–AC Milan. Fédération Internationale de Football Association (16. prosinca 2007.) pristupljeno 6. ožujka 2013.
  17. United hit five in thriller. Fédération Internationale de Football Association (18. prosinca 2008.) pristupljeno 6. ožujka 2013.
  18. 18,0 18,1 Red Devils rule in Japan. Fédération Internationale de Football Association (21. prosinca 2008.) pristupljeno 6. ožujka 2013.
  19. Barça reign supreme. Fédération Internationale de Football Association (27. svibnja 2009.) pristupljeno 6. ožujka 2013.
  20. Exceptional Barça reach final. Fédération Internationale de Football Association (16. prosinca 2009.) pristupljeno 6. ožujka 2013.
  21. 21,0 21,1 21,2 Club Estudiates de la Plata - FC Barcelona. Fédération Internationale de Football Association (19. prosinca 2009.) pristupljeno 6. ožujka 2013.
  22. Recordando la temporada perfecta (španjolski). Marca (19. prosinca 2012.) pristupljeno 6. ožujka 2013.
  23. "Barcelona beat Estudiantes to win the Club World Cup", BBC Sport, objavljeno 19. prosinca 2012. pristupljeno 6. ožujka 2013.
  24. The year in pictures. Fédération Internationale de Football Association (19. prosinca 2012.) pristupljeno 6. ožujka 2013.
  25. 25,0 25,1 Inter stunned as Mazembe reach final. Fédération Internationale de Football Association (14. prosinca 2010.) pristupljeno 6. travnja 2013.
  26. Seongnam sunk as Inter stroll. Fédération Internationale de Football Association (15. prosinca 2010.) pristupljeno 6. ožujka 2013.
  27. 27,0 27,1 27,2 27,3 27,4 Internazionale on top of the world. Fédération Internationale de Football Association (18. prosinca 2010.) pristupljeno 6. ožujka 2013.
  28. Adriano at the double as Barça cruise. Fédération Internationale de Football Association (15. prosinca 2011.) pristupljeno 6. ožujka 2013.
  29. 29,0 29,1 29,2 Santos humbled by brilliant Barcelona. Fédération Internationale de Football Association (18. prosinca 2011.) pristupljeno 6. ožujka 2013.
  30. Corinthians halt European domination. Fédération Internationale de Football Association (17. prosinca 2012.) pristupljeno 6. ožujka 2013.
  31. Corinthians edge Al-Ahly to reach final. Fédération Internationale de Football Association (12. prosinca 2012.) pristupljeno 6. ožujka 2013.
  32. 32,0 32,1 Guerrero the hero as Corinthians crowned. Fédération Internationale de Football Association (16. prosinca 2012.) pristupljeno 6. ožujka 2013.
  33. Bayern overwhelm Guangzhou in debut. Fédération Internationale de Football Association (17. prosinca 2013.) pristupljeno 19. svibnja 2015.
  34. Raja shock Atletico to reach final. Fédération Internationale de Football Association (18. prosinca 2013.) pristupljeno 19. svibnja 2015.
  35. 35,0 35,1 Bayern win to finish perfect 2013. Fédération Internationale de Football Association (21. prosinca 2013.) pristupljeno 19. svibnja 2015.
  36. Real Madrid cruise into final. Fédération Internationale de Football Association (16. prosinca 2014.) pristupljeno 19. svibnja 2015.
  37. 37,0 37,1 Real Madrid coast to Morocco 2014 title. Fédération Internationale de Football Association (20. prosinca 2014.) pristupljeno 19. svibnja 2015.
  38. 38,0 38,1 International Stadium Yokohama. Fédération Internationale de Football Association pristupljeno 4. ožujka 2013.
  39. Maracanã–Estádio Jornalista Mário Filho. Fédération Internationale de Football Association pristupljeno 4. ožujka 2013.
  40. Santos Futebol Clube vs FC Barcelona. Fédération Internationale de Football Association (18. prosinca 2011.) pristupljeno 4. ožujka 2013.
  41. 41,0 41,1 41,2 41,3 Futebol: Titulos (portugalski). Sport Club Corinthians Paulista Arhivirano s izvorne stranice 4 Ožujak 2013, pristupljeno 4. ožujka 2013.
  42. Conquistas (portugalski). São Paulo Futebol Clube pristupljeno 4. ožujka 2013.
  43. Nakanishi, Masanori "Komabano" (30. travnja 2006.). FIFA Club World Championship 2005. Rec.Sport.Soccer Statistics Foundation pristupljeno 6. ožujka 2013.
  44. Inter, o melhor do mundo (portugalski). Sport Club Internacional pristupljeno 4. ožujka 2013.
  45. Nakanishi, Masanori "Komabano" (10. svibnja 2007.). FIFA Club World Championship 2006. Rec.Sport.Soccer Statistics Foundation pristupljeno 6. ožujka 2013.
  46. FIFA Club World Cup 2007 (talijanski). Associazione Calcio Milan pristupljeno 4. ožujka 2013.
  47. de Arruda, Marcelo Leme (28. svibnja 2008.). FIFA Club World Championship 2007. Rec.Sport.Soccer Statistics Foundation pristupljeno 6. ožujka 2013.
  48. Trophy Room. Manchester United Football Club pristupljeno 4. ožujka 2013.
  49. Nakanishi, Masanori "Komabano" (21. svibnja 2009.). FIFA Club World Championship 2008. Rec.Sport.Soccer Statistics Foundation pristupljeno 6. ožujka 2013.
  50. 50,0 50,1 50,2 50,3 Palmarès (katalonski). Futbol Club Barcelona Arhivirano s izvorne stranice 4 Studeni 2012, pristupljeno 4. ožujka 2013.
  51. Barça belatedly rule the world. Fédération Internationale de Football Association pristupljeno 4. ožujka 2013.
  52. de Arruda, Marcelo Leme (14. svibnja 2010.). FIFA Club World Championship 2009. Rec.Sport.Soccer Statistics Foundation pristupljeno 6. ožujka 2013.
  53. Palmares: Primo Mondiale per Club FIFA–2010/11 (talijanski). Football Club Internazionale Milano S.p.A. pristupljeno 4. ožujka 2013.
  54. de Arruda, Marcelo Leme (17. srpnja 2012.). FIFA Club World Championship 2010. Rec.Sport.Soccer Statistics Foundation pristupljeno 6. ožujka 2013.
  55. de Arruda, Marcelo Leme (17. srpnja 2012.). FIFA Club World Championship 2011. Rec.Sport.Soccer Statistics Foundation pristupljeno 6. ožujka 2013.
  56. de Arruda, Marcelo Leme (10. siječnja 2013.). FIFA Club World Championship 2012. Rec.Sport.Soccer Statistics Foundation pristupljeno 6. ožujka 2013.
  57. FIFA Klub-Weltmeisterschaft Sieger 2013 (njemački). Fußball-Club Bayern München e.V. pristupljeno 27. siječnja 2014.
  58. de Arruda, Marcelo Leme (21. prosinca 2013.). FIFA Club World Championship 2013. Rec.Sport.Soccer Statistics Foundation pristupljeno 21. prosinca 2013.
  59. 2-0: World champions! (engleski). Real Madrid Club de Fútbol (21. prosinca 2014.) pristupljeno 19. svibnja 2015.
  60. Stokkermans, Karel (23. prosinca 2014.). FIFA Club World Championship 2014. Rec.Sport.Soccer Statistics Foundation pristupljeno 20. svibnja 2014.

Vanjske poveznice[uredi VE | uredi]