FIFA Svjetsko klupsko prvenstvo

Izvor: Wikipedija
Skoči na: orijentacija, traži
FIFA Svjetsko klupsko prvenstvo
FIFA Svjetsko klupsko prvenstvo.svg
Osnovano 2000.
Regija interkontinentalno (FIFA)
Broj ekipa 7 (iz 6 konfederacija)
Trenutačni prvak Flag of Spain.svg Real Madrid (1. naslov)
Najuspješnija ekipa Flag of Spain.svg Barcelona
Flag of Brazil.svg Corinthians
(2 naslova)
Soccerball current event.svg Japan 2015.

FIFA Svjetsko klupsko prvenstvo je međunardno nogometno natjecanje koje organizira krovna organizacija svjetskog nogometa FIFA. Prvo natjecanje odigrano je 2000. godine. Nakon toga, u razdoblju od 2001. do 2004., natjecanje je otkazano zbog raznih faktora, najviše zbog propasti FIFA-ine markentinške tvrtke ISL. Obnavlja se 2005. godine i od tada se održava svake godine u prosincu. Dosadašnji domaćini prvenstva bili su Brazil, Japan, Ujedinjeni Arapski Emirati i Maroko.

Prvo Svjetsko klupsko prvenstvo održalo se 2000. u Brazilu. Igralo se paralelno sa Interkontinentalnim kupom, natjecanjem koje su zajednički organizirale europska (UEFA) i južnoamerička nogometna organizacija (CONMEBOL) i koje se igralo od 1960. godine izmeđi pobjednika Kupa prvaka (kasnije UEFA Liga prvaka) i Copa Libertadores. 2005. godine, nakon zadnjeg izdanja Interkontinentalnog kupa, to je natjecanje spojeno sa FIFA-inim klupskim prvenstvom.

Trenutačni format natjecanja uključuje sedam momčadi koje se bore za naslov svjetskog prvaka u razdoblju od otprilike 2 tjedna u državi koja se izabere kao domaćin prvenstva. Momčadi koje sudjeluju u prvenstvu su pobjednici svojih najjačih kontinentalnih natjecanja; to su redom AFC Liga prvaka (Azija), CAF Liga prvaka (Afrika), CONCACAF Liga prvaka (Sjeverna Amerika), Copa Libertadores (Južna Amerika), OFC Liga prvaka (Oceanija) i UEFA Liga prvaka (Europa). Njima se pridružuje nacionalni prvak države domaćina i momčadi sudjeluju u nokaut rundama s jednom utakmicom. Domaća se momčad razigrava sa prvakom Oceanije, te se pobjednik susreta pridružuje prvacima Azije, Afrike i Sjeverne Amerike u četvrtfinalu. Pobjednici četvrtfinala sučeljavaju se s prvacima Europe i Južne Amerike u polufinalu, i naposlijetku se dva pobjednika u finalu bore za svjetski naslov.

Aktualni prvak svijeta je španjolski Real Madrid, koji je rezultatom 2:0 porazio argentinski San Lorenzo u finalu prvenstva 2014., osvojivši tako svoj prvi naslov. Do sada, Svjetsko klupsko prvenstvo je osvajalo ukupno devet ekipa. Barcelona (Španjolska) i Corinthians (Brazil) su najuspješnije momčadi, osvojivši po dva naslova. Ostali pobjednici natjecanja su São Paulo i Internacional (Brazil), Milan i Internazionale (Italija), Manchester United (Engleska), Bayern München (Njemačka), i Real Madrid (Španjolska). Brazilska prva liga trenutačno je najuspješnija nacionalna liga sa četiri naslova, dok je Barcelona momčad sa najviše nastupa u natjecanju (3).

Povijest[uredi VE | uredi]

Prva natjecanja[uredi VE | uredi]

Prvi pokušaji da se stvori globalno klupsko nogometno natjecanje bilo je 1909. godine, 21 godinu prije prvog Svjetskog nogometnog prvenstva, prema FIFA-inim podatcima.[1] Natjecanje zvano Sir Thomas Lipton Trophy održano je u Italiji 1909. i 1911., u kojem su sudjelovale engleske, talijanske, njemačke i švicarske momčadi.[2] Natjecanje je oba puta osvojila engleska amaterska momčad West Auckland.[3] Ideja da FIFA organizira međunarodno klupsko natjecanje potječe još iz 1950-ih.[4] 1951., kada je FIFA-in predsjednik Jules Rimet upitan je li natjecanje Copa Rio organizirala upravo FIFA, odgovorio je da natjecanje nije u njihovoj nadležnosti jer nije oragniziran niti podržan od strane Brazilskog nogometnog saveza (CBF).[5] To je natjecanje nasljedio turnir Torneio Octogonal Rivadavia Corrêa Meyer, kojeg je osvojila Vasco da Gama.[6] Turnir je imao pet brazilskih momčadi te tri strana kluba,[7] izgubivši tako svoj međukontinentalni aspekt. U prosincu 2007., FIFA je odbila Palmeirasov zahtjev da turnir prizna kao svjetsko klupsko prvenstvo budući da su sudionici bili sa samo dva kontinenta.[8]

Iako je natjecanje naposlijetku ukinuto, ostalo je respektirano u svijetu nogometa. FIFA-ini članovi odbora Stanley Rous i Ottorino Barassi osobno su sudjelovali u organizaciji izdanja iz 1951., iako ne kao službenici FIFA-e.[9] Rousova uloga bila je pregovaranje s europskim klubovima, dok je Barassi pomogao u oblikovanju samog natjecanja. Komentirajući Juventusovo prihvaćanje sudjelovanja u Copi Rio, u talijanskom tisku pisalo je da "talijanski klub ne smije propustiti tako važan i globalan događaj".[10]

Zbog CBF-ovih poteškoća da dovedu europske klubove u natjecanje, novine O Estado de S. Paulo predložile su da se FIFA treba uključiti u sastavljanje međunarodnih klupskih natjecanja objavivši kako "međunarodna natjecanja, ovdje ili u inozemstvu, trebala bi se igrati onda kada FIFA to odredi". Međutim, nije bilo nikakvog odgovora.[11] Takozvano Pequeña Copa del Mundo ili malo svjetsko prvenstvo, bilo je natjecanje održano u Venezueli između 1952. i 1957., sa dva kratka oživljenja 1963. i 1965.[12] Obično je u njemu igralo osam ekipa, pola iz Europe pola iz Južne Amerike. Nakon kasnih 1950-ih, natjecanje je ubrzo izgubilo prestiž kako se i broj uglednih sudionika smanjivao. Međutim, ovo je natjecanje, sa stvaranjem Kupa prvaka i Copa Libertadoresa, bilo temelj za kasniji Interkontinentalni kup.[12]

Interkontinentalni kup, problemi osnivanja prvenstva[uredi VE | uredi]

Nizozemska je momčad [Ajax] pobijedila bez ikakvih problema, ova utakmica nije bila ništa teža od banalnog susreta u Kupu prvaka.
Nizozemski novinar iz Amsterdama, komentirajući kvalitetu natjecanja i Ajaxovog protivnika u Interkontinentalnom kupu 1972. (De Telegraaf, 30. rujna 1972.)[13]
Ravnodušnost navijača jedino je objašnjenje našeg financijskog neuspjeha [u Interkontinentalnom kupu]. Bilo bi mnogo bolje kad bismo dobili prijateljski susret sličan onome u Tel Avivu 11. siječnja, za 255 000 dolara.
Dettmar Cramer, trener Bayern Münchena od 1975. do 1977., komentirajući nizak značaj, prestiž i nagrade Interkontinentalnog kupa nakon pobjede 1976. (Jornal do Brasil, 22. prosinca 1976.)[14]

Vista-xmag.pngPodrobniji članak o temi: Interkontinentalni kup

Tournoi de Paris bilo je natjecanje čija je prvotna namjena okupiti najveće europske i južnoameričke momčadi da bi se utvrdio de facto "najbolji klub na svijetu"; prvi put je održano 1957. kad je prvak Južne Amerike Vasco da Gama pobjedio domaćina Racing Paris u polufinalu, a zatim i dvostrukog europskog prvaka Real Madrid rezultatom 4:3 u finalu na Parku prinčeva, stadionu Realovog trijumfa u prvoj sezoni Kupa prvaka.[15] Pobjeda je hvaljena u oba kontinenta jer je to bilo prvo međunarodno natjecanje koje Real Madrid nije uspio osvojiti.[16] Nakon toga, Real Madrid se udaljio od natjecanja i tvrdio da bi se ono nadalje trebalo gledati samo kao prijateljski turnir.[17] Španjolska se momčad ubrzo oporavila od poraza pobijedivši u prvom Interkontinentalnom kupu.[18][19]

Španjolski se klub nakon uspijeha prozvao svjetskim prvakom dok se FIFA nije uključila i usprotivila tvrdnji, objasnivši kako natjecanje nije uključivalo nijedne prvake iz drugih konfederacija, te izjavila kako se mogu prozvati samo interkontinentalnim prvacima natjecanja u kojem su sudjelovale dvije organizacije gdje nitko drugi nije imao prilike sudjelovati.[20] FIFA je zatim objavila kako će zabraniti igranje Interkontinentalnog kupa 1961. ukoliko organizatori ne počnu oslovljavati natjecanje kao prijateljski susret dviju organizacija.[21] Iste godine godine kad je započeo Interkontinentalni kup, FIFA je odobrila igranje natjecanja zvanog International Soccer League, koje je igrano pod pokroviteljstvom Sir Stanleyja Rousa, tadašnjeg predsjednika FIFA-e.[22]

Iako se FIFA nadala da će se International Soccer League pretvoriti u Svjetsko klupsko prvenstvo, Interkontinentalni kup je bio taj koji je privlačio više pažnje i zanimanja ostalih kontinenata.[23] Konfederacija Sjeverne i srednje Amerike, CONCACAF, osnovana je 1961. da bi ostvarila zamisao uključivanja svojih klubova u Copa Libertadores i, samim time, u Interkontinentalni kup.[24] Međutim, njihov zahtjev za oba natjecanja je odbijen. Ubrzo nakon, osniva se CONCACAF Kup prvaka 1962.[25] CONMEBOL i UEFA su 1963. tražili od FIFA-e da prizna Interkontinentalni kup; međutim, FIFA je dala isti odgovor kao i 1960. i izjavila kako će priznati natjecanje samo ako se azijske i afričke momčadi priključe.[26]

Milanov Nestor Combin krvav i onesvješten nakon utakmice protiv Estudiantesa u Interkontinentalnom kupu 1968.

Zbog brutalnosti argentinskih i urugvajskih klubova na Interkontinentalnom kupu, od FIFA-e je nekoliko puta zatraženo krajem 1960-ih da procijeni kazne i regulira natjecanje.[27] Međutim, FIFA je odbila svaki zahtjev.[28] Prvi od tih zahtjeva podnešen je 1967., nakon utakmice kasnije prozvane Bitka za Montevideo.[29] Škotski nogometni savez putem predsjednika Willieja Allana, tražio je od FIFA-e da prizna natjecanje kako bi provodila nogometne propise; FIFA je odgovorila da ne može regulirati natjecanje koje ona ne organizira.[30] Allanovi napori bili su otežani kada je CONMEBOL, uz podršku predsjednika Teofila Salinasa i Argentinskog nogometnog saveza (AFA), odbio dopustiti FIFA-i da ima ikakvog utjecaja na natjecanje, izjavivši kako je: "posao CSF-a kontroliranje turnira između prvaka Europe i [Južne] Amerike, natjecanja kojeg FIFA smatra kao prijateljsko", te dodavši: "Mislimo kako nije primjereno da se FIFA miješa u predmet".[31]

FIFA-in glavni pod-tajnik René Courte napisao je članak ubrzo nakon, objavivši kako FIFA natjecanje vidi kao "Europsko-južnoamerički prijateljski susret".[32] Članak je potvrdio Sir Stanley Rous. Osnivanjem azijskih i sjevernoameričkih klupskih natjecanja, FIFA je otvorila mogućnost uzeti natjecanje pod svoju nadležnost ukoliko bi se uključile te konfederacije; prijedlog je dočekan negativno od strane UEFA-e i CONMEBOL-a. Interkontinentalni kupovi 1968. i 1969. završeni su na sličan način kao i prijašnji; menadžer Manchester Uniteda Matt Busby inzistirao je da "Argentincima treba zabraniti sudjelovanje u nogometu. FIFA bi se stvarno trebala uključiti."[33]

1973., francuske sportske novine L'Equipe, koje su pomogle pri osnivanju Europskog kupa prvaka,[34] ponudili su se da dobrovoljno sponzoriraju svjetsko klupsko prvenstvo koje bi činili prvaci Europe, Južne i Sjeverne Amerike te Azije, tada jedina četiri klupska kontinentalna natjecanja; natjecanje bi potencijalno započelo u Parizu između rujna i listopada 1974., s eventualnim finalem na Parku prinčeva. Ekstremni negativizam Europljana spriječio je da se ovo natjecanje ostvari.[35] L'Equipe je 1975. još jedanput pokušao stvoriti svjetsko klupsko prvenstvo, u kojem bi sudjelovala četiri polufinalista Kupa prvaka, dva finalista Copa Libertadoresa, kao i prvaci Afrike i Azije.[36] Međutim, UEFA je preko svog predsjednika Artemija Franchija, odbila prijedlog i on je opet propao.[37]

U opasnosti da se Interkontinentalni kup raspadne,[38] UEFA i CONMEBOL su 1980. unajmili britansku marketinšku tvrtku West Nally, da pronađe izvedivo riješnje za natjecanje;[39][40][41] Toyota Motor Corporation je preko West Nallyja preuzela natjecanje pod svoje okrilje i preimenovala ga u Toyota Cup, sa samo jednom finalnom utakmicom igranom u Japanu.[42][43] Toyota je investirala više of 700 000 dolara u izdanje Interkontinentalnog kupa 1980., igranog na Olimpijskom stadionu u Tokiju, s tim da je preko 200 000 $ išlo sudionicima susreta.[44] Sa svojim novim formatom, na Toyota Cup se gledalo sa skepticizmom, s obzirom da je nogomet bio manje poznat na Dalekom istoku.[45][46] Međutim, financijski je poticaj bio dobrodošao, kako su se tada i europske i južnoameričke momčadi borile sa financijskim problemima.[47] Da bi se zaštitili od mogućih odbijanja sudjelovanja od strane europskih momčadi, Toyota, UEFA te svaki sudionik Kupa prvaka morao je potpisati godišnji ugovor koji je zahtjevao od eventualnih prvaka Europe da sudjeluje u Interkontinentalnom kupu; to je bio jedan od uvijeta sudjelovanja u Kupu prvaka, inače bi klub riskirao tužbu UEFA-e i Toyote.[48] 1983. godine, engleski The Football Association pokušao je organizirati svjetsko klupsko prvenstvo koje bi se igralo 1985. i čiji bi pokrovitelj bio West Nally, no to je odbila UEFA.[49]

Interamerički kup i Afroazijsko klupsko prvenstvo bila su natjecanja koja su omogućavala drugim kontinentima da imaju klupska prvenstva, s obzirom da im su UEFA i CONMEBOL odbijali sudjelovanja klubova CONCACAF-a, AFC-a i CAF-a u Interkontinentalnom kupu.[50]

Nastanak Svjetskog prvenstva i otkazivanje[uredi VE | uredi]

Natjecanje je svoj osnutak doživjelo 1993. u Las Vegasu, Nevada, nakon sastanka Izvršnog odbora FIFA-e

Struktura FIFA Svjetskog klupskog prvenstva 2000. bila je sastavljena godinama unaprijed.[51] Prema Seppu Blatteru, ideju za prvenstvo prezentirao je tadašnji predsjednik AC Milana Silvio Berlusconi Izvršnom odboru FIFA-e u prosincu 1993. u Las Vegasu, SAD.[52] S obzirom da je tada već svaka konfederacija imala stabilno kontinentalno natjecanje, u FIFA-i su smatrali da bi bilo razborito i bitno osnovati svjetsko prvenstvo za klubove. U početku, bilo je devet kandidata za domaćinstvo prvog natjecanja: Kina, Brazil, Meksiko, Paragvaj, Saudijska Arabija, Tahiti, Turska, Sjedinjene Države i Urugvaj; a od tih devet, samo su S. Arabija, Meksiko, Brazil i Urugvaj potvrdili svoj interes FIFA-i. 3. rujna 1997., FIFA je odabrala Brazil za domaćina prvenstva, koje je trebalo započeti 1999.[53] Legenda Manchester Uniteda i član engleske pobjedničke momčadi iz 1966., Sir Bobby Charlton, izjavio je da Svjetsko klupsko prvenstvo daje "fantastičnu priliku postati prvim istinskim prvakom svijeta."[54] Za prvenstvo se dijelilo 28 milijuna američkih dolara nagradnog novca, a televizijska prava vrijedna 40 milijuna $ prodana su 15 TV postajama širom pet kontinenata.[54] Završni ždrijeb prvog Svjetskog klupskog prvenstva u održan je 19. listopada 1999. u Hotelu Copacabana Palace u Rio de Janeiru.[55]

Prvo se prvenstvo trebalo održati 1999. godine sa kontinentalnim prvacima iz 1998., pobjednikom Interkontinentalnog kupa i nacionalnim prvakom države domaćina, ali je odgođeno za iduću godinu. Kad se promijenio termin natjecanja, promijenilo se i osam novih natjecatelja, to su bili: brazilski Corinthians i Vasco da Gama, engleski Manchester United, meksički Necaxa, marokanska Raja Casablanca, španjolski Real Madrid, saudijski Al-Nassr te australski South Melbourne.[56] Prvi pogodak prvenstva postigao je napadač Real Madrida Nicolas Anelka u susretu protiv Al-Nassra, kojeg je real naposlijetku pobijedio rezultatom 3:1.[57] Finale je bio susret dviju brazilskih momčadi, za sada jedino takvo finale Svjetskog prvenstva.[58] Vasco da Gama nije iskoristio prednost domaćina i poražen je 4:3 na jedanaesterce nakon utakmice bez pogodaka.[59][60]

Drugo prvenstvo planiralo se za 2001. u Španjolskoj i trebalo se sastojati od 12 ekipa.[61] Ždrijeb je održan 6. ožujka 2001. u La Coruñi.[62] Međutim, natjecanje je otkazano 18. svibnja, zbog kombinacije više čimbenika, ali najviše zbog pada FIFA-ine marketinške tvrke International Sport and Leisure (ISL).[63] Svaki sudionik otkazanog prvenstva dobio je kompenzaciju od 750 000 $; Španjolski nogometni savez (RFEF) također je dobio milijun dolara od FIFA-e.[64] Još je jedan pokušaj postojao da se održi izdanje za 2003. godinu, u kojem je 17 zemalja izrazilo zanimanje za domaćinstvo natjecanja, ali je pokušaj naposlijetku propao.[65][66] FIFA je postigla dogovor sa UEFA-om, CONMEBOL-om i Toyotom da spoji Interkontinentalni kup i Svjetsko klupsko prvenstvo u jedno natjecanje.[67] Posljednji Interkontinentalni kup odigran je 2004., a obnovljeno Svjetsko klupsko prvenstvo održano je u prosincu 2005. u Japanu.[68]

Obnova natjecanja[uredi VE | uredi]

Igrači Barcelone bacaju trenera Pepa Guardiolu u zrak nakon osvajanja Svjetskog prvenstva 2011.

Prvenstvo 2005. bilo je znatno kraće od prijašnjeg izdanja, riješivši tako problem raspoređivanja natjecanja, s obzirom da su se sezone različito odvijale na svakom kontinentu. Natjecalo se samo šest kontinentalnih prvaka, s tim da su predstavnici CONMEBOL-a i UEFA-e direktno prolazili u polufinale. Uveden je novi trofej koji je zamijenio trofej Interkontinentalnog kupa, Toyotin trofej i trofej iz 2000. Ždrijeb prvenstva 2005. održan je 30. srpnja 2005. u Hotelu Westin u Tokiju.[69] Prvenstvo je osvojio brazilski São Paulo, koji je jednim pogotkom Mineira u finalu svladao engleski Liverpool;[70] tako je Mineiro postao prvi strijelac u finalima FIFA Svjetskih klupskih prvenstava.[71]

Internacional je pobijedio svjetske i južnoameričke prvake São Paulo u finalu Copa Libertadoresa 2006., kvalificiravši se tako za Svjetsko prvenstvo 2006.[72] U polufinalu natjecanja, Internacional je pobijedom nad egipatskim Al-Ahlyjem čekao Barcelonu u finalu.[73] Tamo je kasnim golom Adriana Gabirua osvojio natjecanje i vratio trofej natrag u Brazil.[74][75] Tek je u prvenstvu 2007. brazilska dominacija napokon prekinuta, kada je talijanski AC Milan porazio argentinsku Bocu Juniors 4:2 u finalu, koje je ujedno bilo i prvo finale Svjetskog prvenstva u kojem je jedan igrač isključen: (Milanov gruzijac Kakha Kaladze u 77. minuti).[76] Pablo Ledesma iz Boce Juniors pridružio se Kaladzeu s crvenim kartonom 11 minuta kasnije.[77] Iduće godine, Manchester United je ostvario Milanov uspijeh, pobijedivši prvo japansku Gamba Osaku rezulatatom 5:3 u polufinalu,[78] a zatim i ekvadorski LDU Quito 1:0 u finalu, postavši tako novi svjetski prvak.[79][80]

Corinthians osvaja svoj drugi naslov svjetskog prvaka pobjedivši Chelsea u finalu 2012.

Ujedinjeni Arapski Emirati su se uspješno kandidirali za domaćine prvenstava 2009. i 2010.[81] Nakon neuspijeha tri godine ranije, Barcelona je porazila svjetske i europske prvake Manchester United u finalu UEFA Lige prvaka 2009. i kvalificiravši se za izdanje 2009. Svjetskog prvenstva.[82] Tamo su pobijedili meksički Atlante u polufinalu i čekali argentinski Estudiantes u finalu.[83] Nakon vrlo guste utakmice koja je otišla i u produžetke, Lionel Messi je glavom pogodio za vodstvo i eventualnu pobjedu Barcelone.[84][85][86][87][88] Prvenstvo 2010. donijelo je prvu momčad koja nije iz Europe ili Južne Amerike u finalu: kongoanski Mazembe pobijedio je Internacional 2:0 u polufinalu i sučelio se s talijanskim Interom, koji je na putu do finala svladao južnokorejski Seongnam 3:0.[89][90] Internazionale je naposlijetku pobijedio Mazembe rezultatom 3:0 i postao drugi svjetski prvak iz Italije.[91][92]

Svjetsko klupsko prvenstvo vratilo se u Japan za 2011. i 2012. godinu.[93] U izdanju 2011., Barcelona je još jednom pokazala moć, pobjedivši u finalu brazilski Santos rezultatom 4:0, što je do sada najveća pobjeda u finalima ovog natjecanja.[94] Messi je pogotkom u finalu postao prvi igrač koji je zabijao u dva finala Svjetskog prvenstva.[95] 2012. je stala dominacija europljana kada je Corinthians, uz podršku 30 000 navijača koji su putovali do Japana, pobijedio engleski Chelsea rezultatom 1:0 pogotkom Guerrera.[59][96]

Format i pravila[uredi VE | uredi]

Raspodjela klubova u FIFA Svjetskom klupskom prvenstvu[97]
Razigravanje za četvrtfinale
Pobjednik OFC Lige prvaka Nacionalni prvak države domaćina
Četvrtfinale
Pobjednik AFC Lige prvaka Pobjednik CONCACAF Lige prvaka
Pobjednik CAF Lige prvaka Pobjednik razigravanja
Polufinale
Pobjednik Copa Libertadoresa Dva pobjednika četvrftinala
Pobjednik UEFA Lige prvaka
Finale
Dva pobjednika polufinala

Trenutačna pravila za kvalificiranje za FIFA Svjetsko klupsko prvenstvo glase da pravo sudjelovanja ima svaki prvak svog kontinentalnog natjecanja, a to su azijska AFC Liga prvaka, afrička CAF Liga prvaka, sjevernoamerička CONCACAF Liga prvaka, južnoamerička Copa Libertadores, oceanijska OFC Liga prvaka i europska UEFA Liga prvaka. Osim tih šest ekipa, kvalificira se i prvak one države koja bude izabrana kao domaćin prvenstva.[97]

Prvo izdanje prvenstva bilo je podijeljeno u dva dijela. Osam sudionika bilo je podijeljeno u dvije skupine po četiri momčadi. Pobjednici skupina išli su u finale, dok su se drugoplasirani borili za treće mjesto. Natjecanje je promijenilo format nakon obnove 2005., otad je natjecanje u tzv. nokaut formatu, gdje momčadi međusobno igraju samo jednu utakmicu, pobjednik prolazi dalje a gubitnik napušta natjecanje. Ako bi rezultat bio neriješen, onda bi se igrali produžetci a nakon slijedi izvođenje jedanaesteraca da bi se odredio pobjednik. Tada je u prvenstvu igralo šest ekipa koje su igrale u razdoblju od otprilike dva tjedna. Igralo se u tri runde: četvrfinale, polufinale i finale. U četvrtfinalu igrali bi prvaci Oceanije, Afrike, Azije i Sjeverne Amerike, dok bi ih u polufinalu čekali prvaci Europe i Južne Amerike. Pobjednici dva polufinala igrali bi zajedno u finalu.[97]

Uvođenjem trenutnog formata, u kojem je napravljeno mjesto za prvaka države domaćina, postoje četiri runde natjecanja: razigravanje za četvrfinale, četvrfinale, polufinale i finale. U prvoj rundi domaćin igra sa oceanijskim prvakom. Pobjednik razigravanja pridružuje se afričkim, azijskim i sjevernoameričkim prvacima u četvrfinalu, dok se pobjednici te runde sučeljavaju sa europskim i južnoameričkim prvakom u polufinalu.[97]

Statistika[uredi VE | uredi]

Vista-xmag.pngPodrobniji članak o temi: Statistika FIFA Svjetskog klupskog prvenstva

Corinthians i Barcelona su klubovi sa najviše naslova ovog natjecanja, osvojivši ga po dva puta. Corinthiansova pobjeda u prvom izdanju natjecanja do danas je najbolji rezultat prvaka države domaćina. Momčadi iz Brazila osvajale su natjecanje četiri puta, najviše od bilo koje druge države.[98]

Natjecanja[uredi VE | uredi]

Vista-xmag.pngPovezani članak: Finale FIFA Svjetskog klupskog prvenstva

Izdanje Domaćin Prvaci Rez. Drugoplasirani Treće mjesto Rez. Četvrto mjesto
2000.[99] Flag of Brazil.svg Brazil Corinthians Flag of Brazil.svg 0:0 (4:3 p) Flag of Brazil.svg Vasco da Gama Necaxa Flag of Mexico.svg 1:1 (4:3 p) Flag of Spain.svg Real Madrid
2005.[100] Flag of Japan.svg Japan São Paulo Flag of Brazil.svg 1:0 Flag of England.svg Liverpool Saprissa Flag of Costa Rica (state).svg 3:2 Flag of Saudi Arabia.svg Al-Ittihad
2006.[101] Flag of Japan.svg Japan Internacional Flag of Brazil.svg 1:0 Flag of Spain.svg Barcelona Al Ahly Flag of Egypt.svg 2:1 Flag of Mexico.svg América
2007.[102] Flag of Japan.svg Japan Milan Flag of Italy.svg 4:2 Flag of Argentina.svg Boca Juniors Urawa Red Diamonds Flag of Japan.svg 2:2 (4:2 p) Flag of Tunisia.svg Étoile du Sahel
2008.[103] Flag of Japan.svg Japan Manchester United Flag of England.svg 1:0 Flag of Ecuador.svg LDU Quito Gamba Osaka Flag of Japan.svg 1:0 Flag of Mexico.svg Pachuca
2009.[104] Flag of the United Arab Emirates.svg UAE Barcelona Flag of Spain.svg 2:1 (pr.) Flag of Argentina.svg Estudiantes Pohang Steelers Flag of South Korea.svg 1:1 (4:3 p) Flag of Mexico.svg Atlante
2010.[105] Flag of the United Arab Emirates.svg UAE Internazionale Flag of Italy.svg 3:0 Flag of the Democratic Republic of the Congo.svg Mazembe Internacional Flag of Brazil.svg 4:2 Flag of South Korea.svg Seongnam Ilhwa Chunma
2011.[106] Flag of Japan.svg Japan Barcelona Flag of Spain.svg 4:0 Flag of Brazil.svg Santos Al Sadd Flag of Qatar.svg 0:0 (5:3 p) Flag of Japan.svg Kashiwa Reysol
2012.[107] Flag of Japan.svg Japan Corinthians Flag of Brazil.svg 1:0 Flag of England.svg Chelsea Monterrey Flag of Mexico.svg 2:0 Flag of Egypt.svg Al Ahly
2013.[108] Flag of Morocco.svg Maroko Bayern München Flag of Germany.svg 2:0 Flag of Morocco.svg Raja Casablanca Atlético Mineiro Flag of Brazil.svg 3:2 Flag of the People's Republic of China.svg Guangzhou Evergrande
2014. Flag of Morocco.svg Maroko Real Madrid Flag of Spain.svg 2:0 Flag of Argentina.svg San Lorenzo Auckland City Flag of New Zealand.svg 1:1 (4:3 p) Flag of Mexico.svg Cruz Azul

Uspješnost[uredi VE | uredi]

Klubovi[uredi VE | uredi]

Klub Pobjednik 2. mjesto
Flag of Spain.svg Barcelona 2009, 2011. 2006.
Flag of Brazil.svg Corinthians 2000., 2012.
Flag of Brazil.svg São Paulo 2005.
Flag of Brazil.svg Internacional 2006.
Flag of Italy.svg Milan 2007.
Flag of England.svg Manchester United 2008.
Flag of Italy.svg Internazionale 2010.
Flag of Germany.svg Bayern München 2013.
Flag of Spain.svg Real Madrid 2014.
Flag of Brazil.svg Vasco da Gama 2000.
Flag of England.svg Liverpool 2005.
Flag of Argentina.svg Boca Juniors 2007.
Flag of Ecuador.svg LDU Quito 2008.
Flag of Argentina.svg Estudiantes 2009.
Flag of the Democratic Republic of the Congo.svg TP Mazembe 2010.
Flag of Brazil.svg Santos 2011.
Flag of England.svg Chelsea 2012.
Flag of Morocco.svg Raja Casablanca 2013.
Flag of Argentina.svg San Lorenzo 2014.

Države[uredi VE | uredi]

Država Pobjednci 2. mjesta
Flag of Brazil.svg Brazil 4 2
Flag of Spain.svg Španjolska 3 1
Flag of Italy.svg Italija 2
Flag of England.svg Engleska 1 2
Flag of Germany.svg Njemačka 1
Flag of Argentina.svg Argentina 3
Flag of Ecuador.svg Ekvador 1
Flag of the Democratic Republic of the Congo.svg DR Kongo 1
Flag of Morocco.svg Maroko 1

Konfederacije[uredi VE | uredi]

Konfederacija Pobjednici 2. mjesta
Uefa 2013.png UEFA 7 3
Conmebol 2.png CONMEBOL 4 6
Caf llogo.png CAF 2
        AFC
        CONCACAF
Oceania Football Confederation logo.svg OFC

Rekordi[uredi VE | uredi]

César Delgado je najbolji strijelac u povijesti natjecanja.
Pep Guardiola je najuspješniji trener, osvojivši dva naslova s Barcelonom i jedan s Bayern Münchenom.

Ukupno je 15 igrača osvojilo Svjetsko klupsko prvenstvo dva puta: Cristiano Ronaldo,[109] Dida,[110] Fábio Santos,[111] Danilo,[112] Éric Abidal,[113] Dani Alves,[114] Sergio Busquets,[115] Andrés Iniesta,[116] Seydou Keita,[117] Maxwell,[118] Lionel Messi,[95] Pedro Rodriguez,[119] Gerard Piqué,[120] Carles Puyol,[121] Victor Valdes[122] i Xavi.[123]

César Delgado je najbolji strijelac u povijesti natjecanja sa pet pogodaka.[124] Messi, Denilson i Mohamed Aboutrika dijele drugo mjesto sa po 4 pogotka.[95][125][126] Denilson također drži rekord za nevjiše golova postignutih na jednom prvenstvu. Sva svoja četiri pogotka postigao je u prvenstvu 2009.[125]

Puyol, Valdes, Xavi i Iniesta su igrači sa najviše nastupa u prvenstvu, svaki je odigrao šest utakmica u natjecanju, osvojivši ga dva puta s Barcelonom.[116][121][122][123]

Cafu je zasad jedini igrač koji je osvojio tri najelitnija reprezentativna natjecanja, tri najvažnija južnoamerička natjecanja te tri najvažnija europska natjecanja uz Svjetsko klupsko prvenstvo, rekord koji do danas nije oboren.[127] S Brazilom je osvojio Svjetsko nogometno prvenstvo 1994. i 2002.,[128][129] Copa Américu 1997. i 1999.,[130][131] FIFA Konfederacijski kup 1997.,[132] Copa Libertadores 1992. i 1993., Supercopa Sudamericanu 1993.,[133] Recopa Sudamericanu 1993. i 1994.,[134][135] UEFA Ligu prvaka 2006./07.,[136] UEFA Kup pobjednika kupova 1994./95.,[137] UEFA Superkup 2007.,[138] i FIFA Svjetsko klupsko prvenstvo 2007.[70][102]

Barcelona drži rekord za najviše pobjeda u natjecanju, sa pet.[98] Corinthians, Necaxa, Real Madrid i Kashiwa Reysol imaju najviše neriješenih rezultata, po dva susreta svaki, dok Al Ahly drži rekord od najviše poraza sa sedam.[98] Katalonska je momčad također postigla ukupno 17 pogodaka, što je rekord natjecanja, dok je Al Ahly primio rekordnih 15 golova. Osim toga, Barcelona ima najpozitivniju gol-razliku u povijesti prvenstva sa +14.[98]

Pep Guardiola je jedini trener u povijesti sa tri trofeja Svjetskog klupskog prvenstva.[98] Svi pobjednički treneri prvenstva bili su iz iste države kao i klub kojeg su vodili, osim Guardiole, Sir Alexa Fergusona, Rafaela Beníteza i Carla Ancelottija.[98]

Nakon kraja prvenstva 2014., Al Ahly je postao momčad sa najvećim brojem utakmica, sa 12 susreta u pet sezona, zajedno sa Auckland Cityjem (12 susreta u šest sezona).

Trofej[uredi VE | uredi]

Originalni trofej SP-a iz 2000. (lijevo) i današnj trofej od 2005. godine u muzeju Corinthiansa.

Originalni trofej Svjetskog klupskog prvenstva izradili je talijanska dizajnerska tvrtka Sawaya & Moroni iz Milana, koja se bavi suvremenim dizajnom s kluturalnom pozadinom. Trofej, u potpunosti obavijen srebrom težio je 4 kilograma i imao visinu od 1 cm. Imao je bazu od dva postolja sa četiri pravokutna stupa. Dva stupa su imala natpise na sebi, na jednom je pisalo "FIFA Club World Championship" (eng.). Na drugom je samo pisalo "FIFA". Na vrhu trofeja bila je nogometna lopta koja je dizajnirana po uzoru na Adidas Tricolore, službenu loptu Svjetskog nogometnog prvenstva 1998. Trošak proizvodnje trofeja bio je 25 000 dolara. Prvi put je prezentiran 4. siječnja 2000. u Hotelu Sheraton u Rio de Janeiru.[139][140][141][142]

Od 2005., kada je natjecanje svoje ime na engeskom promijenilo iz FIFA Club World Championship u FIFA Club World Cup, trofej dijeli službeno ime sa natjecanjem. Trofej se zbog toga popularno zove i la Copa. Predstavljen je 30. srpnja 2005. u Tokiju tijekom ždrijeba za natjecanja te godine. Dizajnirao ga je engleski dizajner Jane Powell zajedno sa pomoćnikom Dawnom Forbesom, iz tvrtke Thomas Fattorini Ltd iz Birminghama u Engleskoj, koju je unajmila FIFA. Zlatno-srebrni trofej težak je 5,2 kg i visok 50 cm. Njegovo postolje i najšire točke su točno 20 cm. Napravljen je od kombinacije mjeda, bakra, sterling srebra, pozlaćenog metala, aluminija, kroma i rodija.[69][140]

Dizajn, prema FIFA-i, prikazuje šest zakrivljenih stupaca koji predstavlja šest prvaka svojih kontinenata, dok odvojena metalna struktura predstavlja pobjednika natjecanja. Stupci zajedno podupiru globus u obliku nogometne lopte, što je uobičajena osobina FIFA-inih trofeja. Graciozne krivulje i puka čvrstina trofeja evociraju na atletske osobine potrebne za sudjelovanje na Svjetskom prvenstvu, dok napetost i pokret opisuju kompetitivnu energiju među sudionicima. Na zlatnom postolju upisana je fraza "FIFA Club World Cup".[140]

Priznanja[uredi VE | uredi]

Sportske nagrade[uredi VE | uredi]

Vista-xmag.pngPodrobniji članak o temi: Nagrade na FIFA Svjetskom klupskom prvenstvu

Na završetku svakog Svjetskog klupskog prvenstva, prezentiraju se nagrade igračima i momčadima za njihova dodatna postignuća. Trenutno se dijele četiri nagrade:[143]

  • Zlatna lopta dodjeljuje se najboljem igraču prvenstva, kojeg određuju glasovi članova medija; Srebrna i Brončana lopta se također dijele za igrače na drugom i trećem mjestu;[143]
  • Zlatna kopačka dodjeljuje se najboljem strijelcu prvenstva; Srebrna i Brončana kopačka se također dijele za strijelce na drugom i trećem mjestu;[143]
  • FIFA Fair Play trofej dodjeljuje se momčadi sa najboljom fair-play statistikom, čiji sustav i kriterije određuje FIFA-in Odbor za fair play.[143]
  • MVP završne utakmice dodjeljuje se najvrijednijem igraču finala prvenstva. Nagrada je uvedena 2005 godine. MVP završne utakmice također dobiva nagradni automobil od Toyote, trenutačnog sponzora Svjetskog klupskog prvenstva.[143]

Pobjednici prvenstva također dobivaju oznaku (bedž) svjetskih prvaka u nogometu na kojem se nalazi ikona trofeja prvenstva; pobjednik natjecanja ima pravo držati oznaku na svom dresu sve do finala prvenstva iduće godine. Oznaka je prvi put dodijeljena A.C. Milanu, pobjedniku prvenstva 2007.[144]

Najbolje tri momčadi svakog prvenstva dobivaju komplet zlatnih, srebrnih i brončanih medalja za svoje igrače.

Nagradni novac[uredi VE | uredi]

Nagradni novac
Prvo mjesto 5 000 000 USD
Drugo mjesto 4 000 000 USD
Treće mjesto 2 500 000 USD
Četvrto mjesto 2 000 000 USD
Peto mjesto 1 500 000 USD
Šesto mjesto 1 000 000 USD
Sedmo mjesto 500 000 USD

Za prvo izdanje 2000. FIFA je sudionicima pripremila 28 milijuna američkih dolara nagradnog novca. Novac je klubovima podijeljen na temelju nastupa i rezultata. Klubovi od petog do osmog mjesta dobili su 2,5 milijuna $. Klub na četvrtom mjestu dobio je 3 milijuna, dok je trećeplasirana momčad zaradila 4 milijuna dolara. Momčad na drugom mjestu dobila je 5 milijuna, dok su eventualni prvaci stekli 6 milijuna $.[145]

Za obnovljeno natjecanje 2005. godine došlo je do promjena u iznosu i kriteriju dijeljenja nagradnog novca. Ukupan iznos podjeljenog novca bio je 16 milijuna dolara. Pobjedniku je išlo 5 milijuna, a drugoplasiranoj momčadi 4 milijuna $, dok je 2,5 milijuna išlo za treće, 2 milijuna za četvrto, 1,5 milijun za peto te 1 milijun za šesto mjesto u prvenstvu.[146][146]

Za prvenstvo 2007., kada je uvedeno razigravanje za četvrtfinale između prvaka Oceanije i domaćina da bi se povećalo zanimanje za natjecanje, došlo je do promjena u raspodjeli nagradnog novca. Kad je 2008. godine vraćen susret za peto mjesto, ukupni iznos podjeljenog novca povećao se za još pola milijuna za ukupni iznos od 16,5 milijuna dolara.[147]

Sponzori[uredi VE | uredi]

Sjedište Toyote Motor Corporation, generalnog sponzora Svjetskog klupskog prvenstva.

FIFA Svjetsko klupsko prvenstvo, poput Svjetskog nogometnog prvenstva, sponzorira veći broj međunarodnih tvrtki. Toyota Motor Corporation, japanski multinacionalni proizvođač automobila generalni je sponzor prvenstva. S obziromna činjenicu da je Toyota proizvođač automobila, status tvrtke Hyundai-Kia kao FIFA-ing partnera nije aktivan za Svjetsko klupsko prvenstvo. Pet ostalih FIFA-inih partnera – Adidas, Coca-Cola, Emirates, Sony i Visa – zadržalo je sva prava. Prvo je prvenstvo imalo šest sponzora: Fujifilm, Hyundai, JVC, McDonald's, Budweiser i MasterCard.[54][148][149]

Klubovi mogu nositi dresove sa sponzorima, čak i ako je neki od tih sponzora konkurent FIFA-inim. Međutim, samo je jedan sponzor dopušten na dresu kluba, uz oznaku proizvođača dresa.[97]

Trenutačni sponzori i brandovi koji se reklamiraju (u kurzivu) na Svjetskom klupskom prvenstvu su:[149]

Izvori[uredi VE | uredi]

  1. Maintaining the Corporate Image. Fédération Internationale de Football Association (17. lipnja 1998.). pristupljeno 6. ožujka 2013.
  2. The History of Football. Fédération Internationale de Football Association. pristupljeno 6. ožujka 2013.
  3. West Auckland AFC statue to mark Sir Thomas Lipton Trophy win. BBC News (23. rujna 2012.). pristupljeno 6. ožujka 2013.
  4. Sir Thomas Lipton Trophy (Torino). Rec.Sport.Soccer Statistics Foundation (20. studenog 2004.). pristupljeno 6. ožujka 2013.
  5. Importantes Declaraciones de Mr. Jules Rimet, presidente de la F.I.F.A (PDF) (španjolski). El Mundo Deportivo (5. travnja 1951.). pristupljeno 6. ožujka 2013.
  6. Torneio Octogonal Rivadavia Corrêa Meyer 1953. Rec.Sport.Soccer Statistics Foundation (20. svibnja 2004.). pristupljeno 6. ožujka 2013.
  7. Originalno su u natjecanju iz 1953. trebale nastupiti 4 brazilske i 4 strane ekipe. Međutim, Urugvajski nogometni savez zabranio je klubu Montevideo nastupanje, tako da je još jedan brazilski klub, Fluminense, upao u natjecanje jer nije bilo vremena da se nađe druga zamjena.
  8. Approval for Refereeing Assistance Programme and upper altitude limit for FIFA competitions. Fédération Internationale de Football Association (15. prosinca 2007.). pristupljeno 6. ožujka 2013.
  9. Parola ed Altafini sarà una tournée piena di ricordi e nostalgie (talijanski). La Stampa (30. lipnja 1975-). pristupljeno 6. ožujka 2013.
  10. Il Palmeiras vedeta del "Torneo dei Campioni" (talijanski). Corriere dello Sport – Stadio (14. lipnja 1951.). pristupljeno 6. ožujka 2013.
  11. O ESTADO DE S. PAULO: PÁGINAS DA EDIÇÃO DE 26 DE Junho DE 1962 (portugalski). O Estado de S. Paulo (26. lipnja 1962.). pristupljeno 6. ožujka 2013.
  12. 12,0 12,1 Pequeña Copa del Mundo and Other International Club Tournaments in Caracas. Rec.Sport.Soccer Statistics Foundation (19. kolovoza 2010). pristupljeno 6. ožujka 2013.
  13. Cruyff: "Demasiada lentitud de los argentinos en sus ofensivas" (PDF) (španjolski). El Mundo Deportivo (30. rujna 1972.). pristupljeno 6. ožujka 2013.
  14. Taça não interessa mais aos alemães (portugalski). Jornal do Brasil (22 December 1976). pristupljeno 6. ožujka 2013.
  15. Football's premier club competition. Union of European Football Associations. pristupljeno 6. ožujka 2013.
  16. Vasco tentará reconhecimento de título mundial de 1957 (portugalski). Super Vasco (15. lipnja 2012.). pristupljeno 6. ožujka 2013.
  17. Ayer llego a Madrid el equipo Portuges Benfica que participara en la Copa Latina (PDF) (španjolski). ABC (18. lipnja 1957.). pristupljeno 6. ožujka 2013.
  18. ¿Qué es la Copa Libertadores de América? (španjolski). Historia y Fútbol (2. rujna 2007.). pristupljeno 6. ožujka 2013.
  19. Goodbye Toyota Cup, hello FIFA Club World Championship (engleski). Fédération Internationale de Football Association (10. prosinca 2004.). pristupljeno 6. ožujka 2013.
  20. La Copa Intercontinental, un perro sin amo (PDF) (španjolski). El Mundo Deportivo (22. studenog 1979.). pristupljeno 6. ožujka 2013.
  21. Bangu, Karlsruhe Play Tonight In Polo Grounds Soccer Game; Permission is Received by International League to Continue its Schedule. New York Times (24. sibnja 1961.). pristupljeno 6. ožujka 2013.
  22. O ESTADO DE S. PAULO: PÁGINAS DA EDIÇÃO DE 24 DE Maio DE 1961 (portugalski). O Estado de S. Paulo (24. svibnja 1961.). pristupljeno 6. ožujka 2013.
  23. O ESTADO DE S. PAULO: PÁGINAS DA EDIÇÃO DE 15 DE Janeiro DE 1960 (portugalski). O Estado de S. Paulo (15. siječnja 1960.). pristupljeno 6. ožujka 2013.
  24. O ESTADO DE S. PAULO: PÁGINAS DA EDIÇÃO DE 20 DE Agosto DE 1961 (portugalski). O Estado de S. Paulo (20. kolovoza 1961.). pristupljeno 6. ožujka 2013.
  25. FC Internazionale Milano on top of the world (PDF) (engleski). Union of European Football Associations (1. veljače 2011.). pristupljeno 6. ožujka 2013.
  26. ¿Se desentendera la FIFA? (PDF) (španjolski). El Mundo Deportivo (27. studenog 1963.). pristupljeno 6. ožujka 2013.
  27. La Copa Intercontinental de futbol debe ser oficial (PDF) (španjolski). El Mundo Deportivo (30. studenog 1967.). pristupljeno 6. ožujka 2013.
  28. El proyecto de Copa del Mundo se discutira en Mejico (PDF) (španjolski). El Mundo Deportivo (24. travnja 1970.). pristupljeno 6. ožujka 2013.
  29. La FIFA, no controla la Intercontinental (PDF) (španjolski). El Mundo Deportivo (3. studenog 1967.). pristupljeno 6. ožujka 2013.
  30. Stein gives a pledge before ... Feud in the Sun, "We'll give as much as we take" (engleski). Evening Times (3. studenog 1967.). pristupljeno 6. ožujka 2013.
  31. La FIFA rehuye el bulto (PDF) (španjolski). El Mundo Deportivo (25. studenog 1967.). pristupljeno 6. ožujka 2013.
  32. La Copa del Mundo Inter-clubs se amplia (PDF) (španjolski). El Mundo Deportivo (25. veljače 1970.). pristupljeno 6. ožujka 2013.
  33. Estudiantes leave their mark (engleski). ESPN FC (16. prosinca 2010.). pristupljeno 6. ožujka 2013.
  34. European Cup: 50 Years (PDF) (engleski). Union of European Football Associations (25. listopada 2004.). pristupljeno 6. ožujka 2013.
  35. Una copa mundial de clubs con los campeones de Europa, Asia, Africa, Sudamerica y America Central (PDF) (španjolski). El Mundo Deportivo (29. studenog 1973.). pristupljeno 6. ožujka 2013.
  36. Una idea para los cinco campeones de cada continente (PDF) (španjolski). El Mundo Deportivo (5. lipnja 1975.). pristupljeno 6. ožujka 2013.
  37. Europa a desvalorizado la Copa Intercontinental (PDF) (španjolski). El Mundo Deportivo (10. travnja 1975.). pristupljeno 6. ožujka 2013.
  38. La Copa Intercontinental anda renqueante (PDF) (španjolski). El Mundo Deportivo (6. kolovoza 1979.). pristupljeno 6. ožujka 2013.
  39. La final Intercontinetal, en peligro (PDF) (španjolski). El Mundo Deportivo (1. rujna 1980.). pristupljeno 6. ožujka 2013.
  40. La Copa Intercontinetal ya tiene fechas (PDF) (španjolski). El Mundo Deportivo (24. rujna 1980.). pristupljeno 6. ožujka 2013.
  41. La final Intercontinetal, a un partido y en Japon (PDF) (španjolski). El Mundo Deportivo (30. studenog 1980.). pristupljeno 6. ožujka 2013.
  42. La Intercontinetal, en Tokio a un partido (PDF) (španjolski). El Mundo Deportivo (11. rujna 1980.). pristupljeno 6. ožujka 2013.
  43. Gray y Robertson no estarán en Valençia con el Nottingham (PDF) (španjolski). El Mundo Deportivo (12. prosinca 1980.). pristupljeno 6. ožujka 2013.
  44. El año de los Charruas (PDF) (španjolski). El Mundo Deportivo (12. veljače 1981.). pristupljeno 6. ožujka 2013.
  45. Nacional se queja del campo (PDF) (španjolski). El Mundo Deportivo (7. veljače 1981.). pristupljeno 6. ožujka 2013.
  46. Todo preparado para la Intercontinental (PDF) (španjolski). El Mundo Deportivo (11. veljače 1981.). pristupljeno 6. ožujka 2013.
  47. ¿Debe ir el Nottingham a Tokio? (PDF) (španjolski). El Mundo Deportivo (4. veljače 1981.). pristupljeno 6. ožujka 2013.
  48. La negociación será difícil (PDF) (španjolski). El Mundo Deportivo (18. rujna 1992.). pristupljeno 6. ožujka 2013.
  49. No habra una Copa Mundial de Clubes (PDF) (španjolski). El Mundo Deportivo (23. studenog 1983.). pristupljeno 6. ožujka 2013.
  50. O ESTADO DE S. PAULO: PÁGINAS DA EDIÇÃO DE 10 DE Outubro DE 1968 (portugalski). O Estado de S. Paulo (10. listopada 1968.). pristupljeno 6. ožujka 2013.
  51. O ESTADO DE S. PAULO: PÁGINAS DA EDIÇÃO DE 16 DE Junho DE 1994 (portugal). O Estado de S. Paulo (16. lipnja 1994). pristupljeno 6. ožujka 2013.
  52. Blatter: "The Club World Championship holds promise for the future" (engleski). Fédération Internationale de Football Association (6. prosinca 1999). pristupljeno 6. ožujka 2013.
  53. Mundial de Clubs en 1999 (PDF) (španjolski). El Mundo Deportivo (3. prosinca 1997). pristupljeno 6. ožujka 2013.
  54. 54,0 54,1 54,2 Un desafio fascinante (portugalski). Jornal do Brasil (28. prosinca 1999.). pristupljeno 6. ožujka 2013.
  55. Brazil 2000 Final Draw (engleski). Fédération Internationale de Football Association (14. listopada 1999.). pristupljeno 6. ožujka 2013.
  56. Who will go down in history? (engleski). Fédération Internationale de Football Association (31. prosinca 1999.). pristupljeno 6. ožujka 2013.
  57. Real Madrid - Al Nassr. Fédération Internationale de Football Association (5. siječnja 2000.). pristupljeno 6. ožujka 2013.
  58. Corinthians - Vasco da Gama. Fédération Internationale de Football Association (14. siječnja 2000.). pristupljeno 6. ožujka 2013.
  59. 59,0 59,1 Futebol: Titulos (portugalski). Sport Club Corinthians Paulista. pristupljeno 6. ožujka 2013.
  60. "Corinthians crowned world champions", BBC Sport, 15. siječnja 2000., pristupljeno 6. ožujka 2013. (engleski)
  61. 2001 FIFA Club World Cup. Rec.Sport.Soccer Statistics Foundation (31. prosinca 2005.). pristupljeno 6. ožujka 2013.
  62. Galaxy to face Real, African and Asian teams (engleski). USA Today (7. ožujka 2001.). pristupljeno 6. ožujka 2013.
  63. FIFA decides to postpone 2001 Club World Championship to 2003 (engleski). Fédération Internationale de Football Association (18. svibnja 2001.). pristupljeno 26 kolovoza 2014.
  64. World Club Championship might grow (engleski). USA Today (10. kolovoza 2001.). pristupljeno 6. ožujka 2013.
  65. FIFA postpone club cup (engleski). The Daily Telegraph (18. svibnja 2001.). pristupljeno 6. ožujka 2013.
  66. Numerous interests in hosting 2003/2005 FIFA Club World Championships (engleski). Fédération Internationale de Football Association (10. svibnja 2001). pristupljeno 6. ožujka 2013.
  67. Toyota confirmed as FIFA Club World Championship 2005 naming partner. Fédération Internationale de Football Association (15. ožujka 2005.). pristupljeno 6. ožujka 2013.
  68. Logo revealed for top club competition. Fédération Internationale de Football Association (5. travnja 2005.). pristupljeno 6. ožujka 2013.
  69. 69,0 69,1 FIFA Club World Championship TOYOTA Cup Japan 2005 trophy to be unveiled at Official Draw on 30 July in Tokyo. Fédération Internationale de Football Association (21. srpnja 2005.). pristupljeno 6. ožujka 2013.
  70. 70,0 70,1 Conquistas (porugalski). pristupljeno 6. ožujka 2013.
  71. Sao Paulo FC - Liverpool FC. Fédération Internationale de Football Association (18. prosinca 2005.). pristupljeno 6. ožujka 2013.
  72. Inter take title and a place in Japan. Fédération Internationale de Football Association (17. kolovoza 2006.). pristupljeno 6. ožujka 2013.
  73. Al Ahly Sporting Club - Sport Clube Internacional. Fédération Internationale de Football Association (13. prosinca 2006.). pristupljeno 6. ožujka 2013.
  74. Inter, o melhor do mundo (portugalski). Sport Club Internacional. pristupljeno 6. ožujka 2013.
  75. Sport Clube Internacional - FC Barcelona (engleski). Fédération Internationale de Football Association (17 December 2006). pristupljeno 6. ožujka 2013.
  76. FIFA Club World Cup 2007 (talijanski). Associazione Calcio Milan. pristupljeno 6. ožujka 2013.
  77. Dominant Milan rule the world. Fédération Internationale de Football Association (16. prosinca 2007.). pristupljeno 6. ožujka 2013.
  78. United hit five in thriller. Fédération Internationale de Football Association (18. prosinca 2008.). pristupljeno 6. ožujka 2013.
  79. Trophy Room. Manchester United. pristupljeno 6. ožujka 2013.
  80. Red Devils rule in Japan. Fédération Internationale de Football Association (21. prosinca 2008.). pristupljeno 6. ožujka 2013.
  81. Unanimous support for 6+5, FIFA Club World Cup hosts revealed. Fédération Internationale de Football Association (27. svibnja 2008.). pristupljeno 6. ožujka 2013.
  82. Barça reign supreme. Fédération Internationale de Football Association (27. svibnja 2009.). pristupljeno 6. ožujka 2013.
  83. Exceptional Barça reach final. Fédération Internationale de Football Association (16. prosinca 2009.). pristupljeno 6. ožujka 2013.
  84. Palmarès (katalonski). FC Barcelona. pristupljeno 6. ožujka 2013.
  85. Barça belatedly rule the world (engleski). Fédération Internationale de Football Association (19. prosinca 2009.). pristupljeno 6. ožujka 2013.
  86. Recordando la temporada perfecta (španjolski). Marca (19. prosinca 2012.). pristupljeno 6. ožujka 2013.
  87. (19. prosinca 2012.) Barcelona beat Estudiantes to win the Club World Cup (na engleski), BBC Sport. Pristupljeno 6. ožujka 2013..
  88. The year in pictures (engleski). Fédération Internationale de Football Association. pristupljeno 6. ožujka 2013.
  89. Inter stunned as Mazembe reach final. Fédération Internationale de Football Association (14. prosinca 2010.). pristupljeno 6. ožujka 2013.
  90. Seongnam sunk as Inter stroll. Fédération Internationale de Football Association (15. prosinca 2010.). pristupljeno 6. ožujka 2013.
  91. Palmares: Primo Mondiale per Club FIFA - 2010/11 (talijanski). Football Club Internazionale Milano. pristupljeno 6. ožujka 2013.
  92. Internazionale on top of the world (engleski). Fédération Internationale de Football Association (18. prosinca 2010.). pristupljeno 6. ožujka 2013.
  93. Blatter reveals double boost for Japan (engleski). Fédération Internationale de Football Association (23. svibnja 2011.). pristupljeno 6. ožujka 2013.
  94. Santos humbled by brilliant Barcelona. Fédération Internationale de Football Association (18. prosinca 2011.). pristupljeno 6. ožujka 2013.
  95. 95,0 95,1 95,2 Lionel Messi. Fédération Internationale de Football Association. pristupljeno 6. ožujka 2013.
  96. Guerrero the hero as Corinthians crowned. Fédération Internationale de Football Association (16. prosinca 2012.). pristupljeno 6. ožujka 2013.
  97. 97,0 97,1 97,2 97,3 97,4 2012 FIFA Club World Cup - Regulations (PDF). Fédération Internationale de Football Association. pristupljeno 6. ožujka 2013.
  98. 98,0 98,1 98,2 98,3 98,4 98,5 FIFA Club World Championship. Rec.Sport.Soccer Statistics Foundation (10. siječnja 2013.). pristupljeno 6. ožujka 2013.
  99. FIFA Svjetsko klupsko prvenstvo - Brazil 2000.. Fédération Internationale de Football Association. pristupljeno 6. ožujka 2013
  100. FIFA Svjetsko klupsko prvenstvo - Japan 2005.. Fédération Internationale de Football Association. pristupljeno 6. ožujka 2013.
  101. FIFA Svjetsko klupsko prvenstvo - Japan 2006.. Fédération Internationale de Football Association. pristupljeno 6. ožujka 2013.
  102. 102,0 102,1 FIFA Svjetsko klupsko prvenstvo - Japan 2007.. Fédération Internationale de Football Association. pristupljeno 6. ožujka 2013.
  103. FIFA Svjetsko klupsko prvenstvo - Japan 2008.. Fédération Internationale de Football Association. pristupljeno 6. ožujka 2013.
  104. FIFA Svjetsko klupsko prvenstvo - UAE 2009.. Fédération Internationale de Football Association. pristupljeno 6. ožujka 2013.
  105. FIFA Svjetsko klupsko prvenstvo - UAE 2010.. Fédération Internationale de Football Association. pristupljeno 6. ožujka 2013.
  106. FIFA Svjetsko klupsko prvenstvo - Japan 2011.. Fédération Internationale de Football Association. pristupljeno 6. ožujka 2013.
  107. FIFA Svjetsko klupsko prvenstvo - Japan 2012.. Fédération Internationale de Football Association. pristupljeno 6. ožujka 2013.
  108. FIFA Svjetsko klupsko prvenstvo - Maroko 2013.. Fédération Internationale de Football Association. pristupljeno 29. kolovoza 2014.
  109. Cristiano Ronaldo. Fédération Internationale de Football Association. pristupljeno 22. prosinca 2014.
  110. Dida. Fédération Internationale de Football Association. pristupljeno 6. ožujka 2013.
  111. Fabio Santos. Fédération Internationale de Football Association. pristupljeno 6. ožujka 2013.
  112. Danilo. Fédération Internationale de Football Association. pristupljeno 6. ožujka 2013.
  113. Eric Abidal. Fédération Internationale de Football Association. pristupljeno 6. ožujka 2013.
  114. Dani Alves. Fédération Internationale de Football Association. pristupljeno 6. ožujka 2013.
  115. Sergio Busquets. Fédération Internationale de Football Association. pristupljeno 6. ožujka 2013.
  116. 116,0 116,1 Andres Iniesta. Fédération Internationale de Football Association. pristupljeno 6. ožujka 2013.
  117. Seydou Keita. Fédération Internationale de Football Association. pristupljeno 6. ožujka 2013.
  118. Maxwell. Fédération Internationale de Football Association. pristupljeno 6. ožujka 2013.
  119. Pedro. Fédération Internationale de Football Association. pristupljeno 6. ožujka 2013.
  120. Gerard Pique. Fédération Internationale de Football Association. pristupljeno 6. ožujka 2013.
  121. 121,0 121,1 Carles Puyol. Fédération Internationale de Football Association. pristupljeno 6. ožujka 2013.
  122. 122,0 122,1 Victor Valdes. Fédération Internationale de Football Association. pristupljeno 6. ožujka 2013.
  123. 123,0 123,1 Xavi. Fédération Internationale de Football Association. pristupljeno 6. ožujka 2013.
  124. Cesar Delgado. Fédération Internationale de Football Association. pristupljeno 6. ožujka 2013.
  125. 125,0 125,1 Denilson. Fédération Internationale de Football Association. pristupljeno 6. ožujka 2013.
  126. Mohamed Aboutrika. Fédération Internationale de Football Association. pristupljeno 6. ožujka 2013.
  127. Cafu (Marcos Evangelista de Moraes). Fédération Internationale de Football Association. pristupljeno 6. ožujka 2013.
  128. 1994 FIFA World Cup USA. Fédération Internationale de Football Association. pristupljeno 6. ožujka 2013.
  129. 2002 FIFA World Cup Korea/Japan. Fédération Internationale de Football Association. pristupljeno 6. ožujka 2013.
  130. Copa América 1997. Rec.Sport.Soccer Statistics Foundation. pristupljeno 6. ožujka 2013.
  131. Copa América 1999. Rec.Sport.Soccer Statistics Foundation. pristupljeno 6. ožujka 2013.
  132. Saudi Arabia 1997: Brazil burn bright. Fédération Internationale de Football Association. pristupljeno 6. ožujka 2013.
  133. Supercopa Libertadores 1993. Rec.Sport.Soccer Statistics Foundation. pristupljeno 6. ožujka 2013.
  134. Recopa 1992. Rec.Sport.Soccer Statistics Foundation. pristupljeno 6. ožujka 2013.
  135. Recopa 1993. Rec.Sport.Soccer Statistics Foundation. pristupljeno 6. ožujka 2013.
  136. 2006–07 UEFA Champions League. Union of European Football Associations. pristupljeno 6. ožujka 2013.
  137. 1994/95: Nayim's bolt from the blue sinks Arsenal. Union of European Football Associations. pristupljeno 6. ožujka 2013.
  138. Milan triumph again in Monaco. Union of European Football Associations. pristupljeno 6. ožujka 2013.
  139. New Silver Trophy for Club World Champions. Fédération Internationale de Football Association (3. siječnja 2000.). pristupljeno 6. ožujka 2013.
  140. 140,0 140,1 140,2 FIFA awards. Fédération Internationale de Football Association. pristupljeno 6. ožujka 2013.
  141. Sawaya & Moroni. Sawaya & Moroni. pristupljeno 6. ožujka 2013.
  142. FIFA Club World Championship Cup. Sawaya & Moroni. pristupljeno 6. ožujka 2013.
  143. 143,0 143,1 143,2 143,3 143,4 Regulations - FIFA Club World Cup Morocco 2013. FIFA.com (Fédération Internationale de Football Association). pristupljeno 6. ožujka 2013.
  144. Bayern join elite group of badge-winners. FIFA.com (Fédération Internationale de Football Association) (17. prosinca 2012.). pristupljeno 6. ožujka 2013
  145. 28 Million Dollars in Prize Money on Offer. Fédération Internationale de Football Association (3. siječnja 2000.). pristupljeno 6. ožujka 2013.
  146. 146,0 146,1 FIFA Club World Cup: Statistical Kit. Fédération Internationale de Football Association (5. prosinca 2011.). pristupljeno 6. ožujka 2013.
  147. Club World Cup: It's big in Japan, and so is the prize money. Daily Mail (17. prosince 2008.). pristupljeno 6. ožujka 2013.
  148. FIFA Club World Cup awards. Toyota Motor Corporation. pristupljeno 6. ožujka 2013.
  149. 149,00 149,01 149,02 149,03 149,04 149,05 149,06 149,07 149,08 149,09 149,10 149,11 149,12 149,13 149,14 149,15 Marketing Affiliates. Fédération Internationale de Football Association. pristupljeno 6. ožujka 2013.

Literatura[uredi VE | uredi]

  • Augustyn, Adam (2011). The Britannica Guide to Soccer, The Rosen Publishing Group. ISBN 1-61530-581-5 (engl.)
  • Darby, Paul (2002). Africa, Football and Fifa: Politics, Colonialism and Resistance (Sport in the Global Society), Frank Cass Publishers. ISBN 0-7146-8029-X (engl.)
  • Dunmore, Tom (2011). Historical Dictionary of Soccer, Scarecrow Press. ISBN 0-8108-7188-2 (engl.)
  • Fortin, François (2003). Sports: The Complete Visual Reference, Firefly Books. ISBN 1-55297-807-9 (engl.)
  • Goldblatt, David (2008). The Ball Is Round: A Global History of Soccer, Penguin Group. ISBN 1-59448-296-9 (engl.)
  • Jozsa, Frank (2009). Global Sports: Cultures, Markets and Organizations, World Scientific. ISBN 981-283-569-5 (engl.)
  • Mitten, Adam (2010). The Rough Guide to Cult Football, Penguin Group. ISBN 1-4053-8577-4 (engl.)
  • Oliver, Guy (2006). Almanack of World Football 2007, Headline Book Publishing. ISBN 0-7553-1506-5 (engl.)
  • Peterson, Marc (2009). The Integrity of the Game and Shareholdings in European Football Clubs, GRIN Verlag. ISBN 3-640-43109-X (engl.)
  • Radnedge, Keir (2011). FIFA World Football Records 2012, Carlton Books. ISBN 1-84732-840-7 (engl.)
  • Sugden, John (1998). FIFA and the Contest For World Football, Polity Press. ISBN 0-7456-1661-5 (engl.)
  • (2008) Women's Soccer: The Game and the Fifa World Cup, Illustrated, Explorer Publishing. ISBN 9948-8585-3-0 (engl.)
  • Witzig, Richard (2006). The Global Art of Soccer, CusiBoy Publishing. ISBN 0-9776688-0-0 (engl.)
  • (2008) Explorer Tokyo: The Complete Residents' Guide, Penguin Group. ISBN 1-59448-296-9 (engl.)
  • (2010) Soccer: The Ultimate Guide, Penguin Group. ISBN 0-7566-7321-6 (engl.)

Vanjske poveznice[uredi VE | uredi]